Mongolija

Mongolija ; Монгол Улс; Mongol Uls
Zastava	Grb
	Himna: "Bügd Nairamdakh Mongol" ;
	Položaj Mongolije na karti Položaj Mongolije
Glavni grad	Ulaanbaatar; 47°55′N 106°53′E / 47.917°N 106.883°E;
Službeni jezik	mongolski
Državno uređenje
• Predsjednik	Ukhnaagiin Khürelsükh
• Predsjednik vlade	Luvsannamsrain Oyun-Erdene
Zakonodavstvo
Nezavisnost	11. juli 1921.
Površina
• Ukupno	1.564.116 km2 (18.)
• Vode (%)	0,6
Stanovništvo
• Ukupno (2009)	3.041.142 (104.)
• Gustoća	1,94/km2
BDP (PKM)	2008
• Ukupno	$9.414 biliona (-)
• po stanovniku	$3,549
Gini (2002.)	32,8 (-)
HDI (2007)	▲0.727 (srednji) (76. na svijetu)
Valuta	Tugrug
Vremenska zona	+7, ljeti +8
Pozivni broj	976
Internetska domena	.mn

Mongolija (na mongolskom, Монгол Улс, "zemlja Mongola") je kontinentalna država u Srednjoj Aziji. Graniči se sa Rusijom na sjeveru i Kinom na jugu gde je smještena Autonomna regija Unutrašnja Mongolija. Sa površinom od 1.564.116 km2 (603.909 kvadratnih milja), Mongolija je 18. najveća država svijeta na kojoj živi preko 3,3 miliona stanovnika. Mongolija ima vrlo malo obradivog zemljišta jer je veći dio njene površine prekriven stepom sa planinama na sjeveru zemlje i pustinjom Gobi na jugu. Glavni i najveći grad je Ulanbator koji je zajedno sa Moskvom, Otavom i Nur-Sultanom najhladniji glavni grad na svijetu.

Teritorija današnje Mongolije je bila dom različitim nomadskim carstvima kao što su Sjungnu, Sjanbei, Rouranski kaganat, Prvi Turkijski kaganat i drugi. Džingis-kan je 1206. godine osnovao Mongolsko carstvo koje je postalo najveća kopnena imperija u historiji. Njegov unuk Kublaj-kan je osvojio Kinu i uspostavio dinastiju Yuan. Nakon propasti dinastije Yuan, Mongoli su se povukli u Mongoliju i nastavili da njome samostalno vladaju. Sredinom 17. stoljeća, Mongoliju je zauzela kineska dinastija Qing što je dovelo do širenja tibetanskog budizma. Do 1900. godine skoro trećina odraslih muškaraca su bili budistički monasi. Nakon propasti dinastije Qing 1911. godine, Mongolija je proglasila nezavisnost od republike Kine 1921. godine. Ubrzo nakon toga je došla pod kontrolu Sovjetskog Saveza koji je osnovao Narodnu Republiku Mongoliju kao socijalističku državu. Nakon pada komunizma 1989. godine, Mongolija je provela vlastitu demokratsku revoluciju koja je dovela do višepartijskog sistema, novog ustava i prelaska na tržišnu ekonomiju. Mongolija je članica Ujedinjenih nacija, Azijskog dijaloga o saradnji, G77, Azijske infrastrukturne investicione banke i Pokreta nesvrstanih.

Historija

Još u antičko vrijeme su Mongoliju zbog nestvarno surove klime naseljavala gotovo isključivo nomadska plemena stočara. U to doba, u ovoj velikoj državi postojala su tek sporadično manja naselja Samojedi i Ujgura, kao i neka pod kineskim utjecajem.

Još u to vrijeme dolazilo je do napada pojedinih plemena na Kinu i na putu svile koji je prolazio zapadnom i središnjom Azijom. U srednjem vijeku uspjelo je Džingis Kanu (1155-1227) ujediniti mongolska plemena u državu koja je nekoliko vijekova vladala svjetskim carstvom, koje je 1240. dosezalo čak do srednje Evrope. Njegov unuk Kublaj Kan (†1294 u Pekingu) osnovao je u Kini dinastiju Yuan i budističkim svećenicima prenio pravo upravljanja Tibetom. Nakon nekoliko razdoblja slabosti oko 1400-te je pod Timur Lenkom opet stvoreno veliko carstvo koje je kasnije u razdoblju između 1690 i 1757 prešlo na kinesku dinastiju Qving.

Nakon njenog sloma 1911. godine, Mongolija je proglasila nezavisnost, ali je ipak (uprkos ruskoj pomoći) potrajalo do 1921. da su kineske snage (sjeverni militaristi) konačno istjerane iz zemlje. 1924. godine proglašena je Narodna Republika Mongolija, i postala je zemlja-satelit SSSRa. U ambiciji sovjetskog vodstva da od Mongolije naprave modernu komunističku državu, gotovo potpuno je uništeno tradicionalno nomadsko stočarstvo, što je uzrokovalo velike privredne probleme. Za vrijeme staljinističkih čistki ubijeno je oko 38.000 Mongola, među ostalima, gotovo sva inteligencija zemlje i oko 18.000 budističkih redovnika. Gotovo svi budistički samostani Mongolije sa svim njihovim kulturnim blagom i bibliotekama bespovratno su uništeni.

Na krilima promjena u istočnoj Evropi pojavio se 1990. i u Mongoliji demokratski pokret, a prvi slobodni izbori održani su 1992. Danas je demokratija u Mongoliji stabilnija nego u bilo kojoj drugoj državi centralne Azije. Na predsjedničke izbore u maju 2005. izašla su po dva prijašnja predsjednika vlade i dva industrijalca, dakle četiri ugledna kandidata. Glavne predizborne teme bile su tržišna privreda i borba protiv nezaposlenosti i korupcije; ovo zadnje pripisivalo se obojici kandidata koji su ušli u drugi krug.

Od 1990. do 1996. vladali su reformirani komunisti, a onda do 2000. Demokratska stranka. Od 2004. na vlasti je velika koalicija reformiranih komunista i demokratskih stranaka.

Geografija

Mongolija je vrlo rijetko naseljena zemlja stepa, planina i pustinja. Sa 1,565.501 km² ona je 18. država po veličini od ukupno 194 države, tek nešto malo manja od Irana. Ali za razliku od Irana, sa svojih 2,66 milijuna stanovnika ima samo 4 posto njegovog stanovništva - isto koliko i 140 puta površinom manji otok Jamajka. Takva rijetka naseljenost neće se, vjerovatno, u ovom stoljeću ozbiljnije mijenjati, iako je istina da se stanovništvo Mongolije u zadnjih 30 godina udvostručilo.

Politika

Tsakhiagiin Elbegdor, predsjednik Mongolije od 2009. godine^[1]

Administrativna podjela

Karta Mongolije.

Privreda

Mongolska privreda je pretežno agrarna; tradicionalni proizvodi su meso, mlijeko i vuna. Osim toga, proizvodi se nešto žitarica (na samo par promila površine), krompir i povrće. U ukupnom društvenom bruto proizvodu poljoprivreda - jednako kao i industrija - učestvuje s nepunih 30 posto.

Rudno bogatstvo Mongolije se sastoji uglavnom od uglja, nekih minerala, bakra, nafte , zlata i srebra. Godine 2010. je počela konstrukcija rudnika zlata i bakra Oyou Tolgoi, koji će biti najveća investicija u historiji Mongolije, u iznosu od 10 milijardi američkih dolara.^[2] Kada bude kompletiran, rudnik će proizvoditi 450 000 tona bakra godišnje. Svjetske potrebe za bakrom su 19 miliona tona.^[3] Pretpostavljene zalihe na lokaciji su: bakar 2,7 miliona tona, zlato 48 miliona grama, srebro 1,9 hiljada tona, i molibden 205 hiljada tona. Ovaj posao vodi kompanija Rio Tinto.

Nakon dužeg razdoblja stagnacije (1990.-2002.) u zadnjih par godina privreda se oporavlja i pokazuje rast od 5,3 do 10 posto. Taj rast počiva većim dijelom na uslužnim djelatnostima čiji je udio u ukupnoj privredi narastao na oko 40 posto, i na nešto povoljnijim svjetskim cijenama bakra i zlata. Međutim, rezultat tog porasta je uglavnom zaobišao siromašno stanovništvo. Ispod granica siromaštva i dalje živi oko 36 posto stanovništva, slično kao i 1990. Teške godine reformi povećale su doduše udio privatnog poduzetništva na oko 80 posto, ali su se povećale socijalne razlike kao i one između grada i sela. Vlada barata podatkom o oko 4% nezaposlenih, međutim, neki međunarodni stručnjaci smatraju da je procjena od oko 25% bliža istini.

Demografija

Kultura

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 8. 2014. Pristupljeno 25. 8. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
^ "Concern over giant Mongolian mine | Connect Asia". www.radioaustralia.net.au. Pristupljeno 5. 12. 2016.
^ "Copper & Diamonds in-depth". www.riotinto.com. 28. 6. 2016. Pristupljeno 5. 12. 2016.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Mongolija

[predsjednik-1] "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 8. 2014. Pristupljeno 25. 8. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[2] "Concern over giant Mongolian mine | Connect Asia". www.radioaustralia.net.au. Pristupljeno 5. 12. 2016.

[3] "Copper & Diamonds in-depth". www.riotinto.com. 28. 6. 2016. Pristupljeno 5. 12. 2016.

[1]

[2]

[3]