Wikipedia

Grad

veliko, stalno ljudsko naselje
Za druga značenja, pogledajte Grad (čvor).

Grad (riječ potječe od praslavenskog gordъ[1]) je urbanizirano, naseljeno mjesto, značajne veličine.[2][3] Može se definisati kao stalno i gusto naseljeno mjesto sa administrativno definisanim granicama čiji članovi rade prvenstveno na nepoljoprivrednim poslovima.[4] Gradovi općenito imaju opsežne sisteme za stanovanje, transport, kanalizaciju, komunalne usluge, korištenje zemljišta, proizvodnju dobara i komunikacije.[5][6] Njihova gustina olakšava interakciju između ljudi, vladinih organizacija i preduzeća, ponekad od koristi različitim stranama u procesu, kao što je poboljšanje efikasnosti distribucije roba i usluga. Sa svim karakteristikima jednog urbaniziranog, kultiviranog naselja: (asfaltiranim ili popločanim) ulicama, trgovima, gradskim četvrtima, dijelovima grada, parkovima i perivojima, šetalištima i promenadama, gradskim korzom i glavnom gradskom ulicom, upravnim i komunalnim funkcijama (policija, dom zdravlja, pošta, vatrogasno društvo, osiguravajući zavodi), školama i dječijim vrtićima, obrazovnim ustanovama općeg i posebnog karaktera, medijima (radijske i televizijske stanice, novinske kuće), vjerskim objektima, određenim brojem trgovina i dućana, u većini slučajeva i sa robnim kućama ili tržnim centrima, ugostiteljskim objektima (hotelima, prenoćištima, gradskim kafanama, gostionama, kafićima i diskotekama), industrijom i proizvodnim pogonima, i slično. Grad se napose odlikuje određenom veličinom, koja varira od veličine mjesta. Gradsku strukturu čini i složena, zatvorena urbana cjelina mjesta, te visoka gustina naseljenosti na relativno malom prostoru.

Mostar i njegov Stari most
London skyline with Palace of Westminster in midground
People cross busy Shibuya intersection lined with electronic billboards at dusk
Impressionist painting of wide tree-lined Boulevard Montmartre with horse-drawn carts in the 1890s
Informal settlements built into the hillside in Rocinha, Rio de Janeiro, Brazil at dusk
Skyscrapers line a busy sidewalk along 6th Avenue in New York City
Vendors and signs along a busy dirt street in Old Delhi
Hong Kong skyline
An underground train in the São Paulo Metro
Slijeva na desno, odozgo: Westminster Palace u Londonu, Shibuya Crossing u Tokiju, slika Bulevara Monmartre u Parizu od Camille Pissarro, Rocinha favela u Rio de Janeiru, 6. Avenue na Manhattanu, pijaca začina u Old Delhiju, Hong Kong, São Paulo Metro

Historijski gledano, stanovnici gradova su bili mali dio čovječanstva u cjelini, ali nakon dva vijeka neviđene i brze urbanizacije, više od polovine svjetske populacije sada živi u gradovima, što je imalo duboke posljedice po globalnu održivost.[7][8][9][10][11] Današnji gradovi obično čine jezgro većih metropolitanskih i urbanih područja – stvarajući brojne putnike koji putuju prema gradskim centrima radi zaposlenja, zabave i obrazovanja. Međutim, u svijetu sve intenzivnije globalizacije, svi gradovi su u različitom stepenu povezani i globalno izvan ovih regija. Ovaj povećani uticaj znači da gradovi također imaju značajan uticaj na globalna pitanja, kao što su održivi razvoj, klimatske promjene i globalno zdravlje. Zbog ovih velikih uticaja na globalna pitanja, međunarodna zajednica je dala prioritet ulaganjima u održive gradove kroz Cilj održivog razvoja 11. Zbog efikasnosti transporta i manje potrošnje zemljišta, gusti gradovi imaju potencijal da imaju manji ekološki otisak po stanovniku od rjeđe naseljenih područja.[12][13] Stoga se kompaktni gradovi često pominju kao ključni element u borbi protiv klimatskih promjena.[14][15][16] Međutim, ova koncentracija može imati i značajne negativne posljedice, kao što je formiranje urbanih toplotnih ostrva, koncentriranje zagađenja i stres zaliha vode i drugih resursa.

Ostale važne karakteristike gradova pored naseljenosti uključuju status glavnog grada i relativnu kontinuiranu okupaciju grada. Na primjer, glavni gradovi država kao što su Peking, Jakarta, Kuala Lumpur, London, Manila, Mexico Citi, Moskva, Nairobi, New Delhi, Pariz, Rim, Atina, Seoul, Singapur, Tokio i Washington, D. C. odražavaju identitet i vrhunac njihove nacije.[17] Neke historijske prijestolnice, kao što su Kyoto, Yogyakarta i Xi'an, zadržavaju svoj odraz kulturnog identiteta čak i bez statusa modernog glavnog grada. Vjerska sveta mjesta nude još jedan primjer statusa kapitala unutar religije; primjeri uključuju Jerusalem, Meku, Varanasi, Ayodhyu, Haridwar i Prayagraj.

Značenje uredi

 
Karta Pireja, dizajnirana prema Hipodamejskom mrežnom planu
 
Palitana predstavlja simboličku ulogu grada posvećenosti džainističkim hramovima.[18]

Grad se od ostalih ljudskih naselja može razlikovati po relativno velikoj veličini, ali i po funkcijama i posebnom simboličkom statusu, koji može biti dodijeljen od strane centralne vlasti. Termin se također može odnositi ili na fizičke ulice i zgrade u gradu ili na skup ljudi koji tamo žive i može se koristiti u opštem smislu za označavanje urbane, a ne ruralne teritorije.[19][20]

Nacionalni popisi koriste različite definicije – pozivajući se na faktore kao što su stanovništvo, gustoća naseljenosti, broj stanova, ekonomska funkcija i infrastruktura – da klasifikuju stanovništvo kao urbano. Tipične radne definicije za stanovništvo malih gradova počinju od oko 100.000 ljudi.[21] Uobičajene definicije stanovništva za urbano područje (mjesto) kreću se između 1.500 i 50.000 ljudi, pri čemu većina američkih država koristi minimum između 1.500 i 5.000 stanovnika.[22][23] Neke jurisdikcije ne postavljaju takve minimume.[24] U Ujedinjenom Kraljevstvu, status grada dodjeljuje kruna, a zatim ostaje trajan. (Historijski, kvalifikacioni faktor je bilo prisustvo katedrale, što je rezultiralo nekim vrlo malim gradovima kao što su Wells, sa populacijom od 12.000 2018., i St Davids, sa populacijom od 1.841 2011. godine.) Prema " funkcionalnoj definiciji", grad se ne razlikuje samo po veličini, već i po ulozi koju igra u širem političkom kontekstu. Gradovi služe kao administrativna, komercijalna, vjerska i kulturna središta za njihova veća okolna područja.[25][26]

Prisustvo pismene elite se često povezuje sa gradovima zbog kulturnih različitosti prisutnih u gradu.[27][28] Tipičan grad ima profesionalne administratore, propise i neki oblik oporezivanja (hrana i druge potrepštine ili sredstva za trgovinu za njih) kako bi se podržali državni radnici. (Ovaj aranžman je u suprotnosti sa tipičnijim horizontalnim odnosima u plemenu ili selu koji postižu zajedničke ciljeve kroz neformalne sporazume između susjeda ili vođstva poglavice.) Vlade mogu biti zasnovane na nasljedstvu, vjeri, vojnoj moći, sistemima rada kao što je gradnja kanala, distribucija hrane, vlasništvo nad zemljom, poljoprivreda, trgovina, proizvodnja, finansije ili kombinacija ovih. Društva koja žive u gradovima često se nazivaju civilizacijama.

Stepen urbanizacije je moderna metrika koja pomaže da se definiše šta obuhvata grad: "populacija od najmanje 50.000 stanovnika u susednim ćelijama guste mreže (>1.500 stanovnika po kvadratnom kilometru)".[29] Ovu metriku su "tokom godinama osmislile Evropska komisija, OECD, Svjetska banka i drugi, a odobrile su je u martu 2021. Ujedinjene nacije... uglavnom u svrhu međunarodnog statističkog poređenja".[30]

Geografija uredi

Urbana geografija se bavi i gradovima u njihovom širem kontekstu i njihovom unutrašnjom strukturom.[31] Procjenjuje se da gradovi pokrivaju oko 3% kopnene površine Zemlje.[32]

Položaj uredi

 
Centar grada Pittsburgha na ušću rijeka Monongahela i Allegheny, koje se uljevaju u rijeku Ohajo

Položaj gradova varirao je kroz historiju u zavisnosti od prirodnog, tehnološkog, ekonomskog i vojnog konteksta. Pristup vodi je dugo bio glavni faktor u postavljanju i rastu gradova, i uprkos izuzecima koje je omogućila pojava željezničkog transporta u devetnaestom vijeku, do sada većina svjetske urbane populacije živi blizu obale ili na rijeci.[33]

Urbana područja po pravilu ne mogu proizvoditi vlastitu hranu i stoga moraju razviti neki odnos sa zaleđem koji ih održava.[34] Samo u posebnim slučajevima, kao što su rudarski gradovi koji igraju vitalnu ulogu u trgovini na velike udaljenosti, gradovi su odvojeni od sela koje ih hrani.[35] Dakle, centralnost unutar produktivnog regiona utiče na lociranje, jer bi ekonomske snage, u teoriji, favorizovale stvaranje tržišta na optimalnim međusobno dostupnim lokacijama.[36]

Centar uredi

 
Kluuvi, centar grada u Helsinkiju, Finska

Velika većina gradova ima centralno područje koje sadrži zgrade od posebnog ekonomskog, političkog i vjerskog značaja. Arheolozi ovo područje nazivaju grčkim terminom temenos ili ako je utvrđeno kao citadela.[37] Ovi prostori istorijski odražavaju i pojačavaju centralnost grada i važnost za njegovu širu sferu uticaja.[36] Danas gradovi imaju centar grada ili centar grada, koji se ponekad podudara sa centralnom poslovnom četvrti.

Javni prostor uredi

Gradovi obično imaju javne prostore gdje svako može ići. To uključuje prostore u privatnom vlasništvu otvorene za javnost, kao i oblike javnog zemljišta kao što su javno vlasništvo i zajednička dobra. Zapadna filozofija još od vremena grčke agore smatra fizički javni prostor supstratom simboličke javne sfere.[38][39] Javna umjetnost krasi (ili unakaže) javne prostore. Parkovi i druga prirodna mjesta u gradovima pružaju stanovnicima olakšanje od tvrdoće i pravilnosti tipične građene sredine. Urbane zelene površine su još jedna komponenta javnog prostora koja pruža korist od ublažavanja efekta urbanog toplotnog ostrva, posebno u gradovima koji su u toplijoj klimi. Ovi prostori sprečavaju neravnotežu ugljika, ekstremne gubitke staništa, potrošnju električne energije i vode i rizike po zdravlje ljudi.[40]

Unutrašnja struktura uredi

 
L'Enfant Plan za Washington, D.C. kombinuje utilitarnu mrežu sa dijagonalnim avenijama i simbolički fokus na monumentalnu arhitekturu.[41]

Urbana struktura općenito slijedi jedan ili više osnovnih obrazaca: geomorfni, radijalni, koncentrični, pravolinijski i krivolinijski. Fizičko okruženje općenito ograničava formu u kojoj se grad gradi. Ako se nalaze na padini planine, urbane strukture mogu se oslanjati na terase i krivudave puteve. Može se prilagoditi sredstvima za život (npr. poljoprivreda ili ribolov), i može se postaviti za optimalnu odbranu s obzirom na okolni pejzaž.[42] Osim ovih "geomorfnih" karakteristika, gradovi mogu razviti unutrašnje obrasce, zbog prirodnog rasta ili gradskog planiranja.

U radijalnoj strukturi, glavni putevi konvergiraju na centralnoj tački. Ovaj oblik bi mogao evoluirati iz uzastopnog rasta tokom dugog vremena, sa koncentričnim tragovima gradskih zidina i citadela koji označavaju starije gradske granice. U novijoj historiji, takve forme su dopunjavale obilaznice koje su kretale saobraćaj po periferiji grada. Holandski gradovi poput Amsterdama i Haarlema strukturirani su kao centralni trg okružen koncentričnim kanalima koji obilježavaju svako proširenje. U gradovima kao što je Moskva, ovaj obrazac je još uvijek jasno vidljiv.

Sistem pravolinijskih gradskih ulica i zemljišnih parcela, poznat kao mrežni plan, koristi se milenijumima u Aziji, Evropi i Americi. Civilizacija doline Inda izgradila je Mohenjo-Daro, Harappu i druge gradove na mreži, koristeći drevne principe koje je opisao Kautilya, i uskladila ih sa tačkama kompasa.[25][43][44][45] Drevni grčki grad Priene predstavlja primjer mrežnog plana sa specijalizovanim okruzima koji se koriste širom helenističkog Mediterana.

Reference uredi

  1. ^ Anthropologische Gesellschaft in Wien (1880), Mittheilungen der anthropologischen Gesellschaft in Wien, Original s Univerziteta Michigan: F. Berger & Söhne, str. 40.
  2. ^ Goodall, B. (1987) The Penguin Dictionary of Human Geography. London: Penguin.
  3. ^ Kuper, A. and Kuper, J., eds (1996) The Social Science Encyclopedia. 2nd ed. London: Routledge.
  4. ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. str. 99.
  5. ^ Glaeser, Edward (2011). "Cities, Productivity, and Quality of Life". Science. 333 (6042): 592–594. doi:10.1126/science.1209264.
  6. ^ Bettencourt, Luis; West, Geoffrey (2010). "A unified theory of urban living". Nature. 467 (7318): 912–913. doi:10.1038/467912a.
  7. ^ Ritchie, Hannah; Roser, Max (13. 6. 2018). "Urbanization". Our World in Data (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 29. 10. 2020. Pristupljeno 14. 2. 2021.
  8. ^ James, Paul; with Magee, Liam; Scerri, Andy; Steger, Manfred B. (2015). Urban Sustainability in Theory and Practice: Circles of Sustainability. London: Routledge. ISBN 978-1315765747. Arhivirano s originala, 1. 3. 2020. Pristupljeno 20. 12. 2017.
  9. ^ "Rise of the City". Science. 352 (6288): 906–907. 2016. doi:10.1126/science.352.6288.906.
  10. ^ "Cities: The century of the city". Nature. 467 (7318): 900–901. 2010. doi:10.1038/467900a.
  11. ^ Sun, Liqun; Chen, Ji; Li, Qinglan; Huang, Dian (2020). "Dramatic uneven urbanization of large cities throughout the world in recent decades". Nature Communications. 11 (1): 5366. doi:10.1038/s41467-020-19158-1.
  12. ^ "Cities: a 'cause of and solution to' climate change". UN News (jezik: engleski). 18. 9. 2019. Arhivirano s originala, 4. 3. 2021. Pristupljeno 20. 3. 2021.
  13. ^ Merite, Gabrielle; Vitorio, Andre. "How megacities could lead the fight against climate change". MIT Technology Review (jezik: engleski).
  14. ^ "Sustainable cities must be compact and high-density". The Guardian News (jezik: engleski). 30. 6. 2011. Arhivirano s originala, 9. 3. 2021. Pristupljeno 20. 3. 2021.
  15. ^ Angelo, Hillary; Wachsmuth, David (2020). "Why does everyone think cities can save the planet?". Urban Studies. 57 (11): 2201–2221. doi:10.1177/0042098020919081.
  16. ^ Bibri, Simon Elias; Krogstie, John; Kärrholm, Mattias (2020). "Compact city planning and development: Emerging practices and strategies for achieving the goals of sustainability". Developments in the Built Environment. 4: 100021. doi:10.1016/j.dibe.2020.100021.
  17. ^ "Ch2". www-personal.umich.edu. Arhivirano s originala, 4. 8. 2020. Pristupljeno 10. 5. 2021.
  18. ^ Moholy-Nagy (1968), str. 45.
  19. ^ "city, n.", Oxford English Dictionary, juni 2014.
  20. ^ Kevin A. Lynch, "What Is the Form of a City, and How is It Made?"; in Marzluff et al. (2008), str. 678. "The city may be looked on as a story, a pattern of relations between human groups, a production and distribution space, a field of physical force, a set of linked decisions, or an arena of conflict. Values are embedded in these metaphors: historic continuity, stable equilibrium, productive efficiency, capable decision and management, maximum interaction, or the progress of political struggle. Certain actors become the decisive elements of transformation in each view: political leaders, families and ethnic groups, major investors, the technicians of transport, the decision elite, the revolutionary classes."
  21. ^ "Population by region – Urban population by city size – OECD Data". theOECD (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 3. 6. 2019. Pristupljeno 3. 6. 2019.
  22. ^ "Table 6 Arhivirano 11. 8. 2017. na Wayback Machine" in United Nations Demographic Yearbook (2015 Arhivirano 8. 7. 2018. na Wayback Machine), the 1988 version of which is quoted in Carter (1995), str. 10–12.
  23. ^ Graeme Hugo, Anthony Champion, & Alfredo Lattes, "Toward a New Conceptualization of Settlements for Demography Arhivirano 29. 7. 2020. na Wayback Machine", Population and Development Review 29(2), juni 2003.
  24. ^ "How NC Municipalities Work – North Carolina League of Municipalities". www.nclm.org. Arhivirano s originala, 16. 5. 2010.
  25. ^ a b Smith, "Earliest Cities Arhivirano 29. 6. 2010. na Wayback Machine", in Gmelch & Zenner (2002).
  26. ^ Marshall (1989), str. 14–15.
  27. ^ Prokopovych, M. (2015, May 13). Literary and artistic metropolises. EGO. Pristupljeno 5. 3. 2023, from http://ieg-ego.eu/en/threads/crossroads/courts-and-cities/markian-prokopovych-rosemary-h-sweet-literary-and-artistic-metropolises
  28. ^ Kaplan et al. (2004), str. 23–24.
  29. ^ Dijkstra, Lewis; Hamilton, Ellen; Lall, Somik; Wahba, Sameh (10. 3. 2020). "How do we define cities, towns, and rural areas?". Arhivirano s originala, 6. 10. 2021. Pristupljeno 2. 10. 2021.
  30. ^ Moore, Oliver (2. 10. 2021). "What makes a city a city? It's a little complicated". The Globe and Mail. str. A11.
  31. ^ Carter (1995), str. 15. "In the underbound city the administratively defined area is smaller than the physical extent of settlement. In the overbound city the administrative area is greater than the physical extent. The 'truebound' city is one where the administrative bound is nearly coincidental with the physical extent."
  32. ^ Paul James; Meg Holden; Mary Lewin; Lyndsay Neilson; Christine Oakley; Art Truter; David Wilmoth (2013). "Managing Metropolises by Negotiating Mega-Urban Growth". u Harald Mieg; Klaus Töpfer (ured.). Institutional and Social Innovation for Sustainable Urban Development. Routledge. Arhivirano s originala, 16. 8. 2021. Pristupljeno 20. 12. 2017.
  33. ^ Marshall (1989), str. 11–14.
  34. ^ Kaplan i drugi (2004), str. 155–156.
  35. ^ Marshall (1989), str. 15. "The mutual interdependence of town and country has one consequence so obvious that it is easily overlooked: at the global scale, cities are generally confined to areas capable of supporting a permanent agricultural population. Moreover, within any area possessing a broadly uniform level of agricultural productivity, there is a rough but definite association between the density of the rural population and the average spacing of cities above any chosen minimum size."
  36. ^ a b Latham et al. (2009), str. 18. "From the simplest forms of exchange, when peasant farmers literally brought their produce from the fields into the densest point of interaction—giving us market towns—the significance of central places to surrounding territories began to be asserted. As cities grew in complexity, the major civic institutions, from seats of government to religious buildings, would also come to dominate these points of convergence. Large central squares or open spaces reflected the importance of collective gatherings in city life, such as Tiananmen Square in Beijing, the Zócalo in Mexico City, the Piazza Navonae in Rome and Trafalgar Square in London.
  37. ^ Kaplan et al. (2004), str. 34–35. "In the center of the city, an elite compound or temenos was situated. Study of the very earliest cities show this compound to be largely composed of a temple and supporting structures. The temple rose some 40 feet above the ground and would have presented a formidable profile to those far away. The temple contained the priestly class, scribes, and record keepers, as well as granaries, schools, crafts—almost all non-agricultural aspects of society.
  38. ^ Latham et al. (2009), str. 177–179.
  39. ^ Don Mitchell, "The End of Public Space? People's Park, Definitions of the Public, and Democracy";[trajno mrtav link] Annals of the Association of American Geographers 85(1), March 1995.
  40. ^ Li, Xiaoma; Zhou, Weiqi (1. 5. 2019). "Optimizing urban greenspace spatial pattern to mitigate urban heat island effects: Extending understanding from local to the city scale". Urban Forestry & Urban Greening. 41: 255–263. doi:10.1016/j.ufug.2019.04.008. ISSN 1618-8667.
  41. ^ Moholy-Nagy (1986), pp. 146–148.
  42. ^ Moholy-Nagy (1968), 21–33.
  43. ^ Mohan Pant and Shjui Fumo, "The Grid and Modular Measures in The Town Planning of Mohenjodaro and Kathmandu Valley: A Study on Modular Measures in Block and Plot Divisions in the Planning of Mohenjodaro and Sirkap (Pakistan), and Thimi (Kathmandu Valley) Arhivirano 25. 5. 2017. na Wayback Machine"; Journal of Asian Architecture and Building Engineering 59, maj 2005.
  44. ^ Michel Danino, "New Insights into Harappan Town-Planning, Proportions and Units, with Special Reference to Dholavira Arhivirano 25. 5. 2017. na Wayback Machine", "Man and Environment 33(1), 2008.
  45. ^ Jane McIntosh, The Ancient Indus Valley: New Perspectives; ABC-CLIO, 2008; ISBN 978-1-57607-907-2 str. 231 Arhivirano 29. 7. 2020. na Wayback Machine, 346 Arhivirano 29. 7. 2020. na Wayback Machine.

Značenje


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Grad&oldid=3542919"