Klasicizam se u umjetnosti općenito odnosi na visoko poštovanje klasičnog razdoblja, klasične antike u zapadnoj tradiciji, kao postavljanja standarda za ukus koje klasičari nastoje oponašati. U svom najčišćem obliku, klasicizam je estetski stav koji ovisi o principima utemeljenim u kulturi, umjetnosti i književnosti drevne Grčke i Rima, s naglaskom na obliku, jednostavnosti, proporciji, jasnoći strukture, savršenstvu, suzdržanim osjećajima, kao i eksplicitni apel intelektu.[1] Umjetnost klasicizma obično nastoji biti formalna i suzdržana: kako je primijetio Sir Kenneth Clark, Discobolus:

Zakletva Horacijeva, Jacquesa-Louisa Davida je slika iz 1784. godine, a predstavlja jedno od najprepoznatljivijih slikarskih djela neoklasicizma.

Ako se protivimo njegovoj suzdržanosti i kompresiji, jednostavno prigovaramo klasicizmu klasične umjetnosti. Nasilni naglasak ili naglo ubrzanje ritmičkog pokreta uništio bi one kvalitete ravnoteže i cjelovitosti kroz koje je zadržao svoj položaj autoriteta u ograničenom repertoaru vizuelnih slika do sadašnjeg stoljeća.

[2] Klasicizam, kako je primijetio Clark, podrazumijeva kanon široko prihvaćenih idealnih oblika, bilo da zapadni kanon koji je ispitivao u aktu, ili književne kineske klasike ili kinesku umjetnost, gdje je oživljavanje klasičnih stilova također ponavljajuća karakteristika.

Klasicizam je sila koja je često prisutna u post-srednjovjekovnoj Evropi kao i kulturama pod utjecajem evropske tradicije. Međutim, neki su se periodi osjećali povezaniji s klasičnim idealima od drugih, posebno doba prosvjetiteljstva, kada je neoklasicizam bio važan pokret u vizualnoj umjetnosti.[3]

Klasicizam u književnosti

uredi

Klasicizam je bio književni pravac koji je počeo nastajati još u vrijeme renesanse, a dostigao je svoj puni procvat u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Rusiji tokom 17. i 18. vijeka, da bi u prvim decenijama 19. vijeka još uvijek ustrajao u nekim književnostima u vidu pseudoklasicizma (lažnog klasicizma). Najznačajniji predstavnici su bili:

Klasicizam u likovnim umjetnostima

uredi

Najznačajniji predstavnici

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. str. 112.
  2. ^ Clark, The Nude: A Study in Ideal Form 1956:242
  3. ^ Walters, Kerry (septembar 2011). "JOURNAL ARTICLE Review". Church History. 80 (3): 691–693. doi:10.1017/S0009640711000990. JSTOR 41240671.

Vanjski linkovi

uredi