Benin

Republika Benin République du Bénin
Zastava	Grb
	Uzrečica: Fraternité, Justice, Travail (francuski); (bosanski: "Bratstvo, pravda, rad");
	Himna: "L'Aube Nouvelle";
	Položaj Benina na karti Položaj Benina
Glavni grad	Porto-Novoa; 6°29′50″N 2°36′18″E / 6.49722°N 2.60500°E
Najveći grad	Cotonou
Službeni jezik	francuski
Državno uređenje
• Predsjednik	Patrice Talon
• Predsjednik vlade	Vacant
Zakonodavstvo
Nezavisnost	od Francuske
• Priznato	1. august 1960.
Površina
• Ukupno	114.763 km2 (100)
• Vode (%)	1,8
Stanovništvo
• Ukupno	11.485.044 (82)
• Gustoća	94,8/km2
Valuta	CFA franak (100 centima)
Vremenska zona	UTC +1
Pozivni broj	+229
Internetska domena	.bj
	aCotonou je sjedište vlade.

Benin (francuski: République du Bénin), službeno Republika Benin i ranije Dahomej (1960 - 1975), država je u zapadnoj Africi. Graniči s Togom na zapadu, Nigerijom na istoku, Burkinom Faso na sjeverozapadu i Nigerom na sjeveroistoku. Većina stanovništva živi u Beninskom zalivu, dijelu Gvinejskog zaliva u najsjevernijem tropskom dijelu Atlantskog okeana.^[1] Glavni grad Benina je Porto-Novo ali sjedište vlade je u Cotonou, najvećem gradu i ekonomskoj prijestolnici države. Benin se prostire na površini od 114.763 km², a njegovo stanovništvo je 2018. godine procjenjeno je na otprilike 11,49 miliona. Benin je tropska nacija, visoko ovisna o poljoprivredi, a veliki je izvoznik pamuka i palminog ulja.^[2]

Službeni jezik Benina je francuski, sa nekoliko autohtonih jezika kao što su fon jezici, bariba jezici, yoruba jezici i dendi jezici. Najveća vjerska skupina u Beninu je rimokatoličanstvo, a slijede islam, vodun (koji se često naziva vudu izvan zemlje) i protestantizam. Benin je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država, Organizacije islamske saradnje, Južnoatlantske zone mira i saradnje, La Francophonie te Zajednice država Sahela i Sahare.

Etimologija

Tokom kolonijalnog perioda i nezavisnosti, država je bila poznata kao Dahomej. Dana 30. novembra 1975. preimenovana je u Benin^[3] po zaljevu na kojem se nalazi, Beninskom zaljevu. Sama riječ "Benin" nastala je jer su portugalski kolonizatori krivo izgovarali grad Ubinu (današnji Benin City).^[4] Novo ime, Benin, izabrano je zbog svoje neutralnosti.

Historija

O ranoj historiji Benina se malo zna. Od 17. do 19. stoljeća, glavne političke jedinice na tom području bile su Kraljevina Dahomej, gradska država Porto-Novo i veliko područje s mnogo različitih država na sjeveru. Ova regija se još od 17. stoljeća naziva "Obala robova" zbog velikog broja robova koji su poslani u Novi svijet tokom kolonijalnog perioda. Nakon što je ropstvo ukinuto, Francuska je preuzela zemlju i preimenovala ju u Francuski Dahomej. Godine 1960. Dahomej je stekao potpunu nezavisnost od Francuske. Suverena država od tada ima burnu historiju s mnogo različitih demokratskih i vojnih vlada i udara. Komunistička država, Narodna Republika Benin postojala je od 1975. do 1990. Godine 1991. zamijenila ju je trenutna višestranačka Republika Benin.^[5]

Prekolonijalna historija

Karta Kraljevine Dahomej 1793. godine

Sadašnja država Benin spaja tri područja koja su imala izrazito drukčije političke sisteme prije francuske kolonizacije. Prije 1700. postojalo je nekoliko važnih gradskih država uzduž obale (uglavnom od etničke grupe Aja, ali također naroda Yoruba i Gbe) i dosta plemenskih regija od naroda Bariba, Mahi, Gdevi i Kabye. Carstvo Oyo, koje se nalazilo pretežno istočno od današnjeg Benina, bilo je najznačajnija vojna sila u regiji. Redovno je sprovodilo racije i zahtijevalo poreze od obalnih kraljevstava i plemenskih regija.^[6] Situacija se promijenila u 1600-tim i početkom 1700-tih, jer je Kraljevina Dahomej, osnovana na visoravni Abomey, koju je uglavnom nastanjivao narod Fon, počela preuzimati područja uzduž obale.^[7] Godine 1727. kralj Agaja iz Kraljevine Dahomej osvojio je primorske gradove Allada i Whydah, ali je obvezan plaćanja danka Carstvu Oyo te nije mogao direktno napasti saveznički grad carstva, Porto-Novo.^[8] Uspon kraljevine Dahomej, suparništvo između kraljevstva i grada Porto-Novo i plemenska politika u sjevernom području nastavil su se kroz kolonijalna i postkolonijalna razdoblja.^[9] Kraljevina Dahomej je bila poznata po svojoj kulturi i tradiciji. Mladi dječaci su od najranije dobi služili starijim vojnicima i učili vojne običaje,^[10] a posebno je bila poznata elitna jedinica žena "Ahosi" ("naše majke"), koje su evropski istraživači nazivali "Dahomejskim Amazonkama", zemlja je uživala nadimak "crna Sparta" u tom periodu.^[11]

Kolonijalni period i preprodaja robljem

Kraljevi Dahomeja su prodavali svoje zarobljenike u Atlantsku trgovinu robljem.^[12] Zarobljenike su često ubijali na ceremoniji poznatoj kao Dahomejski godišnji običaji. Oko 1750. godine, kralj Dahomeja je zarađivao otprilike 250.000 £ godišnje prodajom afričkih zarobljenika preprodavačima robljem.^[13]

Iako se čini da su se kraljevi Dahomeja u početku upirali trgovini robljem, ona je cvjetala u regiji Dahomej skoro 300 godina, počevši od 1472. trgovinskim sporazumom s portugalskim trgovcima, a područje je nazvano "Obala robova". Sudski protokoli, koji su zahtijevali da se dijelu ratnih zarobljenika iz mnogih bitaka odrube glave, smanjili su broj robova koji su izvezeni iz tog područja. Broj se kretao od 102.000 ljudi po deceniji u 1780-ima na 24.000 po deceniji do 1860-ih.^[14] Pad je dijelom posljedica Zakona o trgovini robljem iz 1807. godine kojim je Britanija zabranila Atlantsku trgovinu robljem 1808. godine, a slijedile su joj i druge zemlje. Ovaj pad se je nastavio sve do 1885. godine, kada je posljedni brod robova isplovio s obale današnjeg Benina i krenuo prema Brazilu u Južnoj Americi, koji je još trebao ukinuti ropstvo. Ime glavnog grada Porto-Novo portugalskog je porijekla, a znači "Nova luka". Prvobitno je osnovan kao luka za trgovinu robljem.

Geografija

Površina Benina iznosi 114.620 km² i ima oko 11,49 miliona stanovnika. Zemlja je izdužena u smjeru sjever-jug između rijeke Niger i Beninskog zaljeva. Reljef Benina je uglavnom ravan ili brežuljkast, a klima tropska. Najviši vrh je Mont Sokbaro, 658 m. Većina stanovnika živi u obalnim nizinama na jugu gdje se nalaze i veći gradovi među kojima se ističu Cotonou (najveći u državi) i službena prijestolnica Porto-Novo. Sjever zemlje čine savane i sušne uzvisine.

Porto-Novo

Mont Sokbaro (658 m)

TOGO

BURKINA FASO

NIGER

NIGERIJA

ATLANTSKI OKEAN

Beninski zaliv

Veći gradovi i planine u Beninu

Privreda

Beninska privreda je slabo razvijeno i temelji se na poljoprivredi za vlastitu potrošnju i uzgoju pamuka, kokosa, kafe, banane, kukuruza i kikirikija. Rudno bogatstvo čine: dijamant, zlato, hrom i nafta. BDP je u 2004. bio oko 1.200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Vlada

Novi predsjednik Republike Benin, dr. Boni Yayi, zvanično je inauguriran u prijestolnici Porto-Novo 6. aprila 2006. godine.

Novi predsjednik koji zagovara „kooperativnu i solidarnu republiku“ je u svom nastupnom govoru podvukao četiri prioritetna zadatka koja će pokušati riješiti za vrijeme svog mandata. To su

razvoj ljudskih potencijala
vlada u dogovoru s narodom
razvoj poduzetničkog duha
izgradnja infrastrukture.

Bivši predsjednik zapadnoafričke banke za razvoj (BOAD) je izabran za predsjednika republke u drugom krugu izbora 5. marta 2006. godine prilikom kojeg je dobio 74,51 % glasova, dok je njegov protivnik (Adrien Houngbédji) sakupio 25,49 % glasova

Nezavisni kandidat Yayi, nasljednik Mathieua Kérékoua je obećao da će Benin dostići godišnju stopu rasta od više od 10% (trenutno 5%) i da će Benin pod njegovom upravom postati najveći proizvođač pamuka u zapadnoj Africi već od žetve 2006-2007. godine.

Političke podjele

Nova administrativna podjela zemlje je stupila na snagu 15. januara 1999. godine. Prije stupanja na snagu ove nove organizacije, zemlja je po zakonu iz 1958. godine bila podijeljena u šest provincija:

Atakora
Borgou
Zou
Mono
Ouémé
Atlantik.

Po novoj podjeli, Benin je podijeljen u dvanaest departmana i 77 općina.

Mapa departmana

Departman	Glavni grad
Alibori	Kandi
Atakora	Natitingou
Atlantique	Ouidah
Borgou	Parakou
Collines	Savalou
Couffo	Dogbo-Tota
Donga	Djougou
Littoral	Cotonou
Mono	Lokossa
Ouémé	Porto Novo
Plateau	Sakété
Zou	Abomey

Klima

Privreda

Većina privrede je ovisna o poljoprivredi, proizvodnji pamuka i regionalnoj trgovini. Pamuk je zaslužan za oko 40% BDP i 80% ukupnog službenog izvoza.^[15] Službena valuta u Beninu je CFA franak koji je vezan za euro. Privreda Benina je imala rast od 5,1 i 5,7% u 2008. i 2009. godini. Glavni pokretač rasta je poljoprivredni sektor, a pamuk glavni izvozni proizvod. Uslužni sektor je zbog geografske lokacije Benina važan dio razvoja i čini značajan dio BDP-a, a to se posebno odnosi na trgovinu, transport i turizam.^[16]

Infrastruktura

Željeznički promet

Cestovni promet

Zračni promet

Pomorski i riječni promet

Zdravstvo

Demografija

U Beninu živi 11.485.000 ljudi, a većina stanovništva živi na jugu zemlje. Stanovništvo je uglavnom mlado, i očekivani životni vijek je 62 godine.^[17] Oko 42 različitih etničkih grupa živi u državi, među njima grupe Yoruba na jugoistoku, Dendi u sjevernom i centralnom dijelu države, Bariba i Fula na sjeveroistoku, Betammaribe i Soba u planinama Atakore, Fon na prostorima Abomeya u centralnom dijelu juga, i grupe Mina, Xueda i Aja koje žive na obalama.^[18] U skorijim migracijama naselile su se i druge afričke grupe, a među njima najbrojniji su Nigerijci, Togoanci i Malijci.^[19] Postoje i jake zajednice Libanonaca i Indijaca koje se bave trgovinom i biznisom.^[19]

Narodi

Najbrojnija skupina je Fon, koje prate Yoruba grupe (1,2 miliona), Aja (600.000), Bariba (460.000), Ayizo (330.000), Fulani (310.000, i Gun (240.000).

Jezici

Službeni jezik je francuski koji se više govori u urbanim, a manje u ruralnim predjelima. Pismenost kod odraslih muškaraca iznosi 52,2% a kod odraslih žena 23,6%. Postoji više različitih etnolingvističkih grupa u Beninu koje spadaju u tri afričke jezičke familije: Nigersko-kongoanski jezici, Nilsko-saharski jezici, i afroazijski jezici. Nilsko-saharski se ogleda u dendi jeziku koji se nekada govorio u Songajskom carstvu, a danas se govori većinom u slivu rijeke Niger, a u muslimanskim predjelima služi kao lingua franca.

Nigersko-kongoanski jezici su predstavljeni kroz pet grupa:

Mande jezik kojim se služi narod Boko
Sengembianski jezik pričaju nomadski Fulani koji su raštrkani širom sjeveroistočnog dijela zemlje.
Benue-kongoanski jezici kojim se služi grupa Yoruba
Gur jezici koji se govore među Bariba narodu.
Kwa jezici, a posebno Gbe jezici kojim se služi narod Tado u južnim i centralnim predjelima.

Religija

Postoji više religija u Beninu. Tradicionalne afričke religije su rasprostranjene i praktikuje ih oko 50% stanovništva. Arapski trgovci su prvi donijeli Islam na sjeveru i širili ga među etničkom grupom Yoruba. Evropski misionari su kršćanstvo predstavili na južnim i centralnim dijelovima Benina. Oko 30% stanovništva su kršćani, a 20% su muslimani. Neki muslimani i kršćani i dalje praktikuju tradicionalne afričke religije, mada se nominalno izjašnjavaju kao pripadnici tih religija.

Obrazovanje

Urbanizacija

Kultura

Kinematografija

Književnost

Muzika

Mediji

Televizija

Radio

Novine

Telekomunikacije

Sport

Olimpijske igre

Nogomet

Atletika

Hrana

Filatelija

Također pogledajte

Reference

^ Hughes, R. H. (1992). A Directory of African Wetlands (jezik: engleski). IUCN. ISBN 978-2-88032-949-5.
^ "FAO: Benin". web.archive.org. 24. 10. 2012. Arhivirano s originala 24. 10. 2012. Pristupljeno 28. 10. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ Lea, David; Rowe, Annamarie (2001). A Political Chronology of Africa. Taylor & Francis. str. 33. ISBN 978-1-85743-116-2.
^ "Explore Benin". chiscotransport.com.ng. Arhivirano s originala, 16. 9. 2020. Pristupljeno 11. 6. 2020.
^ Ibp Usa. Global Logistics Assessments Reports Handbook: Strategic Transportation and Customs Information for Selected Countries, p. 85. Int'l Business Publications, 2008. ISBN 0-7397-6603-1
^ Bay, Edna (1998). Wives of the Leopard: Gender, Politics, and Culture in the Kingdom of Dahomey. University of Virginia Press.
^ Akinjogbin, I.A. (1967). Dahomey and Its Neighbors: 1708–1818. Cambridge University.
^ Law, Robin (1986). "Dahomey and the Slave Trade: Reflections on the Historiography of the Rise of Dahomey". The Journal of African History. str. 237–267.
^ ""Party Politics and Different Paths to Democratic Transitions: A Comparison of Benin and Senegal"" (PDF). Party Politics. St: 471–493. 2005. Pristupljeno 17. 7. 2020.
^ Harms, Robert W. (2002). The Diligent: A Voyage Through the Worlds of the Slave Trade. Basic Books. str. 172. ISBN 978-0-465-02872-6. Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 17. 7. 2020.
^ Alpern, Stanley B. (1998). Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey. C. Hurst & Co. Publishers. str. 37. ISBN 978-1-85065-362-2.
^ "Wachovia Apologizes for Historical Ties to Slavery Companies". PsycEXTRA Dataset. 2005. Pristupljeno 22. 8. 2020.
^ "The Story of Africa| BBC World Service". www.bbc.co.uk. Pristupljeno 22. 8. 2020.
^ Manning, Patrick (1982). Slavery, Colonialism and Economic Growth in Dahomey, 1640–1960. London: Cambridge University Press.
^ "Background Note: Benin". State.gov. 3. 2. 2010. Pristupljeno 2. 5. 2010.
^ "Benin: Financial Sector profile". Arhivirano s originala 13. 5. 2011. Pristupljeno 30. 11. 2010.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link). MFW4A.org
^ Benin Arhivirano 18. 9. 2015. na Wayback Machine. CIA World Factbook
^ "Background Note: Benin" . U.S. Department of State (June 2008). Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
^ ^a ^b "Benin Population". worldpopulationreview.com.
^ "Benin: (pokrajina)s. Major Cities & Towns - Population Statistics. Maps. Charts. Weather and Web Information". www.gradpopulation.de.

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Bénin na Wikimedia Commonsu.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Benin

WikiAtlas ima mape na temu: Benin

Službeni sajt Vlade Republike Benin
Nacionalni park Pendjari u Beninu Arhivirano 23. 2. 2007. na Wayback Machine
Benin na CIA World Factbook
Benin na BBC News

[1] Hughes, R. H. (1992). A Directory of African Wetlands (jezik: engleski). IUCN. ISBN 978-2-88032-949-5.

[2] "FAO: Benin". web.archive.org. 24. 10. 2012. Arhivirano s originala 24. 10. 2012. Pristupljeno 28. 10. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[3] Lea, David; Rowe, Annamarie (2001). A Political Chronology of Africa. Taylor & Francis. str. 33. ISBN 978-1-85743-116-2.

[4] "Explore Benin". chiscotransport.com.ng. Arhivirano s originala, 16. 9. 2020. Pristupljeno 11. 6. 2020.

[Ibp_Usa_p85-5] Ibp Usa. Global Logistics Assessments Reports Handbook: Strategic Transportation and Customs Information for Selected Countries, p. 85. Int'l Business Publications, 2008. ISBN 0-7397-6603-1

[6] Bay, Edna (1998). Wives of the Leopard: Gender, Politics, and Culture in the Kingdom of Dahomey. University of Virginia Press.

[7] Akinjogbin, I.A. (1967). Dahomey and Its Neighbors: 1708–1818. Cambridge University.

[8] Law, Robin (1986). "Dahomey and the Slave Trade: Reflections on the Historiography of the Rise of Dahomey". The Journal of African History. str. 237–267.

[9] ""Party Politics and Different Paths to Democratic Transitions: A Comparison of Benin and Senegal"" (PDF). Party Politics. St: 471–493. 2005. Pristupljeno 17. 7. 2020.

[10] Harms, Robert W. (2002). The Diligent: A Voyage Through the Worlds of the Slave Trade. Basic Books. str. 172. ISBN 978-0-465-02872-6. Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 17. 7. 2020.

[11] Alpern, Stanley B. (1998). Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey. C. Hurst & Co. Publishers. str. 37. ISBN 978-1-85065-362-2.

[12] "Wachovia Apologizes for Historical Ties to Slavery Companies". PsycEXTRA Dataset. 2005. Pristupljeno 22. 8. 2020.

[13] "The Story of Africa| BBC World Service". www.bbc.co.uk. Pristupljeno 22. 8. 2020.

[14] Manning, Patrick (1982). Slavery, Colonialism and Economic Growth in Dahomey, 1640–1960. London: Cambridge University Press.

[15] "Background Note: Benin". State.gov. 3. 2. 2010. Pristupljeno 2. 5. 2010.

[16] "Benin: Financial Sector profile". Arhivirano s originala 13. 5. 2011. Pristupljeno 30. 11. 2010.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link). MFW4A.org

[CIA-17] Benin Arhivirano 18. 9. 2015. na Wayback Machine. CIA World Factbook

[bn-18] "Background Note: Benin" . U.S. Department of State (June 2008). Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.

[worldpopulationreview.com-19] "Benin Population". worldpopulationreview.com.

[20] "Benin: (pokrajina)s. Major Cities & Towns - Population Statistics. Maps. Charts. Weather and Web Information". www.gradpopulation.de.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]