Južna Koreja
Južna Koreja, službeno Republika Koreja je suverena država u Istočnoj Aziji, smještena na južnoj polovini Korejskog poluostrva. Sa sjeverne strane graniči sa Sjevernom Korejom s kojom je činila jedinstvenu državu do 1948. Njenu zapadnu granicu čini Žuto more, dok istočnu granicu definiše Japansko more. Zauzima površinu od 100.363 km2 na kojoj živi oko 51,4 miliona stanovnika. Glavni i najveći grad je Seoul sa populacijom od oko 10 miliona stanovnika. Ima populaciju od 51,75 miliona, od čega otprilike polovina živi u glavnom gradu Seoulu, četvrtom najnaseljenijem metropolitanskom području na svijetu. Ostali veći gradovi uključuju Incheon, Busan i Daegu.
| Republika Koreja 대한민국 大韓民國 Daehan Minguk |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
| Uzrečica: 널리 인간세상을 이롭게 하라 (bos. Učiniti svijet boljim za sve ljude) | ||||||
| Himna: "Aegukga" (Narodna pjesma) |
||||||
 Položaj Južne Koreje
|
||||||
| Glavni i najveći grad | Seoul 37°33′N 126°58′E / 37.550°N 126.967°E | |||||
| Službeni jezik | korejski | |||||
| Pismo | Hangul | |||||
| Etničke grupe |
|
|||||
| Religija |
|
|||||
| Državno uređenje | ||||||
| Yoon Suk-yeol | ||||||
• Premijer |
Han Duck-soo | |||||
| Nezavisnost | 15. august 1945. Oslobođenje od Japana 15. august 1948. Prva republika<br /[1. mart 1919. (simbolično kao ujedinjena Koreja) | |||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
100,363[1][2][3] km2 (107.) | |||||
| 0,3 | ||||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno (2007.) |
49.024.737 (25.) | |||||
• Gustoća |
507/km2 (15.) | |||||
• Procjena (2024) |
52.081.799 | |||||
| BDP (PKM) | 2024. | |||||
• Ukupno |
 $3,258 biliona[4] (14.) |
|||||
| $62.960[4] (28.) |
||||||
| BDP (nominalni) | 2024. | |||||
• Ukupno |
$1,869 trillion[4] (14.) |
|||||
| $36.131[4] (33.) |
||||||
| Gini (2021.) | 33,3[3] (srednja nejednakost) | |||||
| HDI (2022.) | 0.929 (povećanje) (19.) | |||||
| Valuta | Južnokorejski Wŏn (₩) (KRW) (1/100 jeon) | |||||
| Vremenska zona | UTC +9 | |||||
| Pozivni broj | +82 | |||||
| Internetska domena | .kr | |||||
Korejsko poluostrvo bilo je naseljeno još u periodu donjeg paleolita. Njegovo prvo kraljevstvo zabeleženo je u kineskim zapisima u ranom 7. vijeku p. n. e.. Nakon ujedinjenja Tri kraljevstva Koreje u Silla i Balhae u kasnom 7. vijeku, Korejom su vladale dinastija Goryeo (918–1392) i dinastija Joseon (1392–1897). Nadolazeće Korejsko carstvo (1897–1910) pripojeno je 1910. Japanskom carstvu. Japanska vladavina je okončana nakon predaje Japana u Drugom svjetskom ratu, nakon čega je Koreja podijeljena na dvije zone; sjeverna zona koju je okupirao Sovjetski Savez i južna zona koju su okupirale Sjedinjene Države. Nakon što su pregovori o ponovnom ujedinjenju propali, potonja je u avgustu 1948. postala Republika Koreja, dok je prva sljedećeg mjeseca postala Socijalistička Demokratska Narodna Republika Koreja.
Godine 1950, invazija Sjeverne Koreje započela je Korejski rat, koji je doveo do opsežne intervencije Ujedinjenih naroda pod vodstvom Sjedinjenih Država u podršci Jugu, dok je Kina intervenirala da podrži Sjever, uz pomoć Sovjetskog Saveza. Nakon završetka rata 1953, zemlja je ušla u vojni savez sa SAD-om, a njena devastirana ekonomija je počela da raste, bilježeći najbrži rast prosječnog BDP-a po glavi stanovnika u svijetu između 1980. i 1990. Uprkos nedostatku prirodnih resursa, nacija brzo se razvila i postala jedan od četiri azijska tigra, zahvaljujući međunarodnoj trgovini i ekonomskoj globalizaciji, integrišući se u svjetsku ekonomiju uz izvozno orijentisanu industrijalizaciju. Trenutno je jedna od najvećih zemalja izvoznica u svijetu, sa jednim od najvećih deviznih rezervi u svijetu.[5] Demokratska borba u junu dovela je do kraja autoritarne vladavine 1987. i zemlja se sada smatra među najnaprednijim demokratijama u Aziji, sa najvišim nivoom slobode štampe na kontinentu.[6]
Južna Koreja je visokorazvijena država s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja (22. na svijetu). Smatra se regionalnom silom, a po vrijednošću nominalnog BDP-a 11. je ekonomija svijeta. Globalni je lider u oblasti industrije i tehnološkog sektora. Južnokoreanska izvozno orjentirana ekonomija je fokusirana na elektroničku, automobilsku, mašinsku, petrohemijsku industriju kao i na brodogradnju i proizvodnju robota. Članica je ASEAN-a, Ujedinjenih nacija, G20, WTO-a, OECD-a i mnogih drugim međunarodnih organizacija.
Historija
urediNajstarija historija Južne Koreje veže se uz doseljnike iz Mandžurije i Sibira, koji su bili preteča današnjeg korejskog naroda.[7] Na kraju drugog svjetskog rata, Koreja je podjeljena po 38. paraleli na sjevernu polovinu pod okupacijom Sovjetskog Saveza i na južnu polovinu pod okupacijom SAD, da bi u junu 1950. izbio rat.
Vlada
urediJužna Koreja je višestranačka republika s jednim zakonodavnim domom. Na čelu države je predsjednik koji se bira na mandat od pet godina direktnim biranjem. Osim što je na čelu države i vojske, predsjednik predstavlja vrh izvršne vlasti, jer imenuje premijera kojega potvrđuje narodna skupština (parlament).
Političke podjele
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Geografija
uredi.jpg)
Južna Koreja zauzima južni dio korejskog poluostrva, koje se proteže u pravcu sjever-jug oko 1.100 km od kontinentalnog i istočnoazijskog kopna. Ovo planinsko poluostrvo okružuje Žuto more na zapadu, Japansko (istočno) more na istoku. Južni dio poluostrva izlazi na Korejski prolaz i Istočnokinesko more. Država, uključujući sva njena ostrva, leži između geografskih 33° i 39° sjeverne širine i 124° i 130° istočno geografske dužine. Njegova ukupna površina je 100.410 km2.[2]
Južna Koreja se uslovno može podijeliti na četiri regije: istočna regija visokih planinskih lanaca i uskih ravnica na obali; zapadna regija širokih primorskih ravnica, riječnih bazena i blagih brda; jugozapadna regija planina i dolina te jugoistočna regija gdje dominira široka primorska ravnica bazena rijeke Nakdong.[8] Južna Koreja je dom za tri kopnene ekoregije: listopadne šume centralne Koreje, mješovite mandžurijske šume i zimzelene šume Južne Koreje.[9] Teren Južne Koreje je uglavnom planinski, od čega većina nije obradiva. Nizije, koje se nalaze prvenstveno na zapadu i jugoistoku, čine samo 30% ukupne površine zemljišta. Južna Koreja ima 20 nacionalnih parkova i popularna mjesta u prirodi kao što su Boseong Tea Fields, Suncheon Bay Ecological Park i Jirisan.[10]
Oko 3.000 ostrva, uglavnom malih i nenaseljenih, leže uz zapadne i južne obale Južne Koreje. Provincija Jeju je oko 100 km od južne obale Južne Koreje. To je najveće ostrvo u zemlji, sa površinom od 1.845 km2. Jeju je također mjesto najviše tačke Južne Koreje: Hallasan, ugasli vulkan, doseže 1.950 metara nadmorske visine. Najistočnija ostrva Južne Koreje uključuju stijene Ulleungdo i Liancourt (Dokdo/Takeshima), dok su Marado i Socotra Rock najjužnija ostrva Južne Koreje.[8]
Klima
urediJužna Koreja ima vlažnu kontinentalnu klimu i vlažnu suptropsku klimu, a na nju utiče istočnoazijski monsun, sa obilnijim padavinama ljeti tokom kratke kišne sezone zvane jangma, koja počinje krajem juna i traje do kraja jula. U Seulu, prosječni temperaturni raspon u januaru je -7 do 1 °C, a prosječni temperaturni raspon u augustu je od 22 do 30 °C. Zimske temperature su više duž južne obale, a znatno niže u planinskoj unutrašnjosti.[11] Ljeto može biti neugodno vruće i vlažno, s temperaturama koje prelaze 30 °C u većini dijelova zemlje. Južna Koreja ima četiri različita godišnja doba; proljeće, ljeto, jesen i zima. Proljeće obično traje od kraja marta do početka maja, ljeto od sredine maja do početka septembra, jesen od sredine septembra do početka novembra, a zima od sredine novembra do sredine marta.
Padavine su koncentrisane u ljetnim mjesecima od juna do septembra. Južna obala je podložna kasnim ljetnim tajfunima koji donose jake vjetrove, obilne kiše, a ponekad i poplave. Prosječna godišnja količina padavina varira od 1.370 mm u Seulu do 1.470 mm u Busanu.
Životna sredina
uredi
Tokom prvih 20 godina brzog rasta Južne Koreje, malo je napora uloženo da se očuva okoliš.[12] Nekontrolisana industrijalizacija i urbani razvoj rezultirali su krčenjem šuma i tekućim uništavanjem močvara kao što je Songdo Tidal Flat.[13] Međutim, nedavno su uloženi napori da se uravnoteže ovi problemi, uključujući vladin petogodišnji projekat zelenog rasta vrijednog 84 milijarde dolara koji ima za cilj jačanje energetske efikasnosti i zelene tehnologije.[14]
Zelena ekonomska strategija je sveobuhvatan pregled ekonomije Južne Koreje, koristeći skoro dva posto nacionalnog BDP-a. Inicijativa za ozelenjavanje uključuje napore kao što su nacionalna biciklistička mreža, solarna energija i energija vjetra, snižavanje vozila zavisnih od nafte, podupiranje ljetnog računanja vremena i široka upotreba ekološki prihvatljivih tehnologija kao što su LED diode u elektronici i rasvjeti.[15] Zemlja — jedna od najomiljenijih na svijetu — planira izgraditi nacionalnu mrežu sljedeće generacije koja će biti 10 puta brža od širokopojasnih objekata, kako bi se smanjila potrošnja energije.[15]
Standardni program portfelja obnovljivih izvora energije sa certifikatima za obnovljivu energiju traje od 2012. do 2022.[16] Sistemi kvota favorizuju velike, vertikalno integrisane generatore i multinacionalna električna preduzeća, makar samo zato što su certifikati generalno izraženi u jedinicama od jednog megavat-sata. Njih je također teže osmisliti i implementirati od feed-in tarife.[17] U 2012. instalirano je oko 350 stambenih mikro jedinica za grijanje i energiju.[18] U 2017. Južna Koreja je bila sedmi najveći emiter ugljika u svijetu i peti najveći emiter po glavi stanovnika. Predsjednik Moon Jae-in obećao je smanjenje emisije stakleničkih plinova na nulu 2050.[19][20]
Voda iz česme u Seulu je nedavno postala bezbjedna za piće, a gradski zvaničnici su je nazvali "Arisu" u pokušaju da ubjede javnost.[21] Napori su uloženi i u projekte pošumljavanja. Još jedan projekat vrijedan više milijardi dolara bila je obnova Cheonggyecheona, potoka koji prolazi kroz centar Seula koji je ranije bio popločan autoputem.[22] Jedan od glavnih izazova je kvalitet zraka, s posebnim problemom kiselih kiša, sumpornih oksida i godišnjih oluja žute prašine.[12] Priznaje se da su mnoge od ovih poteškoća rezultat blizine Južne Koreje Kini, koja je veliki zagađivač zraka.[12] Južna Koreja je za 2019. imala srednju ocjenu indeksa integriteta šumskog pejzaža od 6,02/10, što je rangira na 87. mjesto u svijetu od 172 zemlje.[23]
Privreda
uredi
Južna Koreja se zbog svoga brzog privrednog rasta svrstava u grupu tzv. Azijskih tigrova, a razlog uspješne privrede Južne Koreje leži u visoko kvalificiranoj i discipliniranoj radnoj snazi (relativno jeftinoj), snažnoj industriji te u izrazito izvoznoj orjentaciji. Važniji izvori prihoda su željezna ruda, volfram, ugljen, riža, svila, duhan, riba itd, a nezaposlenost se kreće oko 4%.
Stanovništvo
urediJužna Koreja ima oko 49.000.000 stanovnika (od toga 99,9% čine Korejanci). Najgušće su naseljene nizine na zapadu i kotline na jugu zemlje. Oko 75% Korejanaca živi u gradovima, najveći je glavni grad Seul sa 12 miliona stanovnika i Pusan sa 4 miliona sanovnika. Oko 50% stanovnika su ateisti, od religijskih grupa najviše je budista oko 12 miliona ili 25% populacije zatim protestanata 8 miliona ili 16%, katolika 2,5 miliona ili 6% oko 2% cine pripadnici domace vjere Chondogjo 1% su konfukonfucijanci, oko 0,1% sunitski muslimani.
Kultura
uredi-
Bongsan Talchum -
Bulguksa -
Dano
Također pogledajte
urediBilješke
uredi- ^ 19.7% su protestanti a 7.9% su katolici.
Reference
uredi- ^ "South Korea". Central Intelligence Agency. February 27, 2023. Arhivirano s originala, January 10, 2021. Pristupljeno February 24, 2023 – preko CIA.gov.
- ^ a b "South Korea country profile". BBC News. October 17, 2023. Arhivirano s originala, January 27, 2024. Pristupljeno October 17, 2023.
- ^ a b Inequality – Income inequality – OECD Data. OECD. Arhivirano s originala, July 1, 2022. Pristupljeno July 17, 2021.
- ^ a b c d "World Economic Outlook Database, October 2024 Edition. (South Korea)". www.imf.org. International Monetary Fund. October 22, 2024. Pristupljeno October 22, 2024.
- ^ Service (KOCIS), Korean Culture and Information. "The Korean Economy – the Miracle on the Hangang River : Korea.net : The official website of the Republic of Korea". www.korea.net (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2022.
- ^ "2021 World Press Freedom Index". RSF. 11. 1. 2022.
- ^ Hwang, Kyung-moon (2010). A History of Korea, An Episodic Narrative. Palgrave Macmillan. str. 4. ISBN 978-0-230-36453-0.
- ^ a b Geography of Korea Arhivirano 24. 7. 2017. na Wayback Machine, Asia Info Organization
- ^ Dinerstein, Eric; et al. (2017). "An Ecoregion-Based Approach to Protecting Half the Terrestrial Realm". BioScience. 67 (6): 534–545. doi:10.1093/biosci/bix014. ISSN 0006-3568. PMC 5451287. PMID 28608869.
- ^ "Korea National Park Service official site". Arhivirano s originala, July 2, 2010. Pristupljeno October 29, 2010.
- ^ South Korea climate Arhivirano 30. 3. 2014. na Wayback Machine, U.S. Library of Congress, Country studies
- ^ a b c "Korea Air Pollution Problems". American University of Washington. Arhivirano s originala, March 9, 2010. Pristupljeno February 18, 2010.
- ^ Randolph T. Hester (August 28, 2009). "Letter to Lee administration: Save the Songdo Tidal Flat". The Hankyoreh. Arhivirano s originala, May 11, 2011. Pristupljeno February 18, 2010.
- ^ Wang, Ucilla (July 28, 2008 ) South Korea Boosts Renewable-Energy Investments by 60%. Greentechmedia.com
- ^ a b "South Korea's green new deal". CNN. October 18, 2009. Arhivirano s originala, August 31, 2010. Pristupljeno October 21, 2009.
- ^ R&D status and prospects on fuel cells in Korea. fuelcellseminar.com
- ^ Renewable Energy Policy Mechanisms by Paul Gipe Arhivirano 10. 5. 2012. na Wayback Machine (1.3MB)
Lauber, V. (2004). "REFIT and RPS: Options for a harmonized Community framework", Energy Policy, Vol. 32, Issue 12, pp. 1405–1414.
Lauber, V. (2008). "Certificate Trading – Part of the Solution or Part of the Problem?" Ljubljana Conference on the Future of GHG Emissions Trading in the EU, March 2008. Salzburg, Austria: University of Salzburg. Retrieved March 16, 2009, at www.uni-salzburg.at/politikwissenschaft/lauber - ^ The fuel cell industry review 2012 Arhivirano 1. 7. 2016. na Wayback Machine. fuelcelltoday.com.
- ^ Cha, Josh Smith, Sangmi (June 8, 2020). "Jobs come first in South Korea's ambitious 'Green New Deal' climate plan". Reuters (jezik: engleski). Arhivirano s originala, September 21, 2020. Pristupljeno September 29, 2020.
- ^ "Moon vows to shut down 30 more coal plants to bring cleaner air and battle climate change". The Korea Herald (jezik: engleski). September 8, 2020. Arhivirano s originala, September 28, 2020. Pristupljeno September 29, 2020.
- ^ "Seoul City holds second Arisu Festival to show tap water is safe to drink". Newsworld. Arhivirano s originala, September 28, 2007.
- ^ "Seoul Metropolitan Government – "A Clean, Attractive & Global City, Seoul!"". Arhivirano s originala, February 15, 2009.
- ^ Grantham, H. S.; et al. (2020). "Anthropogenic modification of forests means only 40% of remaining forests have high ecosystem integrity – Supplementary Material". Nature Communications. 11 (1): 5978. Bibcode:2020NatCo..11.5978G. doi:10.1038/s41467-020-19493-3. ISSN 2041-1723. PMC 7723057. PMID 33293507.
Dodatna literatura
uredi- Amsden, Alice (1992). Asia's Next Giant: South Korea and Late Industrialization. Oxford University Press. ISBN 978-0195076035.
- Breen, Michael (2004). The Koreans: Who They Are, What They Want, Where Their Future Lies. St. Martin's Griffin. ISBN 978-0-312-32609-8.
- Hart, Dennis (2003). From Tradition to Consumption: Constructing a Capitalist Culture in South Korea. Seoul: Author. ISBN 978-89-88095-44-7.
- Cumings, Bruce (1997). Korea's place in the sun. New York: W.W. Norton. ISBN 978-0-393-31681-0.
- Lew, Yong Ick. The Making of the First Korean President: Syngman Rhee's Quest for Independence (University of Hawai'i Press; 2013); scholarly biography; 576 pages;
- Nahm, Andrew C. (1996). Korea: A history of the Korean people (2nd ed.). Seoul: Hollym. ISBN 978-1-56591-070-6.
- Schneidewind, Dieter K. (2016). Economic Miracle Market South Korea: A Blueprint for Economic Growth in Developing Nations. Springer. ISBN 978-981-10-0613-5.
- Yang Sung-chul (1999). The North and South Korean political systems: A comparative analysis (rev. ed.). Seoul: Hollym. ISBN 978-1-56591-105-5.
- Yonhap News Agency (2004). Korea Annual 2004. Seoul. ISBN 978-89-7433-070-5.
- Yuan, Robert T. (1988). Biotechnology in Singapore, South Korea, and Taiwan. Macmillan Publishers ltd. ISBN 978-1-349-10768-1.
Vanjski linkovi
uredi- Službeni sajt (Korea.net)
- Korea Tourism Guide website Arhivirano 1. 3. 2017. na Wayback Machine
- Korea National Statistical Office
- South Korea. The World Factbook. Central Intelligence Agency.
- A Country Study: South Korea u Library of Congress
- Južna Koreja na Curlie
- Korea na OECD website
- South Korea profile from BBC News
- South Korea Encyclopædia Britannica entry
- Key Development Forecasts for South Korea sa International Futures