Ismet Mujezinović

Ismet Mujezinović je bio bosanskohercegovački slikar, rođen u Tuzli 1907. godine. Završio likovnu akademiju u Zagrebu, a po njenom završetku boravi u Francuskoj i pohađa kurs historije umjetnosti na univerzitetu Sorbona.

Ismet Mujezinović
Rođenje	2. decembar 1907 Tuzla
Smrt	7. januar 1984 Tuzla
Obrazovanje	Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
Vrsta umjetnosti	slikarstvo, crtež
Djela	Portret Romana Petrovića Portret Marije Nošenje ranjenika

Biografija

Prvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine, a imao je izložbe širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Na temu NOB-a izradio je veliki broj uljanih kompozicija i crteža. Mujezinovićevi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama nekadašnje Jugoslavije i u privatnim zbirkama. Učesnik je NOB-a od 1941. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osme decenije 20. vijeka. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Od trenutka kada je ušao u umjetnički život pa do kraja njegovog života smijenila su se tri različita razdoblja naše novije historije kojima odgovaraju tri jasna perioda i opusa Ismeta Mujezinovića: prvi – koji traje od prve samostalne izložbe 1926. godine do 1941. pun promjena, sazrijevanja, djelovanja na više područja, period humanističkog i ideološkog opredjeljenja i najzad, sjajnog kolorističkog procvata koji se završava 1941. godine, izbijanjem Drugog svjetskog rata; zatim ratni, koji traje četiri godine. I treći, poslijeratni, period velikih poduhvata, ciklusa, široke društvene afirmacije, period plodnih godina rada.

Nerijetko se kao prva i značajna djela Ismeta Mujezinovića pominju portreti seljaka, staraca, slikani pastelom, sada rasuti po privatnim zbirkama pa i muzejima i galerijama. U oktobru 1926. priređuje prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Prvu značajnu cjelinu slika, s historijsko-kritičkog aspekta, sačinjavaju platna naslikana u tada aktuelnoj konstruktivnoj formi, a među ovim ono najbolje u okviru takvog shvatanja Mujezinović je postigao na portretima porodice Čaldarović, slikanim 1927. godine za vrijeme ljetnih ferija u Bijeljini. Dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933, ne mogu se pratiti na uobičajen način iako je Mujezinović tada, kao i prije i kasnije, bio veoma produktivan. Nije mnogo slikao. Proširio je svoje interesovanje na druge oblasti naročito na književnost, pozorište i film, studirao historiju umjetnosti... Prije povratka u Sarajevo, gdje će se konačno nastaniti od 1936. godine, Mujezinović se zadržava u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935.

Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i traganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Splita, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u NOR, Mujezinović je u tom periodu stvorio dvije jasne cjeline: jednu čine brojni crteži izrazitog kvaliteta i aktuelnosti, a drugu slike nastale iz potrebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i ublaže sopstvene materijalne potrebe.

U predratnom opusu, javlja se treća linija u njegovom slikarstvu. To je bio poetski realizam, pa intimizam i kolorizam koji prosto rastapaju socijalnu i idejnu sadržinu dovodeći do čistog kolorističkog slikarstva, ne promjenom stava, koliko nekim dualističkim procesom do smjene angažovane umjetnosti, umjetnošću boje, - do "l’art pour l’arta" (bos. umjetnost zbog umjetnosti). Prve slike iz rane 1945. najčešće s temom zbjega slikane su nekom svježom zelenom gamom u neoromantičnom duhu koji podsjeća na predratne slike. Na prvim izložbama ULUBiH-a, njegovi crteži, studije i slike privlače najveću pažnju. Ali, bilo je i kritika. Mujezinoviću su zamjerili, nasuprot ostalim, da slika “jakim bojama”, u živom koloritu. Od 1947. godine usredsredio se na jednu veliku temu: "Prelaz preko Neretve", kojoj će sve ostalo biti podređeno. Završavajući veliki ciklus "Prelaz preko Neretve" sa još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. i preseljava se u rodnu Tuzlu. U susretu sa ljudima, rudarima, prateći život grada, na ulici, u Husinu, na pijaci, šaroliki a opet obični svijet, umjetnik se vraća zaboravljenom, razabiranju i prepoznavanju onih slika i zvukova koji su ga podsjećali na djetinjstvo. Nema područja u kojem nije izrazio svoj ogromni talenat. Nema vremena u kojem nije bio, niti će doći vrijeme u kojem će prestati biti. Jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.

U njegovu čast, jedna ulica u Beogradu, općina Novi Beograd, dobila je ime ulica Ismeta Mujezinovića.

Umro je u svojoj rodnoj Tuzli 7. januara 1984. godine.

Djela

• Žetelice
• Užina na radilištu
• Portret Marije
• Portret Romana Petrovića
• Kurir, crtež perom, tuš
• Portret maršala Tita, linorez u boji
• Prelaz preko Neretve
• Proboj
• Nošenje ranjenika
• Prsa u prsa, crtež

Nagrade

• 1979. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva;

Literatura

• Ismet Mujezinović, Serija likovne monografije, Ljubljana 1985.
• Ismet Mujezinović i Meša Selimović, Spomenici, znakovi ljudskog trajanja, Tuzla 1999.

Vanjski linkovi

• Napredak - Ismet Mujezinović Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine