Kenija

Kenija (službeno Republika Kenija) je država u istočnoj Africi. Sa 580.367 km2, Kenija je 48. najveća država na svijetu po ukupnoj površini. Sa nešto više od 47.6 milijuna ljudi, Kenija je 29. zemlja po broju stanovnika. Glavni i najveći grad Kenije je Nairobi, dok je njegov najstariji grad i prvi glavni grad obalni grad Mombasa. Grad Kisumu je treći po veličini grad, a ujedno je i kopnena luka na jezeru Victoria. Ostala važna urbana središta uključuju Nakuru i Eldoret. Od 2020. Kenija je treće najveće gospodarstvo u subsaharskoj Africi nakon Nigerije i Južnoafričke republike .[1] Graniči sa Etiopijom, Somalijom, Tanzanijom, Ugandom i Južnim Sudanom, a izlazi na Indijski okean.

Republika Kenija
Jamhuri ya Kenya
Republic of Kenya
Zastava Kenije Grb Kenije
Zastava Grb
Himna"Ee Mungu Nguvu Yetu"

Položaj Kenije
Glavni grad Nairobi
Službeni jezik svahili i engleski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Uhuru Kenyatta
 -  Predsjednik vlade
Nezavisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva 12. decembra 1963
Površina
 -  Ukupno 582.650 km2 (46.)
 -  Vode (%) 2,3
Stanovništvo
 -  Ukupno 47.564.296 (29.)
 -  Gustoća stanovništva 53/km2 
Valuta Kenijski šiling (100 centa)
Vremenska zona UTC +3
Internetska domena .ke
Pozivni broj 254

HistorijaUredi

U starom vijeku u nju su dolazile ekspedicije,trgovci iz Egipte,Fenikije,,.Arabljani su imali trgovačke veze pa su se naseljavali na primorju uz uski dio.Zauzela ju je Engleska.Nacionalno oslobođenje je počelo 1952 pod vodstvom organizacije Mau-Mau.Nezavisna od 1963 godine.

PrahistorijaUredi

 
Dječak iz Turkane, hominidski fosil star 1.6 miliona godina (Homo erectus).

Fosili pronađeni u Keniji pokazali su da su Primati naseljavali to područje više od 20 miliona godina. Nedavna otkrića u blizini jezera Turkana ukazuju da su hominidi poput Homo habilisa (prije 1.8 do 2.5 miliona godina) i Homo erectusa (prije 1.9 miliona do 350 000 godina) mogući izravni preci modernog Homo sapiensa, a živjeli su u Keniji u doba pleistocena.[potreban citat]

Istočna Afrika, uključujući Keniju, jedno je od najranijih područja u kojima se vjeruje da su živjeli moderni ljudi (Homo sapiens). Pronađeni su dokazi 2018. godine, koji datiraju prije otprilike 320.000 godina, u mjestu Olorgesailie, o ranoj pojavi modernog ponašanja, uključujući: trgovačke mreže na velike udaljenosti (koje uključuju robu poput opsidijana)i upotrebu pigmenata. Autori tri studije iz 2018. godine primjećuju da su dokazi o tim ponašanjima datirani u približno isto vrijeme kao i najraniji poznati fosilni ostaci Homo sapiensa (kao što su Jebel Irhoud u Maroku i Florisbad u JAR-u) i ukazuju na to da su kompleksne moderne karakteristike ponašanja vjerovatno već započele u Africi za vrijeme pojave Homo sapiensa.[2][3][4]

NeolitikUredi

Prvi stanovnici današnje Kenije bile su skupine lovaca-sakupljača, slične modernim govornicima Khoisan grupe jezika (Bušmeni).[5] Tokom ranog holocena, klima u regiji promijenila se iz suhih uvjeta na vlažnije, pružajući priliku za razvoj kulturnih tradicija poput poljoprivrede i stočarstva, u povoljnijem okruženju.[6]

Otprilike 500. pne., grupe stočara koje su govorile nilotskim jezicima počele su migrirati iz današnjeg južnog Sudana u Keniju.[6][7][8] Nilotske skupine u Keniji uključuju grupu Kalenjin, Samburu, Luo, Turkana i Maasai.[9]

Do prvog milenija nove ere, poljoprivrednici koji su govorili Bantu jezicima doselili su se u to područje, u početku uz obalu.[10] Bantu crnci originalno dolaze iz zapadne Afrike duž rijeke Benue u današnjoj istočnoj Nigeriji i zapadnom Kamerunu.[11] Migracija Bantu naroda donijela je novi razvoj u poljoprivredi i obrađivanju željeza u regiju.[11] Bantu grupe u Keniji, između ostalih, uključuju Kikuyu, Luhya, Kamba, Kisii, Meru, Kuria, Aembu, Ambeere, Wadawida-Watuweta, Wapokomo i Mijikenda.

Svahili razdoblje trgovineUredi

 
Tradicionalna svahili izrezbarena drvena vrata u Lamuu.

Kenijska je obala bila dom zajednicama željezara i Bantu uzgajivačima, lovcima i ribarima koji su gospodarstvo održavali poljoprivredom, ribarstvom, proizvodnjom metala i trgovinom sa stranim zemljama. Te su zajednice formirale najranije gradove-države u regiji, koji su bili zajednički poznati kao Azanija.[12]

Do 1. stoljeća nove ere mnogi gradovi-države kao što su Mombasa, Malindi i Zanzibar počeli su uspostavljati trgovinske odnose s Arapi. To je dovelo do povećanog gospodarskog rasta Svahili država, uvođenja islama, arapskog utjecaja na jezik svahili, širenja kulture, kao i do toga da su Svahili gradovi postali članovi veće trgovačke mreže.[13][14] Mnogi historičari dugo su vjerovali da su gradove-države uspostavili arapski ili perzijski trgovci, ali arheološki dokazi naveli su znanstvenike da Svahili gradove-države prepoznaju kao autohtoni izum koji je, iako podvrgnut stranom utjecaju zbog trgovine, zadržao kulturnu jezgru Bantu naroda.[15]

Sultanat Kilwa bio je srednjovjekovni sultanat sa središtem u Kilwi, u današnjoj Tanzaniji. Na njegovom vrhuncu autoritet Kilwe protezao se cijelom dužinom obale Svahilija, uključujući Keniju. Rečeno je da ga je u 10. stoljeću osnovao Ali ibn al-Hassan Shirazi,[16] perzijski sultan iz Shiraza u južnom Iranu.[17] Međutim, znanstvenici pretpostavljaju da su tvrdnje arapskog ili perzijskog porijekla gradova-država pokušaji svahilija da se legitimišu i na lokalnom i na međunarodnom nivou.[18][19] Od 10. stoljeća, vladari Kilwe nastavili su graditi složene koraljne džamije i uvoditi bakrene kovanice.[20]

Svahili, bantu jezik s arapskim, perzijskim i drugim bliskoistočnim i južnoazijskim posuđenicama, kasnije se razvio kao lingua franca za trgovinu između različitih naroda. Svahili sada ima i posuđenice iz engleskog jezika.

Rani period portugalske kolonizacijeUredi

 
Portugalci su vladali Kenijom od 1498 do 1730. Mombasa je bila pod vlašću Portugala od 1593. do 1698. te od 1728–29.

Svahili su Mombasu pretvorili u glavnu luku te su uspostavili trgovinske veze s drugim obližnjim gradovima-državama, kao i trgovačkim centrima u Perziji, Arabiji, pa čak i Indiji.[21] U 15.-om vijeku, portugalski putnik Duarte Barbosa tvrdio je da je "Mombasa vrlo prometno mjesto i ima dobru luku u kojoj su uvijek vezana mala plovila raznih vrsta, a također i sjajni brodovi, koji vode iz Sofale i drugih koji dolaze iz Cambaya i Melinde i drugi koji plove na otok Zanzibar. ""[22]

Kasnije u 17. vijeku , svahilijska je obala osvojena i došla je pod izravnu vlast omanskih Arapa, koji su proširili trgovinu robovima kako bi udovoljili zahtjevima plantaža u Omanu i Zanzibaru.[23] U početku su ti trgovci uglavnom dolazili iz Omana, no kasnije su mnogi dolazili iz Zanzibara.[24] Usto su i Portugalci počeli kupovati robove od omanskih i zanzibarskih trgovaca kao odgovor na prekid transatlantske trgovine robljem od strane britanskih abolicionista.

Vjekovima je kenijska obala bila domaćin mnogim trgovcima i istraživačima. Među gradovima na kenijskoj obali nalazi se i grad Malindi. Malindi je ostao važno naselje sve od 14. stoljeća i jednom je konkuriralo Mombasi za dominaciju u regiji afričkih Velikih jezera. Malindi je tradicionalno bio prijateljski lučki grad za strane sile. 1414. godine kineski trgovac i istraživač Zheng He, zastupajući dinastiju Ming, posjetio je istočnoafričku obalu na jednom od svojih posljednjih 'Putovanja blagom'.[25] Vlasti Malindija također su dočekale portugalskog istraživača Vasca da Gamu 1498. godine.

Britanska Kenija (1888-1962)Uredi

Kolonijalna historija Kenije potječe od uspostavljanja njemačkog protektorata nad obalnim posjedom sultana Zanzibara 1885. godine, nakon čega je uslijedio dolazak Imperijalne British East Africa Company 1888. godine. Rivalstvo između sila spriječeno je kad je Njemačka predala Britaniji svoje obalne posjede 1890. godine. Nakon toga je uslijedila izgradnja ugandske željeznice koja je prolazila kroz zemlju.[26]

Izgradnji željeznice opirale su se neke etničke skupine - osobito Nandi, koje je deset godina od 1890. do 1900. vodio Orkoiyot Koitalel Arap Samoei - no Britanci su na kraju izgradili željeznicu. Nandi su prva etnička skupina koja je smještena u zavičajni rezervat da bi ih se spriječilo da ometaju izgradnju željeznice.[26]

Tokom perioda izgradnje željeznice došlo je do značajnog priliva radnika iz Indije koji su osigurali glavninu kvalifikovane radne snage potrebne za izgradnju željeznice.[27] Oni i većina njihovih potomaka kasnije su ostali u Keniji i predstavljaju srž nekoliko različitih zajednica Indijaca u zemlji.[28]

Pred početak Prvog svjetskog rata u avgustu 1914., guverneri Britanske istočne Afrike (kako je protektorat bio općenito poznat) i njemačke Istočne Afrike u početku su se dogovorili o primirju pokušavajući držati mlade kolonije podalje od neposredne borbe. Potpukovnik Paul von Lettow-Vorbeck preuzeo je zapovjedništvo nad njemačkim vojnim snagama, odlučan u namjeri da osigura što više britanskih resursa. Potpuno odsječen od Njemačke, von Lettow izveo je učinkovitu kampanju gerilskog rata, živjeći od zemlje, osvajajući britanske zalihe i ostajući neporažen. Na kraju se predao u Sjevernoj Rodeziji (danas Zambija) četrnaest dana nakon potpisivanja primirja 1918.[27]

 
Željeznica Kenija – Uganda u blizini Mombase, oko 1899.

Da bi progonili von Lettowa, Britanci su rasporedili trupe britanske indijske vojske iz Indije, ali im je trebao velik broj nosača kako bi prevladali zastrašujući logistički problem prevoženja zaliha daleko u unutrašnjost pješke. Osnovan je Carrier Corps koji je na kraju mobilizirao preko 400.000 Afrikanaca, doprinoseći njihovoj dugoročnoj politizaciji.[27]

1920. godine Istočnoafrički protektorat pretvoren je u koloniju i preimenovan u Keniju po najvišoj planini.

Tokom prvog dijela 20. vijeka, unutrašnjost središnjeg gorja naselili su britanski i drugi evropski poljoprivrednici, koji su postali bogati uzgajajući kafu i čaj. [29] Do 1930-ih, oko 30.000 bijelaca doseljenika živjelo je na tom području i steklo politički utjecaj zbog svog doprinosa tržišnoj ekonomiji.

Središnje gorje već je bilo dom za preko milion pripadnika naroda Kikuyu, od kojih većina nije imala vlasništvo nad zemljištem u evropskom smislu te su živjeli kao nomadski poljoprivrednici. Kako bi zaštitili svoje interese, doseljenici su zabranili uzgoj kafe, uveli porez na kolibe, a bezemljaši su dobivali sve manje zemlje u zamjenu za svoj rad. Uslijedio je masovni egzodus u gradove kako se njihova sposobnost da žive od zemlje smanjivala.[27] Do 1950-ih u Keniji je živjelo 80.000 doseljenika bijelaca.[30]

Tokom Drugog svjetskog rata Kenija je bila važan izvor radne snage i poljoprivrede za Ujedinjeno Kraljevstvo. Sama Kenija bila je mjesto borbi između savezničkih snaga i talijanskih trupa 1940–41. Bombardirani su i Wajir i Malindi.

1952. godine princeza Elizabeta i njen suprug princ Filip bili su na odmoru u hotelu Treetops u Keniji kada je njezin otac, kralj George VI, umro u snu. Mlada princeza prekinula je putovanje i odmah se vratila kući kako bi preuzela prijestolje. Okrunjena je za kraljicu Elizabetu II u Westminsterskoj opatiji 1953.[31]

Ustanak Mau MauUredi

Od oktobra 1952. do decembra 1959. Kenija je bila u vanrednom stanju proizašlom iz pobune Mau Mau protiv britanske vladavine. Mau Mau, poznatiji i kao Kenijska kopnena i vojska slobode (Kenya Land and Freedom Army), bili su prvenstveno pripadnici etničke skupine Kikuyu.[potreban citat]

Guverner je zatražio i pribavio britanske i afričke trupe, uključujući Kraljeve afričke puške (King's African Rifles). Britanci su započeli protupobunjeničke operacije. U maju 1953. general Sir George Erskine preuzeo je dužnost vrhovnog zapovjednika oružanih snaga kolonije, uz ličnu podršku Winstona Churchilla.[32]

Hvatanje Waruhiua Itotea (ratno ime "General China") 15. januara 1954. i kasnija ispitivanja doveli su do boljeg razumijevanja zapovjedne strukture Mau Mau za Britance. Operacija Nakovanj počela je 24. aprila 1954. nakon višesedmičnog planiranja uz odobrenje Ratnog vijeća. Operacija je grad Nairobi učinkovito stavila pod vojnu opsadu. Stanari u Nairobiju pregledani su, a oni na koje se sumnjalo da su pristalice Mau Maua preseljeni su u logore. Više od 80.000 pripadnika etničke skupine Kikuyu držano je u logorima bez suđenja, često podvrgnuto brutalnom postupanju.[33] Rezervne snage dobrovoljaca su činile jezgru vladine strategije jer su je činili lojalni Afrikanci, a ne strane snage poput Britanske vojske i King's African Rifles. Do kraja vanredne situacije domobrani su ubili 4.686 Mau Maua, 42% ukupnog broja pobunjenika.

Porobljavanje Dedana Kimathija 21. oktobra 1956. u Nyeriju značilo je konačni poraz Mau Maua i u biti okončalo vojnu ofanzivu. Tokom tog razdoblja dogodile su se značajne vladine promjene u posjedu zemljišta. Najvažniji od njih bio je Swynnertonov plan, koji je korišten za nagrađivanje lojalista i kažnjavanje Mau Mau.

Referendum Somalijaca u Keniji, 1962.Uredi

Prije nego što je Kenija stekla neovisnost, somalijski narod u današnjoj Keniji na područjima sjevernih pograničnih okruga tražio je od britanske vlade da ne bude uključena u Keniju. Kolonijalna vlada odlučila je održati prvi referendum u Keniji 1962. godine kako bi provjerila spremnost Somalijaca u Keniji da se pridruže Somaliji.[34]

Rezultat referenduma pokazao je da 86% Somalijaca u Keniji želi pristupiti Somaliji, ali britanska kolonijalna administracija odbila je rezultat i Somalijci su ostali u Keniji.[35]

NezavisnostUredi

 
Prvi predsjednik i osnivač Kenije, Jomo Kenyatta.

Prvi direktni izbori za lokalne Kenijce za Zakonodavno vijeće održali su se 1957. godine.

Usprkos britanskoj nadi da će moć predati "umjerenim" lokalnim suparnicima, Kenijska afrička nacionalna unija (KANU) pod vodstvom Jomoa Kenyatte je bila ta koja je formirala vladu. Kolonija Kenije i protektorat Kenije završili su 12. decembra 1963. godine, s tim da je neovisnost dboila cijela Kenija. Ujedinjeno Kraljevstvo je ustupilo suverenitet nad kolonijom Kenije. Sultan Zanzibara se složio da će istovremeno s neovisnošću kolonije, sultan prestati imati suverenitet nad protektoratom Kenije, tako da će cijela Kenija postati jedna suverena država.[36][37] Tako je Kenija postala nezavisna zemlja prema Zakonu o nezavisnosti Kenije iz 1963. Ujedinjenog Kraljevstva. Tačno 12 mjeseci kasnije, 12. decembra 1964., Kenija je postala republika pod nazivom "Republika Kenija".

Istovremeno, kenijska vojska je vodila rat protiv etničkih somalijskih pobunjenika koji naseljavaju Sjevernu krajinu i koji su se željeli pridružiti Somalijskoj republici na sjeveru.[38] Prekid vatre na kraju je postignut potpisivanjem Arusha Memoranduma u oktobru 1967., ali relativna nesigurnost prevladavala je do 1969.[39][40]Kako bi obeshrabrila daljnje invazije, Kenija je 1969. godine potpisala obrambeni pakt s Etiopijom, koji je još uvijek na snazi.[41]

GeografijaUredi

Nalazi se u istočnoj Africi,presjeca je Ekvator.Izlazi na Indijski okean.Gl grad Najrobi.Površina 583 000km2,ima oko 31,5mil stanovnika.Ostali gradovi su Mombasa,Malindi,Njen,Eldore,Kisumu,Kitale,,.Reljef je u primorju nizijski a u unutrašnjosti je planinski.Najviši vrh je vrh Kenija sa 5 200m.Klima u primorju i nizinama je okeanska,tropska,te sutropska,umjerena na planinama(na najvećim je čak i hladna).

ReligijaUredi

Protestanti 45% , Katolici 33%, Muslimani 10%, Tradicionalne Religije 10%. Ostale religije 2%.

PrivredaUredi

Ima velike potencijale pogotovo u poljoprivredi i turizmu. Ipak je zbog kolonijalne eksploatacije te zaduživanja i otplate dugova ostala slabije razvijena. Velik uticaj ima britanski, američki kapital.

Poljoprivreda: kafa, pamuk, šećerna trska, orah, ječam, ananas, kukuruz, krompir, čaj, banane,sisal-konoplja.

Šume se nalaze na visinama od 2000-3500m uglavnom.

Industrija: obojena metalurgija, hemijska, prehrambena, prerada nafte, elektrotehnička, tekstilna. Rude: zlato, olovo, bakar, nikl, hrom, srebro, dijamanti, magnezit, beril, gips.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Reporter, Standard. "Kenya now third-largest economy in sub-Saharan Africa". The Standard (jezik: engleski). Pristupljeno 2020-06-08.
  2. ^ Chatterjee, Rhitu (15 March 2018). "Scientists Are Amazed By Stone Age Tools They Dug Up In Kenya". NPR. Pristupljeno 15 March 2018.
  3. ^ Yong, Ed (15 March 2018). "A Cultural Leap at the Dawn of Humanity - New finds from Kenya suggest that humans used long-distance trade networks, sophisticated tools, and symbolic pigments right from the dawn of our species". The Atlantic. Pristupljeno 15 March 2018.
  4. ^ Brooks AS, Yellen JE, Potts R, Behrensmeyer AK, Deino AL, Leslie DE, Ambrose SH, Ferguson JR, d'Errico F, Zipkin AM, Whittaker S, Post J, Veatch EG, Foecke K, Clark JB (2018). "Long-distance stone transport and pigment use in the earliest Middle Stone Age". Science. 360 (6384): 90–94. Bibcode:2018Sci...360...90B. doi:10.1126/science.aao2646. PMID 29545508.
  5. ^ Ehret, C. (1980) The historical reconstruction of Southern Cushitic phonology and vocabulary, Kölner Beiträge zur Afrikanistik 5, Bd., Reimer, Berlin.
  6. ^ a b Ehret, C. (1983) Culture History in the Southern Sudan, J. Mack, P. Robertshaw, Eds., British Institute in Eastern Africa, Nairobi, pp. 19–48, ISBN 1-872566-04-9.
  7. ^ Ambrose, S.H. (1982). "Archaeological and linguistic reconstructions of history in East Africa." In Ehert, C., and Posnansky, M. (eds.), The archaeological and linguistic reconstruction of African history, University of California Press, ISBN 0-520-04593-9.
  8. ^ Ambrose, S.H. (1986) Sprache und Geschichte in Afrika 7.2, 11.
  9. ^ [Kenija na Google Books Traditional occupations of indigenous and tribal peoples: Emerging trends] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). International Labour Organization. 2000. ISBN 9789221122586.
  10. ^ Ehret, C. (1998) An African Classical Age : Eastern and Southern Africa in World History, 1000 B.C. to A.D. 400., University Press of Virginia, Charlottesville, pp. xvii, 354, ISBN 0-8139-2057-4.
  11. ^ a b Smith, C. Wayne (1995) Crop Production: Evolution, History, and Technology, John Wiley & Sons, p. 132, ISBN 0-471-07972-3.
  12. ^ "Wonders of the African World". PBS. Pristupljeno 16 April 2010.
  13. ^ "History and Origin of Swahili – Jifunze Kiswahili". swahilihub.com. Arhivirano s originala, 21 June 2016. Pristupljeno 17 July 2016.
  14. ^ Nanjira, Daniel Don (2010). [Kenija na Google Books African Foreign Policy and Diplomacy from Antiquity to the 21st Century] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). ABC-CLIO. ISBN 9780313379826.
  15. ^ Spear, Thomas (2000). "Early Swahili History Reconsidered". The International Journal of African Historical Studies. 33 (2): 257–290. doi:10.2307/220649. JSTOR 220649.
  16. ^ شاكر مصطفى, موسوعة دوال العالم الأسلامي ورجالها الجزء الثالث, (دار العلم للملايين: 1993), p. 1360
  17. ^ Hastings, James (2003) Encyclopedia of Religion and Ethics Part 24, Kessinger Publishing, p. 847
  18. ^ "The wealth of Africa The Swahili Coast" (PDF). British Museum. Pristupljeno 7 June 2017.
  19. ^ K. Kris Hirst (12 February 2017). "Swahili Culture Guide – The Rise and Fall of Swahili States". 10 June 2017.
  20. ^ Nicolini, Beatrice (1 January 2004). [Kenija na Google Books Makran, Oman, and Zanzibar: Three-Terminal Cultural Corridor in the Western Indian Ocean, 1799-1856] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). BRILL. str. 62. ISBN 9789004137806.
  21. ^ Alsayyad, Nezar (30 March 2001). [Kenija na Google Books Hybrid Urbanism] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-275-96612-6.
  22. ^ Ali, Shanti Sadiq (1996). [Kenija na Google Books The African Dispersal in the Deccan] Provjerite vrijednost |url= (pomoć). Orient Blackswan. ISBN 978-81-250-0485-1.
  23. ^ "Slavery (sociology)". Encyclopædia Britannica Online.
  24. ^ Swahili Coast. National Geographic.
  25. ^ "PBS website". Pristupljeno 12 October 2015.
  26. ^ a b Encyclopædia Britannica
  27. ^ a b c d R. Mugo Gatheru (2005) Kenya: From Colonization to Independence, 1888–1970, McFarland, ISBN 0-7864-2199-1
  28. ^ Jenkins, Orville Boyd. "Sikh". Orvillejenkins.com. Pristupljeno 16 April 2010.
  29. ^ "We Want Our Country". Time. 5 November 1965
  30. ^ Firestone, Matthew (15 September 2010). [Kenija na Google Books Kenya] Provjerite vrijednost |url= (pomoć) (jezik: engleski). Lonely Planet Publications. str. 28. ISBN 9781742203553.
  31. ^ Vickers, Hugo (29 January 2012). "Diamond Jubilee: the moment that Princess Elizabeth became Queen". The Daily Telegraph. London.
  32. ^ Maloba, Wunyabari O. (1993) Mau Mau and Kenya: An Analysis of Peasant Revolt, Indiana University Press, 0852557450.
  33. ^ "Uncovering the brutal truth about the British empire". The Guardian. 18 August 2016.
  34. ^ Castagno, A. A. (1964). "The Somali-Kenyan Controversy: Implications for the Future". The Journal of Modern African Studies. 2 (2): 165–188. doi:10.1017/S0022278X00003980. JSTOR 158817.
  35. ^ https://api.parliament.uk/historic-hansard/lords/1963/apr/03/northern-frontier-district-of-kenya
  36. ^ "Commonwealth and Colonial Law" by Kenneth Roberts-Wray, London, Stevens, 1966. P. 762
  37. ^ HC Deb 22 November 1963 vol 684 cc1329-400 wherein the UK Under-Secretary of State for Commonwealth Relations and for the Colonies stated: "An agreement was then signed on the 8th October 1963, providing that on the date when Kenya became independent the territories comprising the Kenya Coastal Strip would become part of Kenya proper."
  38. ^ Bruce Baker, Escape from Domination in Africa: Political Disengagement & Its Consequences, (Africa World Press: 2003), p.83
  39. ^ Hogg, Richard (1986). "The New Pastoralism: Poverty and Dependency in Northern Kenya". Africa: Journal of the International African Institute. 56 (3): 319–333. doi:10.2307/1160687. JSTOR 1160687.
  40. ^ Howell, John (May 1968). "An Analysis of Kenyan Foreign Policy". The Journal of Modern African Studies. 6 (1): 29–48. doi:10.1017/S0022278X00016657. JSTOR 158675.
  41. ^ Pike, John (1992). "Post-Independence Low Intensity Conflict in Kenya". Globalsecurity.org. Pristupljeno 16 April 2010.

Vanjski linkoviUredi