Arthur Schopenhauer

Arthur Schopenhauer
Arthur Schopenhauer
Rođenje	22. februar 1788.; Gdańsk, Poljska
Smrt	21. septembar 1860 (72 godine); Frankfurt, Njemačka

Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer; 22. februar 1788 – 21. septembar 1860) bio je njemački filozof.^[1] Bio je jedan od najbitnijih filozofa devetnaestog vijeka, najpoznatiji po svom djelu "Svijet kao volja i predodžba" (Die Welt als Wille und Vorstellung). Ovaj filozof je bio poznat po tome što je bio iracionalista, filozofski pesimista i otvoreni mrzitelj Hegela. Pod uticajem Kanta prihvatio je mišljenje da je svijet produkt subjekta. Smatrao je da je sve privid, varka i da zato ne treba tražiti suštinu u pojavnom, vidljivom svijetu. Svojim pesimizmom Šopenhauer je uticao na kulturu devetnaestog vijeka, posebno na umjetnost (Wagner).

Volja

Šopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja je bit svijeta i ona je organske i neorganske prirode. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Šopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što proturiječi srcu ne ulazi u glavu. Pojavne stvari su zakonite, volja ne podliježe zakonu, ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol neminovna.

Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. Historija čovječanstva je besciljno lutanje i nema napretka. Šopenhauer vidi jedini izlaz u askezi, odricanju od života i utapanjem u nirvanu (ovdje je vidljiv uticaj filozofije Indije). Još jedan način oslobađanja od boli je u bezinteresnom doživljaju umjetnosti.

Šopenhauer i žene

Šopenhauer je poznat po svom eseju Über die Weiber, u kojem je izrazio svoje neslaganje sa takozvanim "teutonsko-krišćanskim" odnosom prema ženama. On je tvrdio da je " ženina priroda da služi", i protivio se Šilerovoj poemi u čast ženama, Würde der Frauen. Međutim, esej daje dva komplimenta i to: "žene su razboritije u svom sudu od muškaraca" i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost, a ne kao vrlina.

Ova veoma netolerantna mišljenja o ženama su u kontrastu sa Šopenhauerovim, mnogo liberalnijim, pogledima na društvene probleme: bio je strogo protiv tabua o problemima kao što su samoubistvo i mazohizam i osudio je postupanje sa afričkim robovima.