Južni Sudan
Južni Sudan, službeno Republika Južni Sudan,[1] jest najmlađa međunarodno priznata država, koja se nalazi u istočnoj Africi. Glavni grad je Juba. Država graniči sa: Sudanom, Etiopijom, Kenijom, Ugandom, Demokratskom Republikom Kongo i Centralnoafričkom Republikom. Proglašenje nezavisnosti je obavljeno 9. jula 2011.[2] godine. Granice prema Sudanu još nisu definirane.
| Republika Južni Sudan Republic of South Sudan (en) |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
| Uzrečica: "Justice, Liberty, Prosperity" | ||||||
| Himna: South Sudan Oyee! |
||||||
.svg) Položaj Južnog Sudana
|
||||||
| Glavni grad | Juba 04°51′N 31°36′E / 4.850°N 31.600°E |
|||||
| Najveći grad | Juba | |||||
| Službeni jezik | engleski | |||||
| Državno uređenje | Federacija | |||||
• Predsjednik |
Salva Kiir Mayardit | |||||
• Potpredsjednik |
Riek Machar | |||||
| Zakonodavstvo | ||||||
| Nezavisnost | Od Sudana | |||||
• Priznato |
Proglašena nezavisnost 9. jula 2011. | |||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
619.745 km2 | |||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno |
8.260.000 | |||||
• Gustoća |
9,1/km2 | |||||
| BDP (PKM) | 2011 | |||||
• Ukupno |
$13,227 biliona | |||||
| $1 546 | ||||||
| Valuta | Sudanska funta (1 funta = 100 pijastera) | |||||
| Vremenska zona | UTC +2 | |||||
| Topografija | ||||||
| Kinyeti 3 187 m |
||||||
| Bijeli Nil ? km |
||||||
| Pozivni broj | 249 | |||||
| Internetska domena | .sd | |||||
Etimologija
urediDržava je uzela ime nakon nezavisnost od Sudana, te po geografskoj lokaciji dodana je riječ "Južni". Ime Sudan je skraćeno ime srednjevjekovnog arapskog naziva Bilād as-Sūdān, (bos. zemlja crnaca), čime je u konkretnom slučaju označavano kršćansko carstvo u Nubiji. Sudan je također naziv i za istoimenu regiju, zbog čega može doći do određenih zabuna.
Geografija
urediJužni Sudan se nalazi između ovih koordinata:3° i 13°S (sjever), i geografske dužine 24° i 36°I (istok). Kroz Južni Sudan protiče Nil, te u tom području tvori močvaru Sudd. Pritoka Nila Bahr al-Arab (Kiir) je gruba granica na sjeverozapadu prema sjevernom Sudanu. Granična linija još nije tačno uvtrđena, te je osim naftom bogatim područjem Abyei, još nerješena pripadnost pograničnih područja bogatim travnjacima i sirovinama, kao enklava Kafia Kingi[3]. Osim tih područja nerješen je status područja Ilemi, na koje pravo osim Sudana, polažu još Kenija i Etiopija.
Na sjeveru Južnog Sudana nalaze se savane, a na jugu tropske kišne šume
Stanovništvo
urediPo službenim rezultatima popisa stanovništva u Sudanu 2008. godine, Južni Sudan ima 8,26 miliona stanovnika, što čini 22% od ukupnog broja stanovništva Sudana. Južnosudanska regionalna vlada ne priznaje ove podatke, tvrdnjom da je broj stanovnika Južnog Sudana procentualno veći, te da čini oko trećine ukupnog broja.[4][5]
Najveće grupe naroda su iz grupe Niloti, narodi Dinka, Nuer, Šiluk i Azande, kao i ostale manje etničke grupe. Po podacima južnosudanskih službi je 2009. godine bilo 73% starijih od 15 godina nepismeno.[6].
Južni Sudan je za razliku od većinskog islamskog dijela sjevernog Sudana, nastanjen uglavnom stanovnicima koji pripadaju kršćanskim i animističkim religijama, Većina krišćana pripada katoličkoj, te anglikanskoj crkvi.
Oko četiri miliona stanovnika Južnog Sudana, je zbog građanskog rata izbjegla u sjeverni Sudan ili u inostranstvo. Po procjeni iz 2006. godine, tri miliona od njih namjerava se vratiti u Južni Sudan [7] Naročito prije referenduma o nezavisnosti u januaru 2011. godine, došlo je do masovnog povratka.[8]
Politika
urediBorba za nezavisnost
uredi1947. godine na Konferenciji u Jubi, odlučeno je ujedinjenje Sjevernog i Južnog Sudana, pod vođstvom sjevernosudanske vlade, bez pregovora sa predstavnicima Južnog Sudana. Time su se stanovnici tog područja, osjećali potčinjeni i marginalizirani, te su pobunjenici već između 1955-72 i ponovo 1983. godine pokušali izboriti nezavisnost. Sudan je proglasio 1956. godine nezavisnost od Velike Britanije. Od 1983. godine tzv. Sudanska narodna oslobodilačka armija (SPLA) preuzela je vođstvo na strani separatista. Vrh armije se 2005. godine sa vladom u Kartumu, dogovorio o primirju.
Mirovni sporazum, autonomija i referendum o nezavisnosti
urediSudanska je vlada nakon rata sa trupama Južnog Sudana, odlučila 2005. godine dati izvjesnu autonomiju. Vođa SPLA John Garang je postao potpredsjednik Sudana i privremeni predsjednik autonomnog područja. 30. jula 2005. godine poginuo je pri padu helikoptera, a za njegovog nasljednika proglašen je Salva Kiir Mayardit.
Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, dolazilo je i dalje do oružanih sukoba između jedinica Sjevernog i Južnog Sudana, ali se oni nisu rasplamtali u rat. Oružani sukobi između nacionalnih grupa, prouzrokovani su u borbi za zemljište za ispašu stoke, te su se grupe Šiluk i Murle oružano sukobile protiv jedinica vlade pod vođstvom SPLA. U sukobima sa pobunjenicima, jedinice SPLA su u gušenju pobune počinile mnogobrojne zločine protiv stanovništva. Vlada Južnog Sudana optuživala je vladu u Kartumu, za potpomaganje plemenskih milicija za destabiliziranje režima. U referendumu za nezavisnost Južnog Sudana, koji je po mirovnom sporazumu bio od 9. do 15 januara 2011. godine, oko 99% na referendum izašlih glasača, glasalo je za nezavisnost. Sudanski predsjednik Omar Hassan al-Baschir je zvanično priznao ovaj referendum. Proglašenje nezavisnosti je, nakon prelaznog perioda, proglašeno 9. jula 2011.
Teritorijalna podjela
uredi
Južni Sudan je podijeljen na deset saveznih država:
| Savezna država | Broj stanovnika (Popis 2008.)[9] |
Glavni grad |
|---|---|---|
| A'ali an-Nil | 964.353 | Malakal |
| al-Buhairat | 695.730 | Rumbik |
| al-Istiwa'iyya al-wusta | 1.103.592 | Juba |
| al-Wahda | 585.801 | Bentiu |
| Dschunqali | 1.358.602 | Bur |
| Gharb al-Istiwa'iyya | 619.029 | Yambio |
| Gharb Bahr al-Ghazal | 333.431 | Wau |
| Schamal Bahr al-Ghazal | 720.898 | Uwail |
| Scharq al-Istiwa'iyya | 906.126 | Torit |
| Warab | 972.928 | Warab |
Ove su savezne države podijeljene na okruge, a okruui na payame, kao najniže upravne jedinice.
Infrastruktura
uredi
Infrastruktura Južnog Sudana je nerazvijena i prilično u lošem stanju. Jedina stalna prometna veza, koja funcionira čitave godine je neredovna brodska linija na Nilu između Jube, preko Malakala za Kusti. Željeznicom, koja je u potpunosti otvoreana 2010. godine su povezani sa sjevera Waw i drugi manji gradovi.[10]. Postoje planovi o izgradnji željezničke mreže te njenog povezivanja sa željeznicama u Keniji i Ugandi.
Aerodromi se nalazeu gradovima Juba, Malakal i Waw zu finden, a u mnogim distriktima se nalaze jednostavne piste za slijetanje aviona.
Privreda
urediJužni Sudan izvozi drvo na svjetsko tržište. Poznat je po tikovini i građevinskom drvetu iz Western Equatoria i CentOne. U vremenu dok je bio dio Sudana, Južni Sudan je proizvodio 85% sudanske nafte, a u toku trajanja mirovnog ugovora, dobit se dijelila na pola. Naftu iskorištava Greater Nile Petroleum Operating Company (GNPOC). GNPOC je sastavljen od sljedećih kompanija: China National Petroleum Corporation (CNPC, Narodna Republika Kina), sa a 40% udjela; Petronas (Malezija), sa 30%; Oil and Natural Gas Corporation (India), sa 25%; i Sudapet centralne vlade Sudana sa 5%.
Reference
uredi- ^ "Sudan Tribune, 16. februar 2011, South Sudan political parties to discuss flag and currency Thursday". Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 2. 4. 2011.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 12. 7. 2011. Pristupljeno 12. 7. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Sergio Peçanha: The Tough Task of Defining Sudan’s North-South Border, u: New York Times, 15. januara 2011.
- ^ Maggie Fick: S. Sudan Census Bureau Releases Official Results Amidst Ongoing Census Controversy, in: enough Project, 8. Juni 2009
- ^ Isaac Vuni: South Sudan parliament throw outs census results Arhivirano 15. 2. 2011. na Wayback Machine, in: Sudan Tribune, 7. Juli 2009
- ^ Southern Sudan Centre for Census, Statistics and Evaluation: Statistical Yearbook for Southern Sudan 2010 Arhivirano 18. 5. 2021. na Wayback Machine (PDF), S. 48
- ^ From North to South: Sudan's displaced head home, in: IRIN News, 20. April 2006
- ^ Southern returnee deluge leaves aid workers in a quandary, in: IRIN News, 28. Dezember 2010. Abgerufen am 4. Januar 2011.
- ^ Karte zu den Ergebnissen des Zensus 2008 Arhivirano 11. 1. 2012. na Wayback Machine auf unsudanig.org (PDF)
- ^ Bashir promises more railway construction in South Sudan Arhivirano 15. 2. 2011. na Wayback Machine, in: Sudan Tribune, 11. März 2010.
Vanjski linkovi
uredi
- Službeni sajt Vlade Južnog Sudana (en)
- Službeni sajt Vlade Južnog Sudana za suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama] (en)
- Južni Sudan na CIA World Factbook
- Južni Sudan na BBC News