Wikipedia

Srbi u Bosni i Hercegovini

narod u Bosni i Hercegovini

Srbi su jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini i čine 30,78% njenog stanovništva po podacima iz 2013.[2]

Srbi u Bosni i Hercegovini
Срби у Босни и Херцеговини
Ukupna populacija
1.366.104 – 31,21% (1991)[1]
1.086.733 – 30,78% (2013)[2]
Značajno stanovništvo u
Republika Srpska81,51% ukupne populacije[2]
Federacija Bosne i Hercegovine2,55% ukupne popilacije[2]
Jezik
bosanski, srpski
Vjera
pravoslavlje
Vezane etničke grupe
Bošnjaci, bosanskohercegovački Hrvati
Karta iz 1991. sa prikazom etničke populacije u Bosni i Hercegovini

Uglavnom su nastanjeni u istočnom i južnom dijelu Bosanske krajine, istočnom dijelu sarajevske regije, Semberiji, Posavini, Podrinju i Istočnoj Hercegovini, te manjim dijelom i u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Od kraja rata u Bosni i Hercegovini uglavnom su nastanjeni u Republici Srpskoj, u kojoj čine oko 81,51%[2] stanovništva, nakon što je etnički očišćena[3][4][5] za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 2013. godine, Srbi čine 2,55% od ukupnog stanovništva na području Federacije BiH, poslije egzodusa Srba iz Sarajeva,[6] Tuzle i drugih gradova. Prema popisu iz 1991. godine Srbi su činili oko 31,21%[1] stanovništva Bosne i Hercegovine.

Historija

Doseljavanje Slavena na područje današnje Bosne i Hercegovine počelo je u 6. vijeku. Franački historičar s kraja 8. i početka 9. vijeka Einhard u djelu Annales regni Francorum, u Damaciji, koja je tada obuhvaćala veći dio današnje Bosne i Hercegovine, za 822. godinu, tu spominje Srbe, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije (Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem optinere dicitur).[7] Razvitkom bosanske države u 11. vijeku veći dio stanovništva postaju pristalice autohtone Crkve bosanske. Širenjem bosanske države na područje Zahumlja i gornjeg Podrinja pod bosansku vlast dolazi i jedan dio pravoslavnog slavenskog stanovništva.[nedostaje referenca]

Padom Bosanskog kraljevstva 1463. dolazi do velikih vjerskih promjena unutar Bosne. Pripadnici Crkve bosanske masovno prihvataju islam. Jedan dio katoličkog stanovništva odseljava na područja pod kršćanskom (ugarskom) kontrolom, dok ostatak katoličkog stanovništva biva izložen pritiscima osmanlijskih vlasti, koji su bili posljedica nesklonosti osmanlijskih vlasti da se glavni vjerski vođa njihovih podanika nalazi van Osmanlijskog carstva.[nedostaje referenca]

Uz dolazak islama najveća vjerska promjena bila je uvođenje pravoslavlja i na ostatak bivšeg Bosanskog kraljevstva. Predosmanlijski dokumenti ne spominju pravoslavno stanovništvo van Zahumlja, dok dokumenti pisani poslije 1480. sadrže informacije o pravoslavnim vjernicima u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mitropolit (pravoslavni biskup) dobija sjedište u Sarajevu 1532,[8][9][potreban bolji izvor] dok se prve pravoslavne crkve u Vrhbosni spominju 1616.[10][potreban bolji izvor]

Uprkos brojnim prelascima stanovništva s katoličanstva na pravoslavlje,[11] ulazak pravoslavlja u Bosnu ne može se objasniti samo promjenom religije.[12][potreban bolji izvor] Rani osmanlijski dokumenti prikazuju naseljavanje pravoslavnih polunomadskih stočara, Vlaha, u ratom uništena područja istočne Hercegovine. Dokumenti iz 1470-ih i 1480-ih opisuju njihovo naseljavanje u srednjoj i sjevernoj Bosni.[13][potreban bolji izvor]

Osmanlijski dekreti krajem 16. vijeka ukazuju na to da većina Vlaha u sjevernoj Bosni napušta nomadski život i počinje se baviti drugim zanimanjima. Neki srpski historičari[nedostaje referenca] predstavili su tezu da ime "Vlah" ne označava posebnu etničku grupu već jednostavno Srbe koji su živjeli nomadskim životom i bavili se stočarstvom. Moderni eksperti za Vlahe odbacili su ovu teoriju.[12]

Značajan broj Srba Bosne i Hercegovine stradao je tokom genocida nad Srbima u Drugom svjetkom ratu.

Tokom čitavog Drugog svejtskog rata u Jugoslaviji, prema evidenciji primalaca partizanskih penzija, 64,1% svih partizana BiH bili su Srbi.[14][15][16]

Poznati Srbi Bosne i Hercegovine

 
Aleksa Šantić

Među Srbima iz današnje Bosne i Hercegovine ističe se veći broj poznatih ličnosti. Neki od njih jesu Branko Ćopić, Filip Višnjić, Petar Kočić, Jovan Dučić, Zoran Đinđić, Zdravko Čolić i Aleksa Šantić.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima" (PDF). 1991. Arhivirano s originala 22. 3. 2016. Pristupljeno 15. 7. 2016.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ^ a b c d e "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa" (PDF). www.popis2013.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 30. 6. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ A. D. Horne (22. 8. 1992). "Long Ordeal for Displaced Bosnian Muslims". Washington Post. Pristupljeno 7. 5. 2020.
  4. ^ "War Crimes in Bosnia-Hercegovina: U.N. Cease-Fire Won't Help Banja Luka". Human Rights Watch. juni 1994. Arhivirano s originala, 29. 1. 2002. Pristupljeno 25. 7. 2019.
  5. ^ Bell-Fialkoff, Andrew (1993). "A Brief History of Ethnic Cleansing". Foreign Affairs. 72 (3): 110–121. doi:10.2307/20045626. JSTOR 20045626.
  6. ^ Srna (20. 3. 2016). "Egzodus sarajevskih Srba - jedna od najvećih tragedija Srba u 20. vijeku". Glas Srpske (jezik: srpski). Pristupljeno 6. 6. 2020.
  7. ^ ANNALES REGNI FRANCORUM [822] DCCCXXII. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Džaja; Konfessionalität und Nationalität
  9. ^ Skarić; Sarajevo i njegova okolina
  10. ^ Skarić; 1616, Srpski pravoslavci u Sarajevu
  11. ^ Mandić,D.; Etnička historija Bosne
  12. ^ a b Malcom, N.; Bosnia, A Short History
  13. ^ Džaja; Die Bosnische Kirche
  14. ^ Marko Attila Hoare. "The Great Serbian threat, ZAVNOBiH and Muslim Bosniak entry into the People's Liberation Movement" (PDF). anubih.ba (jezik: engleski). Posebna izdanja ANUBiH. str. 123. Arhivirano s originala (PDF), 1. 2. 2021. Pristupljeno 21. 12. 2020.
  15. ^ Lenard J Cohen, Paul V Warwick (1983) Political Cohesion In A Fragile Mosaic: The Yugoslav Experience p. 64; Avalon Publishing, the University of Michigan; ISBN 0865319677
  16. ^ Marko Attila Hoare (2002). "Whose is the partisan movement? Serbs, Croats and the legacy of a shared resistance" p. 4; The Journal of Slavic Military Studies. Informa UK Limited 15 (4); [1]

Vanjski linkovi

 Portal Bosna i Hercegovina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Srbi_u_Bosni_i_Hercegovini&oldid=3542394"