Organska hrana

Organska hrana je hrana proizvedena koristeći metode koje ne uključuju savremene vještačke dodatke kao npr. pesticide i hemijska đubriva, ne sadrži genetski modificirane organizme i nije tretirana zračenjem, industrijskim rastvaračima ili hemijskim prehrambenim aditivima.^[1]

U većem dijelu ljudske historije, poljoprivredna proizvodnja se može nazvati "organskom". Samo je tokom 20-tog vijeka počela upotreba velikih količina vještačkih hemikalija u proizvodnji hrane. Pokret organske poljoprivrede nastao je 1940-tih godina kao odgovor na industrijalizaciju poljoprivrede i poznat je pod nazivom Zelena revolucija.^[2]

Organska proizvodnja je, za razliku od privatnog povrtlarstva, regulisana zakonom. Trenutno je u Evropskoj uniji, SAD, Kanadi, Japanu i drugim državama potrebno da proizvođači hrane steknu posebnu certifikaciju za organsku proizvodnju, kako bi plasirali svoje proizvode kao "organske". U smislu ovih zakona, organska hrana je hrana proizvedena na način koji je usklađen sa standardima koje su propisane na državnom ili međunarodnom nivou. U većini zemalja organska hrana ne smije biti genetski modifikovana. Predloženo je da primjena nanotehnologije u proizvodnji hrane treba biti isključena iz certificirane organske hrane.^[3]

Značenje i porijeklo pojma organske hrane

Lord Northbourne je 1939. godine skovao naziv "organska poljoprivreda" u svojoj knjizi "Pogled na zemlju" (1940), na osnovu svog koncepta po kojem je farmu smatrao kao jedan organizam, da bi opisao holistički, ekološki uravnotežen pristup poljoprivrednoj proizvodnji, suprotno onome što je nazvao "hemijska poljoprivreda" (odnosi se na vještačku plodnost i ne predstavlja organsku cjelinu).^[4] Ovo se razlikuje od naučne upotrebe pojma "organsko", koji se odnosi na vrstu molekula koje sadrže ugljik.

Identifikacija organske hrane

Organski uzgojene klice graha

Procesirana organska hrana obično sadrži samo organske sastojke. Ako su prisutni sastojci koji nisu organskog porijekla, najmanje određeni procenat ukupnih biljnih ili životinjskih sastojaka mora biti organski (npr. 95% u SAD,^[5] Kanadi i Australiji). Prisutni sastojci koji nisu organskog porijekla moraju ispuniti odgovarajuće zahtjeve. Hrana koja se smatra organskom ne smije sadržavati vještačke prehrambene aditive i često je proizvedena sa što manje vještačkih postupaka i uslova (npr. zračenje, genetska modifikacija). Pesticidi su dozvoljeni, ukoliko nisu vještački.

Prvi potrošači zainteresovani za organsku hranu su tražili hranu koja nije hemijski tretirana korištenjem pesticida, svježu i minimalno procesiranu hranu. Takva hrana se nabavljala direktno od uzgajivača. Lična definicija organske hrane je razvijena iz direktnog iskustva: razgovorom sa uzgajivačem, posmatranjem uslova na farmi i praćenjem aktivnosti prilikom uzgoja. Kako su se zahtjevi za organskom hranom povećavali, velike isporuke organske hrane su zamjenjivale direktne nabavke od uzgajivača. Danas ne postoji ograničenje u veličini farme na kojoj se uzgaja organska hrana, tako da mnoge velike farme imaju odjele u kojima uzgajaju organsku hranu. Na tržištu je teško razlikovati ovakvu hranu, pa je uvedeno označavanje proizvoda, kao "certificirani organski" proizvod.

Pravila za organsku proizvodnju u Evropskoj uniji

Zvanični logo organske proizvodnje u EU

U Evropskoj uniji pravila za organsku proizvodnju su propisana u sljedećim dokumentima:^[6]

Uredba Vijeća (EC) br. 834/2007 od 28. juna 2007. u vezi sa organskom proizvodnjom i označavanjem organskih proizvoda, kojom se poništava uredba (EEC) No 2092/91
Uredba Vijeća (EC) br. 967/2008 od 29. septembra 2008. (dopuna uredbe (EC) br. 834/2007)

Detaljnija pravila u vezi sa organskom proizvodnjom, procesiranjem, distribucijom, označavanjem i kontrolama su propisana sljedećim uredbama Evropske komisije:

Uredba Komisije (EC) br. 889/2008 od 5. septembra 2008. koja daje pravila za implementaciju Uredbe Vijeća br. 834/2007 u odnosu na organsku proizvodnju, označavanje i kontrolu.

Ova uredba je dopunjena novim pravilima za organsku proizvodnju sljedećom uredbom:

Uredba Komisije (EC) br. 1254/2008 od 15. decembra 2008.

Trenutno EU zakonodavstvo zahtijeva da se organska hrana biljnog i životinjskog porijekla označava korištenjem EU logotipa za organsku proizvodnju. Na oznaci također mora postoj kodni broj certifikacijskog tijela koje je certificiralo organskog proizvođača.

Reference

^ The business of food: encyclopedia of the food and drink industries. ABC-CLIO. 2007. str. 288. ISBN 9780313337253. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)
^ Drinkwater, Laurie E. (2009). "Ecological Knowledge: Foundation for Sustainable Organic Agriculture". u Francis, Charles (ured.). Organic farming: the ecological system. ASA-CSSA-SSSA. str. 19. ISBN 9780891181736.
^ Paull, J. & Lyons, K. (2008) , Nanotechnology: The Next Challenge for Organics, Journal of Organic Systems, 3(1) 3–22
^ John, Paull (2006). "The Farm as Organism: The Foundational Idea of Organic Agriculture" (PDF). Elementals: Journal of Bio-Dynamics Tasmania. 80: 14–18.
^ Agricultural Marketing Service
^ http://ec.europa.eu/agriculture/organic/organic-farming/what-organic_en

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Organska hrana

[1] The business of food: encyclopedia of the food and drink industries. ABC-CLIO. 2007. str. 288. ISBN 9780313337253. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)

[2] Drinkwater, Laurie E. (2009). "Ecological Knowledge: Foundation for Sustainable Organic Agriculture". u Francis, Charles (ured.). Organic farming: the ecological system. ASA-CSSA-SSSA. str. 19. ISBN 9780891181736.

[Paull-3] Paull, J. & Lyons, K. (2008) , Nanotechnology: The Next Challenge for Organics, Journal of Organic Systems, 3(1) 3–22

[4] John, Paull (2006). "The Farm as Organism: The Foundational Idea of Organic Agriculture" (PDF). Elementals: Journal of Bio-Dynamics Tasmania. 80: 14–18.

[5] Agricultural Marketing Service

[6] ttp://ec.europa.eu/agriculture/organic/organic-farming/what-organic_en

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]