Karavanska trgovina u srednjovjekovnoj Bosni

Karavanska trgovina podrazumijeva prijevoz robe i ljudi u srednjovjekovnoj Bosni. Organizacija karavanske trgovine u srednjem vijeku zasnivala se na antičkim komunikacijama koje su proširivane i prilagođavane novim kretanjima stanovništva. U srednjovjekovnoj Bosni razvijena je mreža puteva koji su spajali širi prostor zaleđa istočne jadranske obale sa primorjem (Putevi u srednjovjekovnoj Bosni).

Prijevoz robe organizovano je vršen putem karavana. Poslovima organiziranja karavanskog prevoza bavili su se Vlasi. Na čelu karavana nalazio se kramar, primićur, koji je zapovijedao većim brojem ponosnika koji su činili ekipu karavana. To su najčešće pripadnici istog katuna, srodnici koji su dijelili dobit od ostvarene zarade. Kramar je ugovarao prijevoz sa trgovcima i bio odgovoran zajedno sa ekipom ponosnika za ugovoreni prijevoz. Karavanska trgovina obuhvatala je prijevoz sirovina i poluproizvoda iz Bosne, proizvoda domaće sredine (kože, vosak, med) i plemenitih metala (srebro) u primorske krajeve (Drijeva, Dubrovnik, Kotor). Iz primorja u Bosnu karavani prevoze različitu robu, među kojom se izdvaja sol, tkanine, zanatski proizvodi i luksuzna roba.

Pri sklapanju ugovora o prijevozu robe određuje se cijena prijevoza, koja je mjerena prema broju tovara (konja, mazgi, mula), udaljenosti do mjesta prijevoza i vremenskim uslovima. Česte su situacije da uz robu putuju i trgovci ili njihovi kompanjoni (Trgovačka društva), ali i putnici kojima je karavanski prijevoz omogućavao zaštitu na nesigurnom putu na kojem su vrebali drumski razbojnici. Razmjena robe na relaciji zaleđe-primorje omogućavala je velike zarade, pa su trgovci ulagali velika sredstva u robu kako bi ostvarili veću korist na tržištu. Broj tovara robe u jednom karavanu znao se mjeriti i sa nekoliko stotina konja. Pri tom najveći broj tovara predstavlja prijevoz olova, soli i tkanina. Najveći zabilježeni prijevoz bio je na relaciji Dubrovnik-Podvisoki u broju od 600 konja.

Literatura uredi

  • Mihailo Dinić, Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina, Jugoslovenski istorijski časopis III, Beograd 1937, 119-146.
  • Mihailo Dinić, Дубровачка средњовековна караванска трговина, у: „M. Динић, Српске земље у средњем веку”, Српска књижевна задруга, Београд 1978, 305-330.
  • Desanka Kovačević-Kojić, Učešće Vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, “Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku”, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Radovi 73, Odjeljenje društvenih nauka 22, Sarajevo 1983.