Milaš Radomirić

Milaš Radomirić (-1398, Podvisoki), trgovac iz Podvisokog i dubrovački građanin.

Milaš Radomirić
Rođenje14. vijek
Podvisoki, Bosansko Kraljevstvo
Smrt1397.
NacionalnostBosanac, Bošnjanin
Zanimanjetrgovac
Supružnik/ciStojslava, kćerka Bogoslava Miletića
RoditeljiRadomir
Rodbinabraća Božik i Milgost Radomirić

Milaš Radomirić predstavlja uglednijeg visočkog trgovca iz druge polovine 14. vijeka. Njegov otac je izvjesni Radomir koji mu je u nasljeđe formom patronimika svoje ime ostavio kao prezime. Tako je Milaš i doslovno oslovljen u prijepisu svoga testamenta (Testamentum Milassii filii Radomiri) [1] S obzirom da je testament sačinio 1397. godine očito je da njegov životni vijek možemo situirati u drugu polovinu 14. vijeka. Bio je ugledan visočki trgovac a to se zaključuje po vrsti trgovačkog prometa, preostaloj imovini i dužnicima. Trgovao je srebrom, kožama i voskom. Iza sebe je ostavio kapital u iznosu od 1.183 dukata i 4 groša. Kod svojih dužnika imao je 752 dukata i 11 groša.[2] Marta 1392. godine primljen je za dubrovačkog građanina.[3] Takvu poziciju dobijali su samo najistaknutiji bosanski trgovci. Njegova poslovna aktivnost podrazumijevala je razgranate poslovne veze sa Dubrovnikom, glavnim privrednim centrom za srednjovjekovnu Bosnu. Dobijanje dubrovačkog građanstva predstavlja svakovrsno osiguravanje aktualnog poslovanja a i zbrinjavanje nasljednika. O njegovoj porodici, familiji i njegovom životu uopće više se zna na osnovu njegovog testamenta i njegove distribucije. Imao je ženu Stojslavu, inače kćerku Bogoslava Miletića (najvjerovatnije sa područja Visokog), braću Božika i Milgosta i dva sinovca (nievo) Radetu i Obrada Radostića. Njegov testament je sačinjen 28. maja 1397. godine u Podvisokom. Kasnije, 10. jula 1397. godine prepisan je u knjigu testamenata (Testamenta Notariae) u Dubrovniku. Za vjerodostojnost testamenta svjedočili su Tvrtko Gavčić i Palko Milanović koji su bili prisutni pri njegovom sastavljanju u Milašovoj kući u Podvisokom (in Souisochi in domo sua). Testament je pisao Palko Milanović. Za epitrope (izvršioce testamenta) imenovao je Pribila Andrijaševića, Radina Ilića, Radina Tolilovića i Utješena Božikovića, svoje kolege trgovce. Između ostalog svoju imovinu ostavlja franjevcima u Bosni (Sveti Nikola u Milima), pojedinim svećenicima u Sutjesci, Olovu, Stonu (fra Martin in Sutiescha, fra Benedetto al Piombo, frate Angelo in Stagno), leprozorijumu u Dubrovniku i drugima. Svojoj supruzi Stojslavi ostavlja, ukoliko se vrati ocu 30 perpera i konja, a ako želi ići u Dubrovnik da se ponovno uda ostavlja joj 400 perpera. Ukoliko ode u samostan u Dubrovniku ostavlja joj 600 perpera.[4] Milaš Radomirić je umro 1398. godine. Tokom 1398. i početkom 1399. godine nasljednici su podizali njegovu oporučenu zaostavštinu (Distribucio testamenti Millassii Radomirich de Bossina civis Ragusii). Oktobra 1398. godine za crkvu svetog Nikole u Milima legat u vrijednosti 150 perpera podigao je franjevac Ambrosije iz Sijene, inače gvardijan te crkve (frater Ambrossius de Segnis vardianus ecclesie sancti Nicholai de Milli de Bossina). Ambrosije je bio i rektor franjevaca u Sutjesci pa je i za njih podigao legat u iznosu od 50 perpera, a također kao kustod i rektor franjevaca u Olovu (Kamenica) podigao je legat u iznosu od 30 perpera. Milaševa supruga Stojslava odlučila se za varijantu da će se udati u Dubrovniku i primila je legat u iznosu od 400 perpera.[5] Prema svemu, Milaš Radomirić je jedan od značajnijih trgovaca u Visokom u srednjem vijeku.

Reference

uredi
  1. ^ (10. juli 1397. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Testamenta Notariae, Svezak - VIII, Folija 106 verso
  2. ^ Десанка Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Веселин Маслеша, Сарајево 1978, 63-64, 183.
  3. ^ Die XVI marcii. Millas Radomirich de Sotovisochi in minori conscilio a sono campane more sollito congregato receptus fuit et factus civis Ragusii cum honoribus, exemptionibus et honeribus et angaridiis civitatis et quibus sunt alii cives Ragusii, cum condicione quod quando venerit in familiam et habuerit uxorem, illam teneatur ducere ad standum et habitandum in Ragusio. Qui Millas iuravit fidelitatem et hobedientiam domino rectori et regimini et conscilio Ragusii, et facere et substinere quecumque onera civitatis prout alii cives Ragusii.“ (16. mart 1392. godine), Izvor: Državni arhiv Dubrovnik, Serija - Reformationes, Svezak - XXIX, Folija 37; Odluke dubrovačkih vijeća 1390-1392 (pripremili Nella Lonza i Zdravko Šundrica), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monumenta historica Ragusina VI, Zagreb-Dubrovnik 2005, 199.
  4. ^ „Testamentum Milassii filii Radomiri. MCCCLXXXXVII, indictione V, die X mensis julii, Ragusii coram nobili et prudenti domino Martollo de Zrieua honor Rector ciuitatis Ragusii et juratis judicibus ser Michaele de Babalio, ser Paulo de Gondulla et ser Andrea de Volezio. Ego Tuertcho Gauçich testis juratus de veritate dicenda meo sacro testificor quia Milasius infrascriptus in mea presentia Palchi Milanouich et aliorum testium fecit suum ultimum testamentum, dicens ut inferius est descriptis die numero XXII julii predicti coram dicto domino Rectore et juratis judicibus ser Blaxio de Sorgo et ser Paulo de Gondulla. Ego Palchus filius Millani testis juratus de veritate dicenda meo sacro testificor quia Millassius infrascriptus in presentia mea et in presentia suprascripti Tuertchi testis et aliorum testium in Souisochi in domo sua jacens in lecto existens in eius bona mente et memoria fecit suum ultimum testamentum sic dicens: Al nome de Xrispo anno MCCCLXXXXVII, adi XXVIII de maio. Io Millas Radomirich faço lo mio ultimo testamento cum bona mente in Sotouisochi çasendo nela chaxa mia. E lasso li mei pitropi Pribil Andreasseuich e Radin Illich e Radien Tolilouich e Utiessen Bosichouich ... [106v] ... lasso imprima ala glexia de sancto Nicola in Bossina a Milli perperi centocinquanta, lasso a fra Martin in Sutiescha perperi cinquanta, lasso a fra Benedetto al Piombo perperi trenta, lasso a frate Angelo in Stagno perperi trenta, lasso a Bosicho frar mio perperi LX, lasso a Milgost frar mio perperi LX, lasso ali leprosi donanti Ragusa perperi VIII, lasso a Radetha nieuo mio perperi centocinquanta, lasso a Obrad nieuo mio perperi centocinquanta, lasso a Qualissaua perperi quaranta, lasso a Stoysaua uxor mia, se la va a padre perperi trenta e un cauallo. Et se vole andera a Ragusa maritarsi lassoli perperi quatuorcento. Et se la dita andera a Ragusa in monasterio, pregar dio per l'anima mia lassoli ducati seicento ... Io Palcho fiol de Milan scrissi lo souradito testamento in souradito milessimo siando in Soto Visochi in chasa delo dito Milas per comandamento del dito Milas [107]”, (10. juli 1397. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Testamenta Notariae, Svezak - VIII, Folija 106 verso-107
  5. ^ „Distribucio testamenti Millassii Radomirich de Bossina ciuis Ragusii facta per Pribillum Andreasseuich, Radin Hiliich, Radin Tollillouich et Utiessen Bosichouich eius epitropos. Radoslaus cum aliis eius sociis leprosis domus seu loci leprosorum positus extra portum sancti Luche ante Ragusium fuerunt confessi recepisse a dicto Radin Hiliich epitropo pro legato diuisso per ipsium Milas dicti leprosis perperis octo. Perperis VIII. Albertinus bono notarius et cancellarius Ragusii recepit a dicto Radin pro testamento excepto in publicam formam perperus unum. Perperus I. Frater Angelus vardianus fratrum minorum de Bossina loci Stagni fuit confessus recepisse a dicto Radin epitropo pro legato diuisso per dictum Milassium in rebus ipsi neccessariis expositos yperperostreginta. Perperis XXX. Die XX nouembris 1397 Radetha nepos dicti Milassii fuit confessus recepisse a dicto Radin epitropo pro legato ipsi diuisso per dictum Milas perperis centum quinquaginta. Perperis CL. Obrad Radostich nepos dicti Milassi fuit confessus recepisse a dicto Radin pro legato ipsi diuisso per dictum Milas perperis quinquaginta. Perperis L. Die XXV nouembris Gradoe Raglieuich de Grauossio fuit confessus recepisse a dicto Radino pro denariis dederat dicto Millassio in vita sua ut emeret ei aliquas peles perperis tres. Perperis III. Die XXI madii [1398] frater Andreas ordinis minorum fuit confessus recepisse a dictis epitropis pro eundo ad sanctum Jacobum in Romam. Perperis quinquaginta quinque. Die XXII octobris 1398 frater Ambrossius de Segnis vardianus ecclesie sancti Nicholai de Milli de Bossina fuit confessus habuisse et recepisse a dictis epitropis, videlicet, a Radino datis et depensatis per ipsum in rebus oportunis conuentis fratrum minorum dicte ecclesie secundum legatum per dictum Millassium diuissum dicto conuenti yperperis centum et quinquaginta. Perperis CL. Item predictus tanquam Rector ecclesie fratrum minorum de Sutiescha pro legato diuisso dicte ecclesie perperis quinquaginta. Perperis L. Item predictus tanquam custos et rector conuentus ecclesie fratrum minorum de Chaminiça fuit confessus recepisse pro legato dicto conuenti diuisso satisfactis in rebus oportunis dicto conuenti perperis treginta. Perperis XXX. Die IIII januarii 1399 Stoyslaua filia Bogoslaui Miletich, relicta dicti Millasii fuit confessa habuisse et recepisse a dicto Radino pro legato ipsi diuisso dicte Stoyslaue si maritar tunc in Ragusio et secundum ordinacionem testamenti dicti Millassi perperos quatuorcentum. Die XIII decembris 1399 Pribil Andreasseuich epitropus testamenti suprascripti Millassii ex ordinationem ipsius testamenti fuit confessus recepisse a suprascripto Radino coeopitropo pro parte solutionis denariorum et bonorum dicti condam Millassii que restauerunt penes ipsum Radinum perperis trecentos et decem. Perperis IIICX”, (4. januar 1399. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Distributio Testamentorum, Svezak - VI, Folija 20.

Literatura

uredi
  • Desanka Kovačević-Kojić. Градска насеља средњовјековне босанске државе, Veselin Maselša, Sarajevo 1978.