Vidovski

Vidovski (u literaturi i Vidoški, Vidoški grad) je glavna utvrda u stolačkom kraju i području Vidovog polja. Pretpostavka je da je Vidovski (Vidoški) ime dobio po rijeci Vidoštici, današnjoj Bregavi. Prema Marku Vegi Slaveni su poslije pokrštavanja umjesto Svetovida slavili sv. Vida, pa je otuda Vidovski (Vidoški) kod Stoca ima dobio svoje ime od Sv. Vida. Uzvišenje sa tvrđavom (Šetnica) smješteno je u centru Stoca. Tvrđava je dobro očuvana. Ima veći broj cisterni, rezidijalne, vojne, vjerske i ekonomske objekate. Jadna je od najprostranijih tvrđava na širem prostoru. Prepoznatljivo na sebi ima sadržaje brojnih epoha. Tvrđava u dovoljnoj mjeri nije arheološki istražena pa je njen srednjovjekovni period vrlo slabo dokumentiran arheološkim nalazima.

Stari grad Stolac sa početka XX vijeka

Vidovski su spominje u prijepisima povelja za Stjepana Vukčića Kosaču od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. 1444. (Vidosich Vuidonopoglyo castello con la contato) i 1454. (civitate Vidouschi cum castris et pertinentiis suis), a u povelji 'rimskog kralja' Fridriha III. 1448. kao castrum Widosskiy. Navedeni dokumenti pokazuju da Vidovski ima kontinuirani izraz postojanosti i značaja na posjedu vojvode i kasnijeg hercega. Izvjesno je i da je tvrđava Vidovski postojala i ranije, prije 1444. i da je pripadala Sandalju Hraniću Kosači.

Ljudi vojvode Stjepana Vukčića Kosače iz Blagaja i Vidovskog (de Blagai et Vidoschi), napali su i opljačkali Dubrovčanina Andriju Rastića na njegovom putu prema bosanskom vladaru 1444. Put preko Vidovskog (via de Vidouschi) spominje se 1468.

Vidovski je, kao i čitav stolački kraj, izuzetna turistička atrakcija. U moderno vrijeme poznata je kroz manifestaciju Slovo Gorčina. Kao i čitav Stolac doživio je kulturtregerstvo i trebaće vremena da opet zablista u punom sjaju, ali za istinske ljubitelje vrijednost nije izgubio.

Literatura

• Ludwig Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Verlag von Duncker & Humbolt, München und Leipzig 1914.
• Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас Српске академије наука и уметности 182, Београд 1940.
• Marko Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo 1957.
• Marko Vego, Kultna mjesta u topografiji stare Hercegovine u srednjem vijeku, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 57, Zagreb 1978, 93-110.
• Hamdija Kreševljaković – Hamdija Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine 2, Sarajevo 1954.
• Ljubo J. Mihić, Turistički motivi i objekti Stoca i okoline, Skupština opštine Stolac, Stolac s. a.
• Hajrudin Ćurić, Stolački stari grad, Slovo Gorčina 5, Stolac 1977, 60-61.
• Đuro Basler, Vidoški grad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988, 195.
• Mladen Ančić, Kasnosrednjovjekovni Stolac, “Stolac mjesto spora umjesto razgovora. (Radovi s Okruglog stola Stolac, 5. listopada 2001.)”, Općinsko poglavarstvo Stolac, Stolac 2002, 27-47.
• Aleksandar Ratković, Grad Vidoški (Prilog istraživanju i obnovi), Hercegovina 15-16, Mostar 2003, 7-16.
• Esad Kurtović, Vidovski, Vidovo polje i Stolac – prvi pisani pokazatelji, Bosna franciscana XIV/24, Sarajevo 2006, 87-102. [1]