Vakuf

Za druga značenja, pogledajte Vakuf (čvor).

Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući je Allahu, dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima. Vakuf nije propisan niti naređen Kur'anom, ali na njega potiče sam poslanik Muhammed u hadisima. Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama. Na kraju svake vakufname stoji: "Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!"

Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom, kulturnom, društvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva.

Prvim vakufom smatra se vakuf Omera r. a, koji je uvakufio bašču s palmama, koju je nazvao "Semg". Prema hadisu, Omer je prije uvakufljenja Poslaniku rekao: "Allahov Poslaniče, imam jednu bašču koju mnogo volim i želim je dati kao trajno dobro." Poslanik je odgovorio: "Uvakufi stvar tako da se ona ne može ni prodati ni darovati ni naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju kao opće dobro."

Vakufi u Bosni i Hercegovini

Prve orijentalno-islamske objekte na području Bosne i Hercegovine podigao je Isa-beg Ishaković kao svoj vakuf, o čemu govori najstariji osmanlijski dokument u Bosni i Hercegovini, vakufnama Isa-bega Ishakovića, datirana između 1. februara i 3. marta 1462 (džumadel-ula 866).

Najpoznatiji vakifi u Bosni i Hercegovini

1. Isa-beg Ishaković
2. Gazi Husrev-beg
3. Rustem-paša Opuković
4. Mehmed-paša Sokolović
5. Ferhad-beg Sokolović
6. Mehmed-beg Karađoz
7. Ali-paša Rizvanbegović

Također pogledajte

• Vakufnama
• Vakif