Ruski jezik

Ruski jezik je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini grupu istočnoslavenskih jezika, a s njima dijeli i velik stepen međusobne razumljivosti. Standardni ruski jezik temelji se na narječju Moskve.

Ruski jezik русский язык
Regije govorenja	Evropa, Azija
Države govorenja	Rusija, ostale postsovjetske države
Jezička porodica	Ruski jezik
Broj govornika	Približno 258 miliona
Službeni status
Služben u	Rusija; Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Ukrajina
Regulator(i)	Institut za ruski jezik pri Ruskoj akademiji nauka
Jezički kod
ISO 639-1	ru
ISO 639-2 / 5	rus
ISO 639-3	rus
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Ruskim kao maternjim jezikom govori oko 180 miliona ljudi, od kojih oko 130 miliona živi u Rusiji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski). U ovim i ostalim zemljama bivšeg Sovjetskog saveza ruski je maternji jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se koristi i u kulturi, nauci i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 miliona ljudi.

Pismo

Ruski se piše ćirilicom, izvedenom u 10. vijeku iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I Veliki 1708. Ovo novo, tzv. "građansko pismo", preuzeto je i za sve ostale slavenske jezike koji se pišu ćirilicom - srpski jezik, bugarski jezik, ukrajinski jezik i bjeloruski jezik.

Sljedeća tabela prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne bosanske ekvivalente:

Аa a	Бб b	Вв v	Гг g	Дд d	Ее (j)e	Ёё (j)o	Жж ž	Зз z	Ии i	Йй j
Кк k	Лл l	Мм m	Нн n	Оо o	Пп p	Рр r	Сс s	Тт t	Уу u	Фф f
Хх h	Цц c	Чч č	Шш š	Щщ šč	Ъъ (1)	Ыы i	Ьь (2)	Ээ e	Юю ju	Яя ja

• 1) Tvrdi znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
• 2) Mehki znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mehkog.

Glasovi

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mehkoj (palataliziranoj) varijanti (u bosanskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, mehki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mehkom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

palatalizirajući	Я	Е	Ё	Ю	И
nepalatalizirajući	А	Э	О	У	Ы

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani suglasnik izgovara se tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u bosanskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se, npr, riječi быть (bit' = biti) i бить (b'it' = udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mehak (palataliziran).

Ruski jezik označen je književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, srećom, vrši po živim fonetskim pravilima i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označava se u pismu.

Vanjski linkovi

• Institut Ruskog jezika (ru)