Otto Hahn
Otto Hahn bio je njemački hemičar i fizičar.
Otto Hahn | |
|---|---|
.jpg) | |
| Rođenje | 8. mart 1879. Frankfurt na Majni, Njemačka |
| Smrt | 28. juni 1968 (89 godina) Göttingen, Njemačka |
Zajedno sa Fritzem Strassmannom otkrio je 1939. cijepanje jezgre atoma uranija pomoću neutrona, čime je otvorio eru atomskih reaktora, koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "otac atomske bombe", Hahn je protivnik atomskog naoružanja. Godine 1944. dobio je Nobelovu nagradu za hemiju.[1]
Biografija uredi
Rođen je u Frankfurtu na Majni. Njegov otac bio je investitor.
Obrazovanje [1] uredi
Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na marburškom univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u Londonu, Montrealu (Kanada) i Berlinu. Već tada se usmjerava na radiohemiju.
Otkriće torija [1] uredi
1905. otkriva hemijski element torij, koje je prvobitno poznat pod imenom radiothor. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u Bruxellesu. Zajedno sa Lisom Meitner i Ottom von Baeyerom uspijeva izdvojiti beta zrake iz spektra radioaktivnog zračenja. Ovaj postupak je značajan u atomskoj fizici. Radi kao profesor hemije u Berlinu.
Element 91 [1] uredi
Zajedno s Lisom Meitner 1918. otkriva protaktinij, koji je ključan za objašnjenje poluraspada radioaktivnih elemenata.
Drugi svjetski rat [1] uredi
Od 1928. do 1945. radi kao direktor Instituta cara Wilhelma (njem. Kaiser-Wilhelm-Institut). Dok je Hitler bio na vlasti, Meitner, kao Jevrejka, napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann, s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao novog izvora energije kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na izoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem uranija.
Nobelova nagrada [1] uredi
Nakon kraja rata Hahn je, kao i mnogi drugi njemački naučnici, bio u pritvoru u Engleskoj. Još u novembru 1944. je bio kandidat za Nobelovu nagradu, a zvanično mu je dodijenjena krajem 1945.
Stav protiv nuklearnog naoružanja [1] uredi
Od 1948. do 1960. radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" (njem. Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" (njem. Großer Bundesverdienstkreuz). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" (njem. Erklärung der 18 Atomwissenschaftler) u Göttingenu protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se Hahn-Meitnerov institut u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968. u Göttingenu.
Također pogledati uredi
Reference uredi
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Otto Hahn |