Visoko

grad u Bosni i Hercegovini

Visoko je grad i središte istoimene općine u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskom kantonu. Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Po popisu iz 2013. godine u Visokom je živi 39.838 stanovnika.

Visoko
Grad i općina
Grad Visoko
Službeni grb Visoko
Grb
Lokacija općine u Bosni i Hercegovini
Lokacija općine u Bosni i Hercegovini
Visoko nalazi se u Bosna i Hercegovina
Visoko
Visoko
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°59′26.1″N 18°10′56.9″E / 43.990583°N 18.182472°E / 43.990583; 18.182472
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Zenica-Doboj Canton.svg Zeničko-dobojski
Općina Visoko
Osnovan 1354.
Vlada
 • Gradonačelnik Amra Babić[1] (Nezavisni)
Površina
 • Naselje 4,88 km2
 • Općina 233,62 km2
Stanovništvo (2013)
 • Naselje 11.205
 • Naselje (gustoća) 2.296,11 /km2
 • Općina 39.938
 • Općina (gustoća) 170,95 /km2
Demonim(i) Visočanin / Visočak
Vremenska zona CET (UTC+1)
 • Ljeti (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 71 300
Pozivni broj (+387) 32
Matični broj 158275[2]
Matični broj općine 11126
Veb-sajt www.visoko.gov.ba

Područje Visokog bilježi stalnu naseljenost od 5. milenija p. n. e, gdje je boravilo više neolitskih kultura, a Okolište je reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih[3][4] neolitskih naselja u jugoistočnoj Evropi. Visočka dolina bila je rani centar srednjovjekovne države Bosne,[5] a do 15. vijeka razvilo se u upravno i političko središte Bosanske države.[6] U Milima je bilo jedno od sjedišta bosanskog bana i centar državnog života, gdje se održavao stanak, te jedno od mjesta za koje se pretpostavlja da se okrunio prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić.[7] Stari grad Visoki koji se nalazi na brdu Visočica bio je politička važna tvrđava[8], a njegovo podgrađe Podvisoki bilo je jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[9] U prvoj polovini 14. stoljeća u obližnjim Moštrima nalazila se kuća krstjana.[10]

Nakon propasti srednjovjekovne države, Visoko je ušlo u sastav Osmanlijskog carstva centar nahije. Od srednjovjekovnog grada, Visoko je izraslo u naselje osmanlijskog tipa. Bitnu ulogu u razvoja Visokog u ranim godinama Osmanlijskog vladanja odigrao je bosanski namjesnik Ajas-paša.[11] Godine 1878. Visoko ušlo u sastav Austro-Ugarske kao organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Dana 11. novembra 1911, u zadnjim godinama Austrougarske uprave, grad je skoro potpuno izgorio u požaru koji je slučajno započet.[12]

Prije rata u Bosni i Hercegovini najveći izvoznik tekstila i kože u Socijalističkoj Jugoslaviji.[13] Danas su nosioci privrednog razvoja kožarsko-tekstilna industrija.[14] Od 2006. Visoko posjećuju desetine hiljada turista,[15][16][17] najviše zbog hipoteze Semira Osmanagića.

Geografija

Općina Visoko se prostire na površini od 230,8 km2 i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Željezničkom prugom Bosanski Šamac-Sarajevo-Ploče, Visoko je povezano s gradovima u pravcu sjevera (Zenica) i u pravcu juga sve do Jadranskog mora (Neum, Ploče). Visoko je  regionalnim putevima povezan sa susjednim općinama i magistralnim putem sa Sarajevo i Zenicom. Izgradnjom prometnog koridora Vc, Visoko dobija na značaju kao važno saobraćajno središte. Na području općine se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže općina su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m..

Brdoviti tereni na području općine čine oko 60% prostora i primorali su gradnju glavnih saobraćajnica u dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Ovaj faktor je kroz historiju sputavao razvoj intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i onemogućavao je upotrebu mehanizacije, izuzev u Visočkom polju čija je dužina 8 km a širina 2 km.

Geografski položaj

Kakanj
Busovača
Kakanj Kakanj
Vareš
Kiseljak   Breza
Ilijaš
Kiseljak
Ilidža
Ilidža Ilijaš
Ilidža


Klima

Općina pripada južnom dijelu umjerenog pojasa. Na području općine preovladava umjereno kontinentalna vlažna klima, tj. umjereno topla vlažna klima sa toplim ljetom od 18 – 22C. Srednja godišnja temperatura je 9,5C. U toku godine dva mjeseca imaju negativne temperature. Januar je najhladniji mjesec u godini sa srednjom temperaturom od  -2,6C. Apsolutna minimalna temperatura je također izmjerena u januaru i iznosila je 14,1C. Najtopliji mjesec je august sa srednjom temperaturom od 18,9C. Apsolutna maksimalna temperatura izmjerena je u augustu i iznosila je 36,6C. Područje općine Visoko u zimskim mjesecima karekteriše pojava temperaturnih inverzija, uslijed čega dolazii do prizemne kondenzacije vodene pare što često uzrokuje pojavu magle, naročito u dolini rijeke Bosne. Količina padavina ima veliki značaj za razvoj poljoprivrede. Maksimum padavina javlja se u novembru i decembru, dok se sporedni maksimum javlja u maju. Minimum padavina je u februaru a sporedni minimum u augustu. Godišnja količina padavina iznosi oko 930 mm. Osunčanost iznosi oko 1.742 sata godišnje.

Reljef

 
Pogleda sa Vrela na dio grada, i visočko polje u daljini

Teritorij općine Visoko pripada širem području poznatom u geologiji kao Sarajevsko-Zenički bazen. U ovom bazenu pojavljuju se stijene koje sačinjavaju građu mlađih miocenskih sedimenata, dok se samo na krajnjem zapadnom dijelu pojavljuju najstarije paleozojske stijene. Jugozapadni okvir se sastoji od karbonskih i permskih škriljaca, krečnjaka i dolomita. Sjeveroistočni okvir sastavljen je od mlađih stijena, jurskih lapora i pješčara, trijaskih krečnjaka i škriljaca. Ovaj prostor spušten je početkom oligocena, za vrijeme alpskog nabiranja i ispunjen je jezerskim oligomiocenskim naslagama.

Historija

Zbog plodne doline kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica, područje visočke općine je uvijek bilo naseljeno, tako da su neolitska nalazišta nađena na obalama rijeka - mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor i tako dalje. Okolište je reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih neolitskih naselja u južnoistočnoj Evropi.

Prije dolaska Rimljana, većinski dio Bosne je bio naseljalavo je ilirsk pleme Dezidijati. Na području Vratnice je pronađen zajednički grob dezitijatskih ratnika.[18] Grobnica se datira u drugu polovicu 4 vijeka p.n.e.[19][20] Ostaci rimske kulture pronađeni su na arheološkom lokalitetu u Milama-Arnautovići, Vratnici, i Raskršću blizu Maurovića.[21]

Srednji vijek

Za današnje područje Visočkog polja se pretpostavlja, da je još u 10. vijeku, predstavljalo zametak u razvoju srednjovjekovne bosanske države koje spominje car Konstantin Porfirogenit.[22] Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljalo najstariji i najuži sadržaj pojam Bosne kao teritorijalno-političke zajednice.[23] Grad Visoki na brdu Visočica prvi put spominje 1. septembra 1355. godine kada je u njemu ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[24] Visoko je bilo pod feudalnom upravom Kotromanića.[25]

Grad Visoki, Podvisoki, Mile, Biskupići i Moštre su bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, a bile su i mjesto održavanja stanka državnog sabora. Tvrđava Visoki je štitila podgrađe Podvisoki koji je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[9] U Moštrima se nalazila kuća krstjana[10], gdje je Crkva Bosanska obavljala svoje javne poslove i imala visoko učilište bosanske vjerske organizacije.[26][27] U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin.

Osmanlijsko carstvo

 
Crtež Visokog iz Osmanlijskog perioda

Postavši dijelom novog carstva prekinut je način dotadašnjeg razvoja Visokog obzirom da Osmanlije donose novi tip gradnje. Od srednjovjekovnog grada, Visoko će izrasti u naselje osmanskog tipa. U okvirima ovog novog tipa grada historijsku ulogu imao je bosanski namjesnik Ajas-paša koji je u Visokom podigao kompleks građevinskih objekata koji su činili novu urbanu jezgru. 1477. godine Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji.

Kao sjedište nahije nalazilo se isprva u sastavu kadiluka Bobovac (1463 – prije 1470), a potom u sastavu kadiluka Sarajevo sve do 1851., kada je postalo samostalan kadiluk.[28] Prilikom upada Eugena Savojskog 1697. u Bosnu, prije nego će krenuti za Sarajevo, Visoko je opljačkano i zapaljeno.[29]

Austro-Ugarska monarhija

 
Primjer zgrade građene u pseudo-Maurskom stilu za vrijeme Austrougarske vladavine

Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je 1878. okupirala čitav Bosanski ejalet. Otpor austrijskoj vojsci je bio kratkotrajan, i trajao nekih 6 sati pod vodstvom Muhameda ef. Hadžijamakovića, a pridružili su im se i pravoslavni Visočani.[30] Konačan otpor je slomljen poslije podne 17. augusta 1878. kada se grupa povlači prema Sarajevu.[30]

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. Iako se veći broj muslimana tada iselio u Tursku, i dalje je Visoko ostalo pretežno muslimansko mjesto. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao kožarski zanat, tako je izvoz kože rastao iz godine u godinu. Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata, što je bilo više od pola grada.

Kraljevina Jugoslavija

U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala. Betonski most, preko rijeke Bosne, napravljen 1929. godine po projektu inžinjera Julija Hahamovića, predstavlja prvi objekat od armiranog betona na ovim prostorima. Zgrada bivšeg Sokolskog doma (danas prostor DTV Partizana) izgrađena 1934. godine.[21] Bilo je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29), zatim Drinske banovine (1929–41).[28]

Drugi Svjetski rat

Nakon pada Jugoslavije, Visoko se našlo pod upravom NDH, i bilo je u sastavu župe Lašva–Glaž (1941–45).[28] Visoko su 7. aprila 1945 oslobodili pripadnici 7, 9 i 17. Krajiške brigade iz Desete divizije JNA. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestvovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobile imena po ratnim herojima. Tako je škola na Kraljevcu dobila ime po narodnom heroju Ognjenu Prici, a srednja škola je nosila ime Janka Balorde.

Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja Visokog kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a. Jevrejsko groblje, udaljeno je 5–6 km od centra grada na putu prema Kiseljaku, u okviru kojeg se nalazi i spomenik palim borcima i jevrejskim žrtvama fašizma u Visokom. Ćeliju KPJ su 1940. godine formirali Džudžo Mehmed - Meho, Meho Patak, Janko Balorda i Himzo Salihbegović. Oni su imali spomen biste koje je napravio kipar Milanović Ranko. Danas su one oskrnavljene.[31]

SFR Jugoslavija

 
Naselje Luke izgrađeno za vrijeme SFRJ, danas najgušće naseljeni dio Visokog.

Od 1955. Visoko biva srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska, te prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne republike i inostranstvo.

Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991. zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Visočka općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji,[13] Vitex u tekstilnoj, KTK u kožnoj industriji.

Visoko u Bosanskom ratu

Vanredno stanje na području visočke općine je proglašeno 6. aprila 1992, a istog mjeseca počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Glavne borbe vođene su na području Čekrčića, dijela općine Visoko koji su bili pod kontrolom VRS-a. Operativna grupa Visoko djelovala je na ratištima u Olovu za vrijeme operacije "Drina 93", a u Bošnjačko-hrvatskom sukobu na ratištima u Fojnici i Varešu.

Moderna historija

 
Brdo Grad (također poznato kao Visočica)
 
Ulica Alije Izetbegovića u Visokom.

Visočke piramide su trenutno hipoteza istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja u cilju dokazivanja ove teorije su počela 14. aprila 2006. godine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Visoko

Sastav stanovništva – općina Visoko
2013.[32]1991.[33]1981.[34]1971.[35]
Osoba39 938 (100,0%)46 160 (100,0%)40 901 (100,0%)35 503 (100,0%)
Bošnjaci36 697 (91,88%)1 34 373 (74,46%)1 28 838 (70,51%)1 25 683 (72,34%)
Romi986 (2,469%)53 (0,130%)9 (0,025%)
Hrvati576 (1,442%)1 872 (4,055%)1 879 (4,594%)1 914 (5,391%)
Bosanci566 (1,417%)
Srbi286 (0,716%)7 471 (16,19%)6 831 (16,70%)7 166 (20,18%)
Nisu se izjasnili266 (0,666%)
Muslimani228 (0,571%)
Bosanci i Hercegovci134 (0,336%)
Ostali77 (0,193%)980 (2,123%)158 (0,386%)190 (0,535%)
Nepoznato51 (0,128%)
Albanci45 (0,113%)88 (0,215%)61 (0,172%)
Makedonci7 (0,018%)21 (0,051%)18 (0,051%)
Jugoslaveni4 (0,010%)1 464 (3,172%)2 969 (7,259%)392 (1,104%)
Crnogorci4 (0,010%)50 (0,122%)52 (0,146%)
Slovenci4 (0,010%)14 (0,034%)18 (0,051%)
Ukrajinci4 (0,010%)
Turci3 (0,008%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Visoko

Sastav stanovništva – naselje Visoko
2013.[36]1991.[33]1981.[34]1971.[35]
Osoba11 205 (100,0%)13 663 (100,0%)11 653 (100,0%)9 491 (100,0%)
Bošnjaci9 390 (83,80%)1 10 056 (73,60%)1 7 693 (66,02%)1 7 187 (75,72%)
Romi601 (5,364%)52 (0,446%)
Bosanci389 (3,472%)
Hrvati236 (2,106%)395 (2,891%)392 (3,364%)442 (4,657%)
Nisu se izjasnili192 (1,714%)
Srbi153 (1,365%)1 641 (12,01%)1 241 (10,65%)1 369 (14,42%)
Bosanci i Hercegovci97 (0,866%)
Muslimani39 (0,348%)
Ostali39 (0,348%)456 (3,337%)64 (0,549%)87 (0,917%)
Albanci35 (0,312%)69 (0,592%)46 (0,485%)
Nepoznato12 (0,107%)
Makedonci7 (0,062%)17 (0,146%)13 (0,137%)
Crnogorci4 (0,036%)41 (0,352%)39 (0,411%)
Slovenci4 (0,036%)12 (0,103%)14 (0,148%)
Jugoslaveni3 (0,027%)1 115 (8,161%)2 072 (17,78%)294 (3,098%)
Turci2 (0,018%)
Ukrajinci2 (0,018%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Administracija

 
Zgrada Općine u Visokom

Nositelj izvršne vlasti u Visokom je Gradonačelnica koja ima šest pomoćnika koji pružaju podršku gradonačelnici pri donošenju različitih odluka.[37] Predstavničko tijelo Visokog je Gradsko vijeće koje ima ukupno 25 vijećnika. U donošenje odluka od lokalnog značenja uključeni su i građeni putem mjesnih zajednica. U Gradu Visoko formirano je ukupno  26 mjesnih zajednica.[38] Savjet mjesne zajednice ima od 5 do 9 ĉlanova, ovisno o broju stanovnika mjesne zajednice. Savjet mjesne zajednice ima: 5 članova u mjesnoj zajednici koja ima do 1.000 stanovnika, 7 članova u mjesnoj zajednici koja ima od 1.000 do 2.000 stanovnika, 9 članova u mjesnoj zajednici koja ima preko 2.000 stanovnika.[37]

Općina Visoko je 1. aprila 2019 administrativno postala grad. To su omogućili zakoni koje je sjednici usvojio većinom glasova Dom naroda Federalnog parlamenta.[39]

Infrastruktura

 
Visoko je povezano evropskim autoputem E73, koridor V, ogranak C.

Zdravstvene usluge na području općine pruža Dom zdravlja Visoko. Dom zdravlja u Visokom je izgrađen 1953. godine. Primarna zdravstvena zaštita rješava se u sklopu opće prakse u Domu zdravlja i preko porodične medicine. U nekim mjesnim zajednicama na području općine postoje ambulante porodične medicine (MZ Gračanica, MZ Moštre, MZ Poriječani, MZ Buci).[40] Nosilac socijalne zaštite je Javna ustanova "Centar za socijalni rad" Visoko.[41]

Visoko je smješteno uz Evropski put E73 (Autoput A1) koji ga direktno veže sa Zenicom i Sarajevom, a čiji je dio i magistralni put M17. Sa ostalim mjestima je povezan regionalnom cestom R443 (Visoko - Kiseljak - Kreševo - Tarčin). Regionalnom cestom R445 koja prati Autoput A1 je moguće doći do Kaknja i Semizovca, gdje se cesta uključuje na magistralni put M18. Na M18 se moguće uključiti i sa Autoputa A1. Nalazi se uz željezničku prugu Šamac – Sarajevo. U Moštru se nalazi sportski aerodrom. Javno preduzeće "Visokogas" je zaduženo za opskrbu prirodnog gasa koji je proveden ne većini uže gradske jezgre i nekim okolnim mjesnim zajednicama. Vodovod obuhvata prostor uže urbane zone i pojedinih prigradskih naselja i urbanih područja.

Obrazovanje

 
Franjevačka klasična gimnazija i Sjemenište u Visokom

Zahvaljujući određenim izvorima u kojima su sačuvana imena prepisivača rukopisa koji su prepisivali u Visokom i okolnim mjestima može se zaključiti da je prva visočka medresa osnovana prije 1651. godine.[42] Medresa Ahmed-efendije podignuta je 1838. godine zahvaljujući dobrovoljnim prilozima visočkih muslimana te je iste godine i otvorena.[42] U medresi je bila biblioteka koju je 1840. godine uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Medresa se ponovo aktivira 1992. godine u Čajangradu koja nosi ime po Osman ef. Redžoviću.

Pravoslavna Osnovna škola u Visokom je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857. kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta. Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. godine. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879.godine. Prestala je sa radom odmah nakon uspostavljanja Austrougarske uprave.

Godine 1881. počela je sa radom Općinska škola u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. "Općinska pučka škola" izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretjesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971, te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko

Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. godine. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. godine njoj je bilo priznato pravo javnosti. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja.

Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola se sastoji od opće i filološke gimnazije. Škola učenika u privredi osnovana je 1969. godine, a 1971. godine izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. godine mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. godine škola je dobija novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola.

Gradska biblioteka Visoko osnovana je 1946. godine. 1953. godine rad biblioteke je znatno unaprijeđen dobivanjem odgovarajućeg smještaja, angažiranjem profesionalnog bibliotečkog radnika Nedžiba Mustagrudića.[43] Biblioteka danas posjeduje oko 60.000 monografskih publikacija, preko 200 naslova serijskih publikacija, značajan broj neknjižne i audiovizuelne građe.[44]

Kultura i arhitektura

Nacionalni spomenici

 
Rekonstrukcija crkve u Milama
 
Tabačka džamija u Visokom, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, novijeg datuma posebno, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva u Milama su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad. Tek 2007. godine je započeto ograničeno otkrivanje i zaštita ovog kulturnog spomenika.

Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto Velikog rusaga bosanskog, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan, a od 1340. biva središte vikarije.

Arhitektonski najvrijedniji objekt u Visokom je Šerefudinova Bijela džamija, djelo bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. godine. Dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima. Novo priznanje džamija je dobila početkom 2007. godine od mađarskih arhitekta koji su je uvrstili u tri najbolja osmišljena sakralna prostora na evropskom tlu.

Samostan sv. Bonaventure, je katolički vjerski objekat u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1] Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora.

 
Crkva svetog Prokopija

Crkva svetog Prokopija izgrađena je 1857. godine [1] (1853.) [2] nalazi se u Visokom i predstavlja hram Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te je sjedište Visočke parohije

Muzika

U Mulićima djeluje Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.

Značajan je i Urban Sevdah Band koji redovno održava koncerte širom Bosne i Hercegovine uključujući Visoko, Sarajevo, Brčko, Zvornik, Zenicu, Tuzlu, Bihać, Sanski Most i ostala mjesta. Bend se bavi neobičnim zvukom sevdaha koji odstupa od tradicionalnog ali zadržava osnovu sevdaha. Grupu čine sedam mladih entuzijasta i to dvije djevojke i pet momaka. Urban Sevdah bend nailazi na razumijevanje kako kod starije tako i kod mlađe publike. Uskoro se očekuje i prvi album.

Kulturne manifestacije

Svake godine u periodu juli - august u Visokom se organizuje tradicionalna manifestacija "Visočko ljeto". Sastoji se od dana trgovine, kulture i sporta, u okviru kojih se organizuje tradicionalni oblik prodaje roba široke potrošnje za vrijeme dana trgovine, a različiti sadrţaji: pozorišne predstave, filmske projekcije, likovne izložbe, muzički koncerti, sportske manifestacije, revijalne utakmice sportista i sportskih klubova Općine Visoko za vrijeme dana kulture i sporta.[13]

Udruženje građana Ars Tragovi svake godine u mjesecu novembru organizuje kulturnu manifestaciju "Dani Zaima Muzaferije" u čast filmskom, televizijskom, i teatarskom glumcu Zaimu Muzaferiji, koji je živio i radio u Visokom. U toku ove manifestacije organizuju se promocije, pozorišne predstave, filmske projekcije, što je prilika za okupljanje umjetnika, pisaca, glumaca, reditelja, te promocija umjetnosti.[13]

Muzeji

 
Zgrada Zavičajnog muzeja u Visokom

U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Muzej je osnovan 1953. godine, a najveće zasluge pripadaju inicijativnom odboru u kome su bili Vaso Radić, Salko Oruč, Hasan Šahinović, Avdo Čakić i drugi. Prvi kustos muzeja je bio Anton Smodič. Upravo je Smodič pokrenuo neke od prvih projekata koji su uključivali katalogiziranje, uređivanje zbirki, prikupljanje materijala i tehničkih crteža i slično.

Vrijednosti koje se nalaze u muzeju su najviše vezane za srednjovjekovnu državu Bosnu, zbog činjenice da je Visočka dolina bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. Muzej posjeduje i pomoćni odjel u Goduši – Etno radionicu u kojoj su smješteni primjerci čibučarskog, češljarskog i sviraldžijskog zanata. Fond Zavičajnog muzeja obuhvata muzejsku građu, sastavljenu od oko 2.500 inventarisanih eksponata, dok sama arheološka zbirka broji preko 100.000 fragmenata, prikupljenih sa šireg područja visočke općine.[45] Osnovna djelatnost muzeja je prikupljanje, obrada, zaštita, čuvanje i prezentiranje, muzejskog materijala, zaštita kulturne baštine, naučno-istraživački rad, te pedagoška i izdavačka djelatnost. Direktor zavičajnog muzeja je profesor Elvedin Šabanović.

Sport

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesni odgoj "gombanje". Osim rukometa i nogometa, najuspješniji sport u Visokom je aeromodelarstvo. Aero klub "Izet Kurtalić" jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih aero klubova,[46] a najveće uspjehe ostvario pobjedama na svjetskim prvenstvima u F1B kategoriji 1996. i 1999. godine. Član tog kluba i bivši načelnik Visokog Kenan Jusufbašić bio je osam puta prvak Jugoslavije i 15 puta prvak s klubom "Izet Kurtalić" u Bosni i Hercegovini. Godine 1996. osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji. U sklopu reprezentacije BiH osvojio je 1997. i 1999. godine Svjetsko prvenstvo u aeromodelarstvu. Na osnovu tih rezultata proglašen je za najboljeg sportistu godine u Bosni i Hercegovini 1999. godine.[47]

Rukomet

 
Rukometni klub Bosna: Ekipa koja je osvojila 4. mjesto u Prvoj ligi Jugoslavije
 
Najpopularniji i najuspješniji sport u Visokom je rukomet. RK Bosna Visoko bila je dva puta prvak BiH 1997. i 1999, i tri puta pobjednik Kupa Bosne i Hercegovine 1995, 1998, i 2001.

Najuspješniji sport u Visokom je rukomet, gdje je rukometni klub Bosna od svog osnivanja imao značajne rezultate. Klub je proveo 7 sezona u prvoj rukometnoj ligi Jugoslavije, pri tome ostvarujući značajne uspjehe u Kupu Savezne Republike BiH, osvojivši ga 1965, 1968, 1971, i 1982 godine, a do finala Jugoslovenskog Kupa su došli 1965. Najbolji plasman u ligi su ostvarili u sezoni 1974/75 kada su osvojili 4. mjesto. Poslije 1992. godine klub je nastavio sa uspješnim radom, i osvojio ligu Bosne i Hercegovine dva puta, 1997 i 1999. godine, a Kup Bosne i Hercegovine tri puta, 1995, 1998, 2001. Najbolji plasman u evropskim takmičenjima su ostvarili u sezoni 1999/2000 došavši do 1/8 finala EHF Kupa, kada su izgubili od eventualnog prvaka RK Metković ukupnim rezultatom 48-44.[48]

Nogomet

 
Stadion Luke gdje NK Bosna igra svoje domaće utakmice. Najveći uspjeh kluba je osvajanje Kupa Bosne i Hercegovine 1999.

Prva nogometna utakmica u Visokom odigrana je 1923. godine kada se formira i prvi nogometni klub Jadran. 1934. godine formira se i drugi nogometni klub Radnički. 1953. godine dolazi do spajanja ova dva kluba i tako nastaje nogometni klub Bosna. Nogometni klub Bosna je svoje najveće uspjehe doživio osvojivši nogometni Kup Bosne i Hercegovine 1999, kao i Superkup iste godine, u obje utakmice pobijedivši FK Sarajevo.

Privreda

Grad Visoko ima na raspolaganju poslovnu bazu od 3 industrijske zone s potrebnom infrastrukturom: slobodnu zonu Visoko (Topuzovo polje), jednu od 4 slobodne zone u BiH i jednu od najstarijih osnovanih slobodnih zona u BiH i carinski terminal Visoko i značajan broj neiskorištenih industrijskih, skladišnih i drugih kapaciteta za brownfield investicije. Cijelo područje općine je pokriveno gasnom infrastrukturom. Jake grane privrede u Visokom su kožarsko-tekstilna, poljoprivredna, prehrambena i metaloprerađivačka, i auto-industrijska.[14]

BDP općine Visoko za 1991. po glavi stanovnika je bio za 10% veći od tadašnjeg prosjeka BiH, 88% zaposlenih je radilo u privredi i općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u SRBiH.[14] Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo.

Poslijeratni oporavak privrede, koja je doživjela gubitak od skoro 400 miliona KM štete, bio je spor a postotak nezaposlenih visok, ali se do 2014. vremenom smanjivao. Izgrađena je potpuno nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. godine investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje[49]. Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj industriji u Evropi, uključujući proizvođače automobila kao što su Volkswagen, Audi, Škoda, Seat, BMW, PSA grupacija, Renault, Opel.[14][50] Broj proizvedenih kožnih autopresvlaka je dostigao 20 miliona, zaključno sa oktobrom 2018. godine.[50] Dio stručnog kadra i radnika, kao i tehničke opreme iz KTK-a je preuzeo Prevent. Prevent je kontinuirano najveći izvoznik u čitavoj Bosni i Hercegovini. Prema podacima iz 2014, učešće u ukupnom izvozu Zeničko-dobojskog kantona iznosi 32,21%. Na području općine Visoko postoje i drugi prerađivački kapaciteti u mesnoj (Industrija mesa Semić, Akova Group - Brovis) i konditorskoj industriji (Rampart, Vispak).[51]

Prema podacima iz 2014. na području Općine Visoko posluje 364 privrednih društava i 1.041 samostalni privrednik (fizička lica) koja obavljaju samostalnu privrednu djelatnost. Nosioci privrednog razvoja Općine Visoko su preduzeća iz djelatnosti proizvodnje kože i kožnih proizvoda; proizvodnje, pakovanja i prerade prehrambenih proizvoda; proizvodnje tekstila i tekstilnih proizvoda; proizvodnje građevinskog materijala; te metaloprerađivačke i drvne industrije. Većina preduzeća unutar ovih djelatnosti su izvozna preduzeća.[14]

Mesna industrija

U BiH je prisutna tradicija proizvodnje suhomesnatih proizvoda među kojima posebno mjesto zauzimaju suho meso i sudžuk koji dolaze sa područja općine Visoko, a tradicija proizvodnje traje od sredine 1750-tih godina.[13] „Visočka pečenica“ je trajni suhomesnati proizvod za koji je udruženje mesoprerađivača s područja grada Visoko „ViPS“ (Visočka pečenica i sudžuka) podnijelo zahtjev prema Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine za dodjelu oznake geografskog porijekla za „Visočku pečenicu“.[52][53] U Visokom je zaključno sa 2020. godinom bilo 45 registrovanih zanatskih prerađivača mesa.[54] Visočka pečenica postala je geografski zaštićeni proizvod 5. juna 2020.[55]

 
Zgrada na desnoj strani slike je bila vlasništvo danas nefunkcionalne firme Velepromet iz vremena socijalističkog samoupravljanja

Poljoprivreda

Najkvalitetnije poljoprivredno zemljište nalazi se uz dolinu rijeke Bosne i Fojnice, te njihovih pritoka (gornje i donje moštransko, dobrinjsko i radovljansko podruĉje). Općina Visoko ima oko 0,22 hektara poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika. U Zeničko-Dobojskom kantonu, Općina Visoko se nalazi u samom vrhu kada je riječ o proizvodnji krompira, paprike, lucerke i graha.[51] Plodna ravnica u slivu rijeke Bosne na području Moštra poznata je po uzgajanju kvalitetne paprike.[56]

Turizam

Prema tvrdnjama Semira Osmanagića na području Visokog nalazi se pet piramida. U 2006. godini ti arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista. Sve veći broj turista je poboljšao kvalitet turističke infrastrukture, tako da Visoko u svom centru ima Turist info pult, a zahvaljujući saradnji Fondacije sa općinskim, kantonalnim i federalnim vlastima pristupilo se sistematskom rješavanju turističke infrastrukture: asfaltiranju puteva, izgradnji zaobilaznice da bi bila formirana pješačka zona ispred tunela Ravne (koja je otvorena u martu 2019.), pravljenju parking prostora, otpočinjanju rada na novom Regulacionom planu za kompleks Ravne, itd.[15][57] Općina je u 2018. uložila 500.000 KM u razvoj turizma.[58]

Prerada kože

 
Stara Tabhana u Visokom

Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" sa poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i sticanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. U 1928. pored stare tabhane je podignuta moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. godine formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao, tako je u zadnjim godinama Austrougarske vlasti bilo obrađivano 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.[59] Visočka općina je bila najveći izvoznik kože u SFR Jugoslaviji.[13] Danas je jedna tabačka stupa historijski eksponat koji se nalazi na mjestu Zavišajnog muzeja. Predstavlja jedinu sačuvanu tabačku stupu na Balkanu.[60]

Poznate ličnosti

Gradovi pobratimi

Bibliografija

  • Tarik Ahić, Ahmed Handžija, Munib Smajović (1998). Visoko, privredno-kulturni informator
  • Strategija razvoja općine Visoko
  • Ćošković, Pejo (2009), Kotromanići (jezik: hrvatski), Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  • Anđelić, Pavao (1984), Doba stare bosanske države, Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko 1984, 101-309, lat. (jezik: srpskohrvatski), Skupština Općine Visoko
  • Filipović, Milenko S. (2002), Visočka nahija (jezik: srpski), Mak
  • Vego, Marko (1982), Postanak srednjovjekovne bosanske države (jezik: srpskohrvatski), Svjetlost
  • Anđelić, Pavao (1973), Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo (jezik: srpskohrvatski)
  • Kujundžić-Vejzagić, Muller, Rassmann, Schuler (2004), Okolište – iskopavanje i geofizička prospekcija centralnobosanskog tel-naselja iz prve polovine petog milenija prije n.e, Centar za balkanološka ispitivanja, ANUBiH, Sarajevo,CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link) CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  • Kreševljaković, Hamdija (1934), Visoko

Reference

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Visoko". izbori.ba. Pristupljeno 21. 11. 2016.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 19. 12. 2015.
  3. ^ Müller 2006; Hofmann et al. 2007, 195–200
  4. ^ Kujundžić-Vejzagić, Muller, Rassmann, Schuler 2004, str. 13-31.
  5. ^ Anđelić 1984, str. 105.
  6. ^ Kovačević-Kojić, Desanka (11. 7. 2007). Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV-XV vijek): The Urban Life in Serbia and Bosnia (XIV-XV Century) (jezik: srpski). Istorijski institut. str. 323. ISBN 9788677430597.
  7. ^ Ćošković 2009.
  8. ^ Pavao Anđelić (Doba stare bosanske države, Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko 1984, 105)
  9. ^ a b Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984, 160-162
  10. ^ a b Anđelić 1984, str. 125.
  11. ^ Šabanović, „Dvije najstarije vakufname u Bosni“, 35.
  12. ^ "Danas 117. godišnjica visočke jangije: Požar u kojem je izgorjela cijela čaršija". Avaz.ba. Pristupljeno 7. 5. 2019.
  13. ^ a b c d e f "Strategija razvoja Općine Visoko" (PDF).
  14. ^ a b c d e "INVESTICIJSKI SAŽETAK" (PDF). Općina VIsoko.
  15. ^ a b "FONDACIJIN IZVJEŠTAJ O TURIZMU NA PODRUČJU OPĆINE VISOKO PERIOD MART 2018. – MAJ 2019 - Fondacija "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation". piramidasunca.ba. Pristupljeno 1. 5. 2019.
  16. ^ "POZITIVAN PRIMJER | Visoko vrvi od turista, svi dobro znamo zašto, ali vlast to ne zanima". Avaz.ba. Pristupljeno 6. 5. 2019.
  17. ^ PORTAL, Oslobođenje. "Turistička ponuda Visokog dostupna na internet platformi". Oslobođenje d.o.o. Pristupljeno 6. 5. 2019.
  18. ^ O grobnici Vratnica, Gornji Skladovi, Visoko v. Mesihović, 2007 A, 788-791
  19. ^ Čović 1984, 37-48; 1987, 512, kontra Perić 1994/95, 125 datirajući grobnicu u kasno III stoljeće pr. Kr
  20. ^ „Dezidijati“: Identitetski konstrukt između antičkih i suvremenih percepcija, Danijel Džino, str. 81
  21. ^ a b "Historijski osvrt". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 9. 2018. Pristupljeno 1. 5. 2019.
  22. ^ Filipović 2002, str. 203.
  23. ^ Vego 1982, str. 77.
  24. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 7. 5. 2019.
  25. ^ "Kotromanići | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 12. 5. 2019.
  26. ^ Đ. Basler (njegovo nav. dj. p. 273.)
  27. ^ Dr. Pavao Anđelić - Bobovac i Kraljeva Sutjeska : Sarajevo, 1973. 231-258.
  28. ^ a b c "Visoko | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 5. 5. 2019.
  29. ^ Durajlić, Islamski sakralni spomenici iz osmanlijskog perioda na području općine Visoko, 25.
  30. ^ a b Kreševljaković 1934, str. 50.
  31. ^ Visoko.co.ba. "Naš primitivan odnos prema visočkoj prošlosti i herojima tog vremena". Visoko.co.ba. Pristupljeno 3. 5. 2019.
  32. ^ "Općina Visoko". nasbih.com. Pristupljeno 19. 12. 2015.
  33. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 116/7/8)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 19. 12. 2015.
  34. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015.
  35. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 19. 12. 2015.
  36. ^ "Naselje Visoko". nasbih.com. Pristupljeno 17. 12. 2015.
  37. ^ a b "S T A T U T OPĆINE VISOKO" (PDF). line feed character u |title= je na mjestu 12 (pomoć)
  38. ^ "Općinska administracija". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 7. 5. 2019. Pristupljeno 4. 5. 2019.
  39. ^ "Općina Visoko administrativno postaje Grad Visoko". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
  40. ^ "Zdravstvo i socijalna zaštita". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 4. 2019. Pristupljeno 1. 5. 2019.
  41. ^ "Informacije o javnim ustanovama na području Općine Visoko". Arhivirano s originala, 26. 4. 2019.
  42. ^ a b Durajlić, Islamski sakralni objekti iz osmanlijskog perioda na području općine Visoko, 201.
  43. ^ Bulbul, Safet (20. 12. 2014). "JU Gradska biblioteka Visoko". Visoko.ba. Pristupljeno 6. 5. 2019.
  44. ^ "JU Gradska biblioteka Visoko prva po stručnom kadru u ZDK". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
  45. ^ "Javne ustanove". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 4. 2019. Pristupljeno 4. 5. 2019.
  46. ^ "Klub iz Visokog 60 godina ispunjava san o visinama". Klix.ba. Pristupljeno 16. 6. 2020.
  47. ^ "In memoriam: Kenan Jusufbašić – Svjetski i evropski prvak u aviomodelarstvu". Magazin Plus. Pristupljeno 16. 6. 2020.
  48. ^ "European Handball Federation - 1999/00 Men's EHF Cup / 1/8-finals". www.eurohandball.com (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 5. 2019.
  49. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 2. 2007. Pristupljeno 5. 9. 2006.
  50. ^ a b Visoko.co.ba. "Prevent Grupacija i ove godine proizvela autopresvlake za milion vozila u Evropi". Visoko.co.ba. Pristupljeno 1. 5. 2019.
  51. ^ a b "Strategija razvoja Općine Visoko" (PDF). Grad Visoko: 33–43. 2014.
  52. ^ Brenja, Dragan; Krvavica, Marina; Čaušević, Amir; Patković, Emir; Begić, Munevera; Ganić, Amir (30. 7. 2019). "Zaštita zemljopisnog podrijetla „Visočke pečenice" – put do brenda". Meso : prvi hrvatski časopis o mesu (jezik: hrvatski). XXI (4): 386–396. ISSN 1332-0025.
  53. ^ Begić, Munevera; Zorlak, Alma; Ganić, Amir (19. 2. 2018). "Utjecaj različitih količina dodane kuhinjske soli na senzorna svojstva 'Visočke pečenice'". Meso : prvi hrvatski časopis o mesu (jezik: hrvatski). XX (1): 50–57. doi:10.31727/m.20.1.3. ISSN 1332-0025.
  54. ^ Pašalić, Adi (2020). "Visočka pečenica - prepoznatljiv BiH proizvod uskoro zaštićen oznakom porijekla". Agroklub.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  55. ^ "Visočka pečenica postala zaštićen nacionalni proizvod". Biznis Info. 5. 6. 2020. Pristupljeno 9. 6. 2020.
  56. ^ Pašalić, Adi (2017). ""Moštranska paprika" brend ili mit?". Agroklub.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  57. ^ "Postavljena vertikalna signalizacija na lokalitetu Ravne". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
  58. ^ "OPĆINA VISOKO U 2018. GODINI ULAŽE 500.000 KM U RAZVOJ TURIZMA". visoko.gov.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
  59. ^ Kreševljaković 1934, str. 53.
  60. ^ Osmanbegović, Emina. "Konzervacija i očuvanje jedine sačuvane tabačke stupe na Balkanu". Visoko.co.ba. Pristupljeno 19. 5. 2019.
  61. ^ "Gradovi prijatelji". Grad Bjelovar (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 5. 2019.
  62. ^ "Bosna`da Kartal belgeseli". Haber34.com. Pristupljeno 5. 4. 2012.

Vanjski linkovi

YouTube
  Video snimak grada u 4K rezoluciji sredinom juna 2020.