Gazi Husrev-beg

Gazi Husrev-beg (1480–1541) bio je bosanski beg[1][2] u Osmanlijskom Carstvu u prvoj polovini 16. vijeka.

Gazi Husrev-beg
Gazi Husrev-begovo turbe.jpg
Turbe Gazi Husrev-bega (desno) u haremu njegove džamije u Sarajevu
Rođenje1480.
Smrt1541.
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu (slika iz 1900.)

BiografijaUredi

Gazi Husrev-beg je bio vojni strateg i smatra se najznačajnijim namjesnikom osmanlijske Bosne. Otac mu je bio Ferhad-beg namjesnik Trakije. Husrev-begova majka bila je sultanija Seldžuka kćerka sultana Bajazida II. Serez je bio njena rezidencija, rezidencija osmanske princeze. Time je pradjed Husrev-bega bio sultan Mehmed II. Otac Husrev-bega, Ferhad-beg poginuo je 1486. kod Adane. Majka Seldžuka je sina odvela kod djeda, sultana Bajezida II u Carigrad, gdje se Husrev-beg odgajao i školovao u carskom saraju.[3]

Kao smederevski sandžak-beg sudjelovao je u osvajanju Beograda, nakon čega je 15.9.1521. godine postavljen na položaj bosanskog sandžak-bega.[4] Gazi Husrev-beg je ratovao protiv Mlečana, Mađara i ostatka Bosanskog kraljevstva koje se bunilo protiv Osmanlijskog Carstva. Za manje od tri godine osvojio je Knin, Skradin i Ostrovicu. Nakon ratnih uspjeha, Gazi Husrev-beg je odlukom carskog divana imenovan bosanskim sandžak-begom. Pod vodstvom Gazi Husrev-bega, Osmanlijska vojska je brzo napredovala u ratovanju. Gazi Husrev-beg je također osvojio utvrđene gradove Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karmatin, Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč i Požegu.

 
Poslanici kralja Ferdinanda I kod Gazi Husrev-bega 1530. godine.

Smatra se da je Gazi Husrev-beg izgubio život u bici u Crnoj Gori 1541. godine, odnosno da ga je ubio Crnogorac iz plemena Kuča. Naprotiv, Gazi Husrev-beg je umro u Sarajevu o čemu svjedoči bilješka u Fojničkoj hronici.[5] Sahranjen je u turbetu u haremu svoje džamije, a iznad vrata na turbetu piše: "Neka svaki dan milost Božija i blagoslov na njeg pada."

VakufiUredi

Gazi Husrev-begov vakuf zasniva se na njegove tri vakufname (vakufne), prva je izdata novembra 1531. godine, druga januara 1537., a treća novembra 1537. godine. Prva vakufnama iz 1531. godine odnosila se na izgradnju džamije, imareta, musafirhane i haikaha. Druga vakufnama izdata 1537. godine odnosila se na izgradnju Kuršumlija medresa. Treća vakufnama iz 1537. godine odnosila se na uvakufljenje dodatne imovine za izdržavanje džamije i drugih objekata.

Vakuf se danas sastoji od niza objekata i ustanova koje je izgradio Gazi Husrev-begov vakuf: Gazi Husrev-begova džamija; Gazi Husrev-begova medresa sa bibliotekom kao centralnim objektima obrazovnog dijela zadužbine; Gazi Husrev-begov bezistan, Morića han i Tašlinan,Gazi Husrev-begov hamam, imaret i musafirhana kod sahat-kule, muvekkithana, šadrvan, hastahana (bolnica), mekteb, Gazi Husrev-begov hanikah.


Također pogledajteUredi

LiteraturaUredi

  • Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Posebna izdanja 32, Sarajevo 2010.
  • Ahmed Mehmedović, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005.
  • Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
  • Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
  • Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3

ReferenceUredi

  1. ^ "O vakufu". vakuf-gazi.ba. Pristupljeno 20. 2. 2016.
  2. ^ "Historijat". ghb.ba. Pristupljeno 5. 4. 2017.
  3. ^ Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Posebna izdanja 32, Sarajevo 2010, 11-13, 18-20.
  4. ^ Truhelka, Ćiro, (2020), Gazi Husrev-beg, str. 30, 36-37
  5. ^ Zlatar, Behija (2010). Gazi Husrev-beg. Sarajevo: Orijentalni institut. str. 61. ISBN 978-9958-626-13-5.

Vanjski linkoviUredi