Velež (planina)

Velež (grč. Chelmos oros, lat. Mons Vecenicus) jest krečnjačka planina u Hercegovini. Smještena je istočno od Mostara. Pruža se smjerom sjeverozapad-jugoistok s grebenom dužine 13 km. Najviši je vrh Botin (1.969 m), a ostali su vrhovi Teleća lastva (1.905 m), Brasina (ili Guvnine) (1.897 m) i Vlačuge (1.754 m). Ime je dobila po slavenskom bogu Velesu.[1]

Velež
City of Mostar.jpg
Velež iznad Mostara
Najviša tačka
Visina 1.969 m
Koordinate 43°20′00″N 18°00′38″E / 43.33333°N 18.01056°E / 43.33333; 18.01056Koordinate: 43°20′00″N 18°00′38″E / 43.33333°N 18.01056°E / 43.33333; 18.01056
Geografija
State/Province Hercegovina
Lanac Dinaridi
Geologija
Starost stijena Mezozoik
Vrsta planine Alpska
Penjanje
Normalna ruta Pješačenje, makadamski put

PoložajUredi

Zapadnim podnožjem planine teče Neretva kroz Bijelo polje. Zapadno se prostire mostarska kotlina, a na jugozapadu je Bišće polje, kuda jednim dijelom protječe Buna, lijeva pritoka Neretve. Bišće polje lokalni je naziv za spomenutu kotlinu, dok se na različitim kartama također koristi i naziv Mostarsko polje. U jugoistočnom smjeru na Velež se nastavlja planina Sniježnica. Istočno i sjeveroistočno od masiva smješteno je Nevesinjsko polje, a na sjeveru prijevoj Rujište (1.050 m) dijeli Velež od Prenja.

Južnom stranom Velež prelazi u plato koji se naziva Podveležje. Upravo zbog tog predgorja / visoravni glavno bilo planine nije vidljivo iz mostarske kotline. Visoravan Podveležja proteže se duž cijele prisojne strane planine na nadmorskoj visini 500–1.200 m. To je izrazito kraško područje, gotovo neobradivo i slabo naseljeno. Više od 90% područja zauzimaju pašnjaci, pa se zbog toga i većina stanovništva bavila stočarstvom. Vode ima vrlo malo; većinom se skuplja u jamama iznad gornje šumske granice nakon topljenja snijega. Izvori su tek u podnožju, a najveći je i najpoznatiji vrelo Bune u Blagaju.

Sjeveroistočna, nevesinjska strana planine izrazito je strma s okomitim liticama. Na toj strani ima i tragova glacijacije (manje jezero), kao i mnoštvo podzemnih kraških oblika (pećine i jame).[1]

Na Veležu raste nekoliko endemskih vrsta (npr., Pulsatilla velezensis i Edraianthus murbeckii).

Za Velež je vezano i ime srednjovjekovne bosanske župe Večenike. Sjeveroistočna granica ove župe bila je upravo Velež. Na padinama planine i području Podveležja postoje brojni tumuli, kameni krugovi, nekropole stećaka, tzv. grčki bunarevi, što svjedoči o dugom kontinuitetu prisutnosti ljudi u blizini ove planine.

AlpinizamUredi

Alpinizam na Veležu ima višedecenijsku tradiciju započetu sredinom 20. stoljeća i prekinutu početkom rata u Bosni i Hercegovini. Sjeverna stijena Veleža, s barijerom dužom od 10 km, idealna je za ljubitelje alpinizma i jedna je od najprepoznatljivijih i najvećih u jugoistočnoj Evropi. Planinarsko društvo "Treskavica" iz Sarajeva, općina Nevesinje, Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske i Turistička organizacija Republike Srpske, u saradnji s glavnim partnerom "MarketMakersom" (Ambasada Švicarske), od 2017. realiziraju projekt "Srce Veleža", čiji je cilj da se Velež vrati u fokus alpinističke zajednice, što bi bila osnova za dugoročni razvoj održivog turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.[2]

LegendeUredi

Kod stanovnika Podveležja Velež ima mitski status i za nju su vezane brojne legende, od toga da se u samoj planini krije sedam (u drugoj verziji: 77) vrela, koje samo posebna družina može pronaći, da se u korini (magla koja se često proteže vršnim grebenom planine) kriju vile[3], pa do toga da se u jednoj pećini na Veleži leže bura (u Podveležju se bura naziva i veleštak), ali se taji u kojoj. Na Veleži postoji i kultna šuma Tisovac.

RodUredi

Iako je riječ Velež naizgled muškog roda, deklinira se kao imenica ženskog roda i-vrste (Vȅlēž – Velèži – Velèži). Kad se upotrijebi u muškom rodu, odnosi se na FK Velež.[4]

GalerijaUredi

Također pogledajteUredi

LiteraturaUredi

  • Tvrtko Kanaet, Podveležje i Podvelešci, Naučno društvo SR BiH, Djela knjige VI, odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 3, Sarajevo, 1955.

ReferenceUredi

  1. ^ a b "Velež – Dinarsko gorje".
  2. ^ "Hercegovački biser bogatiji za feratu: Planina Velež postaje svjetska alpinistička destinacija". Visit BiH. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  3. ^ "Prisluškivanje vila u Podveležju". Centar za kulturno naslijeđe Mostar. 24. 2. 2013.[mrtav link]
  4. ^ Asim Peco (septembar 2001). "Rod i promjena planine Velež". Most. Arhivirano s originala, 7. 6. 2014.