Nevesinje

naselje i općina u Bosni i Hercegovini

Nevesinje je naseljeno mjesto i središte istoimene općine na jugoistoku Bosne i Hercegovine, sa 4.068 stanovnika u gradu, odnosno 14.448 stanovnika u općini 1991. godine. Na popisu iz 2013. naseljeno mjesto Nevesinje imalo je 5.162, a općina 12.961 stanovnika. Susjedne općine su: Konjic, Mostar, Istočni Mostar, Berkovići, Bileća, Gacko, Kalinovik.

Nevesinje
Općina i naseljeno mjesto
Opština Nevesinje
Trg u Nevesinju
Trg u Nevesinju
Službeni grb Nevesinje
Grb
Općina Nevesinje u Bosni i Hercegovini
Općina Nevesinje u Bosni i Hercegovini
Nevesinje nalazi se u Bosna i Hercegovina
Nevesinje
Nevesinje
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°15′31.3″N 18°06′48.5″E / 43.258694°N 18.113472°E / 43.258694; 18.113472
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
Vlada
 • NačelnikMilenko Avdalović[1] (SNSD)
Površina
 • Općina887,11 km2
 • Naseljeno mjesto5,15 km2
Nadmorska visina885 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina12.961
 • Općina (gustoća)14,61 /km2
 • Naseljeno mjesto5.162
 • Naseljeno mjesto (gustoća)1.002,33 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj88 280
Pozivni broj(+387) 59
Matični broj214787[2]
Matični broj općine20389
Veb-sajtwww.opstinanevesinje.rs.ba

Geografija

Nevesinje leži na zapadnoj periferiji Nevesinjskog polja, u podnožju strmog prevoja Grebak. Od Mostara je udaljen 36 km a od 1973. godine povezan je sa njim magistralnom cestom.

Općina Nevesinje je dinarsko područje sa prosječnom nadmorskom visinom od 860 metara. Smješteno je najvećim dijelom na Nevesinjskom polju, čija je ukupna površina 18 hiljada hektara. Kroz polje protiče ponornica Zalomka. Na teritoriji općine su dvije planine, Velež sa sjeverozapadne strane i Crvanj sa sjeveroistočne. Na istoku je prostrana visoravan Morine.

Sjeverno od grada, ispod Veleža, na udaljenosti od 4 km. je vještačko jezero Alagovac. Služi za napajanje grada.

Površina općine je 923 km2.

Klima je kontinentalna sa dugim i hladnim zimama i kratkim i toplim ljetima. Najviše padavina je u kasnu jesen i proljeće.

Teritorijalno je općina danas manja, jer su neka bošnjačka naselja danas u sastavu općine Mostar, dok su prije bila u sastavu općine Nevesinje. Radi se o selima Žulja i Rabina.

Historija

Porijeklo imena

Nevesinje – latinski – Neuesigna; Neuisina; Netusina; Neusigne – prvi put se kao župa pominje u 12. vijeku. Prema nekim mišljenjima naselje je svoje ime dobilo prema riječima – neue signesniježna pustinja. Drugo tumačenje, jednako moguće, je da je Nevesinje dobilo ime po ljekovitoj biljci nazvanoj u staroslavenskom jeziku – delesile – devet sila, što ukazuje na ljekovitu moć biljaka. Ova riječ, sa malim varijantama poznata je u više slavenskih jezika, pa i u našem – kao devesilj, u značenju biljke, a ponekad i kao: devesinj, nevesilj i nevesinj, prema kom obliku je i došlo do naziva Nevesinje.

Područje Nevesinja u starom vijeku

U ilirsko doba ovdje je živjelo pleme Glindicioni (Glinditiones) sa XLIIII dekurije. O tome svjedoči veći broj naselja gradinskog tipa smještenih uz prometnicu kroz Nevesinjsko polje. Tu cestu su Rimljani obnovili, da bi njome uspostavili promet između primorja i srednje Bosne, a uz cestu izgradili svoja naselja: Udrežnja, Biograd, Zovi Dol, Kifino Selo (Drenovik), Postoljani, Presjeci, Luka, Zaborani, Bratač, Džinova mahala. U Drenoviku (Kifino Selo) su se susretali putevi iz Gatačkog polja, Dabarskog polja i Uloga, pa je tu bilo najveće rimsko naselje toga doba.[3]

Upravo tim starim rimskim, kasnije i srednjovjekovnim putem, na Zaborane iz pravca Sarajeva u proljeće 1465. godine došli su Turci i uspostavili svoj logor u nevesinjskom polju, odakle su dalje krenuli u osvajanje Gacka, Bileće i Trebinja.

Područje Nevesinja u srednjem vijeku

Prvi pouzdani historijski podatak o Nevesinju nalazi se u ljetopisu Pećke patrijaršije, u kom se kaže da je Sava Nemanjić (Sveti Sava) u Nevesinju 1219. godine postavio prvog humskog episkopa. U dubrovačkim izvorima Nevesinje se prvi put pominje 1281. godine. Župsko sjedište nevesinjske župe i glavni grad bio je Vjenačac – Vincac. Grad se nalazio iznad sadašnjeg gradskog naselja, lokalni naziv Knežaca, Knežak ili Grad, gdje se nalaze ostaci utvrđenja i gradskih zidina. Pored Vjenačca značajno utvrđeno mjesto bio je Biograd.

U prvim decenijama 14. vijeka Nevesinjem je vladala porodica Sankovića, koji su bili uticajni i redovno su učestvovali u zborovima bosanskih velikaša kao predstavnici Humske zemlje. Ovaj vlastelinski rod Nevesinja, Zagorja (oblast Kalinovika) i proširenih krajeva: Dabar, Popovo, Primorje i Konavli, bio je politički veoma aktivan u bosanskoj državi sve do početka 15. vijeka (1330- 1404), kada ih je pokorio vojvoda Sandalj Hranić Kosača.

Vojvoda Sandalj Hranić boravio je povremeno na području Nevesinja na putu iz svojih rezidencija na Drini i Blagaju te kraljevoj zemlji (Contrata del re) gdje je odlazio na sabore bosanske države. Historijski izvori zabilježili su da je 31. jula 1421. godine vojvoda Sandalj Hranić boravio u Nevesinju i primio dubrovačke poslanike. To isto je učinio i 12. septembra 1430. godine. Svoju čuvenu povelju kojom potvrđuje Dubrovčanima njihove privilegije dobijene od njegovih predhodnika, prije svega strica Sandalja Hranića, potvrdio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosača poveljom od 10. oktobra 1435. godine "pod gradom Vjenčacem na Nevesinju".

Područje Nevesinja u novom vijeku

Već od 12. juna 1469. godine u Nevesinju se pominje vojvoda turskog porijekla. Prvo stolovanje Turaka je bilo u Žiljevu, udaljenom 4 km od Nevesinja. Po svom starom običaju kojim su vodili računa o svojim susjedima, Dubrovčani su novom gospodaru Nevesinja – vojvodi Huseinu, poslali dar u augustu 1470. godine. Nevesinje ima i kadiju od iste godine.

Prilikom svog puta iz 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebi je prošao kroz gradić Nevesinje i zapisao da je to kadiluk s rangom od tri stotine akči, sa sedamdeset sela. Također navodi da Nevesinje ima svega šest mahala od čega su dvije hrišćanske. Imenom navodi i opisuje tri džamije, sahat-kulu, dvije medrese, školu za izučavanje islamske tradicije (dār ul-hadīs), školu za obuku pravilnog čitanja Kur'ana (daru'l-kurrā), a spominje i šest osnovnih škola, jednu javnu kuhinju (imaret), han, hamam i tekije.

Jedna od džamija koje Evlija Čelebija spominje jeste i Careva džamija smještena u mahali, na zapadnoj periferiji Nevesinja. Džamija je sagrađena između 1481. i 1512. godine, i smatra se jednom od najstarijih džamija na prostoru Bosne i Hercegovine. Srušena je 1992.[4] Obnova je počela 2013 [5]

Dolaskom Osmanlija Vjenačac-Vinačac počinje da stagnira, a danas su na tom mjestu vidljivi ostaci bedema i kula.

Najznačajniji događaj ovog perioda je Nevesinjska puška pobuna srpskog i crnogoskog stanovništva započeta 23. juna 1875. godine u Bišini, na Četnoj poljani iz ruku nevesinjskog hajduka i harambaše Pere Tunguza i njegove čete. Ovaj ustanak bio je signal čitavoj Hercegovini da se digne na pobunu protiv osmanske vlasti. Na Malu Gospojinu – 8. septembra 1874. godine kod crkve u selu Biograd, Nevesinje, sazvan je zbor narodnih prvaka Nevesinja na kom je odlučeno da se krene sa ustankom u proljeće naredne godine.

Brojni su uzroci ovom ustanku, ali je neposredan povod bio napad čete harambaše Pera Tunguza na turski karavan u Bišini (put Mostar-Nevesinje), na Četnoj poljani, dana 23. juna (po novom – 5.jula) 1875. godine i ubio sedam turskih kiridžija. Kroz dva dana u crkvi u Kifinu Selu 25. juna – ( 7. jula), donesena je odluka da se akcija za ustanak ubrza i u ostalim srezovima Hercegovine. Ustaničke čete već 27. juna (9. jula) u selu Krekovi su otpočele prvu borbu. To je preraslo u opšteevropsku krizu.

Da je nezadovoljno novom austro-ugarskom vlašću Nevesinje je vrlo brzo pokazalo ustankom 1882. godine.

Slobodarski duh Nevesinja se iskazao i kroz dobrovoljački pokret (u Balkanskim ratovima i kroz solunske dobrovoljce-njih oko 1000). Nevesinje je vječno kaljeno u otporu, pa ni pokret Mlada Bosna nije mogao bez nevesinjskog nadahnuća-žrtvom Bogdana Žerajića – člana ove organizacije.

Svoje slobodarsko opredjeljenje Nevesinje je pokazalo i u organizovanju demonstracija 27. marta 1941. To su potvrdili potpunim odzivom u aprilskom ratu 1941. godine.

Kultura

Nacionalni spomenici

Stanovništvo

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Nevesinje imala je 14.448 stanovnika, raspoređenih u 56 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Nevesinje je, gotovo u cjelini, ušla u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Dramiševo, Hrušta, Luka, Rabina, Seljani, Zaborani i Žulja.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Nevesinje

Sastav stanovništva – općina Nevesinje
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]1961.[10]
Osoba12 961 (100,0%)14 448 (100,0%)16 326 (100,0%)19 333 (100,0%)20 287 (100,0%)
Srbi12 353 (95,31%)10 711 (74,13%)11 587 (70,97%)14 479 (74,89%)15 657 (77,18%)
Bošnjaci533 (4,112%)3 313 (22,93%)13 853 (23,60%)14 370 (22,60%)13 440 (16,96%)1
Hrvati28 (0,216%)210 (1,453%)276 (1,691%)384 (1,986%)553 (2,726%)
Nisu se izjasnili19 (0,147%)
Ostali10 (0,077%)91 (0,630%)26 (0,159%)37 (0,191%)19 (0,094%)
Nepoznato7 (0,054%)
Muslimani5 (0,039%)
Crnogorci3 (0,023%)34 (0,208%)28 (0,145%)9 (0,044%)
Jugoslaveni2 (0,015%)123 (0,851%)539 (3,301%)28 (0,145%)594 (2,928%)
Slovenci1 (0,008%)4 (0,025%)3 (0,016%)3 (0,015%)
Albanci6 (0,037%)4 (0,021%)5 (0,025%)
Makedonci1 (0,006%)7 (0,035%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Nevesinje

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Nevesinje
2013.[6]1991.[7]1981.[8]1971.[9]1961.[10]
Osoba5 162 (100,0%)4 068 (100,0%)3 605 (100,0%)3 055 (100,0%)2 349 (100,0%)
Srbi5 125 (99,28%)3 247 (79,82%)2 622 (72,73%)2 268 (74,24%)1 625 (69,18%)
Nisu se izjasnili14 (0,271%)
Hrvati6 (0,116%)39 (0,959%)59 (1,637%)91 (2,979%)109 (4,640%)
Ostali6 (0,116%)44 (1,082%)4 (0,111%)10 (0,327%)10 (0,426%)
Bošnjaci5 (0,097%)634 (15,59%)1593 (16,45%)1642 (21,01%)1260 (11,07%)1
Jugoslaveni2 (0,039%)104 (2,557%)304 (8,433%)25 (0,818%)323 (13,75%)
Nepoznato2 (0,039%)
Slovenci1 (0,019%)4 (0,111%)3 (0,098%)2 (0,085%)
Muslimani1 (0,019%)
Crnogorci13 (0,361%)12 (0,393%)9 (0,383%)
Albanci6 (0,166%)4 (0,131%)4 (0,170%)
Makedonci7 (0,298%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Mjesne zajednice (1991)

  • MZ Bijenja - obuhvata naseljena mjesta: Donja Bijenja, Gornja Bijenja, Humčani i Postoljani
  • MZ Biograd - obuhvata naseljeno mjesto Biograd
  • MZ Drežanj - obuhvata naseljena mjesta: Donji Drežanj, Gornji Drežanj i Slato
  • MZ Grabovica - obuhvata naseljena mjesta: Budisavlje, Grabovica, Podgrađe i Šipačno
  • MZ Kifino Selo - obuhvata naseljena mjesta: Bratač, Kifino Selo i Krekovi
  • MZ Luka - obuhvata naseljena mjesta: Borovčići, Dramiševo, Kruševljani, Luka, Prkovići, Seljani i Zaborani
  • MZ Lukavac - obuhvata naseljena mjesta: Donji Lukavac, Gornji Lukavac, Jugovići i Rogače
  • MZ Nevesinje - obuhvata naseljena mjesta: Batkovići, Bojišta, Miljevac, Nevesinje i Šehovina
  • MZ Odžak - obuhvata naseljena mjesta: Odžak, Rast, Zalužje i Žiljevo
  • MZ Pridvorci - obuhvata naseljena mjesta: Hrušta, Kovačići, Kljuna, Lakat, Presjeka, Pridvorci i Sopilja
  • MZ Rabina - obuhvata naseljena mjesta: Jasena, Rabina, Žuberin i Žulja
  • MZ Rilja - obuhvata naseljena mjesta: Gaj, Plužine, Rilja i Zalom
  • MZ Udrežnje - obuhvata naseljeno mjesto Udrežnje
  • MZ Zovi Do - obuhvata naseljena mjesta: Bežđeđe, Kljen, Studenci, Trusina i Zovi Do

Poznate osobe

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Nevesinje". izbori.ba. Pristupljeno 29. 11. 2016.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. ^ Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
  4. ^ Nacionalni spomenik[mrtav link]
  5. ^ Obnova džamije
  6. ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  7. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SR Bosne i Hercegovine 1991" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 15. 11. 2015.
  8. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 11. 2015.
  9. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 11. 2015.
  10. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.

Vanjski linkovi