Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine ustanovljena je Dejtonskim sporazumom. Prema tom sporazumu Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Naknadno, 8. marta 2000. međunarodnom arbitražom osnovan je i Brčko distrikt, samostalna administrativna jedinica koja ne pripada ni jednom od entiteta, a nad kojim suverenitet imaju institucije Bosne i Hercegovine. Teritorijalnu uređenje je definirano međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA. Federacija Bosne i Hercegovine se dalje sastoji od kantona dok se oba entiteta sastoje od općina i gradova.^[1]

Ogromna većina stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine su Bošnjaci i Hrvati, dok su u Republici Srpskoj velika većina Srbi. Zbog velikih ovlaštenja koje imaju entiteti i političkih razlika između samih entiteta, Bosna i Hercegovina se često opisuje kao konfederacija.

Pregled

Ovakva adminstrativna podjela je rezultat četvorogodišnjeg rata koji se vodio na teritoriji Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja koje se sprovodilo na cijeloj teritoriji države. Dana 14. decembra 1995. potpisan je Dejtonski mirovni sporazum između Republike Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, kojim se garantira prestanak sukoba, te donošenje novog Ustava Bosne i Hercegovine.

Novi ustav BiH uspostavlja 2 entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine. Kasnije se uspostavlja i Brčko distrikt, koji je prvobitno pripadao i jednom i drugom entitetu (kao kondominij), do 4. august 2006, kada se nalogom Međunarodnog supervizora za Brčko ukidaju entitetski zakoni i prestaje pravni značaj međuentitetske linije na teritoriji distrikta.^[2]

Federacija Bosne i Hercegovine nastala je godinu dana ranije, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 18. marta 1994. između Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Hrvatske Republike Herceg-Bosne, kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob. Prvobitni cilj bio je podijeliti čitavu državu na kantone, jedinice lokalne samouprave koje bi imale značajnu autonomiju, međutim nakon dejtonskog sporazuma samo Federacija biva podijeljena na 10 kantona, dok Republika Srpska djeluje pod centraliziranom strukturom vlasti.

Prvi nivo

Dok državni nivo ima ograničen skup isključivih ili zajedničkih odgovornosti, entiteti imaju većinu ovlasti. I Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska kontrolišu većinu odgovornosti i resursa, svaka ima svoje ustave, predsjednike, parlamente, sudove, vlade, i premijere. Oni su u početku imali sve ovlasti jedne države. Od 1996. do danas veliki dio nadležnosti entiteta preneseno je na državni nivo. Oni sada upravljaju pitanjima državljanstva (entitetskog i državnog) i prvenstveno provode zakone, jer državnom nivou nedostaje ta sposobnost. Entiteti služe kao primarni nivo za distribuciju sredstava koja prikuplja država i nadgledaju značajan dio građanskih i političkih prava. Također imaju direktnu zastupljenost u institucijama na državnom nivou i u suštini imaju pravo veta na sve državne politike.^[3]

Ustavom ovih entiteta zagarantovana je ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda. Za ravnopravnost su zadužena posebna entitetska tijela: Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine i Vijeće naroda Republike Srpske, koji mogu blokirati usvajanje određenog zakona ukoliko on ugrožava vitalni nacionalni interes bilo kojeg od konstitutivnih naroda. Unatoč prividnoj ravnopravnosti, postoje brojne stvari koje ukazuju na neravnopravnost: srpski član Predsjedništva BiH bira se samo sa teritorije Republike Srpske, dok se hrvatski i bošnjački biraju samo sa teritorije Federacije BiH. Također, građani BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici niti jednog od ta tri naroda, ne mogu biti birani ni u Predsjedništvo BiH ni u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Naziv	Vrsta	Glavni grad/sjedište	Površina (km2)	Stanovništvo (2013)	Etničke grupe
Federacija Bosne i Hercegovine	Entitet	Sarajevo	26.110,5	2.219.220	70,39% Bošnjaci 22,46% Hrvati 2,55% Srbi 4,60% Ostali
Republika Srpska	Entitet	Sarajevo (de jure) Banja Luka (de facto)	25.098,5	1.228.423	81,51% Srbi 13,99% Bošnjaci 2,41% Hrvati 2,09% Ostali
Brčko distrikt	Distrikt	Brčko	493	83.516	42,4% Bošnjaci 34,6% Srbi 20,7% Hrvati 2,4% Ostali

Drugi nivo

Federacija Bosne i Hercegovine je Vašingtonskim sporazumom podijeljenja na 10 kantona koje se smatraju federalnim jedinicama u okviru ovog entiteta. Kantoni također imaju visok stepen autonomije - imaju svoju skupštinu i vladu. Vlada ima sve nadležnosti u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture i sporta, unutrašnjih poslova, te drugih oblasti vezanih za civilnu upravu. Često zna doći do isprepletanja i sukoba federalnih i kantonalnih ministarstava i njihovih nadležnosti.

Naziv	Vrsta	Glavno sjedište	Površina (km2)	Stanovništvo (2013)	Etničke grupe
Unsko-sanski kanton	Kanton	Bihać	4.125	273.261	90,02% Bošnjaci 3,09% Srbi 1,85% Hrvati 5,04% Ostali
Posavski kanton		Orašje	324,6	43.453	77,32% Hrvati 19,00% Bošnjaci 1,91% Srbi 1,77% Ostali
Tuzlanski kanton		Tuzla	2.649	445.028	88,2% Bošnjaci 5,3% Hrvati 1,6% Srbi 4,9% Ostali
Zeničko-dobojski kanton		Zenica	3.344,1	364.433	82,2% Bošnjaci 12,0% Hrvati 1,5% Srbi 4,3% Ostali
Bosansko-podrinjski kanton Goražde		Goražde	504,6	23.734	94,0% Bošnjaci 3,7% Srbi 0,1% Hrvati 2,2% Ostali
Srednjobosanski kanton		Travnik	3.189	254.686	57,58% Bošnjaci 38,33% Hrvati 1,19% Srbi 2,90% Ostali
Hercegovačko-neretvanski kanton		Mostar	4.401	222.007	53,29% Hrvati 41,44% Bošnjaci 2,90% Srbi 2,37% Ostali
Zapadnohercegovački kanton		Široki Brijeg	1.362,2	94.898	98,7% Hrvati 0,8% Bošnjaci 0,1% Srbi 0,4% Ostali
Kanton Sarajevo		Sarajevo	1.276,9	413.593	83,8% Bošnjaci 4,2% Hrvati 3,2% Srbi 8,8% Ostali
Kanton 10		Livno	4.934,1	84.127	76,79% Hrvati 12,96% Srbi 9,55% Bošnjaci 0,7% Ostali

Treći nivo

Općine Bosne i Hercegovine

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Država se sastoji od 143 općina, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 64 u Republici Srpskoj. Općine imaju Općinsko vijeće, načelnika i svoje službe, te uglavnom su smještene oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina, a one se djele dalje na mjesne zajednice.

Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svoja 34 službena grada. Gradovi imaju svoje Gradsko vijeće, čija moć je između općinskog vijeća i vlade kantona ili entiteta.

Također pogledajte

Reference

^ "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.
^ "Nalog supervizora ukida entitetske zakone i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u Brčko Distriktu". Office of the High Representative. 2006-08-04. Pristupljeno 2024-07-24.
^ Kapidžić, Damir (2021), "Subnational competitive authoritarianism and power-sharing in Bosnia and Herzegovina", Illiberal Politics in Southeast Europe, str. 79–99, doi:10.4324/9781003208327-5, ISBN 9781003208327, pristupljeno 2023-03-29

[ATU-1] "Administrativno-teritorijalno uređenje". mvp.gov.ba. Pristupljeno 2. 4. 2023.

[2] "Nalog supervizora ukida entitetske zakone i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u Brčko Distriktu". Office of the High Representative. 2006-08-04. Pristupljeno 2024-07-24.

[3] Kapidžić, Damir (2021), "Subnational competitive authoritarianism and power-sharing in Bosnia and Herzegovina", Illiberal Politics in Southeast Europe, str. 79–99, doi:10.4324/9781003208327-5, ISBN 9781003208327, pristupljeno 2023-03-29

[1]

[2]

[3]