Njemačka

Savezna Republika Njemačka Bundesrepublik Deutschland (de)
Zastava	Grb
	Uzrečica: Einigkeit und Recht und Freiheit; (bosanski: Jedinstvo, pravda i sloboda)
	Himna: Deutschlandlied (Treća strofa) ;
	Položaj Njemačke na karti Položaj Njemačke
Glavni i najveći grad	Berlin; 52°52′N 13°37′E / 52.867°N 13.617°E
Službeni jezik	njemački
Državno uređenje	Savezna republika
• Predsjednik	Frank-Walter Steinmeier
• Kancelar	Olaf Scholz
Zakonodavstvo
Nezavisnost	Njemačko carstvo
• Priznato	18. januar 1871
Površina
• Ukupno	357.104 km2 (61. na svijetu)
• Vode (%)	2,18%
Stanovništvo
• Ukupno (Procjena 2018)	83.019.200 (16. na svijetu)
• Gustoća	225/km2 (37. na svijetu)
BDP (PKM)	Procjena 2019
• Ukupno	$4,555 biliona (4. na svijetu)
• po stanovniku	$54.983
Gini (2018)	31.1 (26. na svijetu)
HDI (2018)	0.939 (visok) (5. na svijetu)
Valuta	Euro (€) (EUR)
Vremenska zona	(UTC+1)
Topografija
• Najviša tačka	Zugspitze; 2 962 m
• Najveće jezero	Bodensko jezero; 571,5 km2
• Najveća rijeka	Rajna; 865 km
Pozivni broj	+49
Internetska domena	.de

Njemačka (njemački: Deutschland), službeno Savezna Republika Njemačka (Bundesrepublik Deutschland^ⓘ), jest suverena država u Srednjoj Evropi. Na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltičkim morem; na istoku sa Poljskom i Češkom; na jugu sa Austrijom i Švicarskom; a na zapadu sa Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Holandijom. Teritorija Njemačke zauzima površinu od 357.021 kvadratnih kilometara i ima umjerenu sezonsku klimu. Sa 82 miliona stanovnika je najnaseljenija država među država članicama Evropske unije, te treća po broju migranata u svijetu.^[1]

Za područje pod imenom Germania u kojoj živi nekoliko germanskih naroda se zna i bilježi već od 100. godine n. e. Počevši od 10. vijeka, njemačka područja čine središnji dio Svetog Rimskog Carstva koje traje sve do 1806. godine. Tokom 16. vijeka, sjever Njemačke postaje središte protestanske reformacije. Njemačka se prvi put pojavljuje kao savremena nacionalna država nakon Njemačkog ujedinjenja tokom Francusko-pruskog rata 1871. godine. Nakon drugog svjetskog rata, Njemačka je bila podijeljena u dvije zasebne države: Istočnu Njemačku i Zapadnu Njemačku u skladu sa granicama savezničkih okupacionih zona.^[2] Dvije države su ponovno ujedinjene 1990. godine. Zapadna Njemačka je 1957. godine postala osnivačka članica Evropske zajednice, koja 1993. godine postaje Evropska unija. Njemačka je dio neograničene Šengenske zone i usvojila je evropsku valutu, euro, 1999. godine.

Njemačka je federalna parlamentarna republika sastavljena od 16 saveznih država. Glavni i ujedno najveći grad je Berlin. Njemačka je članica Ujedinjenih nacija, NATO-a, G8 i OECD-a. Ona je jedna od vodećih industrijskih zemalja u svijetu, sa trećom najvećom privredom po nominalnom BDP-u i petom po PKM-u. Ona je najveći izvoznik i drugi najveći uvoznik robe. Godišnje alocira drugi najveći iznos međunarodne pomoći u svijetu,^[3] dok je šesta u svijetu po vojnim troškovima.^[4] Ona je razvila visoki standard života i uspostavila opsežni sistem socijalne sigurnosti. Igra važnu ulogu u evropskoj politici a održava mnoga bliska partnerstva i na globalnom nivou.^[5] Njemačka je poznata i kao vodeća zemlja u nekoliko naučnih i tehnoloških područja.^[6]

Historija

Njemački jezik i "germanizam" traju više od hiljadu godina, ali je država po imenu Njemačka formirana kao moderna nacionalna država tek 1871. godine, kada je Pruska predvodila njemačke države do pobjede nad Francuskom. Tada je nastao drugi njemački Reich (rajh), obično prepoznatljiv kao carstvo.

Prahistorija

Nebeski disk Nebra

Otkriće donje vilice Mauer 1 1907. godine dokazuje postojanje ljudskog života na prostorima današnje Njemačke još prije 600.000 godina.^[7] Najstariji komplet lovačko oružja na svijetu koji je ikada pronađen, otkriven je u rudniku uglja u kod Schöningena gdje su pronađena koplja dužine 6–7,5 metara starosti oko 380.000 godina.^[8] Dolina Neander je bila prvo mjesto gdje su nađeni ostaci pračovjeka 1856, poznatog kao Neandertalac. Za Neandertalca 1 poznato je da su njegovi ostaci stari oko 40.000 godina. Također pronađeni su ostaci Homo sapiensa u Švapskim jurama kod Ulma. Pronađeni ostaci također uključuju kosti ptica, kljovu mamuta, što predstavlja najstariji muzički instrument koji je pronađen. Također oko 42.000 godina stara skluptura čovjeka-lava iz Ledenog doba predstvlja najstariju figuru koja je ikada pronađena^[9] te Venera iz Hohle Felsa stara oko 35.000 godina. Nebeski disk Nebra pronađen je nedaleko od gradića Nebra nedaleko od Halea u pokrajini Saksonija-Anhalt.

Germani

Širenje Germanskih plemena 750. p. n. e. do 1. n. e.

Pretpostavlja se da se je etnogeneza Germanskih plemena desila tokom nordijskog bronzanog doba, ili najkasnije tokom predrimskog željeznog doba. Iz južne Skandinavija i sjeverne Njemačke, plemena su počela da se šire prema jugu, istoku i zapadu u prvom vijeku p. n. e, te su uspostavili kontakte sa keltskim plemenima iz Galije te sa iranskim, baltičkim i slavenskim plemenima istočne Evrope. Malo se zna o ovom ranom periodu germanske historije izvan tog što je zabilježeno u djelovanjima sa rimskim carstvom, etimološkim istraživanjima i arheološkim nalazima.^[10]

Za vrijeme Augustusa, rimski vojskovođa Publius Quinctilius Varus počinje invaziju Germanije (izraz koji su Rimljani koristili za područje između Rajne i Urala), i u ovom vremenu germanska plemena se po prvi put upoznavaju sa rimskom vojnom taktikom dok zadržavaju svoj plemenski identitet. 9. godine n. e, tri rimske legije pod vodstvom Varusa su doživjele poraz od čeruskog vođe Arminiusa u bitci kod Teutoburške šume. Tako je savremena Njemačka, sve do Rajne i Dunava, ostala van Rimskog carstva. Do 100. godine, doba Tacitove "Germanije", Germani su se naselili širom dolina tih rijeka, posjedujući većinu teritorije savremene Njemačke. U 3. vijeku se pojavljuju nekoliko velikih zapadnogermanskih plemena: Alemani, Franci, Sasi i Frizi među ostalih. Oko 260, germanski narodi su se probili kroz rimsku granicu na Dunavu i prešli u zemlje pod rimskom vlasti.^[11]

Sveto rimsko carstvo

Karta Svetog rimskog carstva

Martin Luther

Njemački jezik i "germanizam" postoje više od hiljadu godina, ali je država po imenu Njemačka formirana kao moderna nacionalna država tek 1871. godine, kada je dominacija nad Pruskom propala. Tada je nastao drugi njemački Reich, u historiografiji obično poznat i kao Carstvo.

Prvi reich, poznatiji i kao Sveto rimsko carstvo njemačke nacije, je potekao od Karolinškog carstva (843), koga su osnovali Čarlemanci 25. decembra 800. godine, a koji je trajao sve do 1806. Tokom ovih hiljadu godina, Nijemci su uspješno proširili svoj uticaj uz pomoć katoličke crkve.

Godine 1517. Martin Luther je objavi svojih devedeset pet teza u Wittenbergu, te počinje reformaciju u Katoličkoj crkvi. Luteranizam i kalvinizam postaju službene religije u njemačkim pokrajinama nakon 1530. i 1648. godine. Ova događanja su dovela do Tridesetogodišnjeg rata (1618), koji je, kada se završio Westfalskim mirom 1648. godine, učinio da Njemačka postane ekonomski iscrpljena i politički nestabilna.^[12] Ovakva situacija je omogućila Napoleonu da 1806. porazi Njemačku. Poslije toga, Francuska je postala krvni neprijatelj Njemačke. U Francusko-pruskom ratu 1870, Njemačka se osvetila Francuskoj, kao i u Prvom svjetskom ratu 1914-19, kada je invazija na Francusku bila glavni cilj.

Sveto rimsko carstvo se proširilo tako što je sklopljen savez Njemačke i Austrije, gdje je glavnu riječ imala Njemačka. Između 1815. i 1871. Njemačka se sastojala od mnoštva malih država (39), od kojih je napravljen Njemački savez (Deutscher Bund).

Njemačka konfederacija i ujedinjenje Njemačke

Osnivanje njemačkog carstva u Versillesu 1871. godine

Njemačko carstvo (1871-1918)

Nakon Napoleonovog pada saziva se Bečki kongres 1814, te se osniva Njemačka konfederacija, labavi savez 39 njemačkih država. Neslaganje s restauratorskom politikom je djelimično dovela do pojave liberalnih pokreta, nakon čega slijedi nova mjera represije od strane austrijskog državnika Klemens Wenzel von Metternicha, poznata kao Zollverein (tarifna unija) je produbila ekonomsko ujedinjenje Njemačke.^[13] Nacionalni i liberalni ideali iz Francuske revolucije dobili su veliku podršku među Nijemcima, naročito kod mlađih generacija. Hambacher Fest je bio glavni događaj u prilog njemačkom jedinstvu, slobodi i demokraciji. Tokom niza revolucija 1848. godine, tokom kojih je uspostavljena republika u Francuskoj, intelektualni i pučki sloj stanovništva je digao revoluciju 1848. u njemačkim državama.

Kralj Wilhelm I imenuje Otta von Bismarcka za kancelara Pruske 1862. Bismarck je uspješno poveo rat protiv Danske 1864, Austrijsko-pruski rat nakon kojeg je osnovana Sjevernonjemačka konfederacija (Norddeutscher Bund) 1867, te je isključena Austrija iz konfederacijskih odnosa. Nakon poraza Francuza u Francusko-pruskom ratu 1871. proglašeno je Njemačko carstvo u Versaillesu, te su ujedinjeni svi dijelovi Njemačke, osim Austrije. Hoencolernški kralj je vladao Njemačkom, a glavni grad ujedinjene Njemačke je bio Berlin. U Gründerzeit periodu nakon ujedinjenja Njemačke, Bismarck je u vanjskoj politici Njemačkoj osigurao saveznike, izolirao Francusku, te izbjegavao rat. Nakon Berlinske konferecije, Nijemci su tražili nekoliko kolonija uključujući Njemačku istočnu Afriku, Njemačku jugozapadnu Afriku, Togoland i Kamerun.^[14] Wilhelm II je težio ka agresivnoj politici i upotrebi vojne sile. Većina saveza unutar kojih je Njemačka bila, nisu obnovljeni, te novi su bili isključeni.

Atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. juna 1914. godine označio je povod za Svjetski rat. Njemačka, kao dio Centralnih sila je pretrpila poraz od sila Antante u jednom od najkrvavijih sukoba svih vremena. Ukupno je poginulo oko dva miliona njemačkih vojnika tokom Prvog svjetskog rata.^[15] Njemačka revolucija je izbila u oktobru 1918. godine, kralj Wilhelm II je abdicirao. Primirje je potpisano 11. novembra 1918. godine, Njemačka potpisuje Versajski sporazum u junu 1919. Nijemci su ovaj sporazum doživjeli kao nepravedan i ponižavajući.^[16]^[17]^[18]

Weimarska republika i Treći reich

← 1930.Izbori za Njemačku skupštinu 1932. (juli)1932.
(nov.) →

%

40

30

20

10

0

37,3%
(+19,0%)

21,6%
(−2,9%)

14,3%
(+1,2%)

12,4%
(+0,6%)

5,9%
(−1,1%)

3,2%
(+0,2%)

1,2%
(−3,3%)

1,0%
(−2,8%)

3,1%
(−10,9%)

Ost.ⁱ

1930.

1932.

Primjedbe:

ⁱ CSVD 1,0 %, WP 0,4 %, DBP 0,4 %, Landbund 0,3 %, CNBL 0,3 %, VRP 0,1 %.

Adolf Hitler

Drugi njemački Reich je okončan Prvim svjetskim ratom, kada je njemački car Vilim II bio prinuđen da abdicira. Poslije Novembarske revolucije, konstituirana je demokratska Weimarska Republika. Velika ekonomska moć Njemačke je ostvarena zahvaljujući rezultatu Versajskog mira i Velike depresije, što je dovelo do odbacivanja demokratije od strane i lijevo i desno orijentisanih njemačkih građana. Na dvaput održanim izborima 1932, Nacistička partija NSDAP je dobila 37,3% glasova u julu, a 33% u novembru. 30. januara 1933, Adolf Hitler je imenovan za kancelara Njemačke, a 23. marta 1933. godine njemački parlament je ukinuo ustav Weimarske Republike. Treći reich je trajao od 1933. do 1945. i zasnivao se na nacionalsocijalizmu, odnosno nacizmu. 1934. Hitler je preuzeo apsolutnu kontrolu nad vladom, kada je de facto postao i predsjednik Njemačke. Nakon aneksije Austrije (1938), politika anektiranja susjednih teritorija, dovela je do Drugog svjetskog rata, koji je u Evropi otpočeo 1. septembra 1939. kada je Njemačka okupirala Poljsku. Njemačka i njeni saveznici su imali veliku i dobro kontroliranu vojsku, koja je preuzela kontrolu nad gotovo cijelom teritorijom Evrope.

Poslije operacije Barbarossa (napada na Sovjetski Savez) 22. juna 1941. otvoren je drugi front na istoku, kao i napada na Sjedinjene Države, kada je prekršen dogovor o nenapadanju Njemačke na SAD, od strane Hitlera (11. decembra 1941. godine). Od 1941. do 1945. nacistička Njemačka, uz pomoć susjednih kolaboracionista, sistematski je ubila u koncentracionim logorima 6 miliona Jevreja (holokaust) i 5 miliona uglavnom Slavena i Roma (porajmos). Režim je isto tako ubijao homoseksualce i mentalno retardirane osobe i druge "nesposobne" ljude, ali i politički nepodobne građane (naročito komuniste i socijaliste, ali i religiozne vođe). 8. maja 1945. godine Njemačka je kapitulirala poslije okupacije Berlina od strane ruske Crvene Armije i Zapadnih sila. Prije ulaska ruskih trupa u Berlin, Hitler je izvršio samoubistvo.

Istočna i Zapadna Njemačka

Okupacijske zone Njemačke

Pad Berlinskog zida 1989.

Nakon kapitulacije nacističke Njemačke, Njemačka i Berlin su podijeljeni od strane saveznika na četiri okupacijske zone. Ove zone su zajedno prihvatile oko 6,5 miliona Nijemaca protjeranih iz istočnih dijelova Evrope (SSSR, Poljska, Jugoslavija, Čehoslovačka). Od zapadnih sektora koji su bili pod kontrolom SAD-a, Velike Britanije i Francuske 23. maja 1949. formirana je Savezna Republika Njemačka, a od sovjetskog sektora formirana je 7. oktobra 1949. Njemačka demokratska republika poznatija i kao Istočna Njemačka. Za glavni grad Zapadne Njemačke odabran je Bonn, a Istočne Berlin.

Zapadna Njemačka je osnovana kao federalna parlamentarna republika sa socijalnom tržišnom ekonomijom. Počevši od 1948. Zapadna Njemačka je postala glavni primatelj pomoći za obnovu poznatije kao Marshallov plan, koji je koristila za obnovu industrijske proizvodnje, naročito za proizvodnju uglja.^[19] Konrad Adenauer je bio izabran za prvog saveznog kancelara (Bundeskanzelar), te je tu dužnost obavljao od 1949. do 1963. Pod njegovim i vodstvom Ludwiga Erharda BRD je imala dugotrajan privredni rast od 1950-ih koji je poznat kao ekonomsko čudo.^[20] Zapadna Njemačka se pridružuje NATO-u 1955, te je bila jedna od zemalja osivača Evropske ekonomske zajednice.

Istočna Njemačka je bila zemlja članica Varšavskog pakta pod političkom i vojnom kontrolom SSSR-a. Iako se DDR predstavljao kao demokratska zemlja, zapravo vlast u zemlji je vlast imala Partija socijalističkog jedinstva Njemačke, koja je na vlasti opstajala zajvaljujući Stasiju, golemom aparatu tajne policije^[21] i mnogim drugim organizacijama. Ekonomiju DDR-a je kontrolirao Sovjetski savez, DDR je bio zemlja članica Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć.^[22]

Dok je vlast u Istočnoj Njemačkoj koristila propagandu socijalnih programa i potencijalne invazije Zapadne Njemačke, mnogi stanovnici su bježali s istoka na zapad za slobodom i prosperitetom.^[23] 1961. godine izgrađen je Berlinski zid s ciljem sprječavanja prebjega stanovnika istočnog u zapadni Berlin, te je postao simbolom Hladnog rata, zbog čega je njegov pad 1989. godine simbolizira pad komunizma i kraj Hladnog rata i ponovno ujedinjenje Njemačke.

Napetosti između istočne i zapadne Njemačke su smanjene tokom ranih 1970-ih za vrijeme Ostpolitika kancelara Willy Brandta. U ljeto 1989. godine Mađarska je prva srušila željeznu zavjesu i otvorila svoje granice prema zapadu, što je dovelo do iseljavanja hiljade Nijemaca iz DDR-a u Zapadnu Njemačku preko Mađarske.

Ujedinjena Njemačka

Poslije pada komunizma u Evropi, Njemačka se ponovo ujedinila (1990), što je dovelo do ekonomskih problema koji se osjećaju i danas. Berlin je ponovo postao glavni grad. Porodice, koje su bile dugi niz godina rastavljene, ponovo su se spojile. Kao dio postkomunističkog procesa, otvoreni su akti tajne policije.

Zajedno sa Francuskom, nova Njemačka igra glavnu ulogu u Evropskoj uniji. Njemačka je država koja se zalaže za zajedničku evropsku politiku, odbranu i sigurnost. Kancelar se redovno poziva na sastanke Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Naroda.

Simboli

Zastava

Zastava Njemačke u današnjem obliku prihvaćena je 1919. Ponovno je prihvaćena novim ustavom iz 1949. Zastava se sastoji od 3 jednaka vodoravna polja crne (na vrhu), crvene (u sredini) i zlatne/žute boje (na dnu).

Grb

Grb Njemačke je crni orao na žutoj (zlatnoj) pozadini, s crvenim kljunom i kandžama. Boje na grbu odgovaraju onima na zastavi Njemačke.

Himna

Das Lied der Deutschen (Pjesma Njemaca) jest državna himna Njemačke. Ova nacionalna himna je imala ironičnu historiju. Riječi je napisao nacionalista i republikanac August Heinrich Hoffmann von Fallersleben 26. augusta 1841. na ostrvu Helgolandu (u to vrijeme britanski posjed). Muziku je komponovao Joseph Haydn. Prvobitno je muzika bila komponovana za himnu Austrije na tekst pjesme "Bog čuva cara Franza" (Gott erhalte Franz den Kaiser).

Geografija

Topografska karta Njemačke

Alpe

Zlatni orao

Rajna u Düsseldorfu

Njemačka se nalazi u prirodnogeografskom središtu Evrope, ali je zbog privredne razvijenosti i pripadnosti Evropskoj uniji pribrajamo Zapadnoj Evropi. Središnji položaj Njemačke u Evropi prometno je vrlo važan, jer se preko nje spajaju istok i zapad Evrope, te sjever i jug. Prometno je Njemačka u evropskim okvirima gotovo nezaobilazna. Na svom sjeveru, Njemačka izlazi na dva mora, Sjeverno i Baltičko more, koja su spojena umjetno prokopanim Kielskim kanalom. Sjeverno more vrlo je prometno pa se Hamburg razvio u jednu od najznačajnijih svjetskih luka. Žila kucavica njemačke privrede jeste rijeka Rajna koja povezuje različite privredno razvijene evropske regije, od Alpa do Sjevernog mora, a povezuje Švicarsku, Njemačku, Francusku i Holandiju. Najvećim dijelom teče kroz Njemačku.

Reljef

Reljef Njemačke u osnovi je dosta jednostavan. Njega čine prostrane nizine i, uglavnom, niske planine i pobrđa. Jedino se na jugu zemlje nalaze visoke naborne planine. U geološkoj građi dominiraju stare kristalaste škriljave stijene, eruptivi i metamorfne tvorevine. U reljefu Njemačke mogu se izdvojiti četiri prostrane cjeline: Sjevernonjemačka nizija, oblast Njemačkog sredogorja, Bavarska visoravan i oblast Alpa.

Sjevernonjemačka nizija je prostrana nizijska pokrajina koja zauzima najveći dio sjeverne Njemačke. Nizija ima prosječnu visinu od oko 50 metara. Južnije na nizine nastavlja se pojas niskih, starih planina Njemačkog sredogorja. Treću veliku reljefnu cjelinu čine prostori njemačkih visoravni. One se nalaze između Sredogorja na sjeveru i Alpa na jugu. Visoravni su izgrađene od starih paleozojskih stijena, a prosječno su visoke 400 do 500 metara. Na krajnjem jugu Njemačke nalaze se planinski lanac Alpa, koji čine četvrtu reljefnu cjelinu zemlje.

Klima

Gotovo čitav teritorij Njemačke ima umjerenu kontinentalnu klimu. Njemačka je široko otvorena utjecajima zračnih masa sa zapada, istoka i sjevera. Jedino Alpe sprječavaju prodore zračnih masa sa juga, iz oblasti Mediterana. Zapadni dio zemlje je pod snažnim klimatskim utjecajem Atlantika. Zbog toga, prostori na zapadu imaju klimu veoma sličnu onoj u zapadnoj Evropi. Obilježja ovoj klimatskoj oblasti daju umjereno topla ljeta i dosta blage zime. Padavine, pretežno kiša, izlučuje se prilično ravnomjerno tokom cijele godine. Količina padavina je umjerena i iznosi oko 700 mm godišnje.

U pravcu istoka i uopće na istoku Njemačke jako oslabe utjecaji sa Atlantika. Nasuprot tome, ojačaju utjecaji sa kontinenta. Zbog toga su na istoku zemlje ljeta mnogo toplija, ali su, isto tako, i zime osjetno hladnije. Istočni dijelovi Njemačke imaju i mnogo manje padavina (500 do 700 mm). Sjeverna Njemačka je pod klimatskim utjecajem Sjevernog i Baltičkog mora. Budući da je ona veoma niska, nema prepreka za prodore zračnih masa sa sjevera. Ljeta su zbog toga ovdje prohladna i kratka, a zime, ipak, nešto blaže od onih na istoku. Najveći dio prostora prima oko 600 mm padavina.

Alpski dio Njemačke ima izrazitu planinsku klimu sa vrlo oštrim i snježnim zimama i kratkim i prohladnim ljetima. Padavine, kiša i snijeg, mnogo su obimnije i premašuju 1.000 mm godišnje.

Vode

Njemačka ima relativno gustu riječnu mrežu. Gotovo sve njene rijeke teku prema Sjevernom i Baltičkom moru. Najveće pritoke ovih mora su: Laba, Odra, Visla, Ems i Vezer. Rajna, koja također pripada ovom području, najvažnija je rijeka Njemačke. Ona teče njenim zapadnim dijelom, a pri ušću pripada Holandiji. Dunav je najveća rijeka južne Njemačke. On pripada slivu Crnog mora. I Dunav je plovan, te i on ima veliko privredno značenje. Gotovo sve rijeke Njemačke, posebno one koje teku nizinama, međusobno su povezane plovnim kanalima.

Flora

Prirodni biljni pokrov je ljudskim djelatnostima jako izmijenjen. Na sjeveru zemlje velika su prostranstva zamočvarena. Uz močvare, u pejzažu sjeverne Njemačke danas doniniraju vještački odgojene livade i pašnjaci. Slične su prilike i na zapadu zemlje, i tamo preovladavaju livade i pašnjaci. U planinama Sredogorja mjestimično ima listopadnih, a u Alpama miješanih i crnogoričnih šuma.

Urbanizacija

Njemačka ima niz velikih gradova. Postoji 11 službeno priznatih metropolskih regija. Od 2006. godine identificirana su 34 grada koja se mogu nazvati regiopolisima.

Najveće širenje gradova je u Rajnsko-ruhrskoj regiji (11,7 miliona stanovnika u 2008) uključujući i Düsseldorf (glavni grad pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija), Köln, Bonn, Dortmund, Essen, Duisburg i Bochum.^[24]

Politika

Njemačka je ustavna savezna republika, čiji se politički sistem zasniva na Ustavu iz 1949. godine (Grundgesetz, osnovni zakon). U njoj vlada parlamentarni sistem u kojoj kancelar igra najvažniju ulogu, a koga bira parlament. Bundestag, donji dom njemačkog Parlamenta, u historijskom Reichstagu.

Parlament

Njemački parlament (Bundestag) je zakonodavni organ Njemačke sa sjedištem u Berlinu. U političkoj strukturi Njemačke, Bundestag je jedini ustavni činilac na saveznom nivou, koji se bira direktno od građana Njemačke. Zakonom definisani broj predstavnika je 598, dok je stvarni broj u pravilu veći. Stvarni broj poslanika je veći zbog prelaznih i kompenzacijskih mandata. U trenutnom 18. sazivu Bundestaga, 4 mandata su prelazna, a 29 su kompenzacijski mandati, čime je broj predstavnika 631. Legislativni period Bundestaga traje 4 godine. Članovi Bundestaga mogu se priključiti nekoj frakciji ili grupi, čime dobijaju poseban status. Trenutno, Bundestagom predsjedava predsjednik Bundestaga Norbert Lammert član CDU-a).

← 2009.Izbori za Njemačku skupštinu 2013.2017. →

18. saziv Njemačke skupštine

%

50

40

30

20

10

0

41,5%
(+7,7%)

25,7%
(+2,7%)

8,6%
(−3,3%)

8,4%
(−2,3%)

4,8%
(−9,8%)

4,7%
(n. k.)

2,2%
(+0,2%)

1,3%
(−0,2%)

2,8%
(+0,3%)

Ost.

2009.

2013.

Raspodjela zastupnika u
18. sazivu njemačke skupštine

64

193

63

311

64 193 63 311

Od ukupno 631 mandata na pojedine partije otpada:

Die Linke: 64

SPD: 193

Bündnis 90/Die Grünen: 63

CDU/CSU: 311

Raspodjela mjesta u Bundesratu

Parlament (Bundestag), se bira svake pete godine kombiniranim sistemom neposrednog i proporcionalnog biranja. Pored Bundestaga, drugi zakonodavni organ Njemačke skupštine je Bundesrat („Federalno vijeće“). Savezni se zakoni donose u Bundestagu izglasavanjem većine glasova. Spovođenje zakona se potvrđuje izglasavanjem u Bundesratu, a ukoliko se ne uloži zahtjev ra razmatranje u Bundesratu, zakon se usvaja. Promjena zakona je moguća ako se za nju izjasni 2/3 članova Bundestaga. O zakonima pokrajina odlučuju pokrajinske skupštine. Broj predstavnika u Bundesratu se određuje na osnovu broja stanovnika u pokrajini. Šesnaest saveznih pokrajina predstavlja federalni nivo Bundesrata, koji je izazvao mnogo polemika na račun odnosa sa Bundestagom zbog neusglašenosti prilikom donošenja odluka i jednog i drugog tijela, što politički sistem čini vrlo kompliciranim. Na skupštinskim izborima 2013. godine najviše glasova 41,5% osvojila je koalicija Kršćansko-demokratske unije i Kršćansko-socijalne unije čime je dobila 311 mjesta u Bundestagu.

Predsjednik države


Frank-Walter Steinmeier Predsjednik Njemačke od 2017.	Olaf Scholz Kancelar Njemačke od 2021.

Funkcija šefa države je povjerena predsjedniku, kome je ograničena moć odlučivanja na ceremonijalne i reprezentativne dužnosti. Predsjednik je najviša funkcija u njemačkoj politici. Uloga predsjednika je relativno ograničena, te nema obavezu mješanja u dnevnu politiku, mada mu to nije zabranjeno. Obaveze predsjednika su regulisane Ustavom, a u sprovođenju odluka predsjednik odlučuje samostalno, kao i u iznošenju svog ličnog mišljenja u pojedinim pitanjima. Osim diplomatskog predstavljanja Njemačke, predsjednik posjeduje važne ovlasti u vanrednim situacijama, kod izbora kancelara, raspuštanja Bundestaga, izbora manjinske Vlade, te potpisivanja novih zakona, koji tek njegovim potpisom postaju važeći. Predsjednik se bira na mandat od pet godina od Bundesversammlunga. Bundesversammlung se sastoji od članova Bundestaga i predstavnika pokrajina. Produženje mandata je moguće za samo jedan period. Sjedište predsjednika jest u dvorcu Bellevue u Berlinu i u Vili Hammerschmidt u Bonnu. Trenutni predsjednik je Frank-Walter Steinmeier, izabran 2017. godine.

Kancelar

Trenutni kancelar je Olaf Scholz čija je uloga šef vlade, odnosno premijer države, dok se na mjestu predsjednika nalazi Frank-Walter Steinmeier.

Ustavni sud

Sudsku vlast uključuje Savezni ustavni sud Njemačke (Bundesverfassungsgericht), Savezni vrhovni sud i nekoliko saveznih sudova, odgovornih za kontroliranje nižih sudova. Svi niži sudovi su napravljeni od strane saveznih država.

Političke partije

Od 1949. u Njemačkoj dominiraju dvije stranke, Kršćansko-demokratska unija i Socijaldemokratska partija Njemačke. Do sada je svaki kancelar Njemačke bio iz jedne od te dvije stranke. Međutim, manja Slobodna demokratska partija (koja je imala predstavnike u Bundestagu od 1949. do 2013) i Savez 90/Zeleni koji je parlamentaram od 1983. su također igrali važnu ulogu u njemačkoj politici.^[25]

Zgrada Reichstaga u Berlinu

Administrativna podjela

Po Ustavu, Njemačka je zemlja federativnog karaktera sastavljena od 16 saveznih pokrajina,^[26] koje su podijeljene u 439 distrikta i gradova (2004). Podjela na pokrajine je definirana međunarodnim standardom ISO 3166-2:DE. Najveće pokrajine su Donja Saksonija i Bavarska, a najmanje po površini gradovi, Bremen (pokrajina), Hamburg i Berlin. Federativni karakter zemlje sa različitim historijskim tradicijama osjeti se i danas, tako da su nerijetko primjetne razlike u mentalitetu i ponašanju Nijemaca na jugu i sjeveru, odnosno zapadu i istoku.

Njemačke pokrajine

Pokrajine		Glavni grad
1	Baden-Württemberg	Stuttgart
2	Bavarska	München
3	Berlin	Berlin
4	Brandenburg	Potsdam
5	Bremen	Bremen
6	Hamburg	Hamburg
7	Hessen	Wiesbaden
8	Mecklenburg-Zapadno Pomorje	Schwerin
9	Donja Saksonija	Hannover
10	Sjeverna Rajna-Vestfalija	Düsseldorf
11	Porajnje-Falačka	Mainz
12	Saarland	Saarbrücken
13	Saksonija	Dresden
14	Saksonija-Anhalt	Magdeburg
15	Schleswig-Holstein	Kiel
16	Tiringija	Erfurt

Vanjskopolitički odnosi

Njemačka ima mrežu od 229 diplomatskih misija u inozemstvu^[27] i održava odnose sa više od 190 zemalja svijeta.^[28] Od 2011. Njemačka daje najveći doprinos budžetu Evropske unije (20%)^[29] i treći najveći doprinos budžetu UN-a.^[30] Njemačka je članica NATO-a, OECD-a, G8, G20, Svjetske banke i MMF-a. Njemačka igra vodeću ulogu u Evropskoj uniji, te je ostala čvrst saveznik Francuske od završetka Drugog svjetskog rata. Njemačka potiče razvijanje jedinstvenog evropskog političkog, odbrambenog i sigurnosnog aparata.^[31]^[32]

Politika razvoja Savezne Republike Njemačke je nezavisna od područja njemačke vanjske politike. To je formulisano od strane Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ). Njemačka vlada razvojnu politiku vidi kao zajedničku odgovornost međunarodne zajednice.^[33]

Oružane snage

Eurofighter Typhoon Luftwaffea

Fregata njemačke mornarice

Njemačka vojska, Bundeswehr, organizirana je u Heer („Kopnenu vojsku”), Marine („ratna mornarica”), Luftwaffe („ratno zrakoplovstvo”), Zajedničku medicinsku službu i Zajedničku pomoćnu službu. U 2011. godini procijenjena je vojna potrošnja na 1,3% BDP-a, što je nisko u poređenju sa drugim članicama NATO-a. Prema vojnoj potrošnji njemačka vojska je 9. na svijetu.^[34] U mirnodopskim uslovima njemačkom vojskom komanduje ministarstvo odbrane, dok u slučaju rata kancelar postaje vrhovni zapovjednik oružanih snaga.^[35]

Od marta 2012. godine njemačka vojska broji oko 183.000 profesionalnih vojnika i 17.000 volontera.^[36] Njemačka vlada planira smanjiti broj profesionalnih vojnika na 170.000 i broj volontera na 15.000.^[37] Prema SIPRI Njemačka je 4. najveći izvoznik oružja u svijetu u 2014. godini. Tokom iste godine njemačka vlada je najavila strožiju politiku izvoza oružja.^[38]

Uloga i zadaća Bundeswehra je opisana u njemačkom ustavu kao odbrambena. No, nakon presude Ustavnog suda 1994. godine pojam odbrane ne definira samo zaštitu unutar granica zemlje, već i kao reakcije na krize i prevencije sukoba, u širem smislu zaštita sigurnosti Njemačke bilo gdje u svijetu. Od januara 2015. godine njemačka vojska ima oko 2370 vojnika stacioniranih u stranim zemljama kao dio međunarodnih mirovnih misija uključujući i 850 vojnika Bundeswehra u misiji ISAF u Afganistanu i u Uzbekistanu, 670 vojnika na Kosovu, te 120 vojnika u misiji UNIFIL u Libanonu.^[39]

Do 2011. godine u Njemačkoj je bio obavezan vojni rok za muškarce u dobi od 18 godina u trajanju od 6 mjeseci u vojnoj ili civilnoj dužnosti, ili kao 6 godina hitne službe što uključuje vatrogasnu službu i Crveni križ. 1. jula je ukinuto obavezno služenje vojnog roka, te je zamijenjen dobrovoljnom službom. Od 2001. godine žene mogu obavljati sve vojne funkcije, ali nisu bile podvrgnute novačenju. Trenutno se u službi njemačke vojske nalazi oko 17.500 žena.

Privreda

Hemijsko postrojenje BASF blizu Ludwigshafena

Vozilo Mercedes-Benza

Njemačka privreda je jedna od najrazvijenijh u svijetu, čija se jaka ekonomska moć osjeti i danas u trenucima nedavne svjetske ekonomske krize. Po svom društvenom proizvodu nalazi se na četvrtom mjestu u svijetu. Regionalne razlike osjete se i u ekonomiji, posebno između istočnih i zapadnih saveznih pokrajina. Ne treba zaboraviti da je Istočna Njemačka blizu 50 godina bila dio socijalističkog sistema, što je podrazumijevalo kolektivno i plansko organiziranje državne imovine. Platežno sredstvo u Njemačkoj kao i u većini zemalja Evropske unije je euro, koji je 2001. godine zamijenio njemačku marku. Prema OECD-u Njemačka ima jedan od najviših nivoa produktivnosti rada na svijetu.^[40]

Poljoprivreda, stočarstvo i ratarstvo, daju samo oko 5% nacionalnog dohotka Njemačke. Stočarstvo daje tri četvrtine vrijednosti ukupne poljoprovredne proizvodnje. U stočarskoj proizvodnji, u proizvodnji mlijeka i mliječnih prerađevina, ostvaruju se značajni tržišni viškovi. U ratarskoj proizvodnji najviše se uzgajaju žitarice (pšenica, raž i zob), zatim krompir, šećerna repa, povrće i voće. Ipak, Njemačka je veliki uvoznik hrane. Ona najviše uvozi rano voće i povrće, suptropsko i tropsko voće, kahvu i začine.

Rudna bogatstva su skromna. Nešto su veće zalihe uglja, željeza i obojenih metala. Visoko razvijena industrija zahtijeva uvoz ogromnih količina najraznovrsnijih ruda i sirovina. Njemačka uvozi mnogo nafte i zemnog plina.

Industrija Njemačke je mlada i savremena. Najrazvijenije su mašinska industrija i industrija saobraćajnih sredstava, posebno automobila. Njemačka je na trećem mjestu u proizvodnji automobila i brodova. Visoko su razvijene hemijska, elektro i elektronička industrija, metalska, građevinska, tekstilna i prehrambena industrija.

Neke od najpoznatijih svjetskih brendova i kompanija dolazi upravo iz Njemačke kao što su: Mercedes-Benz, BMW, Volkswagen, SAP AG, Audi, Siemens, Allianz, Adidas, Porsche i DHL. Njemačka je poznata po svojim velikim djelom specijaliziranim malim i srednjim poduzećima na globalnom nivou poznati kao Mittelstand.

Na popisu se nalaze najveće njemačke firme po prihodima u 2011. godini:^[41]

Njemačka je dio monetarne unije u eurozoni (označena tamnoplavom bojom).

Pozicija	Naziv	Sjedište	Prihodi (mil. €)	Ostvareni profit (mil. €)	Broj zaposlenih (svijet)
01.	Volkswagen AG	Wolfsburg	159.000	15.800	502.000
02.	E.ON SE	Düsseldorf	113.000	−1.900	79.000
03.	Daimler AG	Stuttgart	107.000	6.000	271.000
04.	Siemens AG	Berlin, München	74.000	6.300	360.000
05.	BASF SE	Ludwigshafen am Rhein	73.000	6.600	111.000
06.	BMW AG	München	69.000	4.900	100.000
07.	Metro AG	Düsseldorf	67.000	740	288.000
08.	Schwarz Gruppe	Neckarsulm	63.000	N/A	315.000
09.	Deutsche Telekom AG	Bonn	59.000	670	235.000
010.	Deutsche Post AG	Bonn	53.000	1.300	471.000
–	Allianz SE	München	104.000	2.800	141.000
–	Deutsche Bank AG	Frankfurt am Main	21.600	4.300	101.000

Infrastruktura

Luka u Hamburgu

Sa svojim centralnim položajem u Evropi Njemačka predstavlja saobraćajno čvorište za kontinent.^[42] Kao i njeni susjedi, Njemačka posjeduje jednu od najgušćih cestovnih mreža na svijetu. Mreža njemačkih autoputeva (Autobahn) po ukupnoj dužini je treća u svijetu, a poznata je po svom nedostatku općeg ograničenja brzine.^[43] Njemačka je uspostavila polucentričnu mrežu brzih vozova. Intercity-Express ili ICE je mreža njemačkih željeznica između većine njemačkih gradova, kao i destinacijama u drugim zemljama brzinom od 300 km/h.^[44] Najveći njemački aerodromi su Aerodrom Frankfurt i Aerodrom München, oba čvorišta Lufthanse, a Air Berlin ima čvorišta na Aerodromu Berlin Tegel i Aerodromu Düsseldorf. Drugi značajni aerodromi su Berlin Schönefeld, Hamburg, Köln/Bonn, Leipzig/Halle. Luka u Hamburgu je jedna od deset najvećih kontejnerskih luka u svijetu.^[45]

U 2008. godini, Njemačka je bila šesti najveći potrošač energije,^[46] dok se 60% primarne energije uvozi.^[47] Njemačka vlada potiče očuvanje energije i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Energetska učinkovitost je poboljšavana od 1970-ih godina, vlada ima za cilj zadovoljavanje zahtjeva za 40% proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora do 2020. i 100% do 2050. godine.^[48] U 2014. kao izvori električne energije korišteni su: ulje (35%), ugalj uključujući i lignit (24,6%), prirodni plin (20,5%), nuklearna energija (8,1%) te hidroenergetski i obnovljivi izvori energije (11,1%)^[49] U 2000. godini dogovoreno je ukidanje nuklearnih elektrana od 2021. godine. Njemačka se zalaže za Protokol iz Kyota i nekoliko drugih ugovora koji promiču bioraznolikost, standarde niskih emisija, reciklažu, korištenje obnovljivih izvora energije, te podupire održivi razvoj na globalnom nivou.^[50]

Nauka i tehnologija

Albert Einstein je rođen u njemačkom gradu Ulmu.

Nijemci su postigli velika naučna dostignuća koja su od velikog značaja na globalnom nivou. 104 dobitnika Nobelove nagrade su bila iz Njemačke.^[51] Njemački naučnici su dobili više Nobelovih nagrada od većine drugih nacija svijeta, naročito u naukama kao što su fizika, hemija i medicina.

Poznati njemački fizičari iz perioda prije početka dvadesetog vijeka su bili: Hermann von Helmholtz, Joseph von Fraunhofer, Gabriel Daniel Fahrenheit i mnogi drugi. Albert Einstein uvodi 1905. godine hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima, dok teoriju o gravitaciji objavljuje 1915. Max Planck uvodi 1910. godine kvantnu teoriju, koji je zajedno sa Albertom Einsteinom uveo kvantnu mehaniku. Wilhelm Conrad Röntgen je otkrio X-zrake. Otto Hahn je bio pionir u oblasti radiohemije i nuklearne fisije,^[52] dok su Ferdinand Cohn i Robert Koch bili osnivači mikrobiologije. Brojni matematičari su rođeni u Njemačkoj uključujući Carl Friedrich Gaußa, Davida Hilberta, Bernharda Riemanna, Gottfried Wilhelm Leibniza, Karl Weierstrassa, Hermanna Weyla i Felixa Kleina. Istraživačke institucije u Njemačkoj su Institut Max Planck, Društvo Helmholtz i Zajednica Fraunhofer. Nagrada Gottfrieda Wilhelma Leibniza godišnje se dodijeljuje deset naučnika i akademika. S najviše od 2,5 miliona eura po nagradi predstavlja jednu od nagrada za istraživanje s najvećim iznosom koja se dodijeljuje u svijetu.^[53]

Centar Evropske svemirske agencije u Darmstadtu

Njemačka je domovina mnogih svjetskih poznatih inovatora i inženjera kao što je Johannes Gutenberg, koji je izmislio štampaći stroj, Hans Geiger, izumitelj Gigerovog brojača, Konrad Zuse, izumitelj prvog programski kontroliranog računara^[54]. Njemački inženjeri i industrijalci kao što su grof Ferdinand von Zeppelin, Otto Lilienthal, Gottlieb Daimler, Rudolf Diesel, Hugo Junkers i Karl Benz su znatno doprinijeli razvoju saobraćaja, automobilizmu i zračnom prijevozu. Njemačke institucije kao što je Njemački centar za zračni saobraćaj (DLR) su dale najveći doprinos za razvoj Evropske svemirske agencije. Inženjer Wernher von Braun je razvio prvu balističku raketu V-2, a kasnije bio istaknuti član NASA-e i konstruktor rakete Saturn V. Heinrich Rudolf Hertz je dao doprinos u polju elektromagnetnog zračenja, što je bilo ključno za razvoj moderne telekomunikacije.^[55]

Turizam

Crkva u Berchtesgadenškoj regiji

Njemačka je sedma najposjećenija zemlja svijeta^[56]^[57] sa 407,26 miliona noćenja tokom 2012. godine,^[58] što uključuje broj od 68.830.000 noćenja stranih turista i posjetioca. U 2012. godini Njemačku je posjetilo više od 30,4 miliona stranih turista. Berlin je postao treća najposjećenija destinacija u Evropi.^[59]. Pored toga 30% Nijemaca svoj odmor provede u Njemačkoj, naročito u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. Domaća i međunarodna putovanja u kombinaciji s turizmom doprinose više od 43,2 milijarde eura njemačkom BDP-u. Uključujući indirektne i inducirane učinke, industrija ima doprinos od 4,5% njemačkog BDP-a, sa oko 2 miliona zaposlenih (4,8% od ukupne zaposlenosti).^[60]

Njemačka je poznata po svojim raznolikim turističkim rutama kao što su: Romantična cesta, vinske ceste, Cesta dvoraca i Cesta avenija. Postoji 39 objekata stavljenih na UNESCO spisak svjetske baštine, uključujući stare gradske jezgre kao što su one u Regensburgu, Bambergu, Lübecku, Quedlinburgu, Weimaru, Stralsundu i Wismaru. Najposjećenije znamenitosti u Njemačkoj su Neuschwanstein, Kölnska katedrala, Reichstag, Hofbräuhaus u Münchenu, Heidelberški dvorac, Zwinger, Televizijski toranj Berlin i Aachenska katedrala. Europa-Park kod Freiburga je drugi najpopularniji evropski park zabave.^[61]

Stanovništvo

Nijemci

Sa stanovništvom od 80.200.000 ljudi prema popisu stanovništva iz 2011. godine,^[62] Njemačka je najnaseljenija država Evropske unije, na evropskom kontinentu je druga najnaseljenija zemlja, poslije Rusije, te 16. najmnogoljudnija zemlja u svijetu. Gustoća naseljenosti iznosi 225 stanovnika po kilometru kvadratnom.^[63] Životni vijek prosječnog Nijemca iznosi 80,19 godina (77,93 godine muškarci, a žene 82,58 godina). Stopa fertiliteta iznosi 1,41 rođene djece u odnosu na žene (procjene iz 2011) ili 8,33 živo rođene djece na 1000 stanovnika, te je jedna od najnižih u svijetu. Od 1970. u Njemačkoj stopa mortaliteta kontinuirano premašuje stopu nataliteta.^[64]

Međutim, Njemačka je svjedok povećanja stope nataliteta i migracijske stope od 2010.^[65] Dolazi do povećanja broja obrazovanih imigranata.^[66]^[67] Većina imigranata dolazi iz južne i istočne Evrope, te se naseljavaju u urbanim područjima.^[68]

Četiri veće grupe naroda imaju status nacionalnih manjina, a to su: Danci, Frizijci, Romi, Sinti i Lužički Srbi.^[69] Dancska manjina (oko 50.000) pretežno nastanjuje područje pokrajine Schleswig-Holstein^[69]. Istočni i sjeverni Frizijci pretežno naseljavaju zapadnu obalu Schleswig-Holsteina, te oblast Donje Saksonije. Lužički Srbi, slavenski narod (oko 60.000), pretežno naseljavaju područje Lužica.

Imigranti

Njemačka je 3. zemlja u svijetu po broju imigranata.

Po nacionalnom sastavu oko 92,3% stanovništva Njemačke čine Nijemci. 2011. oko 6 miliona stranih državljana je registriranog boravka u Njemačkoj. Po pitanju etničkog porijekla 20% stanovnika ove zemlje stranog ili djelomično stranog porijekla.^[70] U 2010. godini, u 29% porodica sa djecom ispod 18 godina bio je barem jedan roditelj stranog porijekla.^[71]

Fond Ujedinjenih Nacija za stanovništvo navodi Njemačku kao 3. zemlju u svijetu po broju primljenih imigranata, što je oko 5% ili 10 miliona od ukupno 191 milion migranata.^[72] Od 2008. najveće grupe imigrana su bili Turci (oko 2,5 miliona), zatim Italijani (776.000), Poljaci (687.000).^[73] Također prisutni su i Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Od 1987. oko 3 miliona etničkih Nijemaca imigriralo je u Njemačku iz zemalja istočnog bloka, iskoristivši tako svoje pravo povratka.^[74]

Religija

Katolička katedrala u Kölnu.

Evangelistička crkva u Dresdenu

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, kršćanstvo je najraširenija religija u Njemačkoj, 66,8% Nijemaca su katolici, od ukupnog broja stanovnika.^[75] 30,8% stanovništva se izjasnilo kao rimokatolici, 30,3% stanovništva se izjasnilo kao protestatima, dok je evangelista bilo 5,7%.^[76] 32-35% stanovništva se izjasnilo da ne pripada niti ijednoj vjerskoj konfesiji, čiji broj je u porastu već nekoliko decenija.

Geografski, Protestantizam preovladava u sjevernim, centralnim i istočnim dijelovima zemlje, uglavnom u sklopu sa evangelističkom crkvom, dok je Rimokatoličanstvo koncentrisano u južnim i zapadnim dijelovima zemlje. Ateisti i pripadnici drugih religija su koncentrisani pretežno u većim gradovima i u istočnom dijelu Njemačke.^[77]

Islam je druga najveća religija u Njemačkoj, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, samo se 1,9% stanovništva izsjanilo muslimanima, dok se prema drugim izvorima procjenjuje da ih ima 3,8–4,3 miliona (4,6–5,2%). Većina muslimana su suniti i aleviti iz Turske, postoji mali broj šijita i ahmedija. Njemački muslimani, koji većinom porijeklo vode iz Turske nemaju priznat status državne religije.

Ostale religije čine manje od 1% njemačkog stanovništva, a to su Budizam sa 250.000 pripadnika, Judaizam sa oko 200.000 vjernika (0,3%). Hinduizam broji oko 100.000 pripadnika, dok sve ostale religije broje zajedno 50.000 pripadnika. Treća najveća jevrejska populacija u Evropi je ona u Njemačkoj (nakon Velike Britanije i Francuske).^[78] Oko 50% budista u Njemačkoj su imigranti iz Azije.^[79]

Jezik

Poznavanje Njemačkog jezika u zemljama EU.

Njemački jezik je službeni i jezik s najviše govornika u Njemačkoj, te predstavlja jedan od 24 službena jezika u Evropskoj uniji^[80] i jedan od tri službena jezika u Evropskoj komisiji. Njemački je najgovoreniji jezik u Evropskoj uniji s oko 100 miliona govornika.^[81]

Priznati jezici manjina u Njemačkoj su: danski, niski njemački, lužičkosrpski, romski, frizijski koji su službeno zaštićeni Evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima. Jezici doseljenika koji se najviše govore su: turski, kurdski, poljski, južnoslavenski jezici te ruski. 67% građana Njemačke trdi da može komunicirati na barem jednom stranom jeziku, a 27% grđana na najmanje dva strana jezika, izuzev materinjeg jezika.^[82]

Standardni njemački jezik pripada grupi zapadnogermanskih jezika, te je usko povezan s engleskim, niskim njemačkim i holandskim jezikom. Većina vokabulara potječe od germanskoj jezika iz indoevropske grupe jezika.^[83] Također neke riječi vode porijeklo iz latinskog, starogrčkog ili francuskog i engleskog jezika. Njemački jezik pisan je isključivo latinicom.

Obrazovanje

Univerzitet u Heidelbergu, snovan 1386. godine, jedan je od najstarijih i najbolje rangiranih univerziteta u Njemačkoj.

Nadležnost nad obrazovanjem u Njemačkoj je organizovana prvenstveno na nivou saveznih pokrajina. Dječiji vrtić od treće do šeste godine je izboran, nakon čega slijedi obrazovanje koje je obavezno u trajanju od devet godina. Osnovno obrazovanje traje četiri do šest godina. Srednjoškolsko obrazvanje obuhvata tri tradicionalne vrste srednjih škola: gimnaziju koju upisuju najbolji i nadareni učenici, koja priprema učenike za studij, zatim Realschule koja je namijenjena srednjim studentima i traje 6 godina i Hauptschule koja priprema učenike za strukovno obrazovanje.^[84] Također postoji i Gesamtschule koja predstavlja sveobuhvatni tip srednje škole. Nakon završene srednje škole pstoje mogućnosti stručne naobrazbe, zatim studija i dvojnog studija. Osnovni uslov za upisivanje na univerzitet je položen opći ispit zrelosti ili matura.

Prema Šangajskoj rang-listi univerziteta 2014. godine 4 njemačka univerziteta se nalaze u top 100, te njih 13 u top 200 univerziteta u svijetu.^[85] Neki njemački univerziteti spadaju u najstarije na svijetu, kao što je Univerzitet u Heidelbergu (osnovan 1386) koji je najstariji univerzitet u Njemačkoj. Zatim Heidelberg slijedi Univerzitet u Leipzigu (1409), Univerzitet u Rostocku (1419), Univerzitet u Greifswaldu (1456), Univerzitet u Freiburgu (1457) i Univerzitet u Münchenu (1472).

Zdravstvo

Vozilo hitne pomoći u Njemačkoj.

Njemačka ima najstariji univerzalni zdravstveni sistem na svijetu, koji još seže iz doba vladavine Otta von Bismarcka.^[86] Stanovništvo je trenutno obuhvaćeno planom zdravstvene zaštite, što je osigurano statutom uz neke određene kriterije, te uz mogućnostima privatnog zdravstvenog osiguranja kod nekih određenih grupa. Prema podacima iz Svjetske zdravstvene organizacije njemački zdravstveni sistem 77% financira Vlada, a 23% privatni sektor u 2005.^[87] U 2005. godini Njemačka je utrošila 11% svojeg BDP-a na zdravstvo. Njemačka zauzima 20. mjesto u svijetu po očekivanoj dužini trajanja života stanovništva, muškarci prosječno dožive 77 godina, a žene 82 godine života. Njemačka ima vrlo nisku stopu smrtnosti dojenčadi (4 na 1000 živorođenih).

U 2010. godini glavni uzroci smrtnosti su bili kardiovaskularne bolesti sa 41%, zatim maligna oboljenja sa 26%.^[88] U 2008. godini oko 82.000 Nijemaca je bilo zaraženo virusom humane imunodeficijencije (HIV/AIDS), od čega je umrlo 26.000 Nijemaca od 1982. godine.^[89] Prema istraživanjima iz 2005. godine, 27% odraslih Nijemaca su pušači.^[89] Gojaznost je navedena kao glavni zdravstveni problem u Njemačkoj.

Kultura

Njemačka je kao zemlja uveliko pridonijela svjetskoj kulturi. Tu su rođeni veliki kompozitori ozbiljne muzike: Beethoven, Bach, Brahms i Wagner, klasični pjesnici poput Goethea i Schiller, likovni umjetnici poput Duerera, Ernsta i Beusa, a Njemačka je domovina i filozofa, među kojima su najznačajniji: Kant, Hegel, Marx i Nietzsche, te naučnici Einstein, Born i Plank.

Njemački jezik, koji se sastoji od nekoliko velikih dijalekata, u 19. vijeku je bio jezik komunikacije u srednjoj, istočnoj i sjevernoj Evropa, a i danas se uči širom svijeta kao jedan od najvažnijih jezika.

Muzika

Ludwig van Beethoven (1770–1827)

Njemačka klasična muzika predstavlja djelo mnogih svjetskih poznatih kompozitora. Dietrich Buxtehude, njemački orguljaš i kompozitor je svojim djelima ostavio znatan uticaj na kasniji rad Johanna Sebastiana Bacha i Georga Friedricha Händela, koji su bili jedni od najpoznatijih kompozitora iz perioda baroka. Tokom svog životnog rada, njemački violinist i kompozitor Leopold Mozart je kao mentor znatno utjecao na svog sina i učenika Wolfganga Amadeusa Mozarta, jednog najvećih muzičara svih vremena. Ludwig van Beethoven je bio najvažniji kompozitor na prijelazu klasicizma u romantizam. Carl Maria von Weber i Felix Mendelssohn su bili važni kompozitori u ranom romantizmu, dok su Robert Schumann i Johannes Brahms obilježili period romantizma. Richard Wagner je ostao poznat po svojim operama. Richard Strauss je bio najvažniji kompozitor kasnog romantizma i ranog modernizma. Karlheinz Stockhausen i Hans Zimmer su važni kompzitori 20. i 21. vijeka.^[90]

Njemačka je drugo najveće muzičko tržište u Evropi i četvrto po veličini u svijetu.^[91] Njemačka popularna muzika 20. i 21. vijeka uključuje pokrete kao što su: Neue Deutsche Welle (Nena, Trio), pop (Boney M., Alphaville, Modern Talking), Ostrock (City, Keimzeit), metal/rock (Rammstein, Scorpions), punk (Nina Hagen, Die Ärzte, Die Toten Hosen), pop rock (Beatsteaks, Tokio Hotel), inide rock (Tocotronic), šlager (Ute Lemper, Katja Ebstein, Hildegard Knef, Helene Fischer. Njemačka elektronska muzika je stekla globalni uticaj, uz izvođače kao što su Kraftwerk, Tangerine Dream. DJ-evi i techno, house umjetnici s njemačke muzičke scene su stekli veliku popularnost (Paul van Dyk, Paul Kalkbrenner i Scooter).^[92] Pored već navedenih predstavnika elektronske muzike, Njemačka Kraut Rock scena koja je započela ranih 1970-ih imala je svoje najznačajnije predstavnike i osnivače u rock grupama poput Can, Amon Düül II, Faust i Neu! Za razliku od svojih kolega iz Velike Britanije i SAD-a (koji su sve više komponovali pjesme pod utjecajem Jazza i klasične muzike), oni su mnogo više koristili sintisajzere, stvarajući pulsirajući zvuk i povezujući u muzičku cjelinu naizgled nepovezane muzičke trake. Takvim pristupom u muzici bili su mnogo bliži avantgardnoj muzici nego rock muzici.^[93]

Slikarstvo

Albrecht Dürer, Autoportret

Njemački umjetnici su ostavili velik uticaj na zapadnu umjetnost. Albrecht Dürer, Hans Holbein mlađi, Matthias Grünewald, Lucas Cranach stariji su važni njemački umjetnici iz perioda renesanse, Peter Paul Rubens, Johann Baptist Zimmermann su poznati umjetnici iz baroka, zatim Caspar David Friedrich, Carl Spitzweg iz romantizma, Max Liebermann iz impresionizma, te Max Ernst iz nadrealizma.^[94] Njemački kipari kao što su Otto Schmidt-Hofer, Franz Iffland i Julius Schmidt su dali važan doprinos njemačkoj umjetnosti s kraja 19. i početka 20. vijeka.^[95]^[96]

Tokom dvadesetog vijeka formirano je nekoliko njemačkih umjetničkih društava i grupa kao što su Novembarska grupa, Die Brücke i Plavi jahač čiji je vođa bio Vasilij Kandinski koji je utjecao na razvoj ekspresionizma u Münchenu i Berlinu. Kao reakcija na ekspresionizam javlja se novi smjer poznat kao nova stvarnost. Poslijeratni umjetnički smjerovi u Njemačkoj su bili neokspresionizam, performans, konceptualna umjetnost. Posebno istaknuti neokspresionisti su Georg Baselitz, Anselm Kiefer, Jörg Immendorff, A. R. Penck, Markus Lüpertz, Peter Robert Keil i Rainer Fetting. Vdeći njemački konceptualni umjetnici su: Bernd i Hilla Becher, Hanne Darboven, Hans-Peter Feldmann, Hans Haacke, Joseph Beuys, HA Schult, Aris Kalaizis, Neo Rauch i Andreas Gursky. Najznačajnije umjetničke izložbe i festivali u Njemačkoj su documenta, transmediale i Art Cologne.^[97]

Arhitektura

Njemačkim doprinosima arhitekturi mogu se smatrati karolinški i otonski stil. Ciglena gotika je osebujan srednjevjekovni stil nastao u Njemačkoj. Također u renesansnoj i baroknoj arhitekturi, nastali su neki njemački smjerovi kao što su Weserska renesansa i Dresdenski barok. Među najpoznatijim baroknim arhitektama nalaze se Matthäus Daniel Pöppelmann, Balthasar Neumann, Knobelsdorff i Braća Asam. Wessobrunnerška škola je izvršila znatan uticaj, a ponekad je čak i dominirala nad umjetnošću štrokature u južnoj Njemačkoj u 18. vijeku. Gornja švabska barokna ruta nudi barokno tematske turističke rute koje naglašavaju doprinos baroknih umjetnika, kipara, zanatlija kao što su Johann Michael Feuchtmayer, jednog od naistaknutijih članova porodice Feuchtmayer, te braća Johann Baptist Zimmermann i Dominikus Zimmermann.^[98]

Pučanska arhitektura u Njemačkoj je vezan za poludrvenu gradnju uz pomć drvenih greda (Njem. Fachwerk). Njemački Fachwerk stilovi variraju po regijama. Zakoni planiranja gradnje ovakvih kuća diktirali su da izgled kuće mora biti u skladu sa regionalnim, pa čak i sa specifičnim gradskim stilom gradnje.^[99]^[100]

Kada se industrijalizacija porširila Evropom, u Njermačkoj su se razvili klasicizam i prepoznatljiv stil historicizam, ponekad se naziva stilom Gründerzeit, s obzirom na ekonomski bum u godinama s kraja 19. vijeka. Regionalni historistički stilovi uključuju Hanoversku školu arhitekture, nürnberški stil, dresdensku Semper-Nicolai školu. Među najpoznatije njemačke građevine spada dvorac Neuschwanstein koji predstavlja neoromaniku. Njemački umjetnici, pisci, galeristi kao što su Siegfried Bing, Georg Hirth i Bruno Möhring su pridonijeli razvoju secesije, na prijelazu u 20. vijek, što je poznato na njemačkom jeziku kao Jugendstil.^[101]

Arhitektura odmarališta na Rügenu, Fachwerk kuće u Bernkastelu, dvorac Neuschwanstein i Bauhaus škola u Weimaru.

Ekspresionistička arhitektura je razvijena 1910-ih godina u Njemačkoj pod uticajem Art Deco i drugih modernih stilova s arhitektima kao što su Johann Friedrich Höger, Erich Mendelsohn, Dominikus Böhm i Fritz Schumacher. Njemačka je osobito bila važna u ranom modernističkom pokretu, kao što su Deutscher Werkbund kojeg je pokrenuo Hermann Muthesius i Bauhaus pokret kojeg je osnovao Walter Gropius. Slijedom toga, Njemačka se često smatra kolijevkom moderne arhitekture i dizajna. Ludwig Mies van der Rohe postao je jedan od svjetski najpznatijih arhitekata u drugoj polovici 20. vijeka. ON je zamislio staklene fasade na neboderima.^[102]

Književnost i filozofija

Johann Wolfgang von Goethe

Njemačka književnost može se pratiti unatrag do srednjeg vijeka djelima pisaca kao što su Walther von der Vogelweide i Wolfram von Eschenbach. Poznati njemački pisci su Johann Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller, Gotthold Ephraim Lessing i Theodor Fontane. Braća Grimm su stekla slavu skupljajući i objavljivajući zbirke njemačkih bajki. Grimmovi su također skupili i kodificirali regionalne verzije njemačkog jezika, temeljeći svoj rad na historijskim načelima, njihov Deutsches Wörterbuch, ili njemački rječnik, ponekad se naziva Grimm rječnik, što je počelo 1838, a objavljen je 1854.^[103]

Među utjecajnije književnike 20. vijeka ubrajaju se Gerhart Hauptmann, Thomas Mann, Hermann Hesse, Heinrich Böll i Günter Grass.^[104] Godišnje se izdaje prosječno oko 700 milina knjiga na njemačkom jeziku, sa oko 80.000 naslova, od čega je 60.000 novih. Njemačka se nalazi na trećem mjestu po broju izdanih knjiga u svijetu, nakon tržišta engleskog i kineskog govornog područja.^[105] Frankfurtski sajam knjiga najvažniji je na svijetu po pitanju međunarodnih poslova i trgovine, s tradicijom dugom više od 500 godina,^[106] također Leipziški sajam knjiga zauzima važno mjesto u Evropi.^[107]

Njemačka filozofija ima velik historijski značaj: doprinos Gottfried Wilhelm Leibniza racionalizmu; zatim prosvjetiteljska filozofija Immanuela Kanta; njemački idealizam čiji filozofi su bili Johann Gottlieb Fichte, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling; iracionalista i filozofski pesimista Arthur Schopenhauer; ideja socijalizma Karl Marxa i Friedrich Engelsa; doprinos Friedricha Nietzschea perspektivizmu; Gottlob Frege da jedoprnos analitičkoj filozofiji; Martin Heidegger koji je dao velik doprinos egzistencijalizmu i ontologiji, značajan uticaj ostavila je Frankfurtska škola koju su razvijali Max Horkheimer, Theodor Adorno, Herbert Marcuse i Jürgen Habermas.^[108]

Mediji

Sjedište Deutsche Welle-a u Bonnu.

Među najveće medijske kompanije iz Njemačke koje djeluju na međunarodnom tržištu su Bertelsmann, Axel Springer SE i ProSiebenSat.1 Media. Također značajnu ulogu ima Deutsche Presse-Agentur. Njemačko televizijsko tržište je najveće u Evropi sa oko 38 miliona domaćinstava sa TV prijemnikom.^[109] Oko 90% njemačkih kućanstava ima kablovsku ili satelitsku televiziju, sa raznim javnim i privatnim RTV kanalima.^[110] U Njemačkoj postoji više od 500 javnih i privatnih radio stanica, uključujući i Deutsche Welle koja svoj program emitira na više stranih jezika.^[111] Njemačka nacionalna radio mreža je Deutschlandradio, dok ARD stanice pokrivaju lokalne servise.

Mnoge od najprodavanijih novina i časopisa u Evropi su upravo one iz Njemačke, listovi (i internet portali) sa najvećim tiražom u Njemačkoj su Bild, Die Zeit, Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Die Welt, dok su najveći njemački magazini Der Spiegel, Stern i Focus.^[112]

Njemačko tržište video igara je jedno od najvećih u svijetu.^[113] Gamescom u Kölnu je jedan od vodećih svjetskih sajmova video igara. Popularne serije video igara iz Njemačke su Turrican, Anno, The Settlers, Gotika, SpellForce: The Order of Dawn, FIFA Manager, Far Cry i Crysis. Relevantni izdavači i programeri igara su Ubisoft Blue Byte, Crytek, Deep Silver, Kalypso Media, Piranha Bytes i Yager Development.

Kinematografija

Njemačka kinematografija je ostavila velik trag u svjetskoj filmskoj umjetnosti i tehnici. Prvi radovi braće Skladanowsky su prikazani 1895. godine. Svjetski poznat Babelsberg Studio koji se nalazi u berlinskoj četvrti Postdam osnovan je 1912. godine, čime je psato prvim velikim filmskim studijem u svijetu. Danas je najveći evropski studio.^[114] Ran njemačko kino je bilo pod uticajem njemačkih ekspresionista kao što su Robert Wiene i Friedrich Wilhelm Murnau. Film Metropolis čiji je redatelj bio Fritz Lang smatra se prvim naučn-fantastičnim filmom.^[115] Film redatelja Josef von Sternberga Plavi anđeo u kojem je glumila Marlene Dietrich smatra se prvim njemačkim zvučnim filmom.^[116] Filmovi Leni Riefenstahl su postavili nove umjetničke standarde, kao što primjerice dokumentarni film Trijumf volje.^[117]

Babelsberg Studio kod Berlina, prvi veliki filmski studio u svijetu.

Mnogi od filmova koji su nastali nakon 1945. godine u poslijeratnom periodu mogu se nazvati Trümmerfilm (bos. film ruševina). Takav film je primjerice Ubojice među nama (1946) redatelja Wolfganga Staudtea. Među poznatije istočnonjemačke filmove mogu se ubrojati Der Untertan (1951), Podijeljeno nebo (1964) čiji je redatelj Konrad Wolf, filmska adaptacija književnog djela Jakov lažljivac kojeg je napisao Jurek Becker, a filmski adaptirao Frank Beyer ka film Jakov lažljivac (1975), koji je bio jedini istčnonjemački film nominovan za Oscara. Filmovi Zapadne Njemačke iz 1950-ih godina mogu se po žanru definirati kao Heimatfilm (bos. domoljubni film), ti filmovi prikazuju ljepotu zemlje i moralni integritet ljudi koji žive u njoj.^[118]

Tokom 1970-ih i 1980-ih, poznati redatelji novog njemačkog filma bili su Volker Schlöndorff, Werner Herzog, Wim Wenders i Rainer Werner Fassbinder. Njemački filmovi kao što su Das Boot (1981), Nedovršena priča (1984), Good Bye, Lenin! (2003), Glavom kroz zid (2004), Bijela traka (2009), Konferencija životinja (2010), Atlas oblaka (2012) su ostvarili međunarodni uspjeh. Oscara za najbolji strani film dobili su njemački filmovi Limeni bubanj 1979. godine, Nigdje u Africi 2002. godine i Život drugih 2007. godine.^[119]

Dodjela Evropske filmske nagrade se vrši svake godine, od čega svake druge u Berlinu, domu Evropske filmske akademije. Berlinski međunarodni filmski festival poznat kao "Berlinale", na kojem se od 1951. za najbolje filmove dodjeluje nagrada "Zlatni medvjed" je jedan od najvažnijih filmskih festivala u Evropi i svijetu.

Kuhinja

Schwarzwald torta

Njemačka kuhinja varira zavisno od regije do regije, te često postoje sličnosti između kuhinja nekih njemačkih regija sa regijama susjednih država (npr postoje neke kulinarske sličnosti između kuhinje Južne Bavarske, Švabije sa kuhinjama Švicarske i Austrije). Internacionalno poznata jela kao što su pizza, suši, kineska, grčka, indijska kuhinja, doner kebab, također su popularna i lako dostupna u Njemačkoj, zahvaljujući različitim etničkim zajednicama.

Kruh predstavlja značajan dio njemačke kuhinje, njemački pekari proizvode oko 600 vrsta kruha i oko 1.200 različitih vrsta kolača i peciva. Njemački sirevi predstavljaju trećinu sireva proizvedenih u Evropi.^[120] U 2012. godini oko 99% proizvedenog mesa u Njemačkoj činila je svinjetina, piletina i govedina. Nijemci proizvode svoje poznate kobasice u 1.200 različitih vrsta uključujući Bratwurst, Weißwurst i Currywurst.^[121] Tokom 2012. godine, od ukupne prodaje hrane, 3,9% je bilo organske hrane.^[122]

Iako vino postaje sve više popularno u mnogim dijelovima Njemačke, naročito u njemačkim vinskim regijama,^[123] ipak nacionalno alkoholno piće je pivo. Njemačka potrošnja piva po osobi je iznosila 110 litara u 2013, i dalje je među najvišima u svijetu.^[124]

Sport

Nogometna reprezentacija Njemačke je nakon pobjede na svjetskom nogometnom prvenstvu 2014. postala po četvrti put svjetski prvak u nogometu.

Po podacima iz 2009. i 2010. oko 27,8 miliona Nijemaca bilo je organizirano u oko 91.000 sportskih klubova i udruženja.^[125] Najveći broj sportskih društava je obuhvaćen krovnom organizacijom Njemačkog olimpijskog sportskog saveza (DOSB).

Najčešći i najpopularniji sport u Njemačkoj je nogomet. Po podacima iz 2012. u sklopu Njemačkog nogometnog saveza (DFB) organizirano je 172.000 klubova sa oko 6,8 miliona članova,^[126] a nogometna reprezentacija Njemačke može se pohvaliti sa četiri titule svjetskih prvaka u nogometu: 1954, 1974, 2006. i 2014. godine. Njemačka je također i dva puta bila organizator Svjetskog prvenstva 1974. i 2006, a oba puta je i postala svjetski prvak. Ona je i jedina država čije su nogometne reprezentacije i u muškoj i u ženskoj konkurenciji bili prvaci svijeta. Najveći stadion, namijenjen za međunarodne susrete, je Olimpijski stadion u Berlinu (kapaciteta 74.224 mjesta), dok je Signal Iduna Park u Dortmundu najveći nogometni stadion po kapacitetu na nivou Bundeslige sa preko 80.500 mjesta (od čega je 24.454 sjedećih).

U motosportu, najveći javni interes Nijemci pokazuju za Formulu 1 i DTM, u kojima su njemački vozači i konstruktori među vodećim. Michael Schumacher je sedmorostruki svjetski prvak u Formuli 1 i do danas najuspješniji vozač Formule 1 u njenoj historiji, dok je Sebastian Vettel dosad najmlađi svjetski prvak u historiji ovog takmičenja.

Osim toga, popularni su i zimski sportovi u kojima Njemačka ima vrhunske sportiste i olimpijske pobjednike. Među najuspješnijim su i skijaši-skakači Sven Hannawald i Jens Weißflog te olimpijska pobjednica klizačica Katarina Witt.

Moda i dizajn

Claudia Schiffer, njemački supermodel.

Njemački dizajneri su lideri modernog dizajna linije proizvoda, Bauhausovi dizajneri poput Ludwiga Miesa van der Rohea, Dieter Rams iz Brauna su među najpoznatijima.^[127]

Njemačka je vođeća zemlja u modnoj industriji. Njemačka tekstilna industrija broji oko 1.300 kompanija sa više od 130.000 uposlenih u 2010. godini, koja je ostvarila prihod od 28 milijardi eura. Gotovo oko 44% proizvoda se izvozi.^[128] Berlinska sedmica mode, modni sajam Bread and Butter održavaju se dva puta godišnje.^[129]

München, Hamburg i Düsseldorf također su važni gradovi po pitanju dizajna i modne industrije. Poznati modni dizajneri iz Njemačke su Karl Lagerfeld, Jil Sander, Wolfgang Joop, Philipp Plein i Michael Michalsky. Među važnijim modnim markama su Hugo Boss, Escada, Adidas, Puma, Jack Wolfskin. Svejtski poznati supermodeli iz Njemačke su Claudia Schiffer, Heidi Klum, Tatjana Patitz, Nadja Auermann, kao i Toni Garrn, Julia Stegner, Eva Padberg i Diane Kruger.

Također pogledajte

Reference

^ Germany: Inflow of foreign population by country of nationality, 1994 to 2003
^ Federalni Ustavni sud Njemačke (2 BvF 1/73; BVerfGE 36, 1): Njemačko carstvo kao država Nijemaca je potpuno identično Saveznoj republici Njemačkoj [jer postoji kao nacionalna država i međunarodnopravnni subjektivitet(međunarodno javno pravo) od 1871]. Godine 1949, nakon podjele na istočnu i zapadnu Njemačku nije se smatralo za osnivanje nove zapadnonjemačke države niti nasljednice Njemačkog carstva, nego je reorganizovan samo taj dio Njemačke.
^ "Germany world's second biggest aid donor after US - TopNews". topnews.in. Arhivirano s originala, 24. 5. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2015.
^ "The fifteen major spenders in 2006". Recent trends in military expenditure. Stockholm International Peace Research Institute. 2007. Arhivirano s originala (PDF), 14. 8. 2007. Pristupljeno 5. 2. 2009.
^ "The leader of Europe? Answers an ocean apart". iht.com. Arhivirano s originala, 4. 4. 2008. Pristupljeno 23. 9. 2015.
^ Idea TV GmbH. "Confidently into the Future with Reliable Technology". innovations-report.de. Arhivirano s originala, 5. 10. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2015.
^ "Radiometric dating of the type-site for Homo heidelbergensis at Mauer, Germany". PNAS. 27. 8. 2010. Pristupljeno 27. 8. 2010.
^ "World's Oldest Spears". archive.archaeology.org. 3. 5. 1997. Pristupljeno 27. 8. 2010.
^ "Ice Age Lion Man is world's earliest figurative sculpture". The Art Newspaper. 31. 1. 2013. Arhivirano s originala, 15. 2. 2015. Pristupljeno 31. 1. 2013.
^ Jill N. Claster: Medieval Experience: 300–1400. NYU Press 1982, str. 35. ISBN 0-8147-1381-5.
^ The Cambridge Ancient History, vol. 12, str. 442. ISBN 0-521-30199-8.
^ Philpott, Daniel (januar 2000). "The Religious Roots of Modern International Relations". World Politics. 52 (2): 206–245. doi:10.1017/S0043887100002604.
^ Henderson, W. O. (januar 1934). "The Zollverein". History. 19 (73): 1–19. doi:10.1111/j.1468-229X.1934.tb01791.x.
^ Black, John, ured. (2005). 100 maps. Sterling Publishing. str. 202. ISBN 978-1-4027-2885-3.
^ Crossland, David (22. 1. 2008). "Last German World War I Veteran Believed to Have Died". Spiegel Online. Pristupljeno 25. 3. 2011.
^ Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (1998). "Introduction". Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 1–20. ISBN 978-0-521-62132-8.
^ Klein, Fritz (1998). "Between Compiègne and Versailles: The Germans on the Way from a Misunderstood Defeat to an Unwanted Peace". u Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (ured.). Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 203–220. ISBN 978-0-521-62132-8.
^ Keylor, William R. (1998). "Versailles and International Diplomacy". u Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (ured.). Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 469–505. ISBN 978-0-521-62132-8.
^ Carlin, Wendy (1996). "West German growth and institutions (1945–90)". Economic Growth in Europe Since 1945. Cambridge University Press. str. 464. ISBN 0-521-49964-X. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)
^ Werner Bührer (24. 12. 2002). "Deutschland in den 50er Jahren: Wirtschaft in beiden deutschen Staaten" [Economy in both German states]. Informationen zur Politischen Bildung. Bundeszentrale für politische Bildung. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
^ maw/dpa (11. 3. 2008). "New Study Finds More Stasi Spooks". Der Spiegel. Pristupljeno 30. 10. 2011.
^ "Germany (East)", Library of Congress Country Study, Appendix B: The Council for Mutual Economic Assistance
^ Protzman, Ferdinand (22. 8. 1989). "Westward Tide of East Germans Is a Popular No-Confidence Vote". The New York Times. Pristupljeno 30. 10. 2011.
^ "Regionales Monitoring 2010 – Daten und Karten zu den Europäischen Metropolregionen in Deutschland" (PDF) (jezik: njemački). Bundesamt für Bauwesen und Raumordnung. 2010. str. 10. Arhivirano s originala (PDF), 12. 7. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2012.
^ "Christian Democratic Union/Christian Social Union". U.S. Library of Congress. Pristupljeno 26. 3. 2011.
^ "The Federal States". Bundesrat of Germany. Arhivirano s originala, 11. 3. 2015. Pristupljeno 25. 3. 2015.
^ "German Missions Abroad". German Federal Foreign Office. Pristupljeno 26. 3. 2011.
^ "The Embassies". German Federal Foreign Office. Pristupljeno 18. 7. 2012.
^ "The EU budget 2011 in figures". European Commission. Pristupljeno 6. 5. 2011.
^ "United Nations regular budget for the year 2011". UN Committee on Contributions. Pristupljeno 6. 5. 2011.
^ "Declaration by the Franco-German Defence and Security Council". French Embassy UK. 13. 5. 2004. Arhivirano s originala, 27. 3. 2014. Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ Freed, John C. (4. 4. 2008). "The leader of Europe? Answers an ocean apart". The New York Times. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "Aims of German development policy". Federal Ministry for Economic Cooperation and Development. 10. 4. 2008. Arhivirano s originala, 10. 3. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2011.
^ "The 15 countries with the highest military expenditure in 2011". Stockholm International Peace Research Institute. septembar 2011. Arhivirano s originala, 1. 5. 2012. Pristupljeno 7. 4. 2012.
^ "Grundgesetz für die Bundesrepublik Deutschland, Artikel 65a,87,115b" (PDF) (jezik: njemački). Bundesministerium der Justiz. Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ "Die Stärke der Streitkräfte" (jezik: njemački). Bundeswehr. 23. 3. 2012. Pristupljeno 20. 4. 2012.
^ "Ausblick: Die Bundeswehr der Zukunft" (jezik: njemački). Bundeswehr. Pristupljeno 5. 6. 2011.
^ "Trends in International Arms Transfer, 2014". www.sipri.org. Stockholm International Peace Research Institute. Arhivirano s originala, 19. 3. 2015. Pristupljeno 18. 3. 2015.
^ "Einsatzzahlen – Die Stärke der deutschen Einsatzkontingente" (jezik: njemački). Bundeswehr. Pristupljeno 11. 1. 2015.
^ "Labour productivity levels in the total economy". OECD. Pristupljeno 12. 12. 2014.
^ "Global 500: Countries – Germany". Forbes. 26. 7. 2010. Pristupljeno 27. 3. 2011.
^ "Assessment of strategic plans and policy measures on Investment and Maintenance in Transport Infrastructure" (PDF). International Transport Forum. 2012. Arhivirano s originala (PDF), 23. 3. 2015. Pristupljeno 15. 3. 2014.
^ "Autobahn-Temporegelung" (Press release) (jezik: njemački). ADAC. juni 2010. Arhivirano s originala, 1. 1. 2015. Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ "Geschäftsbericht 2006" (jezik: njemački). Deutsche Bahn. Arhivirano s originala, 9. 8. 2007. Pristupljeno 27. 3. 2011.
^ "Port of Hamburg authority". The official website of the Port of Hamburg. Arhivirano s originala, 19. 10. 2014. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ "Overview/Data: Germany". U.S. Energy Information Administration. 30. 6. 2010. Pristupljeno 19. 4. 2011.
^ "Energy imports, net (% of energy use)". The World Bank Group. Pristupljeno 18. 4. 2011.
^ "Renewable energy Germany targets switch to 100% renewables for its electricity by 2050". The Guardian. Reuters Berlin. 7. 7. 2010. Pristupljeno 18. 4. 2011.
^ Ziesing, Hans-Joachim. "Energieverbrauch in Deutschland im Jahr 2014" (PDF) (jezik: njemački). AG Energiebilanzen. str. 4. Pristupljeno 10. 3. 2015.
^ "Deutschland erfüllte 2008 seine Klimaschutzverpflichtung nach dem Kyoto-Protokoll" (PDF) (Press release) (jezik: njemački). Umweltbundesamt. 1. 2. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 27. 4. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ "Nobel Prize". Nobelprize.org. Pristupljeno 27. 3. 2011.
^ "Otto Hahn". FamousScientists.org. Pristupljeno 15. 12. 2011.
^ "Gottfried Wilhelm Leibniz Prize". DFG. Arhivirano s originala, 21. 6. 2008. Pristupljeno 27. 3. 2011.
^ Bianchi, Luigi. "The Great Electromechanical Computers". York University. Pristupljeno 17. 4. 2011.
^ "Historical figures in telecommunications". International Telecommunication Union. 14. 1. 2004. Pristupljeno 27. 3. 2011.
^ "Interim Update" (PDF). UNWTO World Tourism Barometer. UNWTO. april 2011. Arhivirano s originala (PDF), 1. 1. 2015. Pristupljeno 26. 6. 2011.
^ "UNWTO Annual Report" (PDF). UNWTO. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 11. 6. 2014. Pristupljeno april 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
^ Zahlen Daten Fakten 2012 Arhivirano 1. 1. 2015. na Wayback Machine (in German), German National Tourist Board
^ "Tourism Highlights 2014 edition" (PDF). UNWTO. Arhivirano s originala (PDF), 14. 2. 2015. Pristupljeno 26. 3. 2015.
^ "2013 Travel & Tourism Economic Impact Report Germany" (PDF). WTTC. Arhivirano s originala (PDF), 3. 12. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2013.
^ "Top Tourist Attractions of Germany". Germany.Travel, official site. Pristupljeno 12. 12. 2014.
^ Zensus 2011: Bevölkerung am 9. Mai 2011. Retrieved 1. 6. 2013.
^ "Country Comparison :: Population". CIA. Arhivirano s originala, 6. 1. 2012. Pristupljeno 26. 6. 2011.
^ "Demographic Transition Model". Barcelona Field Studies Centre. 27. 9. 2009. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "Birth rate on the rise in Germany". The Local. Arhivirano s originala, 25. 9. 2013. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ "The New Guest Workers: A German Dream for Crisis Refugees". Spiegel Online. 28. 2. 2013. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ "More skilled immigrants find work in Germany". Deutsche Welle. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ "German population rises thanks to immigration". Deutsche Welle. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ ^a ^b "National Minorities in Germany" (PDF). Federal Ministry of the Interior (Germany). 1. 5. 2010. Article number: BMI10010. Arhivirano s originala (PDF), 21. 4. 2013. Pristupljeno 23. 6. 2014.
^ "20% of Germans have immigrant roots". Burlington Free Press. 15. 7. 2010. str. 4A.
^ "Publikation — STATmagazin — Population — Families with a migrant background: traditional values count — Federal Statistical Office (Destatis)". Destatis.de. 13. 3. 2012. Pristupljeno 4. 11. 2012.
^ "International Migration 2006" (PDF). UN Department of Economic and Social Affairs. Pristupljeno 18. 3. 2011.
^ "Bevölkerung nach Migrationshintergrund" (jezik: njemački). German Federal Statistical Office. Arhivirano s originala, 29. 12. 2010. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "Fewer Ethnic Germans Immigrating to Ancestral Homeland". Migration Information Source. februar 2004. Pristupljeno 19. 7. 2014.
^ "Pressekonferenz „Zensus 2011 – Fakten zur Bevölkerung in Deutschland" am 31. Mai 2013 in Berlin" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 10. 10. 2017. Pristupljeno 20. 5. 2015.
^ "Bevölkerung am 9. Mai 2011 Statistisches Bundesamt Deutschland Bundesrepublik" (PDF). destatis.de (jezik: njemački). Federal Statistical Office of Germany. 9. 5. 2011. str. Zensus 2011 – Page 6. Pristupljeno 9. 5. 2011.
^ "Germany". Berkley Center for Religion, Peace, and World Affairs. Arhivirano s originala, 24. 3. 2015. Pristupljeno 27. 3. 2015.
^ Blake, Mariah (10. 11. 2006). "In Nazi cradle, Germany marks Jewish renaissance". Christian Science Monitor. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ Schnabel, U. (15. 3. 2007). "Buddhismus Eine Religion ohne Gott". Die Zeit (jezik: njemački). Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ European Commission. "Official Languages". Pristupljeno 29. 7. 2014.
^ Marten, Thomas; Sauer, Fritz Joachim, ured. (2005). Länderkunde – Deutschland, Österreich, Schweiz und Liechtenstein im Querschnitt [Regional Geography – An Overview of Germany, Austria, Switzerland and Liechtenstein] (jezik: njemački). Inform-Verlag. str. 7. ISBN 3-9805843-1-3.
^ European Commission (2006). "Special Eurobarometer 243: Europeans and their Languages (Survey)" (PDF). Europa (web portal). Pristupljeno 28. 3. 2011.
European Commission (2006). "Special Eurobarometer 243: Europeans and their Languages (Executive Summary)" (PDF). Europa (web portal). Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ European Commission (2004). "Many tongues, one family. Languages in the European Union" (PDF). Europa (web portal). Arhivirano (PDF) s originala, 30. 4. 2011. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "The Educational System in Germany". Cuesta College. 31. 8. 2002. Arhivirano s originala, 24. 7. 2011. Pristupljeno 16. 5. 2011.
^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 1. 2015. Pristupljeno 4. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
^ Health Care Systems in Transition: Germany (PDF). European Observatory on Health Care Systems. 2000. str. 8. AMS 5012667 (DEU). Arhivirano s originala (PDF), 13. 5. 2011. Pristupljeno 15. 4. 2011.
^ "Germany statistics summary (2002 - present)". World Health Organization. Pristupljeno 8. 5. 2015.
^ "2010: Herz-/Kreislauferkrankungen verursachen 41 % aller Todesfälle" (jezik: njemački). Destatis.de. Pristupljeno 8. 5. 2015.
^ ^a ^b "Country Profile Germany" (PDF). Library of Congress Federal Research Division. april 2008. Pristupljeno 7. 5. 2011.
^ "Top 100 living geniuses". The Daily Telegraph. London. 30. 10. 2007. Pristupljeno 15. 5. 2015.
^ "The Recorded Music Industry In Japan" (PDF). Recording Industry Association of Japan. 2013. str. 24. Pristupljeno 8. 2. 2014.
^ Nye, Sean. "Minimal Understandings: The Berlin Decade, The Minimal Continuum, and Debates on the Legacy of German Techno". Journal of Popular Music Studies, Volume 25, Issue 2. Pristupljeno 12. 12. 2014.
^ http://www.allmusic.com/subgenre/kraut-rock-ma0000002687
^ Marzona, Daniel. (2005) Conceptual Art. Cologne: Taschen. Various pages
^ Berman, Harold (1974). Bronzes, Sculptors & Founders - Signatures (2. izd.). Chicago, Illinois: Abage Publishers. str. 477.
^ Payne, Christopher (1986). Animals in Bronze -- Reference and Price Guide. Woodbridge, Suffolk, England: Antique Collectors' Club Ltd. str. 401. ISBN 0- 90746-245-6.
^ Marzona, Daniel. (2005) Conceptual Art. Cologne: Taschen.
^ Jan Koppmann, "Das Zeitalter des Barock", in M. Thierer (ed.), Lust auf Barock: Himmel trifft Erde in Oberschwaben, Lindenberg: Kunstverlag Fink, 2002, p. 11f.
^ Wilhelm Süvern: 1971. Torbögen und Inschriften lippischer Fachwerkhäuser in Volume 7 of Heimatland Lippe. Lippe Heimatbund: 1971. 48 pages
^ Heinrich Stiewe: 2007. Fachwerkhäuser in Deutschland: Konstruktion, Gestalt und Nutzung vom Mittelalter bis heute. Primus Verlag: 2007. ISBN 978-3-89678-589-3. 160 pages
^ "Art Nouveau — Art Nouveau Art". Huntfor.com. Arhivirano s originala, 22. 2. 2013. Pristupljeno 25. 3. 2013.
^ A Dictionary of Architecture and Landscape Architecture. Oxford University Press. 2006. str. 880. ISBN 0-19-860678-8.
^ History of the Deutsches Wörterbuch from the DWB 150th Anniversary Exhibition and Symposium, Berlin: Humboldt-Universität, 2004. (de), retrieved 27. 6. 2012.
^ Espmark, Kjell (3. 12. 1999). "The Nobel Prize in Literature". Nobelprize.org. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "Land of ideas". Land-der-ideen.matrix.de. Arhivirano s originala, 27. 4. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.
^ Weidhaas, Peter; Gossage, Carolyn; Wright, Wendy A. (2007). A History of the Frankfurt Book Fair. Dundurn Press Ltd. str. 11 ff. ISBN 978-1-55002-744-0.
^ Chase, Jefferson (13. 3. 2015). "Leipzig Book Fair: Cultural sideshow with a serious side". Deutsche Welle. Pristupljeno 25. 4. 2015.
^ Searle, John (1987). "Introduction". The Blackwell Companion to Philosophy. Wiley-Blackwell.
^ "Distribution of TV in Germany (German)". Astra Sat. 19. 2. 2013. Arhivirano s originala, 1. 1. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2014.
^ "Country profile: Germany". BBC News. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ "Organization 1950-1954". Deutsche Welle. Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 15. 5. 2015.
^ "ZDB OPAC - start/text". d-nb.de. Arhivirano s originala, 14. 7. 2006. Pristupljeno 1. 4. 2015.
^ Purchese, Robert (17. 8. 2009). "Germany's video game market". Eurogamer.net. Pristupljeno 4. 3. 2012.
^ Studio Babelsberg Arhivirano 18. 8. 2011. na Wayback Machine – Mit der Erschließung des direkt in der Nachbarschaft befindlichen Filmgeländes mit den Studios Neue Film 1 und Neue Film 2 konnte Studio Babelsberg seine Studiokapazitäten verdoppeln und verfügt so über Europas größten zusammenhängenden Studiokomplex., retrieved 3. 12. 2013 (German)
^ "SciFi Film History – Metropolis (1927)". Arhivirano s originala, 10. 10. 2017. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ Bordwell, David; Thompson, Kristin (2003) [1994]. "The Introduction of Sound". Film History: An Introduction (2. izd.). McGraw-Hill. str. 204. ISBN 978-0-07-115141-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ Rother, Rainer (1. 7. 2003). Leni Riefenstahl: The Seduction of Genius. Bloomsbury Publishing. ISBN 1441159010.
^ Stephen Brockmann, A Critical History of German Film, Camden House, 2010, p. 286. isbn 1571134689
^ "Awards:Das Leben der Anderen". IMDb. Pristupljeno 28. 3. 2011.
^ The Complete Idiot's Guide to Cheeses of the World - Steve Ehlers, Jeanette Hurt. pp. 113-115.
^ "Guide to German Hams and Sausages". German Foods North America. Arhivirano s originala, 22. 3. 2015. Pristupljeno 26. 3. 2015.
^ "Numbers, data, facts about the organic food sector" (jezik: njemački). Foodwatch. Pristupljeno 4. 6. 2015. Bio-Produkte machen lediglich 3,9 Prozent des gesamten Lebensmittelumsatzes in Deutschland aus (2012).
^ "German Wine Statistics". Wines of Germany, Deutsches Weininstitut. Arhivirano s originala, 14. 12. 2014. Pristupljeno 14. 12. 2014.
^ Samantha Payne (20. 11. 2014). "Top 10 Heaviest Beer-drinking Countries: Czech Republic and Germany Sink Most Pints". Pristupljeno 6. 5. 2015.
^ DOSB. "Der Deutsche Olympische Sportbund: Wir über uns". dosb.de. Pristupljeno 23. 9. 2015.
^ "Mitglieder". DFB - Deutscher Fußball-Bund e.V. Pristupljeno 23. 9. 2015.
^ "Bauhaus: The Single Most Influential School of Design". gizmodo. 13. 6. 2012. Arhivirano s originala, 21. 12. 2014. Pristupljeno 9. 12. 2014.
^ "BMWI Branchenfokus Textil und Bekleidung". Arhivirano s originala, 21. 7. 2012. Pristupljeno 28. 9. 2014.
^ "Berlin as a fashion capital: the improbable rise". Fashion United UK. 12. 1. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2015.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Njemačka

www.deutschland.de - multimedijalni višejezični portal o Njemačkoj
Statistikportal.de - Službeni statistički podaci
Bundesregierung Deutschland - Službena stranica savezne vlade
Bundespräsident - Službena stranica predsjednika Njemačke
Bundestag - Službena stranica njemačkog parlamenta
Urbani sistem Njemačke prije i poslije ujedinjenja

[1] Germany: Inflow of foreign population by country of nationality, 1994 to 2003

[2] Federalni Ustavni sud Njemačke (2 BvF 1/73; BVerfGE 36, 1): Njemačko carstvo kao država Nijemaca je potpuno identično Saveznoj republici Njemačkoj [jer postoji kao nacionalna država i međunarodnopravnni subjektivitet(međunarodno javno pravo) od 1871]. Godine 1949, nakon podjele na istočnu i zapadnu Njemačku nije se smatralo za osnivanje nove zapadnonjemačke države niti nasljednice Njemačkog carstva, nego je reorganizovan samo taj dio Njemačke.

[3] "Germany world's second biggest aid donor after US - TopNews". topnews.in. Arhivirano s originala, 24. 5. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2015.

[4] "The fifteen major spenders in 2006". Recent trends in military expenditure. Stockholm International Peace Research Institute. 2007. Arhivirano s originala (PDF), 14. 8. 2007. Pristupljeno 5. 2. 2009.

[5] "The leader of Europe? Answers an ocean apart". iht.com. Arhivirano s originala, 4. 4. 2008. Pristupljeno 23. 9. 2015.

[6] Idea TV GmbH. "Confidently into the Future with Reliable Technology". innovations-report.de. Arhivirano s originala, 5. 10. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2015.

[7] "Radiometric dating of the type-site for Homo heidelbergensis at Mauer, Germany". PNAS. 27. 8. 2010. Pristupljeno 27. 8. 2010.

[8] "World's Oldest Spears". archive.archaeology.org. 3. 5. 1997. Pristupljeno 27. 8. 2010.

[9] "Ice Age Lion Man is world's earliest figurative sculpture". The Art Newspaper. 31. 1. 2013. Arhivirano s originala, 15. 2. 2015. Pristupljeno 31. 1. 2013.

[Claster-10] Jill N. Claster: Medieval Experience: 300–1400. NYU Press 1982, str. 35. ISBN 0-8147-1381-5.

[Cambridge_ancient_history-11] The Cambridge Ancient History, vol. 12, str. 442. ISBN 0-521-30199-8.

[12] Philpott, Daniel (januar 2000). "The Religious Roots of Modern International Relations". World Politics. 52 (2): 206–245. doi:10.1017/S0043887100002604.

[13] Henderson, W. O. (januar 1934). "The Zollverein". History. 19 (73): 1–19. doi:10.1111/j.1468-229X.1934.tb01791.x.

[14] Black, John, ured. (2005). 100 maps. Sterling Publishing. str. 202. ISBN 978-1-4027-2885-3.

[15] Crossland, David (22. 1. 2008). "Last German World War I Veteran Believed to Have Died". Spiegel Online. Pristupljeno 25. 3. 2011.

[16] Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (1998). "Introduction". Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 1–20. ISBN 978-0-521-62132-8.

[17] Klein, Fritz (1998). "Between Compiègne and Versailles: The Germans on the Way from a Misunderstood Defeat to an Unwanted Peace". u Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (ured.). Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 203–220. ISBN 978-0-521-62132-8.

[18] Keylor, William R. (1998). "Versailles and International Diplomacy". u Boemeke, Manfred F.; Feldman, Gerald D.; Glaser, Elisabeth (ured.). Versailles: A Reassessment after 75 Years. Publications of the German Historical Institute. Cambridge University Press. str. 469–505. ISBN 978-0-521-62132-8.

[19] Carlin, Wendy (1996). "West German growth and institutions (1945–90)". Economic Growth in Europe Since 1945. Cambridge University Press. str. 464. ISBN 0-521-49964-X. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)

[20] Werner Bührer (24. 12. 2002). "Deutschland in den 50er Jahren: Wirtschaft in beiden deutschen Staaten" [Economy in both German states]. Informationen zur Politischen Bildung. Bundeszentrale für politische Bildung. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)

[spiegel_20080311-21] w/dpa (11. 3. 2008). "New Study Finds More Stasi Spooks". Der Spiegel. Pristupljeno 30. 10. 2011.

[loc-cs-22] "Germany (East)", Library of Congress Country Study, Appendix B: The Council for Mutual Economic Assistance

[NYT_19890822-23] Protzman, Ferdinand (22. 8. 1989). "Westward Tide of East Germans Is a Popular No-Confidence Vote". The New York Times. Pristupljeno 30. 10. 2011.

[24] "Regionales Monitoring 2010 – Daten und Karten zu den Europäischen Metropolregionen in Deutschland" (PDF) (jezik: njemački). Bundesamt für Bauwesen und Raumordnung. 2010. str. 10. Arhivirano s originala (PDF), 12. 7. 2012. Pristupljeno 11. 4. 2012.

[25] "Christian Democratic Union/Christian Social Union". U.S. Library of Congress. Pristupljeno 26. 3. 2011.

[26] "The Federal States". Bundesrat of Germany. Arhivirano s originala, 11. 3. 2015. Pristupljeno 25. 3. 2015.

[27] "German Missions Abroad". German Federal Foreign Office. Pristupljeno 26. 3. 2011.

[28] "The Embassies". German Federal Foreign Office. Pristupljeno 18. 7. 2012.

[29] "The EU budget 2011 in figures". European Commission. Pristupljeno 6. 5. 2011.

[30] "United Nations regular budget for the year 2011". UN Committee on Contributions. Pristupljeno 6. 5. 2011.

[31] "Declaration by the Franco-German Defence and Security Council". French Embassy UK. 13. 5. 2004. Arhivirano s originala, 27. 3. 2014. Pristupljeno 19. 3. 2011.

[32] Freed, John C. (4. 4. 2008). "The leader of Europe? Answers an ocean apart". The New York Times. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[33] "Aims of German development policy". Federal Ministry for Economic Cooperation and Development. 10. 4. 2008. Arhivirano s originala, 10. 3. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2011.

[34] "The 15 countries with the highest military expenditure in 2011". Stockholm International Peace Research Institute. septembar 2011. Arhivirano s originala, 1. 5. 2012. Pristupljeno 7. 4. 2012.

[35] "Grundgesetz für die Bundesrepublik Deutschland, Artikel 65a,87,115b" (PDF) (jezik: njemački). Bundesministerium der Justiz. Pristupljeno 19. 3. 2011.

[36] "Die Stärke der Streitkräfte" (jezik: njemački). Bundeswehr. 23. 3. 2012. Pristupljeno 20. 4. 2012.

[bwzukunft-37] "Ausblick: Die Bundeswehr der Zukunft" (jezik: njemački). Bundeswehr. Pristupljeno 5. 6. 2011.

[38] "Trends in International Arms Transfer, 2014". www.sipri.org. Stockholm International Peace Research Institute. Arhivirano s originala, 19. 3. 2015. Pristupljeno 18. 3. 2015.

[39] "Einsatzzahlen – Die Stärke der deutschen Einsatzkontingente" (jezik: njemački). Bundeswehr. Pristupljeno 11. 1. 2015.

[40] "Labour productivity levels in the total economy". OECD. Pristupljeno 12. 12. 2014.

[41] "Global 500: Countries – Germany". Forbes. 26. 7. 2010. Pristupljeno 27. 3. 2011.

[42] "Assessment of strategic plans and policy measures on Investment and Maintenance in Transport Infrastructure" (PDF). International Transport Forum. 2012. Arhivirano s originala (PDF), 23. 3. 2015. Pristupljeno 15. 3. 2014.

[43] "Autobahn-Temporegelung" (Press release) (jezik: njemački). ADAC. juni 2010. Arhivirano s originala, 1. 1. 2015. Pristupljeno 19. 3. 2011.

[44] "Geschäftsbericht 2006" (jezik: njemački). Deutsche Bahn. Arhivirano s originala, 9. 8. 2007. Pristupljeno 27. 3. 2011.

[45] "Port of Hamburg authority". The official website of the Port of Hamburg. Arhivirano s originala, 19. 10. 2014. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[46] "Overview/Data: Germany". U.S. Energy Information Administration. 30. 6. 2010. Pristupljeno 19. 4. 2011.

[47] "Energy imports, net (% of energy use)". The World Bank Group. Pristupljeno 18. 4. 2011.

[48] "Renewable energy Germany targets switch to 100% renewables for its electricity by 2050". The Guardian. Reuters Berlin. 7. 7. 2010. Pristupljeno 18. 4. 2011.

[49] Ziesing, Hans-Joachim. "Energieverbrauch in Deutschland im Jahr 2014" (PDF) (jezik: njemački). AG Energiebilanzen. str. 4. Pristupljeno 10. 3. 2015.

[50] "Deutschland erfüllte 2008 seine Klimaschutzverpflichtung nach dem Kyoto-Protokoll" (PDF) (Press release) (jezik: njemački). Umweltbundesamt. 1. 2. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 27. 4. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.

[51] "Nobel Prize". Nobelprize.org. Pristupljeno 27. 3. 2011.

[52] "Otto Hahn". FamousScientists.org. Pristupljeno 15. 12. 2011.

[53] "Gottfried Wilhelm Leibniz Prize". DFG. Arhivirano s originala, 21. 6. 2008. Pristupljeno 27. 3. 2011.

[54] Bianchi, Luigi. "The Great Electromechanical Computers". York University. Pristupljeno 17. 4. 2011.

[55] "Historical figures in telecommunications". International Telecommunication Union. 14. 1. 2004. Pristupljeno 27. 3. 2011.

[april11-56] "Interim Update" (PDF). UNWTO World Tourism Barometer. UNWTO. april 2011. Arhivirano s originala (PDF), 1. 1. 2015. Pristupljeno 26. 6. 2011.

[57] "UNWTO Annual Report" (PDF). UNWTO. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 11. 6. 2014. Pristupljeno april 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)

[deutschertourismusverband-58] Zahlen Daten Fakten 2012 Arhivirano 1. 1. 2015. na Wayback Machine (in German), German National Tourist Board

[59] "Tourism Highlights 2014 edition" (PDF). UNWTO. Arhivirano s originala (PDF), 14. 2. 2015. Pristupljeno 26. 3. 2015.

[60] "2013 Travel & Tourism Economic Impact Report Germany" (PDF). WTTC. Arhivirano s originala (PDF), 3. 12. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2013.

[61] "Top Tourist Attractions of Germany". Germany.Travel, official site. Pristupljeno 12. 12. 2014.

[File_2013-62] Zensus 2011: Bevölkerung am 9. Mai 2011. Retrieved 1. 6. 2013.

[63] "Country Comparison :: Population". CIA. Arhivirano s originala, 6. 1. 2012. Pristupljeno 26. 6. 2011.

[64] "Demographic Transition Model". Barcelona Field Studies Centre. 27. 9. 2009. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[65] "Birth rate on the rise in Germany". The Local. Arhivirano s originala, 25. 9. 2013. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[66] "The New Guest Workers: A German Dream for Crisis Refugees". Spiegel Online. 28. 2. 2013. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[67] "More skilled immigrants find work in Germany". Deutsche Welle. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[68] "German population rises thanks to immigration". Deutsche Welle. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[BMI_2010-69] "National Minorities in Germany" (PDF). Federal Ministry of the Interior (Germany). 1. 5. 2010. Article number: BMI10010. Arhivirano s originala (PDF), 21. 4. 2013. Pristupljeno 23. 6. 2014.

[70] "20% of Germans have immigrant roots". Burlington Free Press. 15. 7. 2010. str. 4A.

[destatis.de-71] "Publikation — STATmagazin — Population — Families with a migrant background: traditional values count — Federal Statistical Office (Destatis)". Destatis.de. 13. 3. 2012. Pristupljeno 4. 11. 2012.

[72] "International Migration 2006" (PDF). UN Department of Economic and Social Affairs. Pristupljeno 18. 3. 2011.

[73] "Bevölkerung nach Migrationshintergrund" (jezik: njemački). German Federal Statistical Office. Arhivirano s originala, 29. 12. 2010. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[74] "Fewer Ethnic Germans Immigrating to Ancestral Homeland". Migration Information Source. februar 2004. Pristupljeno 19. 7. 2014.

[Egeler-75] "Pressekonferenz „Zensus 2011 – Fakten zur Bevölkerung in Deutschland" am 31. Mai 2013 in Berlin" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 10. 10. 2017. Pristupljeno 20. 5. 2015.

[Zensus_2011-76] "Bevölkerung am 9. Mai 2011 Statistisches Bundesamt Deutschland Bundesrepublik" (PDF). destatis.de (jezik: njemački). Federal Statistical Office of Germany. 9. 5. 2011. str. Zensus 2011 – Page 6. Pristupljeno 9. 5. 2011.

[georgetown1-77] "Germany". Berkley Center for Religion, Peace, and World Affairs. Arhivirano s originala, 24. 3. 2015. Pristupljeno 27. 3. 2015.

[78] Blake, Mariah (10. 11. 2006). "In Nazi cradle, Germany marks Jewish renaissance". Christian Science Monitor. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[79] Schnabel, U. (15. 3. 2007). "Buddhismus Eine Religion ohne Gott". Die Zeit (jezik: njemački). Pristupljeno 19. 3. 2011.

[80] European Commission. "Official Languages". Pristupljeno 29. 7. 2014.

[Marten-81] Marten, Thomas; Sauer, Fritz Joachim, ured. (2005). Länderkunde – Deutschland, Österreich, Schweiz und Liechtenstein im Querschnitt [Regional Geography – An Overview of Germany, Austria, Switzerland and Liechtenstein] (jezik: njemački). Inform-Verlag. str. 7. ISBN 3-9805843-1-3.

[Eurobarometer_Languages-82] European Commission (2006). "Special Eurobarometer 243: Europeans and their Languages (Survey)" (PDF). Europa (web portal). Pristupljeno 28. 3. 2011.
European Commission (2006). "Special Eurobarometer 243: Europeans and their Languages (Executive Summary)" (PDF). Europa (web portal). Pristupljeno 28. 3. 2011.

[83] European Commission (2004). "Many tongues, one family. Languages in the European Union" (PDF). Europa (web portal). Arhivirano (PDF) s originala, 30. 4. 2011. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[84] "The Educational System in Germany". Cuesta College. 31. 8. 2002. Arhivirano s originala, 24. 7. 2011. Pristupljeno 16. 5. 2011.

[85] "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 1. 2015. Pristupljeno 4. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[86] Health Care Systems in Transition: Germany (PDF). European Observatory on Health Care Systems. 2000. str. 8. AMS 5012667 (DEU). Arhivirano s originala (PDF), 13. 5. 2011. Pristupljeno 15. 4. 2011.

[health-87] "Germany statistics summary (2002 - present)". World Health Organization. Pristupljeno 8. 5. 2015.

[88] "2010: Herz-/Kreislauferkrankungen verursachen 41 % aller Todesfälle" (jezik: njemački). Destatis.de. Pristupljeno 8. 5. 2015.

[cp-89] "Country Profile Germany" (PDF). Library of Congress Federal Research Division. april 2008. Pristupljeno 7. 5. 2011.

[90] "Top 100 living geniuses". The Daily Telegraph. London. 30. 10. 2007. Pristupljeno 15. 5. 2015.

[91] "The Recorded Music Industry In Japan" (PDF). Recording Industry Association of Japan. 2013. str. 24. Pristupljeno 8. 2. 2014.

[92] Nye, Sean. "Minimal Understandings: The Berlin Decade, The Minimal Continuum, and Debates on the Legacy of German Techno". Journal of Popular Music Studies, Volume 25, Issue 2. Pristupljeno 12. 12. 2014.

[93] ttp://www.allmusic.com/subgenre/kraut-rock-ma0000002687

[Marzona-94] Marzona, Daniel. (2005) Conceptual Art. Cologne: Taschen. Various pages

[Berman-95] Berman, Harold (1974). Bronzes, Sculptors & Founders - Signatures (2. izd.). Chicago, Illinois: Abage Publishers. str. 477.

[Payne-96] Payne, Christopher (1986). Animals in Bronze -- Reference and Price Guide. Woodbridge, Suffolk, England: Antique Collectors' Club Ltd. str. 401. ISBN 0- 90746-245-6.

[97] Marzona, Daniel. (2005) Conceptual Art. Cologne: Taschen.

[98] Jan Koppmann, "Das Zeitalter des Barock", in M. Thierer (ed.), Lust auf Barock: Himmel trifft Erde in Oberschwaben, Lindenberg: Kunstverlag Fink, 2002, p. 11f.

[Wilhelm_Süvern_1971-99] Wilhelm Süvern: 1971. Torbögen und Inschriften lippischer Fachwerkhäuser in Volume 7 of Heimatland Lippe. Lippe Heimatbund: 1971. 48 pages

[Heinrich_Stiewe_2007-100] Heinrich Stiewe: 2007. Fachwerkhäuser in Deutschland: Konstruktion, Gestalt und Nutzung vom Mittelalter bis heute. Primus Verlag: 2007. ISBN 978-3-89678-589-3. 160 pages

[autogenerated1-101] "Art Nouveau — Art Nouveau Art". Huntfor.com. Arhivirano s originala, 22. 2. 2013. Pristupljeno 25. 3. 2013.

[102] A Dictionary of Architecture and Landscape Architecture. Oxford University Press. 2006. str. 880. ISBN 0-19-860678-8.

[DWBhistory-103] History of the Deutsches Wörterbuch from the DWB 150th Anniversary Exhibition and Symposium, Berlin: Humboldt-Universität, 2004. (de), retrieved 27. 6. 2012.

[104] Espmark, Kjell (3. 12. 1999). "The Nobel Prize in Literature". Nobelprize.org. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[105] "Land of ideas". Land-der-ideen.matrix.de. Arhivirano s originala, 27. 4. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.

[106] Weidhaas, Peter; Gossage, Carolyn; Wright, Wendy A. (2007). A History of the Frankfurt Book Fair. Dundurn Press Ltd. str. 11 ff. ISBN 978-1-55002-744-0.

[107] Chase, Jefferson (13. 3. 2015). "Leipzig Book Fair: Cultural sideshow with a serious side". Deutsche Welle. Pristupljeno 25. 4. 2015.

[108] Searle, John (1987). "Introduction". The Blackwell Companion to Philosophy. Wiley-Blackwell.

[109] "Distribution of TV in Germany (German)". Astra Sat. 19. 2. 2013. Arhivirano s originala, 1. 1. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2014.

[110] "Country profile: Germany". BBC News. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[111] "Organization 1950-1954". Deutsche Welle. Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 15. 5. 2015.

[112] "ZDB OPAC - start/text". d-nb.de. Arhivirano s originala, 14. 7. 2006. Pristupljeno 1. 4. 2015.

[113] Purchese, Robert (17. 8. 2009). "Germany's video game market". Eurogamer.net. Pristupljeno 4. 3. 2012.

[114] Studio Babelsberg Arhivirano 18. 8. 2011. na Wayback Machine – Mit der Erschließung des direkt in der Nachbarschaft befindlichen Filmgeländes mit den Studios Neue Film 1 und Neue Film 2 konnte Studio Babelsberg seine Studiokapazitäten verdoppeln und verfügt so über Europas größten zusammenhängenden Studiokomplex., retrieved 3. 12. 2013 (German)

[115] "SciFi Film History – Metropolis (1927)". Arhivirano s originala, 10. 10. 2017. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[116] Bordwell, David; Thompson, Kristin (2003) [1994]. "The Introduction of Sound". Film History: An Introduction (2. izd.). McGraw-Hill. str. 204. ISBN 978-0-07-115141-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[117] Rother, Rainer (1. 7. 2003). Leni Riefenstahl: The Seduction of Genius. Bloomsbury Publishing. ISBN 1441159010.

[118] Stephen Brockmann, A Critical History of German Film, Camden House, 2010, p. 286. isbn 1571134689

[119] "Awards:Das Leben der Anderen". IMDb. Pristupljeno 28. 3. 2011.

[IG-120] The Complete Idiot's Guide to Cheeses of the World - Steve Ehlers, Jeanette Hurt. pp. 113-115.

[121] "Guide to German Hams and Sausages". German Foods North America. Arhivirano s originala, 22. 3. 2015. Pristupljeno 26. 3. 2015.

[122] "Numbers, data, facts about the organic food sector" (jezik: njemački). Foodwatch. Pristupljeno 4. 6. 2015. Bio-Produkte machen lediglich 3,9 Prozent des gesamten Lebensmittelumsatzes in Deutschland aus (2012).

[123] "German Wine Statistics". Wines of Germany, Deutsches Weininstitut. Arhivirano s originala, 14. 12. 2014. Pristupljeno 14. 12. 2014.

[124] Samantha Payne (20. 11. 2014). "Top 10 Heaviest Beer-drinking Countries: Czech Republic and Germany Sink Most Pints". Pristupljeno 6. 5. 2015.

[125] DOSB. "Der Deutsche Olympische Sportbund: Wir über uns". dosb.de. Pristupljeno 23. 9. 2015.

[126] "Mitglieder". DFB - Deutscher Fußball-Bund e.V. Pristupljeno 23. 9. 2015.

[127] "Bauhaus: The Single Most Influential School of Design". gizmodo. 13. 6. 2012. Arhivirano s originala, 21. 12. 2014. Pristupljeno 9. 12. 2014.

[128] "BMWI Branchenfokus Textil und Bekleidung". Arhivirano s originala, 21. 7. 2012. Pristupljeno 28. 9. 2014.

[129] "Berlin as a fashion capital: the improbable rise". Fashion United UK. 12. 1. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2015.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

[41]

[42]

[43]

[44]

[45]

[46]

[47]

[48]

[49]

[50]

[51]

[52]

[53]

[54]

[55]

[56]

[57]

[58]

[59]

[60]

[61]

[62]

[63]

[64]

[65]

[66]

[67]

[68]

[69]

[70]

[71]

[72]

[73]

[74]

[75]

[76]

[77]

[78]

[79]

[80]

[81]

[82]

[83]

[84]

[85]

[86]

[87]

[88]

[89]

[90]

[91]

[92]

[93]

[94]

[95]

[96]

[97]

[98]

[99]

[100]