Budizam

Budizam je religijski sustav nastao u Indiji u VI. i V. st. pr. Kr. (oprečan vladajućemu brahmanizmu), osnovan na učenju Siddhārthe Gautame. Glavni sadržaj učenja (dharma) tvore četiri plemenite istine:

(catvari ārya satyāni) o patnji, nastanku patnje, prestanku patnje i oslobođenju od patnje. Život je patnja (duhkha), uzrok su patnji želja (volja, žeđ, tṛšṇā) i neznanje (avidyā), koji stalnim nemirom, kao načelom uzročnosti (karman), određuju sudbinu svakoga čovjeka i stvaraju neprekidni krug rađanja i smrti (saṃsāra), tj. ponovnih utjelovljenja, koja su opet patnja.^[1]

Početak

Buddha

Osnivač budizma, ili po njegovim vlastitim riječima onaj koji je ovo učenje samo nanovno otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije lično ime već titula koja označava budnog ili probuđenog,^[2] onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a rođen je kao kraljević u malom kraljevstvu Šakya. Odatle dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya.

Temelji i nauka

Budizam, Buddhina nauka ili kako ga sami budisti nazivaju Buddhadharma je učenje o duhovnom probuđenju. To je učenje koje je nastalo na temelju Buddhinog izravnog iskustva probuđenja ili uvida u pravu prirodu života i predstavlja detaljno opisan put koji do njega vodi. I pored izuzetnog bogatstva i velike raznolikosti škola, učenja, metoda i praksi koje krase budističku tradiciju, a koja su nastajala i razvijala se kroz mnoge vijekove i različite kulture, poruka budizma je i danas vrlo jasna, i podjednako relevantna za naše iskustvo života kao što je to bila i prije više od 2500. godina. Pročitamo li neke od Buddhinih govora upućene njegovim učenicima, ili neke od razgovora koje je vodio, vidjet ćemo da su pitanja na koja je Buddha odgovarao u osnovi ista ili vrlo slična pitanjima koja i mi danas postavljamo. Budizam se tako smatra univerzalnim učenjem koje nije određeno stranom svijeta s koje dolazi, već koje se obraća čovjeku i onome što je u njegovom životu temeljno i neovisno o njegovoj geografskoj, etničkoj, kulturnoj ili društvenoj pripadnosti. Uzimajući nezadovoljstvo kao i čovjekovu vječnu težnju za srećom i sigurnošću kao zajednički nazivnik svekolikog ljudskog iskustva, Buddha je ukazao na uzroke nezadovoljstva, ustanovio da je te uzroke moguće ukloniti i pokazao put kojim je to moguće učiniti. Buddhin Plemeniti put moralnosti, meditacije i mudrosti nije promijenio samo živote onih koji su ga aktivno upražnjavali, već se njegov uticaj odrazio i na sva ostala područja društvenog i kulturnog života zemalja u kojima se budizam udomaćio. Budizam je u svakoj od njih širio duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života.

Temeljna shvatanja Buddhinog nauka su vrlo izravna i upotrebljiva u praksi. Loša i nepovoljna djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja. Iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, želje za povređivanjem, straha, zavisti, ljubomore, prianjanja, nestrpljenja i uznemirenosti koji ljudski život u osnovi čine nesigurnim, teškim, bolnim, a ljudske odnose neskladnima i zamršenima. Da bi izašli iz ovog stanja duboke uronjenosti u tokove života čije kretanje često ne razumijemo i nad kojima imamo vrlo malu ili nikakvu vlast, budizam nas upućuje kako smirivanjem uma, razvijanjem svjesnosti i razumijevanja, te njegovanjem pozitivnih emocija uzeti konce života u vlastite ruke. Drugim riječima, da bi uopće započeli duhovni razvoj čiju kulminaciju budizam vidi u ostvarenju budastva, trebamo prije svega postati autentično ljudsko biće. To znači izgraditi samopouzdanje, objediniti energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela vladanja i imati jasnu viziju svojeg daljnjeg duhovnog razvoja. To također znači otpuštanje mnogih nepotrebnih napetosti i strepnji i početak jednog slobodnijeg, skladnijeg, smislenijeg i sretnijeg života. Takvo postignuće nije dalek i nedostižan ideal, njemu vode već prvi koraci na Buddhinom putu moralnosti, meditacije i mudrosti. Kao što izreka kaže - kao što veliki okean na površini, u sredini i na dnu ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma na početku, u sredini i na kraju ima samo jedan okus, okus oslobođenja.

Smisao

Budizam nije religija u onom uobičajenom smislu te riječi, jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Budizam ne nudi učenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija služi produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi. Budizam radije upućuje na to što činiti, omogućujući tako stvarnu i cjelovitu promjenu. Kao što je rekao Buddha, kada je neko pogođen strijelom njemu nije najpreče saznati ko je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izrađen luk - najpreče je strijelu izvaditi i spasiti život. Bez obzira na to što budistička misao nerijetko seže do izuzetnih dubina, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti napušta tu osnovnu svrhu. Sredstva filozofije su riječi, logika i razum. Budizam, služeći se tim sredstvima, vodi iskustvu koje je onkraj riječi, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi stvarnosti same koja nadilazi sva gledišta, pa čak i ona koje sam budizam drži ispravnima. To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti, iskustvo u kojem se otkriva naša prava priroda neuvjetovane mudrosti i bezgraničnog saosjećanja.

Izvaci budizma

Četiri plemenite istine su jedno od temeljnih učenja budizma:

Dukkha: u životu je neizbježno iskustvo trpnje i frustracije;
Samudaya: iskustvo trpnje nastaje zbog pogrešno usmjerene žudnje, uvjetovane neznanjem;
Nirodha: sloboda od pomućene žudnje vodi prema svršetku trpnje;
Marga: sloboda se može naći slijeđenjem osmerostruke staze, koju je iznio Buddha.

Četvrta plemenita istina je osmerostruka staza:

ispravno gledište
ispravna namjera
ispravan govor
ispravan čin
ispravan život
ispravan napor
ispravna usredotočenost
ispravna svjesnost

Učenje budizma nalazi se i u zbiru svetih spisa koji se zovu "tri košare" ili Tripitaka: Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini; Sutra Pitaka govori o doktrini, npr. o zakonitostima karme i duhovnog buđenja; Abhidharma Pitaka govori o skolastičkoj doktrini.

Pagoda Shwedagon u Rangoonu jedan je od najstarijih budističkih hramova, pokrivena je zlatom i natkrita "kišobranom" s više o 4000 dijamanata. Zlatna je pagoda poznata jer se u njoj nalazi Buddhina kosa, sandale i obuća, a smještena je u dobro očuvanim podrumima.

Također pogledajte

Reference

^ Kragić, Bruno (ured.). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 16. 1. 2023.
^ Gethin, Rupert (1998), Foundations of Buddhism, str. 7-8, Oxford: Oxford University Press, ISBN 978-0-19-289223-2

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Budizam

[1] Kragić, Bruno (ured.). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 16. 1. 2023.

[2] Gethin, Rupert (1998), Foundations of Buddhism, str. 7-8, Oxford: Oxford University Press, ISBN 978-0-19-289223-2

[1]

[2]