Wikipedia

Visoko u srednjem vijeku

historija Visokog u srednjem vijeku

Za današnje područje Visočkog polja se pretpostavlja da je u 10. vijeku predstavljalo zametak u razvoju srednjovjekovne bosanske države koju spominje Bizantski car Konstantin Porfirogenit.[1] Proširena dolina rijeke Bosne oko današnjeg Visokog je bila središte najvećeg poljoprivrednog regiona u srednjoj Bosni, stoga je prostrano i plodno visočko polje bilo idealno za razvoj političkog centra.[2][3]

Širenje srednjovjekovne bosanske države

Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljao najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne.[4] Visočka dolina je imala više kraljevskih dvorova, i bila je jedno od najvažnijih političkih centara srednjovjekovne države Bosne.[5] U Milima se krunisao prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić.[6] Stari grad Visoki koji se nalazi na brdu Visočica je bio politički važna tvrđava[7], a njegovo podgrađe Podvisoki je bio jedan od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[8]

Historija

uredi

Srednjovjekovno naselje Bosna

uredi

Poznato je da je prvi poznati vladar Bosne knez Stjepan Bosanski vladao današnjim područjem sarajevskog i visočkog polja, a za uže visočko polje Pavao Anđelić tvrdi da je bilo jezgro iz kojeg su doseljeni Slaveni u 7. i 8. vijeku teritorijalno širili ime Bosne.[9] Mjesto zvano Bosna se spominje u u 17 srednjovjekovnih izvora, a Anđelić je tu Bosnu definisao naseljem tipa teritorijalne općine, koje se nalazilo na visočkom polju. Izvjestan broj dokumenata, pisanih latinskim pismom na latinskom jeziku, spominje Bosnu u kontekstu užega naselja. Primjeri su povelje iz 1334. kada je ban Stjepan II pisao povelju in Bossina in curia nostra, kralj Tvrtko I 1366. u svom pismu navodi da piše scripta in Bosna.[10] Na geografskoj karti iz 17. vijeka okolina Visokog je nazvana Podbosanje.[11] Tu je i odluka dubrovačkog Malog vijeća iz 1367. u kojoj se navodi conventus sancti Nicolae de Bosna (samostan svetog Nikole u Bosni), navođenje Maura Orbinija 1601. da je bosanska vikarija dobila ime po glavnom mjestu u kojem se nalaze franjevci te naizmjenično lociranje franjevačkih hroničara kasnijeg doba samostana sv. Nikole u Bosnu, odnosno Mile.[12]

Mladen Ančić je predstavio još jedan dokaz iz knjige splitskih općinskih blagajnika u kojoj se izričito navodi guardianus Bosine. Vremenom je noviji naziv Visoki, sa Podvisokim potisnuo stari naziv Bosna koji je bio središte istoimene stare bosanske župe Bosne.[13][14] Imena za Visoko koja se spominju u starim izvorima i literaturi su: Vizoka, Uisochi, Vissokium, Vissochi, Visuki, Visochium.[15]

Bosanska Banovina

uredi
 
Pogled na Visočko polje sa lokaliteta Vrela

Bosna je postala banovina 1154. , a njen prvi domaći bosanski ban Kulin je u današnjim Biskupićima sagradio crkvu, gdje je pronađena poznata Kulin Banova ploča. Naselje smješteno u Visočkom polju i njegovoj okolini, dugo je imalo naziv Bosna što je predstavljalo najstariji i najuži sadržaj pojma Bosne kao teritorijalno-političke zajednice.[4] To je jedan od razloga zašto se po Anđeliću[16] i drugim[17] Bilinpoljski sastanak desio u Visočkoj dolini, jer se u latinskom izvorniku spominje Bolino Poili.[18] Po tome, zbor se desio kraj rijeke i da se taj samostan nalazi pokraj grada Bosne [19]

Srednjovjekovno naselje Bosna (civitas Bosna) u dokumentima se prvi put spominje krajem 12. vijeka. u naslovu bosanskog biskupa (episcopus Bossenensis).[20] Mile se prvi put spominju 1244. kao mjesto gdje se nalazila crkva sv. Kuzme i Damjana, a iste godine ban Stjepan II Kotromanić je podigao prvi franjevački samostan svetog Nikole. Godine 1340. Mile postaju sjedište franjevačke vikarije, a samostan je igrao ulogu čuvara javnih isprava. Nakon smrti bana Stjepana II, 1353. naslijedio ga je njegov brat Vladislav, otac Tvrtka. On će zbog pogoršanog zdravlja već iste godine prepustiti vlast tada 15-godišnjem Tvrtku. Vladislav je umro 1354, a Tvrtkova majka Jelena će iste godine otputovati u Ugarsko Kraljevstvo da od tada vrhovnog vladara Bosne kralja Ludovika traži dozvolu za njenog sina da mu se prizna vlast nad banovinom. Odmah po povratku je održala stanak u Milima tražeći od plemstva da potvrdi sva prava i privilegije mladom Tvrtku, što će oni i uraditi. U povelji bana Tvrtka I knezu Vlatku Vukoslaviću iz 1354. izričito se navodi da je izdata poslije stanka u Milima (kda bi stank na Mili(je)h vse zemlje Bosne i Dolnih krai i Zagorija i Hlmske zemle). Grad Visoki na brdu Visočica prvi put se spominje 1. septembra 1355. kada je u njemu mladi ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[21] Njegovo podgrađe Podvisoki se prvi put spominje 1363, koje će na značaju dobiti tek nakon uzdizanja Bosna na nivo kraljevine.

Bosansko Kraljevstvo

uredi
 
Povelja kralja Tvrtka izdata u Moštrima

Krunisanjem Tvrtka I Kotromanića 26. oktobra 1377. crkvi svetog Nikole u Milama, Bosanska banovina postala je kraljevina. Mjesto krunidbe još uvijek je predmet rasprava. Jedan dio historičara smatra da je krunisan u manastiru u Mileševi, u današnjoj Srbiji, povodom pisanja Maura Orbinija u njegovom djelu Kraljevstvo Slavena, dok su neki (kao što je Dubravko Lovrenović) pristalice ideje o dvostrukoj krunidbi.

Bosanski biskup Franjo Baličević, Orbinijev savremenik, piše 1600. U Visokomu, mojoj domovini… samostan i crkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne odviše velika.[22]  Fra Jakošić je u analima iz 1740. precizno ispitao genezu pojma: S. Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki. Na ovom tragu bio je i fra Filip Lastrić (1776). Krajem 1970-tih pod rukovodstvom Pave Anđelića izvršeno je sistematsko reviziono iskopavanje kraljevske crkve se došlo do arheoloških dokaza koji idu u prilog tome da je Tvrtko krunisan u Milima, a kasnije tu i ukopan zajedno sa Stjepanom II.[23] U crkvištu pod velikim stećkom u grobu kralja Tvrtka I pronađeni su ostaci brokatne tkanine čijom su analizom pronađeni motivi grba sa štitom, velom, krunom, kacigom i perjanicom.

Tvrtko Kotromanić je 12. marta 1380. knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, na kraljevskom dvoru u Moištrima pisao povelju. Međutim, iako se u povelji izričito spominje dvor u Moštrima, njegova lokacija još uvijek nije utvrđena. U to vrijeme zabilježen je upad Osmanlija 1388, a Priboje Masnović bio je zapovjednik odbrane i knez Visokog u to vrijeme.[24] Tvrtko je umro 10. marta 1391, a njega će naslijediti Stjepan Dabiša, ali će njegova vladavina trajati samo 4 godine. Nakon njegove smrti na prijestolje će doći Jelena Gruba, njegova supruga. Nju će bosanska vlastela smijeniti u maju 1398. i postaviti Stjepana Ostoju za kralja koji će ostaviti značajan trag u Visokom gdje je često stolovao.

Borba za vlast Ostoje i Tvrtka II

uredi
 
Ostaci Starog grada Visoki danas

Stjepan Ostoja se u izvorima često veže za Visoko, gdje je pisao nekoliko povelja. Tako je 5. juna 1402. izdao povelju Šibenčanima kojom im potvrđuje sva prava i posjede koje su ranije uživali. Pisat će i nekoliko povelja Dubrovčanima, posebno u teškom periodu kada se za vlast borio s Tvrtkom II, a obojica će često svoje glavne odluke donositi u Visokom i Milima gdje je u maju 1404. održan stanak. Tu je Ostoja izgubio povjerenje plemstva. To je bio dug i težak stanak, kojem su svjedoci bili Dubrovčani, i koji ga u pismu iz 8. augusta 1404, opisuju kao: od potopa svieta nie se sviet toliko smel i vrtel kao tada u Visokom.[25] Taj visočki stanak je prouzrokovao velike borbe za prijesol u koje će se uključiti Ugarsko Kraljevstvo koje sa svojom vojskom sa sjevera koji ponovo postavljaju Ostoju za kralja, a on se ponovo vraća u Visoko, pri tome nagrađujući Radivojeviće.

Sigismund Luksemburški će već sljedeće godine promijeniti stav, i poslat će vojsku na Bosnu, ali ovaj put protiv Ostoje. Tom prilikom je 1410. Podvisoki nastradao, kada je 4. marta te godine Ugarska vojska sa Vranduka krenula u pljačkaški pohod, i pri tome zarobila neke Dubrovčane, za što će Dubrovačko vijeće 11. marta protestovati kod Sigismunda.[26] Iako su sa dubrovačkim trgovcima njegovani dobri odnosi, poznat je slučaj iz 1412. kada je Vuk Kotromanić (nećak bosanskog kralja Stjepana Ostoje, polubrat Tvrtka I) ubio dubrovačkog trgovca i vlastelina Jakšu Bunića, ukravši svo njegovo srebro koje je nosio i tako na trenutak zategnuo odnose sa Dubrovčanima. Oni će pisati kralju Ostoji i tražiti odgovornost za počinjeni zločin, ali u pisanim izvorima nema nikakvog traga tome da je Vuk bio kažnjen za svoje djelo.

 
Novac kralja Tvrtka II. On će 1404. imati podršku vlastele na stanku u Milima, i zbaciti kralja Ostoju.

Smrt Ostoje i građanski rat

uredi

Kralj Ostoja umro je 1418, a to je označilo početak novih previranja u kraljevstvu, koja će prerasti u građanski rat jer vlastela nije podržavala Stjepana Ostojića, njegovog sina. Na povelji novog kralja od 5. marta 1419. kojom potvrđuje privilegije Dubrovniku među svjedocima je vojvoda Petar Pavlović, ali se druga vlastela ne spominje. Početkom iste godine u kraljevom okruženju u Podvisokom bio je i knez Radosav Vladimirić.

Stjepan Ostojić se na vlasti održao dvije godine, ali će pomirenje Radosava Pavlovića i vojvode Sandalja Hranića zapečatiti njegovu sudbinu, što je išlo u prilog Tvrtku II. Tako su na stanku u Visokom početkom 1420. uz Ostojića bili vojvoda Vukmir, župan Dragiša, knez Juraj Vojsalić, knez Pribić, knez Radič Radojević, knez Batić Mirković, knez Juraj Dragičević, knez Petar Klešić, vojvoda Ivko, te vojvoda Pavao Jurjević. Samo pola godine kasnije oni će svi podržati Tvrtka na stanku u junu 1420, koji je opet održan u Visokom. Sredinom augusta 1420. Tvrtko je Dubrovčanima potvrdio teritoriju Konavla, uz prisustvo iste vlastele koja se okupila i početkom 1420. u Visokom. Tvrtko II je svoje drugo kraljevanje uspostavio uz osmanlijsku podršku. Gdje se Tvrtko II. okrunio bosanskom krunom 1421. ne znamo, no nagađa se da je u Visokom jer je na istom mjestu 1404. izabran za bosanskog kralja.[27]

Dana 12. aprila 1421. u hronici Antonija Morosinijasa zabilježena je bitka kada je 17.000 osmanlijskih vojnika prešlo rijeku Bosnu i utaborilo se u blizini Visokog. Oko 10.000 vojnika bilo je namijenjeno za zauzimanje utvrde Visoki što je spriječilo oko 8.000 bosanskih vojnika koje je poslao bosanski kralj i unatoč jakom otporu porazio osmanlijsku vojsku.[28]

Na gradu Visoki 1420. razbolio se Batić Mirković, a čitanjem njegovog poznatog stećka saznajemo da je obavljao dužnost visočkog kneza kao kastelan grada Visoki. Značajnu ulogu u kraljevskom Visokom odigrao je Tvrtko Borovinić, koji se oko 1421. spominje kao kastelan grada Visoki, upravo u periodu velike nestabilnosti u kraljevstvu. On je 1420. ostao vjeran svrgnutom kralju Stjepanu Ostojiću i nakon što je ovaj ostao bez podrške većine gospodara i najmoćnijih bosanskih velikaša. Među okupljenim velikašima na stanku u Visokom oko novog kralja Tvrtka II. nije bilo Borovinića. Za tadašnje Borovinićevo pristajanje uz već napuštenog i svrgnutog kralja Stjepana Ostojića teško je reći u kojoj je mjeri ono stvar njegovog izbora, a u kojoj je ta činjenica da je on svojim posjedima vezan uz Visoko, tada još uporište njegovog gospodara Stjepana Ostojića.[29]

Period stabilnosti i Tvrtkovo učvršćivanje vlasti

uredi

Sredinom februara 1421. U Visokom je održan još jedan stanak, ovaj put povodom pregovora sa Mlečanima, gdje se 17. augusta 1420 sastala Sva Bosna, a Mlečani su poslije toga dobili pozitivan odgovor i tom prilikom dobili sve slobode u trgovanju, koje su imali i za vrijeme prethodnih kraljeva. Mlečanima je povelja izdata 21. decembra 1422 u Visokom. Tvrtko Borovinić ponovo se pojavljuje u Visokom 20. novembra 1428. gdje, odakle je preko svog predstavnika uređivao potraživanja u Dubrovniku, te je u tu svrhu izdao razrješnicu računa Mihoču Rastiću, koji ga je kao prokurator zastupao u poslovima oko dohotka od kuće i zemalja što ih je preko žene naslijedio od vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. I tokom sljedećih godina mjesto gdje je javno djelovao i izdavao svoje isprave navodi se kraljevski grad Visoko.[30]

Pouzdano se zna da je Tvrtko Borovinić nosio naslov knez bosanski u razdoblju od 1428. do 1433, kad se nalazio u kraljevoj blizini, najčešće u Visokom i Sutjesci. Obzirom da je uz kralja Tvrtka II ostao i za vrijeme njegovog napuštanja Bosne krajem 1435. i na početku 1436, nameće se kao zaključak da je kralj nagradio njegovu vjernost dodijelivši mu položaj vojvode.[31] On će svojom poveljom 1436. ostaviti posljednji pisani trag o gradu Visoki, i to sa titulom: milostju božjom veliki knez bosanski.

Međutim, Tvrtko II će do 1432. izgubiti podršku dijela vlastele, a utočište će naći opet u Visokom kada je vodio borbe sa novim pretedentom za kralja Radivojem Ostojićem, vanbračnim sinom kralja Ostoje. Radivoj nije uživao veliku podršku, i Tvrtko II će povratiti vlast 1435, ovaj put uz pomoć Ugara. U ovim godinama počela je stagnacija Visokog, u političkom i ekonomskom smislu, što zbog unutrašnjih previranja, što zbog miješanja Ugarskog Kraljevstva i Osmanlijskog Carstva. Tvrtko II je uspio održati vlast do svoje smrti u novembru 1443.

Pad Kraljevine

uredi

Osmanlije su do 1451. osnovali Bosansko krajište, a najjače uporište su imali u župi Vrhbosna (današnje Sarajevo), tako da su kraljevi sve češće išli u sigurnije krajeve Bosne, na zapad i sjever (Bobovac i Ključ) kraljevstva, jer Visoko je u tim godinama počelo stagnirati i bilo izloženo osmanlijskim upadima.[32] U zadnjim haotičnim godinama kraljevstva, Stjepan Tomaš je počeo sa protjerivanjem pripadnika Crkve bosanske kako bi osigurao pomoć Rima zbog sve veće prijetnje od Osmanlijskog carstva.

Ta činjenica može biti razlog zašto je 1450. srušen franjevački samostan u Visokom, a srušili su ga kako su ih izvori nazvali "patereni"[33] Franjevačka predaja zabilježena u Ljetopisu fra Bernardina Nagnanovića čuva uspomenu na nejasan događaj o stradanju visočkih franjevaca i njihovog samostana kojeg su srušili patareni, ali i brzo podizanje novog samostana, što se pripisuje Mihovilu Ostojiću.[33][34]

Ovim riječima je Franjo Varaždinski, u svome djelu Pastor Bonus napisao: Neki Mihovil Ostojić — Ostoides — napravio je god. 1450. blizu prostranoga i pradavnoga Visokog samostan, koga je posvetio sv. Nikoli. Slično se izražavaju i drugi historičari franjevačkoga reda, kao što su: Greiderer, Virgilij, Gonsaga i drugi, koji uz tvrdnje o gradnji spomenutog samostana tvrde da je Visoko bilo vrlo prostrano, plodno i lijepo.

Visočko polje

uredi
Glavni članci: Stari grad Visoki, Podvisoki, Mile (Visoko), Biskupići (srednji vijek) i Moštre (srednji vijek)

Visočko polje, koje se prostire niže sastava Fojničke rijeke sa Bosnom, jedno je od najplodnijih i najpitomijih polja u srednjoj Bosni.[35]

Stari grad Visoki je srednjovjekovni grad i tvrđava koja je bila bitna utvrda za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Prvo spominjanje grada se desilo 1. septembra 1355.

Podvisoki je naselje u Visokom i nekadašnje srednjovjekovno podgrađe starog grada Visoki. Bilo je jedno od trgovačkih središta bosanske države. Podvisoki je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. Osim kraljevskog dvora u Podvisokom se razvila kolonija dubrovačkih trgovaca. Tu će ostati sve do tridesetih godina 15. vijeka.

Mile su bile krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Tu se nalazio franjevački samostan Svetog Nikole. Mile su i sjedište franjevačke pokrajine - vikarije oko 1340, zborno mjesto državnog sabora. Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj strani obale rijeke Bosne i blizu ušća rječice Goruše.

Kuća krstjana bosanske crkve se nalazila u Moštrima, a tu su njeni prvaci obavljali sve javne poslove vezane za Crkvu bosansku. U Moštrima se povremeno nalazio kraljevski dvor odakle su pisane povelje. U Biskupićima je pronađena ploča Kulina Bana iz 1193, kao i ostaci crkve, zatim staro groblje i temelji zgrada iz tog perioda.

Stećci

uredi

Na teritoriju današnje visočke općine historičar Šefik Bešlagić evidentirao je oko 300 stećaka, od kojih je izdvojio Gorane sa 82 stećka, Tušnjiće sa 69, Buziće sa 30, Dvor sa 25, Čifluk sa 32 i Mauroviće sa 18 stećaka. Neki stećci se nisu našli na toj listi, kao naprimjer oni u Šošnjama[36] i nekropola u Radovlju[37]. Većina stećaka je zapuštena i prekrivena vegetacijom, iako je početkom 2000-tih godina Zavičajni muzej u Visokom preduzeo određene aktivnosti u pronalaženju novih i očuvanju postojećih nekropola.[38] Lokalno stanovništvo je često u prošlosti koristilo dijelove stećaka koji su lomljeni za građevinski materijal. U novije vrijeme, sami stanovnici u blizini nekropola su apelirali Zavičajnom muzeju da zaštite spomenike.[39]

Ostala mjesta

uredi
 
Ploča Kulina Bana, Biskupići kod Visokog
Glavni članci: Čajan-Grad (Visoko), Bedem (Visoko) i Ploča kaznaca Nespine

Ostali bitni lokaliteti vezani za srednjovjekovnu Bosnu su Sebinjski grad smješten jugoistočno od sela Sebinje, Čajanski grad u Gračanici koji je štitio puteve između Visokog i Bobovca te stari grad Bedem u Grajanima. Postoji i slučajan pronalazak za vrijeme rata u BiH, kada su 1994 prilikom zemljanih radova među kulama grada Visoki pronađeni izuzetno vrijedni materijali kao što su ukrašeni doprozornici, dovratnici i kamene plastike. Nalazi se čuvaju u Visočkom muzeju.

U selu Malo Čajno, na lokalitetu Zgonovi, gdje je kasnije nastalo pravoslavno groblje, nalazi se skupina od 11 stećaka u obliku sanduka, kamena lošije kvalitete i srednje obrade. Na ovoj nekropoli je 1946. iskopana ploča, na kojoj je plastično isklesana scena lova čovjeka na vepra, uz učešće pasa, te urezan veći natpis na bosančici koji govori da je tu sahranjen veliki kaznac Nespina. Ploča se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.[40]

Bolino Poili

uredi

Latinski izvornik bilježi da se 8. aprila 1203. odmah do rijeke Bosne, zbio događaj u mjestu koje se zove Bolino Poili.[18] Na izvorniku nije zabilježeno polje nego poili odnosno poilo.[41] Po tome, zbor se desio “kraj rijeke i da se taj samostan nalazi pokraj grada Bosne”. Mjesto zvano Bosna se spominje u više srednjovjekovnih izvora.[19] Sastavnica apud Bosnam iz izvornika se odnosi na grad Bosnu, koji se nalazio uz rijeku Bosnu, a postoji 17 srednjovjekovnih vrela u kojima se grad Bosna spominje.[42]Jedan od najboljih poznavatelja topografije srednjovjekovne Bosne i Huma Pavao Anđelić Bosnu je definirao naseljem tipa teritorijalne općine. Sličnog je mišljenja bio i Marko Vego, prema kojem je naselje Bosna obuhvaćalo današnje Visoko, Moštre, Biskupiće i Mile.[16]

Kao što je poznato, bosanski ban kao i crkveni prvaci su u to su vrijeme bili na području Visokog.[43] Na zeničkom području nije bilo značajnog naselja.[44] Normalno je da se ovako važna i svečana zborovanja održavaju u sjedištima vladara i crkvenih institucija, a to je u ovom slučaju Visočko polje: u Moštrima su poznate hiže starješina bosanske crkve, kao i vladarski dvor, a u blizini je i selo Biskupići gdje pronađena Kulin-banova ploča. Ime Bosna, pod kojim se podrazumijeva uža okolina današnjeg Visokog, i kasnije se javlja kao mjesto javnih zborovanja i mjesto izdavanja svečanih isprava.[16]

Privreda i trgovina

uredi
 
U Podvisokom se često trgovalo rudom srebra. Grupa Dubrovčana je 1434. godine išla u Podvisoki da kupi pola tone srebra.

Bitnu prekretnicu u ekonomskom razvoju Bosne pridonijelo je širenje bosanske države za vrijeme Stjepana II Kotromanića koja će u potpunosti imati kontrolu nad Neretvanskim putem koji je direktno povezivao Dubrovnik i Visočko polje. Najkraće putovanje između Dubrovnika i Podvisokog u 15. vijeku trajalo je pet, a najduže 13 dana. Bosna je tada ostvarila izlaz na Jadransko more, a u isto vrijeme povećala se rudarska aktivnost. Tako su se razvile nove župe u prije nenaseljenim teritorijama kao što su Nenavište u Posavini i Trebotić u Podrinju. Akumulirano bogatstvo je dijelom investirano u kraljevske komplekse u Podvisokom i Milima.[45] Dubrovčani su bili sve više zainteresovani za Visoko, tako da su do 1412. imali veliku trgovačku koloniju. U Podvisokom će ostati sve do 1433. U tom vremenu u Visokom je boravilo 370 Dubrovčana, tako da je ovo naselje bilo jedno od najjačih dubrovačkih naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Blizina srednjobosanskog rudarskog bazena i bitnih gradova u neposrednoj blizini kao što su Olovo i Kreševo, te prirodni položaj Visočkog polja koje je bilo stjecište važnih puteva, od kojih je jedan dolinom Bosne povezivao Srednju Bosnu sa Panonskom nizijom, a drugi ušće Neretve sa srednjim Podrinjem su od skromnog trgovišta koje je Podvisoki bilo krajem 1390-tih godina pretvorili u glavno trgovačko središte srednjovjekovne Bosne.[46]

Visoko se postepeno razvilo u veliki trg, gdje su trgovci u Podvisokom uglavnom prodavali razne preparirane rude kao što su srebro i zlato, vosak, med, kožu od domaćih i divljih životinja, kao i stranu robu kao što su bili dubrovački i venecijanski tekstil, južno voće, so, te zanatska dobra kao što su brave.[47] Jedan od najpoznatijih visočkih trgovaca iz tog vremena bio je Milaš Radomirić koji je trgovao je srebrom, kožama i voskom. On je imao kuću u Podvisokom gdje mu je sastavljen testament. Podvisoki je postao česta karavanska destinacija. Iz 1428. ostao je zabilježen najveći karavanski prijevoz robe u srednjovjekovnoj Bosni koji je na relaciji između Dubrovnika i Podvisokog brojao 600 tovara u karavanu. U Podvisokom je postajala i carinarnica, a carinski službenici se izričito spominju kao carinarnici bosanskoga kralja. Cijena prevoza zavisila je od vrste robe, tako se bilježi primjer iz novembra 1407. kada je ugovoren prijevoz 28 tovara do Podvisokog, pri čemu je cijena tovara tkanina iznosila četiri perpera i 8 groša, a ulja četiri perpera. U maju 1415. kada je ugovoren prevoz 130 tovara različite robe do Kreševa ili Podvisokog uz cijenu prevoza tovara tkanina od 3,5 perpera, tovara ulja i ribe po tri perpera i soli po cijeni od polovine prevožene soli.[48]

U prodavnicama u Visokom je bilo moguće kupiti tinte raznih boja. U zaostavštini jednog trgovca iz Fojnice, između ostalih predmeta, spominju se i knjige, među kojima jedna s koricama presvučenim baršunom. Izvjesni Martin Đerđašević u Podvisokom je platio za jednu knjigu 13 dukata. Podvisoki je postao važan trgovački centar iz kojeg se roba nije samo izvozila, već je porastao i uvoz robe. Podvisoki je bio i značajno potrošačko središte, jer je u prvih trideset godina 15. vijeka u Podvisoki uvezeno 58 tovara tkanina, 73 tovara tkanina i mrčarija, 635 tovara soli. Od 1430. do 1450. došlo je do naglog razvoja Fojnice koja se razvila zahvaljujući rudnicima srebra, i uzela primat nad Podvisokim kao glavno trgovačko središte i mjesto Dubrovačkih kolonija. To su bile godine odumiranja trgovačke aktivnosti u Podvisokom kojem su doprinijeli i upadi Osmanlija u Srednju Bosnu, sve do konačne propasti Bosanskog kraljevstva.

Politika

uredi
 
Ostaci crkve u Milama, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine

Mile su bile jedno od mjesta gdje su se održavao često održavao stanak, ili kako se drugačije zvalo: sva Bosna, rusag, bosanski rusag, ili jednostavno Bosna. Na stanku su rješavana pitanja koja su se ticala unutrašnje i vanjske politike Bosne. Među ta pitanja spadali su: izbor i krunisanje vladara, darivanje i oduzimanje baštine, otuđivanje državne teritorije i određivanje vanjske politike.[49] Jedan od ključnih događaja je bio stanak u Visokom 1404. kada je svrgnut kralj Ostoja, a postavljen Tvrtko II. Mlečani i Dubrovčani su često dolazili u Visoko kako bi tražili povlastice i slobode u trgovanju, a koje bi onda bile predmet povelja i odluka koje su donešene na stanku gdje se sastajala najmoćnija bosanska vlastela.

Dana 9. aprila 1428. sklopljene su zaruke[50] između Tvrtka II i Doroteje Gorjanske, a vjenčanje kojim je Doroteja postala kraljica Bosne je održano iste godine na bosanskom kraljevskom dvoru, između 23. jula, kada dubrovačko Veliko vijeće i Vijeće umoljenih određuju da će na kraljevu svadbu poslati dva svirača, i 31. jula, kada Dubrovčani traže od svojih poslanika da im jave kada mlada kraljica dođe u Podvisoki kako bi joj se mogli uručiti darovi.[51][52][53] Vjenčanju iz protesta zbog nepopularne alijanse s Ugarskom nisu prisustvovali pojedini bosanski plemići, poput vojvode Sandalja Hranića Kosače, Radoslava Pavlovića, i Zlatonosovića.[51] Dubrovački arhiv posjeduje dosta podataka o pripremama za svadbu, o poklonima uručenim novoj kraljici, kao i o samoj svadbi, čiji su značajan dio organizovali Dubrovčani.[53]

Povelje

uredi

Visočko polje imalo je više kraljevskih dvora odakle su pisane povelje. Neke od značajnih su:

  • 1355. Stjepan II Kotromanić, bosanski ban, potvrđuje Dubrovčanima 1. septembra sva prava i povlastice, Vizoka vocatum prima die mensis septembris.
  • 1380. Povelju je izdao Tvrtko I Kotromanić 12. marta knezu i vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, na kraljevskom dvoru u Moištri.
  • 1398. Priboje Masnović, kastelan grada primljen je za dubrovačkog građanina. Prema ovom historijskom izvoru zaključuje se da je sjedište velikog kneza bosanskog bilo u samom gradu-tvrđavi.
  • 1402. godine bosanki kralj Stjepan Ostoja izdaje povelju pod gradom Visoki
  • 1404. godine kralj Ostoja izdaje povelju pod Visokim
  • 1404. godine izdate su pod gradom Visoki dvije isprave koje su bile predmet sudskog spora u Dubrovniku. I dalje se tokom prve polovine 15. vijeka podgrađe grada Visoki zove dvojako Podvisoki i "pod gradom Visoki" (kao na primjer u poveljama kralja Ostoje 1409. i Tvrtka II 1422. godine, te u mnogim dokumentima koji se najviše odnose na trgovačke poslove).
  • 1409. Kralj Stjepan Ostoja po drugi poveljom potvrđuje povlastice Dubrovčanima. Na kraju povelje se nalazi datum 4. decembar "Pisan Pod Visokim u leto rođenja Hristova hiljadu i četiristo deveto leto, meseca decembra četvrti dan. A upisa voljeni logotet kraljevstva mi Tomaš Bućaninin." [54]
  • 1420. godine razbolio se veliki knez bosanski Batić Mirković na Visokom, a pokopan je na svojoj plemenitoj baštini u selu Kopošićima blizu grada Dubrovnika (općina Ilijaš)
  • 1420. Tvrtko II potvrđuje 16. augusta Dubrovčanima darove Sandalja Hranića.[55]
  • 1422. Tvrtko II 21. decembra priznaje Mlečanima slobodu trgovanja, Data soto el castel nostro Visochi
  • 1429. i 1436. godine veliki knez Tvrtko Borovinić piše isprave na Visokom. Potonja isprava je i zadnji direktni pisani izvor o visočkom gradu.[56]
  • 1450. Stjepan Tomaš nalaže Radivoju Vladimiroviću da protjeruje krivovjernike po Neretvi, 1. jula, Datum Vissokii prima die Julii.[57]

Značajni lokaliteti

uredi

Na području teritorije današnje općine Visoko postoji 32 registrovana spomenika ili spomeničke cjeline. Dva su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine: Mile i Stari grad Visoki.

Značajni srednjovjekovni lokaliteti sa područja visočke općine
Spomenik ili spomenička cjelina Lokacija Opis Broj stećaka Kategorija
Historijsko područje Stari grad - Visoki vrh brda (Grad) Visočica, na južnoj strani Visokog   Arheološki lokalitet, višeslojan, utvrda, vršena istraživanja 1976, 2007. i 2008. Nacionalni spomenik, Odluke br. 05.1-2- 1047/03-2; 05.2-2- 1047/03-12; 05.1-02- 106/09-2
Grajani lokalitet Bedem - Kuline, 5 km od Visokog prema Kiseljaku, na desnoj obali rijeke Fojnice   Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja   I kategorija
Malo Čajno brdo Grad-Čajangrad, na desnoj obali rijeke Goruše, na putu ka nekadašnjem gradu Bobovac Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja, u podnožju pronađena Nespina ploča i ostaci grobne kapelice I kategorija
Dobrinje lokalitet Zavidovići, na desnoj obali rijeke Bosne, 7 km sjeverozapadno od Visokog Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja I kategorija
Kopači lokalitet Gradina, na desnoj obali rijeke Bosne, 2 km istočno od Visokog Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja I kategorija
Sebinje, općina Kakanj lokalitet Grad, 20 km sjeverozapadno od Visokog u blizini sela Sebinje Arheološki lokalitet, utvrda, nisu vršena istraživanja, nepristupačan teren I kategorija
Klisa Lokalitet Klisa, Ispod brda Grad, na njegovoj istočnoj strani Arheološki lokalitet – ostaci zidina srednjovjekovne građevine,nekropola, manja istraživanja 1977. god. I kategorija
Arheološko područje Mili – Arnautovići, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva lokalitet Zidine u naselju Arnautovići neposredno uz prugu Visoko-Kakanj Arheološki lokalitet - višeslojan; 4 horizonta, istraživan:1909, 1910,1967,1976, 1977 i 1988. Nacionalni spomenik, Odluke br. 06-6-894/03- 2; 05.2-2- 106/09-3
Mladeš lokalitet Zubača u blizini suvremenih grobalja Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećka u obliku sanduka, 4 III kategorija
Džindići brežuljak Grabošić u blizini sela Džindići Arheološki lokalitet, nekropola, 5 stećaka u obliku sanduka 5 III kategorija  
Dobrinje lokalitet Dobrinjac, uz put ka Buzićima Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećka u obliku ploče i 4 sljemenika (jedan ukrašen) 4 II kategorija
Porječani, Brdo Zaseok Brdo, u blizini seoskih kuća Arheološki lokalitet, nekropola, 3 stećaka u obliku ploče i 1 sljemenik 3 III kategorija
Porječani, Grebac lokalitet Grebac, 1.5 km od Porječana prema Kaknju Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sljemenika i 1 sanduk 4 III kategorija
Buzići na desnoj obali rijeke Bosne, iznad sela Buzići Arheološki lokalitet, nekropola, 24 stećaka u obliku sanduka i 3 sljemenika 24 II kategorija
Buzići, Mokronozi lokalitet Brijest na lijevoj obali rijeke Bosne Arheološki lokalitet, nekropola, 3 stećaka u obliku sanduka, orjentisani Z-I 3 II kategorija
Maurovići lokalitet kraj ceste ka Slatini, u blizini starog muslimanskog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 8 stećaka u obliku sanduka, 3 ploče i 2 sljemenika 8 III kategorija
Maurovići, Strana njiva Strane, kraj puta ka Mokronozima Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sanduka i 1 ploča 4 III kategorija  
Uvorići lokalitet Kadinjača, u Polju Arheološki lokalitet, nekropola, 6 stećaka u obliku sanduka 6 III kategorija  
Zbilje zajedno sa pravoslavnim grobljem, na desnoj obali rijeke Fojnice Arheološki lokalitet, nekropola, 4 stećaka u obliku sanduka 4 III kategorija  
Tušnjići šuma Junuzovića u blizini sela Tušnjići Arheološki lokalitet, nekropola, 63 stećaka u obliku sanduka i 6 sljemenika 63 III kategorija  
Gorani na lijevoj obali rijeke Fojnice Arheološki lokalitet, nekropola, 19 stećaka u obliku sanduka i 2 sljemenika (82 stećka, Š. Bešlagić, 1971.) 19 II kategorija  
Ginje   zaseok Gorašnica, lokalitet Glavica Arheološki lokalitet, nekropola,10 stećaka u obliku sanduka 10 III kategorija  
Ginje lokalitet Polje 2 osamljena stećka u obliku sanduka 2 III kategorija
Dvor na brežuljku Gorašnica, nedaleko od sela Dvor Arheološki lokalitet, nekropola, 20 stećaka u obliku sanduka 20 III kategorija  
Goduša lokalitet Grebljice, u zaseoku Rajčići Arheološki lokalitet, nekropola, 7 stećaka u obliku sanduka 7 III kategorija
Čifluk u okviru današnjeg pravoslavnog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 32 stećka u obliku sanduka 32 III kategorija
Zagorice u okviru današnjeg pravoslavnog greblja Arheološki lokalitet, nekropola, 1 stećak u obliku sanduka i 1 sljemenik (bilo 4, S. Perić, Arh. leksikon, 1988) 1 III kategorija
Podvinjci u okviru današnjeg muslimanskog greblja, u krugu džamije Arheološki lokalitet, nekropola, 18 stećaka u obliku sanduka i 4 sljemenika 18 III kategorija
Malo Čajno Lokalitet Zgonovi u okviru starog groblja Arheološki lokalitet, nekropola, 11 stećaka u obliku sanduka 11 II kategorija
Arnautovići - samostan Lokalitet Zidine u naselju Arnautovići, neposredno uz prugu Visoko-Kakanj Arheološki lokalitet – prvi franjevački samostan, 14. vijek. Privremena lista nacionalnih spomenika BiH pod br. 765
Malo Čajno Lokalitet Crkvište (Crkvenište) Arheološki lokalitet – ostaci crkve, srednji vijek II kategorija
Radovlje lokalni put Radovlje - Kondžilo Nekropola stećaka Slatina[58] 20

Također pogledajte

uredi

Izvori

uredi
  • Desanka Kovačević-Kojić, Sarajevo (1978). Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske države
  • O. Filipović, Emir (2019). Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386-1463). Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu. str. 556. ISBN 978-9958-626-47-0.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Bešlagić, Šefik (2004), Leksikon stećaka, Svjetlost, Biblioteka kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine
  • Mužić, Ivan (2008), Vjera Crkve bosanske, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
  • Škegro, Ante (2005), Fenomen “Krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Institut za istoriju u Sarajevu;Hrvatski institut za povijest, Zagreb, ISBN 978-9985-9642-5-5
  • Runje, Petar (2001), Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši, “Provincijalat franjevaca trećoredaca” - “Kršćanska sadašnjost”, Zagreb,CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  • Brković, Milko (2002), Srednjovjekovna Bosna i Hum. Identitet i kontinuitet., “Crkva na kamenu”, Mostar
  • Filipović, Milenko S. (2002), Visočka nahija, Mak
  • Anđelić, Pavao (1973), Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo
  • Anđelić, Pavao (1984), Doba stare bosanske države, Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko 1984, 101-309, lat., Skupština Općine Visoko
  • Anđelić, Pavao (1979), Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovićima) kod Visokog
  • Vego, Marko (1982), Postanak srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost
  • Ćošković, Pejo (1996), Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić, Croatica Christiana Periodica XX/37, Zagreb
  • Jelenić, Julian (1906), Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Daniela A. Kajona, Sarajevo

Reference

uredi
  1. ^ Filipović 2002, str. 203.
  2. ^ Anđelić 2004, str. 270-271, 284-285..
  3. ^ Mužić 2008, str. 32-33.
  4. ^ a b Vego 1982, str. 77.
  5. ^ Anđelić 1984, str. 105.
  6. ^ Ćošković 2009.
  7. ^ Pavao Anđelić (Doba stare bosanske države, Visoko i okolina kroz historiju 1, Visoko 1984, 105)
  8. ^ Pavao Anđelić, Srednji vijek – Doba stare bosanske države, „Visoko i okolina kroz historiju I, Visoko 1984, 160-162
  9. ^ Teritorijalno širenje imena Bosna u pr vim stoljecima razvitka, "Studije o teritorijalnopolitickoj organizaciji srednjovjekovne Bosne", Svjetlost, Sarajevo 1982, 31-34
  10. ^ "Indira Sabic, Onomasticka Analiza Bosanskohercegovackih Srednjovjekovnih Administrativnih Tekstova i Stecaka, 5. Prosinca 2014. - [PDF Document]". vdocuments.mx (jezik: hrvatski). Arhivirano s originala, 15. 5. 2019. Pristupljeno 15. 5. 2019.
  11. ^ Vuletić-Vukasović 1891: 274-280
  12. ^ Anđelić 1973, str. 231-232.
  13. ^ "Gdje je bio podignut prvi franjevački samostan u srednjovjekovnoj Bosni", Prilozi. Institut za istoriju u Sarajevu, XX, 1985, br. 21, str. 95—114, posebno str. 106—114.
  14. ^ Brković, Milko (10. 6. 2009). "Povelja bosanskog kralja Stjepana Ostoje iz godine 1417". Radovi. Razdio povijesnih znanosti / Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar (jezik: hrvatski). 26 (13): 225–235.
  15. ^ dr. Julian Jelenić, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo, 1906
  16. ^ a b c Škegro 2005, str. 363.
  17. ^ Milko BRKOVIĆ, Diplomatičko-paleografska analiza bolinopoilske isprave iz 1203. godine. Prilozi: Institut za istoriju u Sarajevu, 32. (2003.) 49.-74. Petar RUNJE, Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (13.-16. st.). “Provincijalat franjevaca trećoredaca” - “Kršćanska sadašnjost”, Zagreb, 2001.
  18. ^ a b CD, III., p. 24.-25.; MANDIĆ, 1962.: 454.; ŠANJEK, 1975.: fotokopija iza str. 80.; ISTI, 2003.a: 82.
  19. ^ a b Runje 2001, str. 18.
  20. ^ P. ANĐELIĆ, Bobovac i, 231-234.
  21. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 7. 5. 2019.[mrtav link]
  22. ^ Mandić, 1967., 76.
  23. ^ Anđelić 1979.
  24. ^ "Masnović | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 10. 5. 2019.
  25. ^ Jelenić 1906, str. 29.
  26. ^ Jelenić 1906, str. 33.
  27. ^ Jelenić 1906, str. 37.
  28. ^ O. Filipović 2019, str. 274–275.
  29. ^ Ćošković 1996, str. 66.
  30. ^ Ćošković 1996, str. 71.
  31. ^ Ćošković 1996, str. 76.
  32. ^ Jelenić 1906, str. 50.
  33. ^ a b Sarajevu, Institut za historiju-Univerzitet u. "Pejo Ćošković - Crkva bosanska u XV. stoljeću" (jezik: engleski). journal zahtijeva |journal= (pomoć)[mrtav link]
  34. ^ “Duo conventus Visochij fuerunt unus ante Turcas cujus adhuc rudere apparent in quo Patareni haeretice truciditas omnibus ibidem Fratribus à quo tempore saepius nocte, à fi delibus, et paganis in ipsis ruinis, quaedam candelae accensae onspiciuntur; alter conventus S. Nicolai fuit à Turcis destructus, quem aedifi cavit quidam Michael ostoides”, Jelenić, Dva ljetopisa, 123
  35. ^ Iz teksta ‘NAŠI GRADOVI’ – Ćiro Truhelka: NADA 1. 10. 1903
  36. ^ "U mjestu Šošnje i stećci imaju veliko poštovanje i čuvaju se stotinama godina". Klix.ba. Pristupljeno 29. 6. 2019.
  37. ^ Fena. "Počela sanacija nekropole stećaka Slatina u Radovlju kod Visokog". Radio Sarajevo. Pristupljeno 29. 6. 2019.
  38. ^ "Procesom popisivanja stećaka na području općine Visoko – Zavičajni muzej Visoko". Arhivirano s originala, 29. 6. 2019. Pristupljeno 29. 6. 2019.
  39. ^ "Zaštita stećaka u Visokom, kamenim spavačima prijeti zub vremena i nemar pojedinaca". Klix.ba. Pristupljeno 29. 6. 2019.
  40. ^ Bešlagić 2004, str. 45.
  41. ^ Škegro 2005, str. 361.
  42. ^ Brković 2001, str. 488.-492..
  43. ^ MANDIĆ, 1962.: pass.; ŠANJEK, 1975.: pass.; ISTI, 1976.: pass.; PETROVIĆ, 1999.: pass.; ANĐELIĆ, 1984.: pass.; BRKOVIĆ, 2002., pass.: ISTI, 2003.: 57.
  44. ^ HADŽIJAHIĆ, 1973.: 427.-438.
  45. ^ Mrgić, Jelena. "Severna Bosna: 13-16. vek" (jezik: engleski): 212, 390. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  46. ^ 1603592663238606 (28. 3. 2019). "Rudnici i rudarski trgovi | Srednjovjekovna Bosna". Dijak (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 6. 2019.CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
  47. ^ Vego 1982, str. 81.
  48. ^ Kurtović, Esad. "Esad Kurtović, Konj u srednjovjekovnoj Bosni, Filozofski fakultet, Sarajevo 2014" (jezik: engleski): 272. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  49. ^ Mustafa Imamović, Osnove upravno-političkog razvitka i državnopravnog položaja Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo (2006), str. 46.
  50. ^ Medieval Lands
  51. ^ a b John Van Antwerp Fine, The Late Medieval Balkans, University of Michigan Press, 1994.
  52. ^ Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978, 317. strana
  53. ^ a b Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini xv stoljeća, Institut za istoriju u Sarajevu, 1981
  54. ^ www.bitlab.rs. "POVELjA KRALjA OSTOJE KOJOM PONOVO POTVRĐUJE POVLASTICE DUBROVČANIMA". www.plemenito.com (jezik: Serbian). Arhivirano s originala, 14. 5. 2019. Pristupljeno 14. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  55. ^ Jelenić 1906, str. 140.
  56. ^ Jelenić 1906, str. 145.
  57. ^ Jelenić 1906, str. 147.
  58. ^ "Sanacija nekropole stećaka u Mjesnoj zajednici Radovlje – Zavičajni muzej Visoko". Arhivirano s originala, 26. 9. 2020. Pristupljeno 19. 5. 2019.

Vanjski linkovi

uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Visoko_u_srednjem_vijeku&oldid=3656398"