Reisul-ulema

Reisul-ulema[1][2] (turski: reisül-ulema, arapski: رئيس العلماء - starješina vjerskih učenjaka) naziv je za titulu velikog muftije kod Bošnjaka muslimana. Predstavlja najviši vjerski autoritet ne samo za muslimane u Bosni i Hercegovini već i za muslimane u Hrvatskoj, Sandžaku, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori, gdje su muslimani organizirani kroz mešihate. Sjedište reisu-l-uleme je u Sarajevu.

Reisul-ulema
Logo reis-ul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Husein ef. Kavazović
Reisul-ulemaHusein ef. Kavazović
Osnovano1882.
SjedišteCareva džamija u Sarajevu
JurisdikcijaFlag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Bosniak National Flag in Sandzak.svg Sandžak
Flag of Slovenia.svg Slovenija
Flag of Serbia.svg Srbija
DijasporaEuropa
Australija
Sjeverna Amerika

Trenutni reisul-ulema je Husein ef. Kavazović.

PovijestUredi

 
Careva džamija u Sarajevu, sjedište reisu-l-uleme

Naslov reisul-ulema pojavio se u prvi put 1881. godine u molbi bošnjačkih uglednika austrougarskim vlastima da imaju svoga poglavara koji će rukovoditi njihovim vjerskim poslovima. Godinu dana kasnije, Austro-Ugarska je udovoljila ovoj molbi, koju je i sama inicirala, te je formiran Medžlis-i ulema (Savjet uleme) sastavljen od četiri alima (učenjaka) i reisu-l-uleme kao predsjednika. Tim činom uspostavljeno je vjersko vodstvo Bošnjaka odvojeno od Istanbula (Mešihat).

Alternativa službi reisu-l-uleme mogla je biti veliki muftija ili glavni muftija, naziv za vjerskog vođu kod ostalih muslimanskih zajednica na Balkanu. Kod svih ovih zajednica nakon odstupanja Osmanskog Carstva uspostavljaju se vjerske organizacije na čelu s muftijom. U većini balkanskih zemalja s muslimanskim manjinama (Bugarska, Srbija, Grčka, Rumunjska) nakon Balkanskih ratova ugovorima o miru je bilo predviđeno osnivanje nacionalnih vjerskih administracija muslimana na čelu sa velikim/glavnim muftijama.

Jednoobraznost ovih rješenja posljedica je činjenice da je postignuto putem ugovora Osmanskog Carstva i balkanskih država pa su slijeđeni istovjetni institucionalni obrasci. Međutim, Bošnjaci su sami, pod pritiskom austrougarske vlasti izgradili poseban sistem vjerske administracije i zbog toga su bila moguća rješenja koja nemaju paralelu među ostalim muslimanskim zajednicama na Balkanu.[3]

LegitimitetUredi

Do 1878. najviši vjerski velikodostojnici su bili muftije koji su u osmanskoj hijerarhiji uleme imali rang pokrajinskih muftija. Postavljani su od šejhu-l-islama koji je izdavao i poseban dokument o postavljenju poznat kao menšura. Tokom cjelokupnog vremena postojanja ureda šejhu-l-islama u Istanbulu, koji je ukinut 1924, Bošnjaci su insistirali na tome da reisul-ulema dobije pismo o imenovanju, iz Istanbula.

Austro-Ugarska je bila zainteresirana za pitanje izbora reisu-l-uleme. Autonomni štatut 1909. godine je donio rješenje koje je odražavalo izvjesnu podjelu na izbor reisu-l-uleme između Bošnjaka, Austro-Ugarske i šejh-ul-islama. Prema Štatutu, Izborno tijelo nominiralo je tri kandidata za upražnjeno mjesto reisu-l-uleme od kojih je austro­ugarski monarh birao jednog i imenovao ga na tu dužnost. Nakon toga Izborna kurija se obraćala molbom šejhu-l-islamu da imenovanom reisu-l-ulemi izda menšuru. Molba je upućivana diplomatskim putem. Ista ili slična procedura predviđana je kasnije i za muslimane ostalih balkanskih zemalja nakon Balkanskih ratova.

Nova situacija nastupila je nakon ukidanja Mešihata u Turskoj 1924. godine. Godine 1930. Islamska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji pronalazi novo rješenje za izvor legaliteta reisu-l-uleme. Ustav Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji od 9. srpnja 1930. propisao je da posebno tijelo sastavljeno od nacionalnih muslimanskih uglednika izda pismo o imenovanju novoizabranog reis-ul-uleme "sve dok se ne uspostavi pravovaljani hilafet". Hilafet do danas nije ponovno uspostavljen.

Ova praksa izdavanja menšure vjerskom poglavaru Bošnjaka nakon ukidanja Mešihata jedinstven je slučaj među muslimanima na Balkanu. Druge manjinske muslimanske zajednice, i kada su imale općeprihvaćene vjerske vođe, nisu nastojale da im osiguraju, makar i formalnu, šerijatsku legitimaciju.[4]

IzborUredi

Kada je u pitanju izbor reisu-l-ulemu, izborno tijelo broji od 350 do 400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovoditelji svih ustanova Islamske zajednice, osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Sandžaka, Srbije, te dijaspore (Australija, Amerika, Europa). Bira se tajnim glasovanjem, a nakon izbora reisu-l-uleme Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reisu-l-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reisul-ulema polaže zakletvu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu i službeno stupa na dužnost. Ako je za reisu-l-ulemu ponovo izabran dotadašnji reis-ul-ulema svečanost obznanjivanja njegovog novog mandata obavlja se prema propisanom protokolu bez predaje nove Menšure. Mandat reisu-l-uleme traje sedam godina i sedmogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.[5]

Spisak reisul-ulemaUredi

# Fotografija Ime i prezime Mandat započeo Mandat završen Napomene
1.   Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović 1882. 1893.
2.   Mehmed Teufik ef. Azabagić 1893. 1909.
-   Ahmed Munib ef. Korkut 1909. 1910. vršilac dužnosti
3.   hfz. Sulejman ef. Šarac 1910. 1912.
-   hfz. Mehmed Teufik ef. Okić 1912. 1914. vršilac dužnosti
4.   Mehmed Džemaludin ef. Čaušević 1914. 1930.
5.   hfz. Ibrahim ef. Maglajlić 1930. 1936.
-   Salih Safvet ef. Bašić 1936. 1938. vršilac dužnosti
6.   Fehim ef. Spaho 1938. 1942.
-   Salih Safvet ef. Bašić 1942. 1947. vršilac dužnosti
7.   Ibrahim ef. Fejić 1947. 1957.
8.   Sulejman ef. Kemura 1957. 1975.
9.   Naim ef. Hadžiabdić 1975. 1987.
10.   hfz. Husein ef. Mujić 1987. 1989.
11.   Jakub ef. Selimoski 1990. 1993.
-   Mustafa ef. Cerić 1993. 1998. vršilac dužnosti
12.   Mustafa ef. Cerić 1998. 2012.
13.   Husein ef. Kavazović 2012. Trenutačno

ReferenceUredi

  1. ^ Čaušević, Armin. "Institucija Reisu-l-uleme". Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Pristupljeno 2020-07-10.
  2. ^ Čaušević, Armin. "Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović". Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Pristupljeno 2020-07-10.
  3. ^ "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: Reis-ul-ulema". hamdacamo.wordpress.com. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07.
  4. ^ "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: Reis-ul-ulema". hamdacamo.wordpress.com. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07.
  5. ^ "Sabor Islamske zajednice u BiH sutra bira reisu-l-ulemu". faktor.ba. faktor.ba. Pristupljeno 2016-05-07.

Vanjski linkoviUredi