Wikipedia

Unsko-sanski kanton

jedan od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine

Unsko-sanski kanton (USK) jedan je od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine (Bosna i Hercegovina).

Unsko-sanski kanton
Унско-сански кантон
Zastava Unsko-sanskog kantona Grb Unsko-sanskog kantona
Zastava Grb
Položaj Unsko-sanskog kantona na karti
Lokacija Unsko-sanskog kantona na karti Bosne i Hercegovine.
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Glavno sjedište i najveći grad Bihać
44°48′49.7″N 15°52′19.7″E / 44.813806°N 15.872139°E / 44.813806; 15.872139
Službeni jezik bosanski
srpski
hrvatski[1]
Pismo
[1]
Etničke grupe  90,02% Bošnjaci
3,09% Srbi
1,85% Hrvati
5,04% Ostali[2]
Upravni oblik Parlamentarna federalna jedinica
Nijaz Hušić (SDA)
Zikrija Duraković (POMAK)
Zakonodavstvo Skupština
Historija
 -  Vance–Owenov plan (ideja o podjeli BiH na pokrajine) januar 1993. 
 -  Vašingtonski sporazum (ideja o podjeli BiH na kantone) 18. mart 1994. 
 -  Dejtonski sporazum (podjela BiH na entitete, FBiH na kantone) 14. decembar 1995. 
 -  Uspostavljeni kantoni 12. juni 1996.[3] 
 -  Proglašen Ustav kantona 15. januar 2004.[4] 
Površina
• Ukupno
 4.125 km2
Stanovništvo
• Ukupno (2013)
 Gubitak273.261[2]
 
66,24/km2 
• Procjena (2022)
 Gubitak262.277[5] 
HDI (2021) Gubitak0.774[6] (visok) 
Valuta Konvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona UTC +1 (EET)
• Ljeti (DST)
 UTC +2 (EEST)
Format datuma D. M. GGGG. (NE)
Topografija
Osječenica
1797 m
Bužimsko jezero
0,02 km2
Una
212 km
Vozačka strana desna
Pozivni broj +387 37
ISO 3166 kod BA-01 (do 27. novembra 2015)
Internetska domena .ba

Sastoji se od gradova Bihać, Bosanska Krupa i Cazin te još pet općina. Unsko-sanski kanton na sjeveru, zapadu i sjeveroistoku graniči s Hrvatskom, na istoku i jugoistoku sa Republikom Srpskom te na jugozapadu sa Kantonom 10. Po rezultatima popisa stanovništva iz 2013. Unsko-sanski kanton je sa 273.261 stanovnika i 66,25 stanovnika/km2 četvrti po broju stanovnika i sedmi po gustoći naseljenosti među kantonima Federacije Bosne i Hercegovine, dok je sa površinom od 4.125 km² nakon Kantona 10 drugi najveći kanton, što čini 15,79% površine Federacije i 8,10% teritorije Bosne i Hercegovine.[7]

Geografija uredi

Kanton je smješten u sjeverozapadnom djelu Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Bihaću. Područje kantona, pored nekih gradova koji se nalaze u Republici Srpskoj, čini Bosansku krajinu. Kanton ima izuzetno povoljan geoprometni položaj, jer zauzima prostor na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran – Bliski Istok. U morfološkoj strukturi područja ističu se brežuljci i niska polja, aluvijalne ravni i kotline, raščlanjene brojnim riječnim i potočnim dolinama. Ovo područje je pod uticajem umjereno-kontinentalne klime.

Značajno bogastvo kantona čine prirodne ljepote, jer ovo područje obiluje rijekama, manjim i većim vodotocima, toplim izvorima, pećinama, šumama kao i kulturno-historijskim spomenicima. Ove značajne prirodne vrijednosti odlikuju se izvornošću, raznovrsnošću, specifičnošću i atraktivnošću. Blizina Plitvičkih jezera i Jadranskog mora, izgrađenost saobraćajnica i planirana izgradnja infrastrukturnih objekata doprinijelo je boljem korištenju ovog prirodnog resursa i razvoju tranzitnog turizma, te predstavlja pouzdanu osnovu za razvoj boravišnog i izletničkog turizma. Atraktivne rijeke Una, Sana, Dabar, Krušnica, Klokot, Unac i Korana, bogatstvo šuma, termomineralni izvori i ostale turističke pogodnosti ovog kraja, također doprinose da se orijentacijom na razvoj turizma omogućuje i brži ukupni razvoj privrede Unsko-sanskog kantona.

Na području kantona nalazi se Nacionalni park Una, te niz starih utvrđenja kao što su Stari grad Ostrovica, Velika Kladuša, Ostrožac i druga.

Na području kantona pored velikog broja izvora pitke vode, nalaze se i izvori kvalitetnih termomineralnih voda (Gata, Sanski Most, Velika Kladuša).

Politika i administracija uredi

Prema zakonu jedan je od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine, koji je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine.

Unsko-sanski kanton ima vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Kao i svaki od kantona u Federaciji, Unsko-sanski kanton posjeduje vlastiti ustav, skupštinu, vladu, simbole, te mu pripadaju niz isključivih nadležnosti (policija, obrazovanje, korištenje prirodnih resursa, prostorna i stambena politika, kultura), dok su neke nadležnosti podijeljene između federalne i kantonalne vlasti (zdravstvo, socijalna zaštita, promet).

Građani Unsko-sanskog kantona svake četiri godine na općim izborima glasaju za ukupno 30 zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Na osnovu općih izbora trenutnu vladu USK sačinjava koalicija između Narodnog evropskog saveza (NES), Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske fronte (DF) i Stranke za BiH (SBiH).

Na lokalnom nivou građani Unsko-sanskog kantona svake četiri godine na lokalnim izborima glasaju za lokalnu vlast u tri grada i pet općina.

Kanton se sastoji od osam općina: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin, Ključ, Sanski Most i Velika Kladuša.

Općina Broj naselja Broj stanovnika (2013) Gustoća Površina (km²)
Grad Bihać 59 56.261 62,51 900
Grad Bosanska Krupa 37 25.545 45,53 561
Bosanski Petrovac 35 7.946 11,08 717
Bužim 7 19.340 149,92 129
Grad Cazin 54 66.149 187,07 353,6
Ključ 41 16.744 46,77 358
Sanski Most 67 41.475 53,11 781
Velika Kladuša 49 40.419 122,11 331
Unsko-sanski kanton 349 273.261 66,25 4.125

Historija uredi

 
Tvrđava u Velikoj Kladuši

Prije početka rata u Bosni i Hercegovini današnja općina Petrovac pripadala je Bosanskom Petrovcu, Oštra Luka Sanskom Mostu, Ribnik Ključu i općina Krupa na Uni Bosanskoj Krupi. Historija današnjeg Unsko-sanskog kantona kantona počinje 18. marta 1994, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma.

Stanovništvo uredi

Prema popisu iz 2013. kanton ima 273.261 stanovnika i gustoću od 66,25 stanovnika/km2, čime je po broju stanovnika četvrti i po gustoći naseljenosti sedmi među kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osim Bosanske Krupe, Cazina i Velike Kladuše, koji su veoma naseljeni, Unsko-sanski spada u red rijetko naseljenih kantona Federacije.

Godine 2016. učešće osoba starijih od 65 godina iznosilo je 9,1% (najmanji udio u Federacije), udio radnog kontingenta stanovništva 71,2%, dok učešće osoba između 0 i 14 godina iznosi 19,7%.[8]

Sastav stanovništva – USK
2013.[9]1991.[7]
Osoba273 261 (100,0%)330 479 (100,0%)
Bošnjaci246 012 (90,03%)241 511 (73,08%)1
Srbi8 452 (3,093%)67 351 (20,38%)
Bosanci7 498 (2,744%)–
Hrvati5 073 (1,856%)8 766 (2,653%)
Muslimani2 371 (0,868%)–
Nisu se izjasnili1 847 (0,676%)–
Bosanci i Hercegovci516 (0,189%)–
Romi439 (0,161%)–
Ostali404 (0,148%)4 395 (1,330%)
Nepoznato338 (0,124%)–
Albanci129 (0,047%)–
Jugoslaveni55 (0,020%)8 456 (2,559%)
Slovenci52 (0,019%)–
Pravoslavci37 (0,014%)–
Crnogorci18 (0,007%)–
Makedonci11 (0,004%)–
Turci7 (0,003%)–
Ukrajinci2 (0,001%)–
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.
 
Štrbački buk u Nacionalnom parku Una

Privreda i infrastruktura uredi

Privreda uredi

Prema podacima iz 2016. najvažnije privredne grane u kantonu po broju zaposlenih jesu trgovina na veliko i malo, prerađivačka industrija, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, građevinarstvo i drvna industrija. Privredno središte je Bihać, grad koji ima najviše zaposlenih i najveću prosječnu platu u kantonu (929 KM), koja je 226 KM veća od najmanje (Cazin / 703 KM) i 118 KM veća od prosječne plate u USK (811 KM).[10]

Najveći aduti privrednog razvoja kantona su njegov povoljan geoprometni položaj, mnoštvo prirodnih resursa i sirovina (šume, rijeke, vode, ruda), povoljna klima te prirodne ljepote i pogodnosti za turizam.

Poljoprivreda uredi

 
Vrelo rijeke Krušnice u Bosanskoj Krupi

Poljoprivredne površine približno su jednake šumskim površinama i uz povoljan klimatski faktor predstavljaju dobru osnovu za poljoprivrednu proizvodnju. Ukupne poljoprivredne površine iznose 196.308 ha, od čega su oranice i bašte 102.490 ha, pašnjaci 91.203 ha i voćnjaci 2.615 ha. Značajne površine koje se tretiraju kao neobradive (32,2 %), uz programska ulaganja mogu se pretvoriti u obradiva zemljišta, tako da ovo područje može dati veoma značajan doprinos u proizvodnji hrane. Inače, ovo područje Ujedinjene nacije zvanično su proglasile područjem na kojem se, zbog ekoloških uvjeta, može proizvoditi zdrava hrana.

Drvna industrija uredi

Rastu šuma, koje u znatnoj mjeri opredjeljuju i ekonomsku strukturu ovog kantona doprinose edafski i orografski faktori koji su prisutni na ovome terenu. Prema stručnim procjenama, ove su šume s većim procentom drvne mase po hektaru od drugih dijelova Federacije Bosne i Hercegovine (90 m3 dubeće drvne mase po glavi stanovništva). Šume su jedno od najvećih bogatstava Unsko-sanskog kantona. Ukupne šumske površine su 190.880 ha, od čega su visoke šume 85.899 ha, niske šume 86.234 ha i goleti 18.747 ha. Šumarstvo i prerada drveta na ovom području imaju dosta dugu tradiciju tako da u gotovo svim općinama postoje kapaciteti za uzgoj i eksploataciju šuma, a u općinama Bihać, Bosanska Krupa, Sanski Most, Ključ i Bosanski Petrovac i razvijeni kapaciteti za preradu drveta.

Energetika i rudarstvo uredi

Područje kantona po svojoj geološkoj građi predstavlja perspektivnu bazu za istraživanja i eksploataciju korisnih sirovina. Iako je stepen geološke istraženosti ovoga područja veoma nizak, otkrivena su značajna ležišta mrkog uglja na području Sanskog Mosta (Kamengrad), koja se planiraju eksploatatirati u sklopu izgradnje Termoelektrane Kamengrad, boksita u Bosanskoj Krupi, mangana u Bužimu, barita u Velikoj Kladuši, gline u Cazinu i Sanskom Mostu, gipsa u Kulen Vakufu, arhitektonskog kamena bihacita u Bihaću, kvarcnog pijeska u Sanskom Mostu i Bihaću, te ostalih mineralnih sirovina koje se koriste u proizvodnji građevinskih materijala.

Infrastruktura uredi

Saobraćaj uredi

USK je izuzetno dobro komunikacijski povezan s Hrvatskom, a time i ostalim zemljama Evrope. Najkraći kopneni put prema velikim lukama i značajnim središtima (Split, Šibenik, Zadar, Rijeka) vodi preko Bihaća i Bosanskog Petrovca. Unska pruga vezala je područje Splita, Zadra i Šibenika sa Zagrebom. Željezničkom prugom i magistralnim putem (330 km) kanton je povezan sa Sarajevom i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Putevi uredi

Na području kantona postoji 468,4 km regionalnih puteva, od kojih je 305 km asfaltirano, te 344 km magistralnih puteva (290 km asfaltirano).

 
Magistralni put M5 između Bihaća i Bosanskog Petrovca

Kroz Unsko-sanski kanton prolaze sljedeći magistralni putevi:

Sa zapada na istok: Magistralni put M14 (Bihać – Draksenić)

Sa juga na sjever: Magistralni put M4.2 (Velika Kladuša – Srbljani), M5 (Bihać – Foča), M11 (Ripač – Lohovo), M14.2 (Bosanska Krupa – Bosansko Grahovo) i M15 (Kozarska Dubica – Posušje)

Željeznica uredi

Unska pruga (Novi Grad – Bihać – Knin) u dužini od 178 km, prije rata bila je najrentabilniji način prevoz robe i putnika u pravcu sjever-jug. Danas je za prevoz robe i putnika osposobljen dio te pruge na relaciji Blatna – Martin Brod.

Aviopromet uredi
 
Unska pruga između Bihaća i Bosanske Krupe

Na području kantona ne postoji nijedan komercijalni aerodrom. Postoje dva objekta zračnog prometa koji nisu u funkciji: vojni aerodrom "Željava", na granici sa Hrvatskom, a prije rata u Bosni i Hercegovini bio je veoma moderan sa svim tehničkim karakteristikama, ali je toku rata veoma oštećen i sva navigacijska oprema je opljačkana, te aerodrom "Ćoralići", sa šljunčanom pistom dužine 1.200 m i pratećim objektima. U blizini Bihaća postoji i sportski aerodrom "Golubić", bez asfaltne piste.

Elektroenergetski sistem uredi

Ukupno instalirana snaga proizvođača električne energije na Unsko-sanskom kantonu je 8,5 MW i daju je hidroelektrane "Krušnica" (0,5 MW) i HE "Una-Kostela" (8 MW). Na kantonu je prisutan, a neiskorišten, značajan hidroenergetski potencijal, te su u toku aktivnosti na izradi minimuma potrebne dokumentacije za izgradnju hidroelektrana na Unsko-sanskom kantonu.

Kanton ima napajanje električnom energijom sa četiri strane:

 
Potpuno razrušena unutrašnjost Vojnog aerodroma Željava

Dalekovodi u Unsko-sanskom kantonu:

  • dalekovod 220 KV: Prijedor – Bihać
  • dalekovod 110 KV: Donji Lapac – Kulen Vakuf – Bihać te Kulen Vakuf – Bosanski Petrovac
  • Ključ – Sanski Most
  • dalekovod 110 KV: Drvar – Bosanski Petrovac
  • dalekovod 110 KV: Prijedor – Sanski Most

Vodosnabdjevanje uredi

Svaki općinski centar ima svoj vodovodni sistem kojima se upravlja neovisno od drugih. Vodovodna mreža je dosta devastirana, tako da se gubici vode kreću i do 30 %. Velik broj izvora, čistih vodotoka i već istraženi dio podzemnih akumulacija ukazuje na to da ovo područje može, uz materijalna ulaganja, potpuno obezbijediti vodu za stanovništvo i industriju.

Obrazovanje uredi

U kantonu postoji ukupno 24 osnovnih škola (20 državnih i četiri privatnih). Univerzitet u Bihaću, osnovan 1997, broji ukupno sedam fakulteta i 4.881 studenata (stanje: 2007/08). Osim univerziteta u Bihaću, u USK postoji još jedna privatna visoka škola – Visoka međunarodna škola Cazin.[11][12][13]

Zdravstvo uredi

Glavna bolnica u kantonu je kantonalna bolnica "Dr. Irfan Ljubijankić" u Bihaću, pored koje postoje još brojni domovi zdravlja te banja Gata, koja se također nalazi u Bihaću.

Politika uredi

Kantonalna skupština uredi

Skupštinu kantona na osnovu Općih izbora u BiH 2022. sačinjava 30 zastupnika.[14]

Stranka Broj

glasova

% Ukupan

broj mandata

Stranka demokratske akcije 22.938 25,39 8
Narodni evropski savez 21.732 24,05 8
Socijaldemokratska partija BiH 9.367 10,37 3
Demokratska fronta–Građanski savez 7.871 8,71 3
Pokret za modernu i aktivnu Krajinu 7.864 8,70 3
Narod i pravda 4.298 4,76 2
Laburistička stranka BiH 3.888 4,30 1
Stranka za Bosnu i Hercegovinu[a] 3.249 3,60 1
Naša stranka 2.890 3,20 1
Ukupno: 84.097 30

Također pogledajte uredi

Napomene uredi

  1. ^ SBiH je u Unsko-sanskom kantonu nastupila u koaliciji sa SPU BiH.

Reference uredi

  1. ^ a b "Ustav Unsko-sanskog kantona". paragraf.ba. Skupština Unsko-sanskog kantona. 5. 1. 2024. Pristupljeno 5. 1. 2024.
  2. ^ a b "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Jurilj, Lana (30. 10. 2017). "Država kao subjekt međunarodnog prava s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu". Mostariensia (1 izd.). 21: 83–95. doi:10.47960/2831-0322. Pristupljeno 5. 1. 2024.
  4. ^ "Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona" (PDF). vladausk.ba. Skupština Unsko-sanskog kantona. 15. 1. 2004. Pristupljeno 5. 1. 2024.
  5. ^ "Unsko-sanski kanton u brojkama" (PDF). fzs.ba. Federalni zavod za statistiku. 30. 6. 2022. Pristupljeno 5. 1. 2024.
  6. ^ "Subnational HDI". globaldatalab.org. GlobalDataLab. 28. 12. 2023. Pristupljeno 28. 12. 2023.
  7. ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom USK
  8. ^ "Demografska anliza FBiH po kantonima" (PDF). zpr.ks.gov.ba. Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo. Pristupljeno 26. 12. 2017.
  9. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Popis 2013 (prvo izdanje)
  10. ^ "Unsko-sanski kanton u brojkama" (PDF). fzs.ba. Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 26. 12. 2017.
  11. ^ User, Super. "O Univerzitetu". unbi.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 12. 2017.
  12. ^ "Državne srednje škole u Bosni i Hercegovini". Srednje škole (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 12. 2017. Pristupljeno 26. 12. 2017.
  13. ^ "Privatne srednje škole u Bosni i Hercegovini". Srednje škole (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 12. 2017. Pristupljeno 26. 12. 2017.
  14. ^ Konačni rezultati Općih izbora u BiH 2022 – kantonalne skupštine

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Unsko-sanski_kanton&oldid=3576361"