Spisak pozivnih brojeva država

spisak na Wikimediji

Pozivni brojevi država su telefonski prefiksi država članica Međunarodne telekomunikacijske unije (poznata pod skraćenicom ITU). Definiraju se prema odjeljku ITU-T pomenute unije prema standardima E.123 i E.164. Prefiksi omogućavaju izravno međunarodno pozivanje drugih država (poznato pod skraćenicom IDD), umjesto da to radi operater.

Karta rasporeda pozivnih brojeva država po početnoj cifri pozivnog broja.

Pozivni brojevi država sastavni su dio međunarodnog pozivnog broja te se koriste jedino kad se poziva pretplatnik čiji je telefonski broj u drugoj državi. Ovaj broj prethodi lokalnom pozivnom broju države. Uobičajeno je da pozivni broj počinje s plusom (+) nakon koga slijedi pozivni broj države, te lokalni pozivni broj unutar te države. Naprimjer, ako iz inostranstva želimo pozvati sljedeći broj iz Brčko Distrikta: 049-123-456, dodali bismo plus (+), pozivni broj države (u ovom slučaju 387), dvocifreni lokalni pozivni broj (u ovom slučaju 49), te ostatak broja kako bismo na kraju dobili +387-49-123-456.

Zona 1: Sjeverna Amerika uredi

Zona 2: Afrika uredi

(također i za Arubu, Farska ostrva, Grenland i Britanske indijskookeanske teritorije)

Zone 3-4: Evropa uredi

Veće država poput Španije, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, ranije su imale dvocifrene pozivne brojeve jer su im lokalni pozivni brojevi bili duži. Manje države poput Islanda dobile su trocifrene pozivne brojeve. Počev od 1980-ih, sva nova dodjeljivanja brojeva trocifrena su, nezavisno od broja stanovnika.

Zona 5: Latinska Amerika uredi

Zona 6: Jugoistočna Azija i Okeanija uredi

Zona 7: Rusija i zemlje bivšeg SSSR-a uredi

Broj 7 je uspostavljen tokom postojanja SSSR-a. Nakon raspada te države, većina bivših republika dobila je svoje pozivne brojeve tokom 1990-ih. Možete ih naći u Zoni 3 i Zoni 9.

Kazahstan privremeno ima broj +7 kao i Rusija. Zasad se još ne zna hoće li ga promijeniti, ali moguće je da će novi broj biti +990, +997 ili +999.

Zona 8: Istočna Azija i posebne usluge uredi

  • +800 Međunarodni besplatni telefon (UIFN)
  • +801 nedodijeljeno
  • +802 nedodijeljeno
  • +803 nedodijeljeno
  • +804 nedodijeljeno
  • +805 nedodijeljeno
  • +806 nedodijeljeno
  • +807 nedodijeljeno
  • +808 rezervisano za Usluge s podijeljenim troškovima
  • +809 nedodijeljeno
  • +81   Japan
  • +82   Južna Koreja
  • +83x nedodijeljeno
  • +84   Vijetnam
  • +850   Sjeverna Koreja
  • +851 nedodijeljeno
  • +852   Hong Kong
  • +853   Makao
  • +854 nedodijeljeno
  • +855   Kambodža
  • +856   Laos
  • +857 nedodijeljeno, ranije ANAC satelitska usluga
  • +858 nedodijeljeno, ranije ANAC satelitska usluga
  • +859 nedodijeljeno
  • +86   Kina
  • +870 Usluga Inmarsat "SNAC"
  • +871 nedodijeljeno (ranije korišten od strane Inmarsata, istočni Atlantik), obustavljen u 2008.
  • +872 nedodijeljeno (ranije korišten od strane Inmarsata, Tihi okean), obustavljen u 2008.
  • +873 nedodijeljeno (ranije korišten od strane Inmarsata, Indijski okean), obustavljen u 2008.
  • +874 nedodijeljeno (ranije korišten od strane Inmarsata, zapadni Atlantik), obustavljen u 2008.
  • +875 rezervirano za pomorsko mobilno korištenje
  • +876 rezervirano za pomorsko mobilno korištenje
  • +877 rezervirano za pomorsko mobilno korištenje
  • +878 usluge Univerzalne osobne telekomunikacije
  • +879 rezervirano za nacionalne nekomercijalne svrhe
  • +880   Bangladeš
  • +881 Globalni mobilni satelitski sistem
  • +882 Međunarodne mreže
  • +883 Međunarodne mreže
  • +884 nedodijeljeno
  • +885 nedodijeljeno
  • +886   Tajvan
  • +887 nedodijeljeno
  • +888 Telekomunikacije za pomoć u katastrofama od strane OCHA
  • +889 nedodijeljeno
  • +89x nedodijeljeno

Zona 9: Bliski istok i dijelovi Južne Azije uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b International Telecommunication Union (1. 11. 2011). "List of ITU-T Recommendation E.164 assigned country codes" (PDF). Arhivirano (PDF) s originala, 31. 1. 2012. Pristupljeno 5. 11. 2015.
  2. ^ "European Telephony Numbering Space (ETNS)". European Radiocommunications Office. 28. 5. 2009. Arhivirano s originala, 9. 6. 2011. Pristupljeno 5. 11. 2015.