Jablanica

naselje i općina u Bosni i Hercegovini

Jablanica je naseljeno mjesto i središte istoimene općine u sjevernoj Hercegovini, Bosna i Hercegovina, smještena u sjevernom dijelu gornje ili visoke Hercegovine. Administrativno općina pripada Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Jablanica
Općina i naseljeno mjesto
Općina Jablanica
Panorama Jablanice
Panorama Jablanice
Službeni grb Jablanica
Grb
Općina Jablanica u Bosni i Hercegovini
Općina Jablanica u Bosni i Hercegovini
Jablanica nalazi se u Bosna i Hercegovina
Jablanica
Jablanica
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°39′50.8″N 17°45′34.2″E / 43.664111°N 17.759500°E / 43.664111; 17.759500
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonHercegovačko-neretvanski
Vlada
 • NačelnikDamir Šabanović[1] (SDP)
Površina
 • Općina297,26 km2
 • Naseljeno mjesto1,85 km2
Nadmorska visina202 m
Stanovništvo (2013)
 • Općina10.111
 • Općina (gustoća)34,01 /km2
 • Naseljeno mjesto4.057
 • Naseljeno mjesto (gustoća)2.192,97 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj88 420
Pozivni broj(+387) 36
Matični broj121398[2]
Matični broj općine10421
Veb-sajtwww.jablanica.ba

Geografija

Općina Jablanica spada sa svojih 301 km2 površine i 13.047 stanovnika u red najmanjih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Geografski pripada regiji gornje ili visoke Hercegovine, a administrativno jednoj od 8 općina Hercegovačko-neretvanskog kantona. Ukliještena je između jednih od dvaju najviših planina u Bosni i Hercegovini Čvrsnice i Prenja, sa svojom dolinom koju otvara litičasti kanjon dug više od 30 kilometara. Sam grad je smješten na nekoliko terasa na nadmorskoj visini od 202 metra, kroz koje protiče rijeka Neretva, a nalazi se blizu Jablaničkog jezera.

Klima

Klima je umjereno mediteranska s prosječnom godišnjom temperaturom od 12 °C i velikom količinom padavina. Zbog svoga prirodnoga položaja, Jablanica je od najstarijih vremena bila područje interesantno za stanovanje i boravak.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva – općina Jablanica

Sastav stanovništva – općina Jablanica
2013.[3]1991.1981.[4]1971.[5]1961.[6]
Osoba10 111 (100,0%)12 691 (100,0%)11 903 (100,0%)10 938 (100,0%)9 822 (100,0%)
Bošnjaci9 045 (89,46%)9 099 (71,70%)17 806 (65,58%)17 429 (67,92%)11 996 (20,32%)1
Hrvati726 (7,180%)2 291 (18,05%)2 346 (19,71%)2 511 (22,96%)2 466 (25,11%)
Nisu se izjasnili104 (1,029%)
Srbi63 (0,623%)504 (3,971%)512 (4,301%)698 (6,381%)1 277 (13,00%)
Bosanci i Hercegovci56 (0,554%)
Muslimani28 (0,277%)
Romi27 (0,267%)111 (0,933%)103 (0,942%)18 (0,183%)
Bosanci26 (0,257%)
Ostali25 (0,247%)216 (1,702%)47 (0,395%)35 (0,320%)27 (0,275%)
Jugoslaveni3 (0,030%)581 (4,578%)1 059 (8,897%)124 (1,134%)3 975 (40,47%)
Nepoznato3 (0,030%)
Crnogorci2 (0,020%)11 (0,092%)27 (0,247%)34 (0,346%)
Slovenci1 (0,010%)2 (0,017%)6 (0,055%)13 (0,132%)
Albanci1 (0,010%)5 (0,042%)4 (0,041%)
Turci1 (0,010%)
Makedonci2 (0,017%)1 (0,009%)3 (0,031%)
Mađari2 (0,017%)4 (0,037%)9 (0,092%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Jablanica

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Jablanica
2013.[3]1991.1981.[4]1971.[5]1961.[6]
Osoba4 057 (100,0%)4 457 (100,0%)3 484 (100,0%)2 537 (100,0%)2 053 (100,0%)
Bošnjaci3 752 (92,48%)2 874 (64,48%)11 839 (52,78%)11 389 (54,75%)1178 (8,670%)1
Hrvati99 (2,440%)746 (16,74%)617 (17,71%)611 (24,08%)552 (26,89%)
Nisu se izjasnili66 (1,627%)
Srbi56 (1,380%)204 (4,577%)171 (4,908%)268 (10,56%)580 (28,25%)
Bosanci i Hercegovci28 (0,690%)
Romi14 (0,345%)111 (3,186%)103 (4,060%)18 (0,877%)
Bosanci13 (0,320%)
Ostali12 (0,296%)178 (3,994%)22 (0,631%)16 (0,631%)16 (0,779%)
Muslimani9 (0,222%)
Jugoslaveni2 (0,049%)455 (10,21%)702 (20,15%)112 (4,415%)670 (32,64%)
Crnogorci2 (0,049%)11 (0,316%)27 (1,064%)26 (1,266%)
Nepoznato2 (0,049%)
Slovenci1 (0,025%)2 (0,057%)6 (0,236%)5 (0,244%)
Albanci1 (0,025%)5 (0,144%)
Makedonci2 (0,057%)1 (0,039%)1 (0,049%)
Mađari2 (0,057%)4 (0,158%)7 (0,341%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Historija

 
Stećak u Jablanici.

Najstarije iskopine govore da je ovo područje naseljeno još u metalnom dobu, mada je pravi procvat doživjelo u doba rimljana i u Srednjem vijeku o čemu govori 42 lokaliteta s 683 nekropola sa stećcima i gomilama. Većina ovih spomenika materijalne kulture potiče iz kraja II. i početka I. milenijuma prije nove ere, a stećci uglavnom potiču iz kasnog Srednjeg vijeka. Kroz ovaj kraj su prolazili jedini karavanski putevi od Dubrovnika do srednje Bosne i putevi u dolinu Vrbasa. U odredbi bosanskog kralja Stjepana Tomaša izdatoj 1446. godine u Konjicu, u kojoj se mahinejcima-bogumilima zabranjuje gradnja i obnavljanje crkve. Među potpisnicima se spominju Petar Pavlović i Radivoj Jablanović, po kojemu je možda Jablanica i dobila ime.

U prvom osmanlijskom popisu (defteru) iz 1477. godine spominju se i tri jablanička sela: Žugle (Žuglići), Ostrožac, Čehari. Zasad najstariji pojam Jablanica nalazimo u (drugom) defteru (popisu) iz 1488-89. godine prema kojem se Jablanica spominje kao kraj u nahiji Neretva i bila je timar (područje) nekog bega i imala je 67 domova, 4 neoženjena i 3 muslimana. Ukupan prihod od desetine koja je davana timarniku iznosila je 5.623 akče. Ostali stanovnici su bili bosanski krstjani. Zna se pouzdano da je Jablanica 1593. godine bila timar Gulam Šah Hudaverdi Bosna Mehmed-bega, poznatog državnika i vakifa (dobrotvora) iz Repovaca kod Konjica. Osmanska vladavina, osim hanova i puteva nije ostavila bitnije tragove. Početak urbanizacije ovog područja započeo je dolaskom Austrougarske monarhije 1877. godine, koja je izgradnjom kasarne, mostova, tunela, kuća i stanova za namještenike, željezničke stanice i hotela, udarila temelje današnjem izgledu grada i njegove okoline. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu donosi ukaz 30. maja 1893. godine da se ime Jablanice promijeni u ime "Jablanica na Neretvi". Iako joj je od najranijih početaka, zbog svoga geostrateškog položaja preodređena sudbina kao mjesta za odmor i oporavak, Jablanica je svoj ekonomski razvoj temeljila na razvoju industrije kamena i hidroenergetskih potencijala. Mada su i ranije postojale vjerske škole (sibjan mektebi) prva narodna osnovna škola u Jablanici počela je s radom 1902-3. godine u Popovića kući (danas Halebića kuća).

Privreda

 
Jablaničko jezero i most preko jezera u Ostrošcu.

Godine 1870. otkrivena su prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara sa granitom. Tek 1920. godine započelo je sa prvom eksploatacijom, što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju. Klesar Franjo Rothan prvi je započeo sa ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u građevinarstvu i spomeničarstvu. Uspio je da dobije državnu koncesiju na eksploataciju, a za njim je za kratko vrijeme krenulo još destak koncesionara, koje je privukla mogućnost dobre zarade s obzirom na jeftinu radnu snagu i osiguran plasman kvalitetnog granita u odnosu na druga dotad poznata nalazišta. Najznačajniji među njima bio je Dušan Mihajlović, koji je 1922. godine osnovao komanditno društvo za proizvodnju granita "Neretva"- Sarajevo, koje je imalo kamenolom u Bukovpodu kod Jablanice sa svim postrojenjima za proizvodnju mramora za ukrasne obloge u građevinarstvu, spomenike i sl. Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz Slovenije, Dalmacije i Makedonije. Kamene ploče počele su se izvoziti i na inostrano tržište. Pored spomenutog duštva, značajniji poslodavci bili su: braća Dragutin i Anton Ras iz Zagreba, Evgenije Lapčević zvani Rusan, Franjo Miler, Šerif Arnautović, trgovac iz Mostara, Nikola Ćećez i drugi. Dušan Mihajlović je bio vlasnik preduzeća na desnoj, a Dragutin Ras na lijevoj obali Neretve. Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika, mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela, koji su za male nadnice obavljali teške fizičke poslove. Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, mogučnost zarade i izvan uobičajenih teških poljoprivrednih radova bio je značajan momenat u promijeni svijesti mnogih seoskih porodica. Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to žandarmi, poslovođe, nadstojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Malo-pomalo otvarane su i zanatske radnje. Stizali su i penzionisani žandari i policajci, te se zapošljavali kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari. Jablanica je narastala polagano, razvijala se kao moderno naselje, te je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji spadala u rijetka mala mjesta, koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i turizam zbog ugodne klime i okolne prirodne ljepote. U jablaničkom hotelu koji je podignut istovremeno kad i željeznička stanica 1888. godine boravili su nerijetko i gosti iz Beograda, Sarajeva, Splita, Dubrovnika i Mostara. U Jablanici je boravio predsjednik turske vlade Ismet-paša Ineni u kahvani Muharema Tahirovića 1930. godine.

Sve do sredine 1926. godine, kada je izgorjela "Narenta a. d. ", prva hercegovačka industrija drveta iz Ostrošca, bila je najznačajniji kapacitet iz oblasti prerade drveta u regiji. U prosjeku je zapošljavala oko 300 radnika. U Ostrošcu je bila pilana sa parnim lokomobilom (45 KS), te 6 gatera,6 strojeva za preradu drveta, 4 stroja u mehaničkoj radionici, te 5 strojeva za izradu namještaja i parketa. U sastavu preduzeća bile su parionica i sušara, ali i proizvodnja elektroenergije za rasvjetu i pogon. U stolariji su se na veliko izrađivali prozori i vrata, te parket raznih vrsta i borovi teraco-briketi za popločavanje ulica. U pilani je rezana sva vrsta merkantilne robe do dimenizija od 12 cm. Šuma se eksploatisala u Neretvici i masivima Prenja i Čvrsnice, tako da će nešto kasnije proraditi i pilana u Doljanima. Uvođenjem industrijskih kapaciteta i malih pogona za eksploataciju i preradu kamena i šume stvorilo je novu klasu stanovnika – radništvo.

Nakon Drugog svjetskog rata, Jablanica je postala simbolom nečega novog i velikog izgradnjom prve hidroelektrane u novoj Jugoslaviji. To je tada bio najznačajniji objekat i najveći ispit nove vlasti. Branu i objekte Hidroelektrane gradila su preduzeće iz cijele države, tako da je Jablanica za dugi poslijeratni period bila jedno veliko gradilište. Izgradnjom vještačkog hidroakumulacionog bazena na potezu od ušča rijeke Rame pa do Konjica, potopljena su najbolja poljoprivredna i voćarska područja koje je Jablanica imala. To je u bitnome promijenilo prirodu i karakter ovoga kraja. Posljedice ondašnjeg velikog državnog uspjeha dugo su osjećali stanovnici Jablanice, naročito oni uz hidroakumulaciju Jablaničkog jezera, jer im nikad nije izvršena pravična naknada za potopljeno zemljište. Izgradnjom energetskih resursa, uz snažan ton koji je davala industrija granita razvoju čitavog kraja, Jablanica je uz razvoj metalne i tekstilne industrije te infrastrukturnih objekata i školstva, ostvarila veliki napredak privrednog razvoja tokom druge polovine 20. vijeka.

Kultura

Odmah nakon Prvog svjetskog rata, 1920. godine u Jablanici i Ostrošcu počela je sa radom i "Jugoslavenska muslimanska čitaonica". Ova ustanova je imala veliki značaj u opismenjavanju stanovništva i širenju kulturnih i obrazovnih navika stanovništva, a okupljala je ne samo Bošnjake tog kraja. Na njenom čelu u Jablanici bio je Jusuf Malović, mjesni imam. Tada je sa radom otpočela i Narodna čitaonica, koju je vodio Josip Fabić. Mada nema pouzdanih podataka kako je došlo do formiranja biblioteke, izvjesno je da su pokretači bili članovi i simpatizeri Muslimanskog dobrotvornog društva "Gajret", koje je 1903. godine u Sarajevu, otpočelo sa radom. U njenom radu značajnu ulogu su imali učitelji i mjesni imam, a naročito upravitelj osnovne škole i učitelj Ćamil Krvavac i željeznički radnici Hasan Zećo i Osman Medar, te činovnici i radnici majdana Granita. Gajret je u Jablanici i Ostrošcu djelovao kroz više kulturno-prosvjetnih i sportskih sekcija, kao što su: dramska, muzička, pjevačka(horska), nogometne, šahovske i druge. Tako je Muzičkom sekcijom u Ostrošcu rukovodio Svetozar Bošković, inače otpravnik vozova.

U Gajretovoj dramskoj sekciji u Jablanici najaktivni su bili učenici i studenti. Muzičku sekciju u Jablanici od 1930. godine vodio je Salko Šašić, zvani Kajkan. Gajret je preko sekcija organizovao dobro posjećene priredbe. Većim dijelom rad Jugoslavenske muslimanske čitaonice naslanjao se na rad i aktivnost članova Gajreta. Uz veliku proslavu, 6. oktobra 1928. godine, kojoj su prisustvovali i Gajretovi prvaci iz Sarajeva, obilježena je 25. godišnjica rada Jugoslavenske muslimanske čitaonice "Gajret" Sarajevo.

 
Srušeni most

Najranije aktivnosti Gajreta u Jablanici počinju od 7.juna. 1923. godine, kada Ahmed Halilhodžić odstupa sa dužnosti povjerenika, radi slabog zdravlja i preporučuje Mujagu Ćordu za svog nasljednika. Narednih pet godina u Jablanici će djelovati povjereništvo. U nekoliko navrata, izvršena je smjena povjerenika. Pismom od 8.9.1928. godine, pitomci Gajreta, Alija Ćorda i Hasan Zećo, zatražili su osnivanje Pododbora Gajreta u Jablanici, zbog primjetnog interesa članova za aktivnosti Gajreta. Predložili su da u Pododbor uđu: Mustafa Ćorda, Salko Zećo, Alija eff Hindić i Muharem Tahirović, što je Glavni odbor i učinio. Za predsjednika Gajreta u Jablanici izabran je Alija eff. Hindić, a za v. d. blagajnika Hasan Zećo, koji će uskoro stati na čelo Gajreta. Godinu dana kasnije Jugoslavenska muslimanska čitaonica promijenila je ime i postala Gajretova čitaonica. Te 1931. godine, kada Jablanica i Konjički srez pripadaju Primorskoj banovini, u Jablanici i Ostrošcu se osniva Sokolsko društvo koje su predvodili: Hasan Zećo i Miladin Mazal, otpravnik vozova. Već 4.juna 1932. godine, Glavni odbor imenuje Ćamila Krvavca, upravitelja škole, za povjerenika Gajreta i obavezuje ga da u najkraćem vremenu upiše bar 50 novih članova, te zakaže skupštinu u svrhu izbora Mjesnog odbora. Istim pismom Glavni odbor predlaže učitelju Krvavcu da se poveže sa povjerenikom Prosvjete u Jablanici, Milanom Bjelicom kao i Zorom Bjelicom i Darinkom Manigodić, koji mu mogu pomoći oko oživljavanja rada Gajreta i osnivanja odbora. Nedugo zatim, odbor je osnovan, a za predsjednika je izabran Osman Medar, šef željezničke stanice u Jablanici. Aktivnost društva se nastavlja do pred sami rat. 19.oktobra 1940. godine bilo je zakazano održavanje vanredne skupštine društva, ali ju je zabranio Sreski načelnik iz Konjica, naredivši žandarmerijskoj stanici da spriječi održavanje skupštine. Na dan održavanja vanredne skupštine, zakazan je bio i gajretov godišnji Mevlud, koji je i proučen u prisustvu velikog broja naroda. Na tu zabranjenu skupštinu pozvan je i poznati ljekar dr Ismet Popovac iz Konjica, koji je poslije mevluda razgovarao sa članovima Gajreta u čitaonici, te prisustvovao izbornoj skupštini. Izabrana je privremena uprava Gajreta (do potvrđivanja Glavnog odbora u Sarajevu) a za predsjednika je izabran Hasan Zećo, željeznički činovnik. Za zamjenika je izabran Alija Hindić, težak,dok je tajnikom postao Ramo Babić, činovnik. Zamjenik tajnika je Bećir Malović, željeznički radnik, a blagajnik Daut Arfadžan, željeznički zvaničnik. Na skupu su izabrani i odbornici; Muhamed Beširović, Bećir Širić, kafedžija i Milan Bjelica, trgovac. U nadzorni odbor su izabrani Salem eff. Džumhur, džematski imam, Salko Ćurić, nadzornik pruga i Avdo Klepo, državni putar. Mada se ne mogu uzeti sa stopostotnom tačnošću podaci koji su izneseni (zbog toga što su rađeni samo za dio općine Jablanica i zato što se odnosi samo na muslimane), jedan izvještaj, koji su sačinili u ime Gajreta, Osman Medar, šef željezničke stanice i Ćamil Krvavac, učitelj, 25.aprila 1938. godine, daje približnu sliku o tadašnjoj Jablanici. U tom nepotpunom izvještaju se kaže da u općini živi oko 3.000 stanovnika, da je od toga približno 2.500 Bošnjaka i da skoro većina živi od zemljoradnje. Navodi se da od zanata živi oko 50 duša, od trgovine oko 400, od rente oko 20 duša, a od plata živi 70 duša. Evidentirana su i 3 činovnika, državnih službenika je 12, a od sezonskih i manuelnih poslova živi oko 200 duša. U izvještaju se dalje kaže, da nema Bošnjaka-muslimana advokata, ljekara, tehničara i geometara, te da niko od Bošnjaka-muslimana ne živi od književnosti i novinarstva. Izvještaj na kraju završava da je evidentirano 18 nezaposlenih i da nema ni jedan prosjak.

Nacionalni spomenici

Sport

Najznačajnije sportsko udruženje je FK Turbina Jablanica, koje je osnovano u ljeto 1924. godine pod nazivom "Radnički sportski klub Plasa" i spada u red najstarijih klubova u Bosni i Hercegovini. Boje ovog kluba su branili: Salem i Vahid Halilhodžić, Hasan Salihamidžić, kao i Tufek, braća Tatar, Stojić, Pelić.

Zanimljivosti

  • Jablanica je među prvima u Bosni i Hercegovini pristupila mreži "Zdravih gradova" i Savezu općina i gradova Bosne i Hercegovine kao jedinom udruženju čiji je glavni cilj pomoć lokalnoj samoupravi u odnosu na više nivoe vlasti. Na inostranom planu općina Jablanica je uspostavila dobru saradnju s Kommunom Vejle iz Danske, a ta saradnja se ogleda u konkretnoj tehničkoj i stručnoj pomoći i edukaciji u oblasti školstva, javne administracije i socijalnog rada.
  • U Jablanici je otpočeo zajednički projekat SSP (škola, socijalni rad, policija), a odnosi se na zajedničku borbu protiv svih toksikomanija kod mladih.
  • U ovom gradu djeluje i omladinski klub "Pod istim suncem" koji je prije nekoliko godina ocijenjen kao najistaknutiji u Bosni i Hercegovini, te je nagrađen od strane američke vlade. U širokoj paleti aktivnosti omladinskog kluba posebno se ističu aktivnosti omladinskog parlamenta (protivnika općinskom vijeću) i Internet centri, te informatička obuka za djecu povratnika.
  • Na Dan općine, u februaru 2002. godine, Jablaničani su svojim sugrađanima uručili najveća priznanja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Jablanici se odigrala jedna od najvećih bitaka u na području Balkana, Bitka na Neretvi. Pod vođstvom komandanta Tita partizanska vojska je sa 4.000 ranjenika uspjela da rušenjem mosta u Jablanici zavara neprijatelja i izvrši proboj na slobodnu teritoriju. Njima u čast 1978. godine otvoren je Memorijalni spomen kompleks, koji ni danas nije ništa izgubio od svoje atraktivnosti i interesa posjetitelja, i koji je nacionalni spomenik.

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Jablanica". izbori.ba. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 6. 12. 2020.
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. ^ a b "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "popis2013" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  4. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
  5. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
  6. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.

Vanjski linkovi