Bileća

naselje i općina u Bosni i Hercegovini

Bileća je općina i naseljeno mjesto u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini. Površina općine je 632,33 km2. Administrativno je dio Republike Srpske. Prema popisu stanovništva 2013. općina Bileća ima 11.536 stanovnika. Općina Bileća je pogranična općina prema Crnoj Gori, na sjeveru sa Nevesinjem i Gackom, na zapadu sa Berkovićima i Ljubinjem i na jugu sa Trebinjem.

Bileća
Općina i naseljeno mjesto
Opština Bileća
Zastava Bileća
Zastava
Službeni grb Bileća
Grb
Općina Bileća u Bosni i Hercegovini
Općina Bileća u Bosni i Hercegovini
Bileća nalazi se u Bosna i Hercegovina
Bileća
Bileća
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833Koordinate: 42°52′29.5″N 18°25′40.2″E / 42.874861°N 18.427833°E / 42.874861; 18.427833
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpćinaBileća
Vlada
 • NačelnikVeselin Vujović[1] (SDS)
Površina
 • Općina636,84 km2
 • Naseljeno mjesto9,12 km2
Nadmorska visina476 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina10.807
 • Općina (gustoća)16,97 /km2
 • Naseljeno mjesto7.616
 • Naseljeno mjesto (gustoća)835,09 /km2
Demonim(i)Bilećanin
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj89 230
Pozivni broj(+387) 59
Matični broj201545[2]
Matični broj općine20044
Veb-sajtwww.opstinabileca.ba
Bilećko jezero

Geografija

Bileća je locirana u istočnoj Hercegovini. Nadmorska visina gradskog područja je 476 m. Na području Bileće se ukrštaju sredozemna i kontinentalno-planinska klima. Reljef je brdovit između kojeg se nalaze kraška polja: Dabarsko, Fatničko, Plansko i Bilećko. Južno od Bileće nalazi se izvor rijeke Trebišnjice. Godine 1966. je izgrađena hidroelektrana i stvorena je jedna od najvećih vještačkih akumulacija u svijetu, Bilećko jezero, koje ima dužinu 18 km, a širinu 3–4 km. Podizanjem brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici, prije skoro pola vijeka, njene ukroćene vode, pretočene u Bilećko jezero, prekrile su sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše. Osim kuća i imanja, ispod Bilećkog jezera tada je ostalo i bogato kulturno-historijsko naslijeđe iz rimskog doba.

Historija

Ilirsko i Rimsko doba

Prvi tragovi civilizacije na području općine Bileća datiraju još iz neolita, o čemu svjedoče arheološki lokaliteti još uvijek nedovoljno istraženi. Prethistorijski tumuli, gradine i gomile, kojih prema najnovijim istraživanjima ima preko 2000, jasno ukazuju na kontinuitet i gustoću stanovništva. Posebno se ističe tumul iz Plane u kojem su nađene dvije kacige, dvanaest kopalja, veći broj fibula i ukosnica (poznatih i iz Glasinca).[3]

U sastav rimske države južni dijelovi općine Bileća ulaze 135. god p.n.e. nakon pokoravanja Ardijejaca i Plereja (držali su prostor između Popova polja i Boke Kotorske). Zajedno sa Trebinjem bilo je u sastavu Epidaura (Cavtat), najjužnije rimske kolonije na istočnoj obali Jadrana, kao njegovo zaleđe. Iz tog vremena je čuvena U-vila urbanu u Paniku, vlasništvo bogatog Italika, oko koje se razvio veliki građevinski kompleks, centar prostrane latifundije (oranice, pašnjaci, šume). Ovoj vili pripadale su i ostale građevine, villa rustica na Dračevoj strani, na Potkućnicama i uz Trebišnjicu, te niz drugih objekata, među kojima i kultnih (hram, mauzolej, grobnica). Na mozaicima i freskama U-vile iz III vijeka su prisutni simboli kršćanstva (Orfej, Meduza), pa istraživači to smatraju prvim tragovima kršćanstva u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Domaće epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima po kraškim poljima i poljicima, prihvatajući sporo romanizaciju.

Istočno od plemena Daorsa, koje se nalazilo na području Stoca, bilo je pleme Deremisti, na području Dabarskog, Fatničkog i Planskog polja, a vjerovatno i na mjestu današnjeg grada Bileća. U Fatnici je nađen natpis tipičan za jugoistočno ilirsko područje. Relativno bogati arheološki i naseobinski elementi sa Dabarskog područja, Fatnice, Orahovica i Plane govore o znatnoj naseljenosti i u Rimsko doba. To najbolje potvrđuje urbano naselje u Orahovicama sa građevinskim ostacima (zidovi u temelju, profilirani ulomci krovnog vijenca neke monumentalne zgrade, mnoštvo opeke i crijepa), koji se nalaze na prostoru 700x400 metara.[3]

Srednji vijek

Prvi pomen Bileće kao naseljenog mjesta nalazimo u dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, kada se pominje pod nazivom Bilechia. Također u istim izvorima i pod istim nazivom Bileća se pominje i u 14. i 15. vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjovjekovnom karavanskom putu. U jednom dokumentu iz 8. septembra 1388. godine ističe se da je vojska vojvode Vlatka Vukovića u polju kod Bileće teško porazila osmanlijsku vojsku pod komandom Šahin-paše, što se ujedno smatra i jednim od prvih poraza Osmanlija na Balkanu.[4]

U periodu od XIII do XVI vijeka na ovim prostorima historija bilježi i veliki broj stećaka, koji kao monoliti teže i do 5 tona. U okviru projekta koji ima za cilj nominaciju stećaka - nadgrobnih spomenika za upis na listu svjetske baštine - UNESCO, sa teritorije Bileća je i nekropola u naselju Baljci. Bileća je potpala pod osmanlijsku vlast 1466. godine i u vijekovima vladavine Carstva na ovim prostorima teško stradala zbog vječitih buna i otpora. U neposrednoj blizini Bileće nalazi se Vučji Do, gdje se odigrala čuvena Vučidolska bitka 1876. godine, u kojoj je učestvovalo 16 bilećkih četa. Odlukom Berlinskog kongresa Bileća je ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, i u tom periodu dolazi do privrednog razvitka. Prva osnovna škola u Bileći je otvorena 1880. godine.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva – općina Bileća

Sastav stanovništva – općina Bileća
2013.[5]1991.[6]1981.[7]1971.[8]
Osoba10 807 (100,0%)13 284 (100,0%)13 199 (100,0%)13 444 (100,0%)
Srbi10 646 (98,51%)10 628 (80,01%)10 190 (77,20%)10 880 (80,93%)
Crnogorci54 (0,500%)317 (2,402%)261 (1,941%)
Nisu se izjasnili30 (0,278%)
Bošnjaci26 (0,241%)1 947 (14,66%)11 803 (13,66%)12 079 (15,46%)1
Hrvati21 (0,194%)39 (0,294%)44 (0,333%)82 (0,610%)
Nepoznato11 (0,102%)
Ostali11 (0,102%)448 (3,372%)34 (0,258%)50 (0,372%)
Muslimani5 (0,046%)
Jugoslaveni3 (0,028%)222 (1,671%)773 (5,857%)69 (0,513%)
Makedonci24 (0,182%)14 (0,104%)
Albanci8 (0,061%)1 (0,007%)
Slovenci6 (0,045%)8 (0,060%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naselje Bileća

Sastav stanovništva – naselje Bileća
2013.[9]1991.[10]1981.[7]1971.[8]
Osoba7 616 (100,0%)7 568 (100,0%)5 763 (100,0%)4 033 (100,0%)
Srbi7 500 (98,48%)5 619 (74,25%)3 882 (67,36%)2 810 (69,68%)
Crnogorci52 (0,683%)286 (4,963%)190 (4,711%)
Hrvati19 (0,249%)39 (0,515%)42 (0,729%)82 (2,033%)
Nisu se izjasnili19 (0,249%)
Ostali9 (0,118%)411 (5,431%)26 (0,451%)36 (0,893%)
Bošnjaci7 (0,092%)1 290 (17,05%)1841 (14,59%)1828 (20,53%)1
Muslimani4 (0,053%)
Nepoznato4 (0,053%)
Jugoslaveni2 (0,026%)209 (2,762%)651 (11,30%)64 (1,587%)
Makedonci23 (0,399%)14 (0,347%)
Albanci7 (0,121%)1 (0,025%)
Slovenci5 (0,087%)8 (0,198%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Okosnicu privrede Bileće čine tekstilna, metalna i prehrambena industrija. Posljednjih godina posebno je došao do izražaja razvoj privatnih preduzeća i radnji. Sve se više razvija posao berbe i obrade kamena. Bilećko jezero i rijeka Vrijeka (kod naselja Divin) posebno pružaju dobre uslove za razvoj ribolova.

Kultura

U Bileći se od 1997. godine dodjeljuje književna Nagrada "Svetozar Ćorović".

Nacionalni spomenici

Sport

U Bileći se nalazi nogometni klub "Hercegovac", osnovan 1935. godine, kao i istoimeni karate, košarkaški, šahovski, kuglaški, rukometni i odbojkaški klubovi. Košarkaški klub ostvaruje danas veoma solidne rezultate u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.[nedostaje referenca]

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Bileća". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 6. 12. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ a b Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  4. ^ "Noel Malcom- Povijest Bosne". Arhivirano s originala, 14. 3. 2016. Pristupljeno 25. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 10. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi