Racionalizam je gnoseološki pravac (teorija spoznaje), filozofsko učenje, koje smatra da se objektivna stvarnost može spoznati samo mišljenjem, da se zasniva na umu, razumu, intelektu. Racionalizam dolazi od latinske riječi "racio" što znači razum.[1]

Usmjeren je na spoznaju stvarnog svijeta s karakterom nužnosti i općenitosti matematičko-geometrijskih istina. Racionalizam predstavlja osnovu za zasnivanje novovjekovne nauke i njenih metodoloških načela. Ontološki izvor racionalizma nalazi se u filozofskoj postavci da su postojanje i mišljenje jedno, prema antičkom grčkom filozofu Parmenidu. U osnovi leži razumski, logički umni princip (grč. "logos"). Čovjek je biće kojem pripada logos (grč. "zoon logon echon"). Racionalizam se oslanja na načelo neograničene čovjekove sposobnosti spoznaje i pojmovne strukture svijeta. Prema racionalizmu naši umni pojmovi su urođeni (ideae innatae), prije i nezavisno od iskustava kao što su: materija, uzročnost, istina (koja se razumom uviđa kao jasna i razgovijetna). Subjektivistički racionalizam dostiže svoj vrhunac u 17. i 18. vijeku u filozofiji René Descartesa, Barucha Spinoze, Gottfrieda Wilhelma Leibniza i Christiana Wolffa.[2]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Bosanski jezik i književnost". webnode.com. Pristupljeno 9. 10. 2015.
  2. ^ "Racionalizam". proleksis.lzmk.hr. Arhivirano s originala, 7. 9. 2016. Pristupljeno 9. 10. 2015.


  Nedovršeni članak Racionalizam koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.