Hercegovina

Hercegovina je geografska regija koja se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine. Zajedno sa regijom Bosna čini geografski prostor zemlje Bosne i Hercegovine.

Hercegovina nema službenu granicu. Ranije se nazivala Hum ili Humska zemlja, a ranije još i Zahumlje. Iako nema granice, pojedini autori navode da Hercegovina navodno obuhvata određene površine^[1] ili postotke^[1]^[2] Po nekima, Hercegovina u političkom smislu navodno obuhvata prijeratna općinska područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor-Rama, Stolac, Široki Brijeg i Trebinje. Međutim u geografskom smislu sjeverni dio Rame (prije Makljena) pripada Bosni, a južni dijelovi Tomislavgrada, Foče i Kalinovika (Ulog) pripadaju Hercegovini, pa ni takva ad hoc podjela nema smisla.

Geografija

Stari most u Mostaru

S istoka Hercegovina graniči s Crnom Gorom, s Bosnom sa sjevera (granica na Makljenu - sve što je sjevernije od Makljena smatra se Bosnom, a južnije od njega Hercegovinom), sa Završjem (Livno, Tomislavgrad, Kupres) sa sjeverozapada, a sa zapada, juga i jugoistoka s južnom Hrvatskom i jednim dijelom vodenom površinom Jadranskog mora. Glavno kulturno i upravno središte je grad Mostar.

Hercegovina se kao regija sastoji iz najmanje dvije podregije: niske (primorske ili jadranske) Hercegovine i visoke (gornje ili planinske) Hercegovine. Visoka Hercegovina ili Rudine obuhvata sliv gornje i srednje Neretve, znatan (nedefiniran) dio dinarskog predjela Bila i Polja, visoke planine: Velež (1968 m), Volujak (2294 m), Prenj (2155 m), Čvrsnica (2228 m), Crvanj (1920 m), kao i kraška polja: Nevesinjsko, Gatačko i druga. Rudine se stepenasto spuštaju ka Huminama ili Donjoj Hercegovini i Jadranskom moru. Na planini Prenj nalazi se Boračko jezero, u dolini rijeke Neretve je vještačko Jablaničko jezero, a u dolini njene pritoke Rame vještačko Ramsko jezero. U planinskoj Hercegovini navodno najveće naselje je Konjic.

Niska ili jadranska Hercegovina se prostire oko donjeg toka rijeke Neretve i u slivovima rijeka Bregava i Trebižat, obuhvata veliko Popovo polje, Mostarsko polje i kotlinu, dio Neretvanske blatije i Trebinjsko polje. I Humine su krečnjačko područje, sa flišnim pojasevima, bilima i poljima, te mnogim pećinama i jamama. Najpoznatija i najduža pećina je Vjetrenica (6,2 km). Hutovo blato je veliki ornitološki rezervat. Neretvanska blatija je močvarna i jezerska, ali i plodna, sa submediteranskom klimom. Trebišnjica, čiji se prirodni izvor nalazi na 398 metara nadmorske visine, nekada je sa svojih 98 km bila najveća ponornica u Evropi. Izvor je popotpljen 1964. u akumulacijskom Bilećkom jezeru, a nakon što je 1979. rijeka betonirana cijelim tokom, danas je to kanal koji povezuje dvije centrale (Gorica i Hutovo/Čapljina) i koji nema prirodnu vezu sa svojim okolišem. Neretva je duga 218 km i izvire na 320 metara iznad mora.

Geografsko-historijske mikroregije u Hercegovini

Historija

Hercegovina je geografska regija Bosne i Hercegovine. Kao geografski pojam, prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne, od 1580, bez posebnog spominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.

Zemlja dobija ime "Bosna i Hercegovina" 1833. kao rezultat političkih previranja u regionu.^[3]

Prethistorijsko doba

Trebinje

Najstariji tragovi ljudskog boravka na prostoru Hercegovine otkriveni su u (polu)pećini Badanj kod Stoca, u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16000 godina p. n. e. Ostala značajna nalazišta iz prahistorije nalaze se u Varvari kod Prozora, na Crvenim stijenama iznad Trebišnjice, Ravlića pećini kod Gruda, te Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara. U neolitu, mlađem kamenom dobu, osim spomenutih, postojala su i ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolini Posušja. Bronzano doba, u vremenu od 1800. do 700. p. n. e. znatno je bogatije historijskim nalazima. Najznačajniji ostaci iz bronzanog doba (a dijelom i iz željeznog) su gradine, fortifikacijske multifunkcionalne utvrde na brdskim vrhuncima, i gomile, kamene grobne humke razmještene bez očitog reda po brdskom krajoliku. U željeznom dobu, podregiju su naseljavali Iliri, prastanovnici Balkana.

Iliri nastanjaju manje zajednice i žive u međusobnom srodstvu sa ostalim ilirskim plemenima istog kraja. Najpoznatija ilirska plemena, koja su nastanjivala južne krajeve Bosne i Hercegovine su Delmati, Ardijejci i Daorsi. Delmati su u početku živjeli na području velikih kraških polja, kao što su: Duvanjsko i Livanjsko polje, no kasnije su se proširili sve do obala Jadranskog mora, a pretpostvalja se i do rijeke Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve živjeli su Ardijejci, koji su se bavili i plovidbom, za koju su od strane geopolitičkih neprijatelja prvenstveno romanskog i helenskog svijeta, neopravdano nazivani "piratima", iako su vršili presretanje tuđih, mahom rimskih brodova i kola, radi legitimnog naplaćivanja putarine i vodarine kao vida privređivanja.^[4] Ovo je dokaz da su Iliri bili suvereni na teritoriju današnje regije Bosne, koju tako vodeći istraživači Ilira danas nazivaju užom Ilirijom^[5]. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su vlastiti novac, a njihov glavni grad je bio iznad Ožanića kod Stoca. Rimljani su već u 3. vijeku p. n. e. prodrli u dolinu rijeke Neretve. Iz Narone (danas Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv Delmata, koje su pokorili nakon Batonovog ustanka 6. - 9. vijeka n. e.

Rimsko doba

Mogorjelo

Hercegovina ulazi u sastav rimske provincije Dalmacije. Dalmatski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je od Salone, glavnog grada Provincije Dalmacije, više cesta koje su presijecale područje Hercegovinu i koje su dalje išle prema sjeveru ili istoku. Jedna od značajnijih bila je ona smjerom Salona - Narona - Diluntum - Leusinium (danas: Solin - Vid - Stolac - Trebinje). Iz rimskog doba ostao je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa, koji se danas čuvaju u regionalnim muzejima u Sarajevu, Splitu, Mostaru, Livnu i Humcu. Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (tzv. villae rusticae), među kojima su najznačajnija: Mogorjelo, Panik i Višići. U ranokršćanskom razdoblju podižu se bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin i Lisičići.

Upadi Slavena

Slap Kravica kod Ljubuškog

Od 6. vijeka započinju prodori Slavena preko rimskih provincija, uz česte pokolje lokalnog stanovništva poput pokolja preko 7000 žena i djece za samo dva dana 548. godine u Draču. U tom naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. Slavenska sila bila je toliko nemilosrdna da je lokalno stanovništvo bilo prinuđeno prihvatati njihov jezik kako bi prividnom asimilacijom privolili slavenske horde da poštede živote stanovništva. Rimski historičar Procopius u zapisima iz 550. godine, označio je Slavene kao neviđene divljake i najveću opasnost po civilizaciju, dajući precizne podatke o svim njihovim pokoljima Ilira i Tračana. Navodi da je u tim pokoljima pobijeno ili odvedeno u roblje preko 4 miliona ljudi ili većina tadašnjeg stanovništva rimske provincije Dalmacije tj. Ilirije.

U 10. vijeku bizantijski car Konstantin Porfirogenet, koga istočni izvori smatraju i historičarem, na području Hercegovine bilježi tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganiju, Zahumlje i Travuniju. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Vičević (910 - 950.) Kasnije Zahumlje navodno potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.

Srednjovjekovna Bosna

Iz ranog srednjeg vijeka, vjerovatno 12-og, potiče Humačka ploča, spiralni natpis na ćirilici s ostacima glagoljskih slova, koja se danas nalazi u bogatoj arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinških mačeva, ostruga, nakita i novca, posebno bizantskog.

Teritorijalno širenje Bosanske banovine na područje Hercegovine započeo je ban Stjepan II Kotromanić (1322-1353). Svoju državu proširio je 1326. godine na područje Huma, koji se prostirao dolinom rijeke Neretve. U titulaturi bosanskog vladara uvršten je Hum. Dijelovi područja Hercegovine koji nisu bili u sastavu Huma ušli su u sastav Bosne u doba bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića 1373-1377. godine. U 15. vijeku najvažnija vlastela na području hercegovine su Radivojevići, Nikolići, Pavlovići i Kosače. Najistaknutiji među njima su iz roda Kosače, Sandalj Hranić Kosača i njegov sinovac i nasljednik u vodstvu u rodu Stjepan Vukčić Kosača. Veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukčić Kosača 1448. uzima titulu hercega, po kojoj je posjed kojim je on upravljao kasnije nazvan Hercegovom zemljom ili Hercegovinom i po kojoj je Hercegovina dobila ime. Granice Hercegovine tada nadilaze moderna poimanja Hercegovine jer su se u rukama Stjepana Vukčića nalazili posjedi u Gornjem Podrinju (na primjer Foča, Samobor, Sokol, Polimlju (Prijepolje), Crnoj Gori (Pljevlja, Herceg-Novi), Hrvatskoj (Makar, Imotski). To danas poznajemo kao Stara Hercegovina.

Na području koje je do današnjih dana poznato kao Hercegovina najvažnije privredno područje je bilo u luci i trgu Drijeva na Neretvi, u neposrednoj blizini Gabele. Tokom srednjeg vijeka hercegovačkim područjem prošli su svi glavni vjerski tokovi koji su zahvatili istočnu jadransku obalu. Poslije prvog talasa kristijanizacije, primat je imala Srpska pravoslavna crkva. Od 1326. godine značajnu ulogu na hercegovačkom području imaju katoličanstvo (naročito preko franjevaca) i Crkva bosanska.

Utvrđeni gradovi na području Hercegovine su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidovski, Trebinje, Mičevac, Klobuk i Ključ kod Gacka.

Hercegovačko područje u kulturnom pogledu prepoznatljivo je stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima. među najznačajnijim nekropolama je nekropola Radimlja kod Stoca. Među značajnijim ćiriličnim natpisima na stećcima, je natpis Vignja Miloševića iz Kočerina kod Širokog Brijega nastao oko 1404. godine.

Osmanlijsko doba

Počitelj

Osmanlije osvajaju Bosnu 1463, a posljednje uporište Hercegove zemlje utvrđeni Novi osvojeno je 1482. Time je bivša Hercegova zemlja, Hercegovina u potpunosti ušla u sastav Osmanlijskog carstva. Ranije, 1476/1477. osvojena područja Hercegove zemlje bila su popisana od strane Osmanlija. Hercegovački sandžak osnovan je 1471. godine i imao je sjedište u Foči. Hercegovački sandžak se 1580. godine nalazi u sastavu Bosanskog pašaluka.

Bosna je sve do sredine 19. vijeka obuhvatala i teritoriju današnje podregije Hercegovine. Naime, prva osmanlijska administrativna jedinica tzv. Ejalet Bosna uspostavljena je 1527,^[6](en) ^[7](en) nakon skoro jednog vijeka oružanog otpora naročito na sjeveru i zapadu zemlje. Potom je 1580. godine eyalet prerastao u Pašaluk Bosna koji biva izdijeljen u sandžake, a na kraju prerasta u Vilajet Bosna. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne,^[8](en) tj. bez posebnog pominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.

Austro-Ugarsko doba

20. vijek

Gradovi

Klima

Na klimu u Hercegovini utiče blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina. U velikom dijelu Hercegovine prevladava uglavnom sredozemna klima, koju karakteriziraju blage zime i topla ljeta. Izrazito kišni mjeseci javljaju se tokom hladnijih godišnjih doba od novembra do februara. Blizina Jadranskog mora tokom zime omogućuje zračenje topline nagomilane u ljetnom razdoblju, čime ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum tokom ljetnih mjeseci jula i augusta, i ne rijetko se penju i do 40 stepeni Celzijusa. Maksimum padavina u ovom kraju izlučuje se u jesenskim mjesecima, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u novembru i decembru. U visokoj Hercegovini i planinskim područjima ove regije prevladava uglavnom kontinentalna klima sa izraženijim snježnim padavinama. Područja od Gruda, Širokog Brijega i Drežnice te dalje prema Trebinju i jugu imaju blagu mediteransku klimu, sa vrućim ljetima i blagim kišnim i vjetrovitim zimama, Posušje, Gornja Drežnica i ostala područja na kojima se sudara oštra planinska i blaga mediteranska klima imaju uglavnom mješane klime odnosno submediteranske sa utjecajima planinske klime, tako da ta područja imaju oštre zime i vruća ljeta. Dok već prve uzvisine iznad Posušja kao što je recimo Radovanj ili iznad Drežnice Draga, imaju već skoro čiste planinske klime, kao i sva ostala sjevernija područja.

Najizraženiji vjetrovi pušu sa sjevera i sjeveroistoka. Bura, suhi sjeverni vjetar, puše u cijeloj Hercegovini, a najviše zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom. Nasuprot buri, tokom jeseni i proljeća javlja se i drugi vjetar ovih krajeva: jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, a zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije pljuskova prestaje.

Vegetacija

Smokva

U južnim dijelovima Hercegovine pretežito vlada zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tokom cijele godine. Njeno zeleno lišće ukras je krečnjačkih brda i obale mora u Neumu. Niska Hercegovina raspolaže prostranim i bujnim hrastovim šumama, koji mjestimično ukrašavaju pejzaže i sjevernijih dijelova Hercegovine. Visoka Hercegovina obiluje i brojnim površinama četinarskih šuma.

U Hercegovini se može naći nekoliko endemskih biljnih vrsta, a svakako jedna od najznačajnijih sredozemnih jest šipak. Srednjoevropskom flornom elementu pripadaju tilovina, bukva, hrast i bršljan. Evroazijski florni element je obični bor. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Pčele rado nastanjuju ovo područje, dajući u košnicama Hercegovine čuveni ljekoviti med.

Hercegovački duhan (Nicotinum tabacum) spada među kvalietnije duhane u svijetu. Danas je njegova proizvodnja gotovo prestala.

Hercegovačko Neretvanski kanton

Među njih spadaju i hercegovačka vina Žilavka i Blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini, na njenoj kraškoj podlozi i pod njenom ugodnom klimom Mediterana. Zahvaljujući blagim klimatskim uvjetima i svom položaju, ovaj kraj poznat je i po prvim trešnjama, koje sazrijevaju mnogo ranije nego u ostalim krajevima zemlje. Istovremeno, krajolik krase i brojne plantaže voća na kojima rastu mnoga stabla trešanja, višanja, šljiva, krušaka, kajsija, breskvi, jabuka. Uz to, ovaj dio Bosne i Hercegovine postao je jedan od najvećih centara za uzgoj povrća u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Poznate ličnosti

Turističke znamenitosti

Stari most (zajedno sa historijskom jezgrom starog Mostara)
Stari grad Počitelj
Stari grad Stolac
Stari grad Ključ
Historijska jezgra starog Trebinja
Tekija na Buni
Arslanagić most
Osman-pašina džamija u Trebinju
Pravoslavni manastir Žitomislići
Franjevački samostan Šćit
Franjevački samostan Humac, Međugorje
Mogorjelo (villa rustica)
ilirski grad Daorson
arheološko nalazište Gabela
nekropola stećaka Radimlja
nacionalni park Hutovo blato
pećina Vjetrenica
vodopad Kravica, jadranska kupališta u Neumu
muzej i memorijalni spomen kompleks "Bitka na Neretvi" u Jablanici
Karađoz-begova džamija

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b Velagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine Arhivirano 29. 7. 2017. na Wayback Machine, u: Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, septembar 2005., br. 191., str. 82-84. ISSN 0350-6517
^ Ekonomska regija Hercegovina^{[mrtav link]}, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u saradnji s EU RED Project, Mostar, novembar 2004., str. 24-26.
^ Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995, str. 27–30.
^ Bragg, E. Illyrian piracy – ancient endemic or historical construct? Wadham College Oxford, 2005 [1]
^ Wilkes, J. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000
^ Administrativne jedinice Osmanlijskog carstva.^{[mrtav link]}
^ Godine osvajanja pojedinih zemalja od strane Osmanlijskog carstva.
^ Provincija Bosna u Osmanlijskom carstvu.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Hercegovina

[Velagić-1] Velagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine Arhivirano 29. 7. 2017. na Wayback Machine, u: Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, septembar 2005., br. 191., str. 82-84. ISSN 0350-6517

[2] Ekonomska regija Hercegovina^{[mrtav link]}, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u saradnji s EU RED Project, Mostar, novembar 2004., str. 24-26.

[3] Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995, str. 27–30.

[4] Bragg, E. Illyrian piracy – ancient endemic or historical construct? Wadham College Oxford, 2005 [1]

[5] Wilkes, J. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000

[6] Administrativne jedinice Osmanlijskog carstva.^{[mrtav link]}

[7] Godine osvajanja pojedinih zemalja od strane Osmanlijskog carstva.

[8] Provincija Bosna u Osmanlijskom carstvu.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]