Vrhbosanska nadbiskupija

Vrhbosanska nadbiskupija ili Sarajevska nadbiskupija je teritorijalno najveća upravna jedinica Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Obuhvata središnji i sjevero-istočni dio Bosne, a sjedište joj je u Sarajevu. Ujedno je i metropolija kojoj su podložne biskupije Banjalučka, Mostarsko-duvanjska, Trebinjsko-mrkanska, a kao sufraganske su joj dodijeljene Skopska biskupija u Makedoniji i Apostolski egzarhat za Makedoniju. Ime nosi po sjedištu srednjovjekovne biskupije u mjestu Vrhbosna, nedaleko današnjeg Sarajeva.

Sjedište Nadbiskupije je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu u kojemu se nalazi Katedrala Srca Isusova iz 1889 godine izgrađena u ranogotičkom stilu po projektu Josipa pl. Vancaša i Vrhbosansko bogoslovno sjemenište.

Crkvena podjela

uredi
Dekanati Vrhbosanske nadbiskupije

Prostor Vrhbosanske nadbiskupije danas se prostire u dva entiteta. Sjeverni i istočni dio nadbiskupije nalazi se u Republici Srpskoj. Središnji, zapadni i južni dio nadbiskupije pripada Federaciji BiH na čijem teritoriju se nalazi 112 župa. U distriktu Brčko je 8 župa. Podijeljena je u četiri arhiđakonata koji zajedno čine 13 dekanata sa ukupno 154 župe živi prema podacima iz januara 2015. 195.522 vjernika. Površina Vrhbosanske nadbiskupije je 22.401 km2.

U vrhbosanskoj nadbiskupiji četiri su arhiđakonata:

Na čelu nadbiskupije danas je Tomo Vukšić.[1] Zaštitnik Vrhbosanske nadbiskupije i naslov prvostolnice je Presveto Srce Isusovo, a suzaštitnici su Bezgrješno začeće BDM i sv. Josip.

Lista vrhbosanskih nadbiskupa

uredi

Također pogledajte

uredi

Literatura

uredi
  • Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

uredi
  1. ^ "Ustrojstvo". Vrhbosanska nadbiskupija - Zvanična stranica. Pristupljeno 13. 2. 2022.
  2. ^ Valjan 2010, str. 270.

Vanjski linkovi

uredi