Otvori glavni meni
Za druga značenja, pogledajte Musliman (čvor).

Muslimani (narod), su južnoslavenski narod, konstitutivan u SFRJ od 1971. godine. Još prije Drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) zauzela je stav da su bosansko-hercegovački muslimani posebna etnička grupa bez nacionalnog obilježlja.[1] Odlukom CK SK BiH u maju 1968. vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica Muslimana u nacionalnom smislu. To je potvrđeno ustavnim amandmanima i verificirano na popisu stanovništva 1971. godine. Muslimani su na tom popisu većinom prihvatili novi nacionalni identitet pa se 39,6 posto stanovništva SR BiH izjasnilo Muslimanima.[2] Priznavanje Muslimana kao narod smanjilo je procentualni udio Jugoslavena, Hrvata i Srba, jer su se do tada ubrajali u ostale narode. Istovremeno postali su relativno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. [3]

HistorijaUredi

Kod popisa stanovništva iz 1948. i 1953. bilo je moguće izjašnjavanje kao "muslimani-neopredijeljeni" ili "Jugoslaveni-neopredijeljeni", a od 1961. kao "Muslimani u etničkom smislu". kasnije a od 1971,1981, pa do u aprila 1991. jednostavno kao Musliman.[4] U okviru SFRJ, Muslimani su pretežno živjeli u SR Bosni i Hercegovini, u kojoj su bili najbrojniji narod (prema popisu iz 1991. bilo ih je oko 1.905.274 ili 43,65 posto). U vrijeme postojanja SFRJ Muslimani su govorili srpskohrvatskim jezikom, a prije priznanja njihove narodnosti 1971. godine su se po nacionalnosti izjašnjavali kao pripadnici nekih od drugih naroda SFRJ (Srbi, Hrvati itd.) Ili kao Jugoslaveni, a "muslimani" je bila samo odrednica vjerske pripadnosti. Od 1993, nakon Prvog bošnjačkog kongresa, Muslimani se nazivaju Bošnjacima.[5] Prema novijim popisima stanovništva, jedan dio Muslimana je zadržao svoje staro nacionalno ime. Prema popisu stanovništva Srbije iz 2002., u Srbiji je bilo 136.087 Bošnjaka i 19.503 Muslimana (u AP Vojvodini bilo je 3.634 Muslimana i samo 417 Bošnjaka). Najnoviji popis iz 2011. pokazuje da se broj pripadnika oba naroda znatno povećao. Bošnjaka je tada bilo 145.278 (+7%) i Muslimana 22.301 (+14%), od toga 3.360 Muslimana (-8%) i 780 Bošnjaka (+87%) je živjelo u Vojvodini. Prema popisu stanovništva Crne Gore iz 2003. godine, u Crnoj Gori je bilo 48.184 Bošnjaka i 24.625 Muslimana. Prema popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori je živjelo 53.605 Bošnjaka (+11%) i 20.537 Muslimana (-17%). Na popisu stanovništva u Makedoniji iz 1994. godine, bilo je 15.315 Muslimana i 7.244 Bošnjaka, dok 2002. je u republici živjelo 17.018 Bošnjaka (+235%) i 2.553 Muslimana (-83%).

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Hasanbegović, Zlatko; Pokos, Nenad (2014). (Tro)jedan narod Bošnjaci, Muslimani i Hrvati muslimani u Hrvatskoj u popisima stanovništva 2001. i 2011 godine (jezik: hrvatski). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. str. 429. doi:10.5559/di.23.3.03. 
  2. ^ Ivica (Ivo) Lučić, Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. 1992. godine, Despot infinitus d. o. o.: Zagreb, 2013., str. 20.
  3. ^ VI. BIH U DRUGOJ JUGOSLAVIJI (1945.-1990.)hic.hr, pristupljeno 19.12.2014 (hr)
  4. ^ "Intervju dana Mustafa Imamović, Šta hoće SDA: ummu muslimana ili modernu državu?!". Arhiva BH Dani broj 195. BH Dani. 2. 3. 2001. Pristupljeno 20. 4. 2019. 
  5. ^ "ZAGREBAČKI BOŠNJACI I MUSLIMANSKI HRVATI". Arhiva BH Dani broj 91. BH Dani. 21. 12. 1998. Pristupljeno 20. 4. 2019.