Nekropole stećaka u Ilijašu
Nekropole stećaka u Ilijašu, nalaze se u općini Ilijaš, Bosna i Hercegovina. Prema istraživanjima Šefika Bešlagića 1967. godine na području općine Ilijaš, registrovana su 32 lokaliteta srednjovjekovnih nekropola u 20 naselja, sa ukupno 518 stećaka. Najviše stećaka je u formi sanduka (240), sljemenjaka (236), ostatak čine ploče (41) i uspravni stećak (1). Na većini ovih srednjovjekovnih nekropola ili u njihovoj neposrednoj blizini nalaze se groblja iz kasnijih vremenskih perioda.[1]
Nekropola stećaka Srednje uredi
Smještena je u samom naselju, na desnoj obali rijeke Ljubine, na blagom uzvišenju u pravcu sjeverozapada od harema i mjesne džamije. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] U nekropoli stećaka Srednje se nalazi 15 stećaka od kojih su 9 u formi sljemenjaka, a 6 u formi sanduka. Stećci su položeni u redove, obrađeni, ali bez ukrasa.
Nekropola stećaka u Donjim Ivančićima uredi
Naselje Ivančići je smješteno u dolini rijeke Ljubine, blizu puta Sarajevo – Tuzla. Od Ilijaša je udaljeno oko 22 km zračne linije u pravcu sjeveroistoka. Nekropola je na lijevoj obali rijeke Ljubine i takođe na lijevoj strani puta koji vodi iz pravca Donjih Čevljanovića ka Gornjim Čevljanovićima. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3] Nacionalni spomenik čini nekropola sa 13 stećaka (10 u formi sljemenjaka, 2 u formi sanduka i 1 u formi ploče).
Nekropola stećaka Luka uredi
Naselje Luka je od Sarajeva udaljeno 12 km zračne linije u pravcu sjevera, a od Ilijaša 16 km zračne linije u pravcu zapada, na nadmorskoj visini 1124 m. U kotlini koju stvaraju rječica Liješnica i Perački potok, duboko ispod naselja u pravcu jugozapada na udaljenosti od 850 m, smještena je nekropola sa stećcima, koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[4] Nacionalni spomenik čine ostaci srednjovjekovnog grada i nekropola sa 79 stećaka. Stećci su se u srednjem vijeku nalazili na teritoriji župe Vrhbosna, koja je kasnije podijeljena na nekoliko manjih oblasti. Nakon te podjele prostor današnjeg sela Luka bio je sastavni dio zemlje Pavlovića.
Na lokalitetu je evidentirano 79 stećaka (45 ploča, 28 sanduka, 6 sljemenjaka i 1 stela). Ukrašena su tri stećka (ploča br. 49., sljemenjak br. 62. i sanduk br. 73.), čiji su ukrasni motivi: polumjesec i jabuka. Obrada stećaka je dobra, ali su pojedini primjerci okrnjeni i utonuli u zemlju.
Među lokalnim stanovništvom sela Luka sačuvana je tradicija o postojanju Grada iznad njihovog naselja. Danas se mogu identificirati ostaci kamena, koji je obrađivan rukom i koji je utonuo u zemlju. Konfiguracija terena, postojanje platoa sa vidljivim potpornim zidom i prilazni put sa sjeveroistočne strane upućuju na činjenicu da bi se na navedenom prostoru mogli tražiti ostaci srednjovjekovnog grada. Međutim, bez većih arheoloških iskopavanja nije moguće potvrditi obim grada, ulogu, vrijeme nastanka i trajanja i dr.
Nekropola stećaka u Kopošićima uredi
Poslije stećka iz Zgošće kod Kaknja, stećci u Kopošićima smatraju se najljepšim bosanskim stećcima. Ovo su stećci veoma značajnih ljudi, obični ljudi nisu mogli imati ovako raskošne stećke, u pitanju je tzv. oblik kneževskih stećaka.[5]
Selo Kopošići se nalazi u podnožju sjeverne strane brda Hum. Od starog grada Dubrovnika udaljeno je oko 1 km. Nekropola stećaka je situirana uz katoličko groblje, na vrhu sela. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[6]
Nekropola se sastoji iz dvije grupe. Jedna grupa od 6 spomenika je na katoličkom groblju, a druga grupa sa 8 stećaka, je nekih 70 m istočno, na njivi Odžak, pored puta iz doline Zenika za Kopošiće i Nasiće. Sljemenjak dimenzija: dužina 2,10 m, širina 1 m na najširem dijelu ispod sljemena i 0,90 u podnožju, visina 1 m, ističe se skladnim proporcijama, otmjenošću forme i jednostavnošću ukrasa. To je stećak kneza Batića Mirkovića, sa natpisom na bočnoj strani:
+Va ime otca i sina i svetoga Duha amin. Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostju božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim i živu mi virno služaše i mrtvu mi posluži.
Stećak kneza Batića opljačkan je još 1891. godine.
Drugi stećak je pripadao Batićevoj supruzi Vukavi. To je sljemenjak sa postoljem iz jednog komada kamena dimenzija: 2x1x0,9 m. Krovni dio sljemenjaka je naglašen tordiranom vrpcom, “crijepom kao pokrovom”, a zabat rozetama. Na bočnim zidovima su spiralni plastični ornamenti i rozete.
Treći spomenik je dječiji stećak, karakterističan po dvostrukom postolju i krovu koji je oivičen tordiranom vrpcom. Na lokalitetu Odžak svi stećci su dobro klesani i imaju proporcionalne mjere izrade ukrasa. Tri stećka su sa skladnim proporcijama, kvalitetom likovne obrade i ukrašenosti. Na ovim spomenicima su tordirane vrpce, osmerolisne rozete, spirale i grozdovi, jabuke i arhitektonski elementi.
Stećak Batića, njegove supruge Vukave i dječiji grob (stećci 1,2,3) predstavljaju “vječna kuće” sa posebno istaknutim elementima konstrukcije.
U nekropoli u Kopošićima pronađen je 2015. godine skelet sa brokatnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I. Ovo je rijedak slučaj da se jedan takav plašt sačuvao kroz toliki vremenski period, što ga čini izuzetno vrijednim nalazom. Izrađen je od brokata, to je teška svila koja je protkana nitima zlata i srebra, što govori o visokom rangu i značaju osobe koja je tu bila sahranjena. Još jedan kuriozitet je da je osoba sahranjena bez glave, što znači da je ili poginuo u nekoj borbi, pa je njegovo tijelo ovdje dopremljeno bez glave, ili je pak po kazni izgubio glavu.
Nekropola stećaka na Ozrenu uredi
Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[7] Nacionalni spomenik čini nekropola sa stećcima i nišanima na lokalitetu Travnjak (sedam stećaka i pet nišana) i nekropola sa stećcima na lokalitetu Bandijera (27 stećaka).
Nekropola stećaka Bijambare uredi
Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[8] Nacionalni spomenik čini grupa od 39 stećaka, od čega su 32 u formi sljemenjaka i 7 u formi sanduka, premještenih sa lokaliteta Mramorje iz Donjih Čevljanovića na lokalitet Dolovi u zaštićenom pejsažu Bijambare. Ovo je drugo premještanje ovih stećaka. Prvi put je to bilo 1959 kada je preko nekropole prešao put. Grobovi tada nisu istraživani, već su buldožerima uništeni.
Literatura uredi
- Vesna Mušeta-Aščerić, Srednjovjekovna naselja na mjestu današnjeg Sarajeva u Prilozi istoriji Sarajeva, Radovi sa naučnog simpozijuma »Pola milenija Sarajeva« održanog od 19. do 21. ožujka 1993. godine. Sarajevo: Institut za istoriju i Orijentalni institut, 1997.
- Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST.
- Marko Vego, Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, knjiga III, 1964. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine.
- Pavao Anđelić, Srednji vijek – doba stare bosanske države. U: Visoko i okolina kroz istoriju 1. Skupština opštine Visoko, Visoko, 1984, 103–309.
Reference uredi
- ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Nekropola stećaka Srednje". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ^ "Nekropola stećaka u Donjim Ivančićima". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ^ "Nekropola stećaka Luka". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Nekropola stećaka u Kopošiću". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ^ "Nekropola stećaka na Ozrenu". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- ^ "Nekropola stećaka Bijambare". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 12. 2016.