Šefik Bešlagić

Šefik Bešlagić (Gornja Tuzla, 6. april 1908 – Sarajevo, 19. novembar 1990) bio je bosanskohercegovački kulturni historičar.

Šefikov otac Agan bio je učitelj, a majka Devleta, rođena Mulalić, domaćica. Osnovnu školu završio je u Doboju, nižu gimnaziju u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu 1928. Bio je učitelj u Žeravcu kod Dervente i u Gračanici u periodu od 1929. do 1935. Pohađao je Višu pedagošku školu Zagrebu na umjetničkoj grupi predmeta od 1935. do 1937, gdje je i diplomirao. Kao nastavnik građanskih škola radio je u Drnišu, Konjicu i Tuzli u periodu od 1938. do 1943. Od 1943. Bešlagić je u partizanima na raznim dužnostima (komandant bataljona Tuzlanskog odreda, komandant mjesta u Gornjoj Tuzli i Gračanici, saobraćajni ofcir III korpusne vojne oblasti, okružni organ Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača). Imao je čin kapetana I klase. Za doprinos antifašističkoj borbi nagrađen je sa više odlikovanja i priznanja. U toku rata odlikovan je Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda, a poslije rata Ordenom rada II reda i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.

Poslije Drugog svjetskog rata, Bešlagić je povjerenik Sreskog, Okružnog i Oblasnog odbora u Doboju i Tuzli. Obavljao je funkciju direktora Gimnazije u Doboju (1947.-1949.) Bio je inspektor u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu za nauku i kulturu Narodne republike Bosne i Hercegovine do 1952. Na mjestu direktora Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti/Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine je u periodu od 1952. do 1967, kada po vlastitoj želji, odlazi u penziju. Više godina je urednik časopisa Naše starine, u kojemu je podrobno opisao spomenike u dolini Neretve (područje Jablaničkog jezera), Raškoj Gori i Drežnici, te na Kupreškom i Duvanjskom polju.

Bešlagić se konstantno usavršavao. Vanredno je studirao na Filozofskom fakultetu Beogradu od 1949. do 1950. Godine 1955. dobio je zvanje stručnog saradnika, 1959. zvanje savjetnika, a 1961. zvanje višeg stručnog saradnika. Za naučni rad u proučavanju materijalne kulture Bosne i Hercegovine nagrađivan je visokim priznanjima svoga vremena, Dvadesetsedmojulskom nagradom Bosne i Hercegovine za 1972. i nagradom ‘Veselin Masleša’ za naučnoistraživački rad. Dobitnik je Plakete grada Sarajeva, Plakete grada Doboja i Povelje Turističkog saveza Bosne i Hercegovine. Bio je predsjednik Društva konzervatora Jugoslavije. Sahranjen je na gradskom groblju Bare u Sarajevu.

Preokupacija Bešlagićevog interesa je kamen, djelo ljudskog stvaralaštva u kamenu. To su stećci, nišani, stolice i korita, pretežno nadgrobni spomenici, ali i natpisi, načini zrade, simbolika ukrašavanja, pripadnost, rasprostranjenost, evidentiranje, konzerviranje, zaštita i upotrebna vrijednost kamena. Višegodišnja tematska specijaliziranost rezultirala je ostvarenjima koja ga svrstavaju među najpoznatije historičare materijalne kulture Bosne i Hercegovine. Bešlagić se zalagao za zaštitu materijalnih spomenika kao integralne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Najveći domet ostvario je obimnim kataloškim pregledom stećaka iz 1971. i sintezom o stećcima iz 1982.

Djela

• Kupres (1954),
• Stećci na Blidinju (1959),
• Nekropola stećaka Boljuni
• Kalinovik (1962),
• Grborezi (1964),
• Popovo (1966),
• Stećci u Gornjem Hrasnu
• Stećci u Opličićima
• Ljubinje - srednjovjekovni nadgrobni spomenici
• Stećci Centralne Bosne (1967),
• Stećci - Kataloško-topografski pregled (1971)
• Stećci i njihova umjetnost (1971),
• Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini (1978),
• Stećci - kultura i umjetnost (1982)
• Kamene stolice srednjovjekovne Bosne (1985)
• Leksikon stećaka (2004)

Literatura o životu i djelu Šefika Bešlagića

• Esad Kurtović, Bibliografija Šefika Bešlagića (1908-1990.) (Djelo posvećeno izučavanju materijalne kulture), Hercegovina 15-16, Mostar 2003, 215-233. [1]
• Admira Fejzagić, Tajne stećaka, (Razgovor sa Šefikom Bešlagićem, dobitnikom ovogodišnje nagrade SOUR “Veselin Masleša” za naučnoistraživački rad), Oslobođenje 41/12942, Sarajevo 2.7. 1984, 6.
• Zdravko Kajmaković, Bešlagić Šefik, “Likovna enciklopedija Jugoslavije 1, (A-J)”, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb 1984, 119.
• Nada Miletić, Bešlagić Šefik, AL BiH, Tom I, ZM, Sarajevo 1988, 62.
• Smail Tihić, Bešlagić Šefik, EJ 1, JLZ, 2. izdanje, Zagreb 1980, 613-614.
• Đuro Tošić, Bešlagić Šefik, “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Knowledge, Beograd 1997, 278-279.
• ... Bešlagić Šefik, “Hrvatski leksikon I (A-K)”, Naklada Leksikon i Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1996, 92.
• ... Bešlagić Šefik, “Hrvatski opći leksikon (A-Ž)”, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1996, 93.
• Naše starine, [2]
• Epitaf neumornom istraživaču, [3]
• Šefik Bešlagić i stećci [4]