Muzika u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina pripada krugu zemalja u kojem muzika ima dugu i vrijednu tradiciju koja se i danas njeguje. Narodna muzika Bosne i Hercegovine je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Značajan utjecaj na bosanskohercegovačku narodnu muzičku tradiciju je imala orijentalna Islamska civilizacija kroz Osmanlije. Proces akulturacije je trajao intenzivno skoro četiri vijeka, a tragovi su jasno vidljivi i danas kroz razne oblike izražavanja narodne muzike. To se prvenstveno odnosi na korištenje nekih vrsta puhačkih instrumenata i žičanih instrumenata sa dugim vratom u obliku lutnje poznatih u narodu pod zajedničkim imenom tambura. Poznate su i pjesme koje su se pjevale uz istovremeno okretanje tepsije (tepsijanje), vjenčane pjesme koje se odnose na običaj "knivanje" mlade, gradske ljubavne pjesme - sevdalinke, sefardske romanse na ladino jeziku, kao i melodijsko-poetske oblike islamske, katoličke i pravoslavne duhovne muzike. Tokom austrougarske vladavine dat je evropski pečat i duh zapadne civilizacije orijentalnom načinu života - kulturnim obrazcima nastalim kao mješavina između srednjovjekovne bosanske tradicije i orijentalne islamske civilizacije. Rezultat tih "susreta" je vidljiv u arhitekturi i drugim umjetnostima koje čine temelj modernog bosanskohercegovačkog društva. Uporedo s narodnom muzikom, zadnjih su se decenija u Bosni i Hercegovini razvili i novi muzički žanrovi (pop, šlager, šansona, jazz, rock and roll, heavy metal, hip hop, house, techno). Muzika u Bosni i Hercegovini se može podijeliti u nekoliko kategorija.

Narodna muzika

Izvorna narodna muzika

Ruralna muzička narodna tradicija u Bosni i Hercegovini objedinjuje stilove uzvikivanja, višeglasne gange i ravne pjesme, kao i instrumente poput gajdi bez truta, drvene frule i šargije. Gusle, instrument koji se nalazi na čitavom Balkanu, koriste se i za pratnju drevnih slavenskih epskih pjesama. Veoma značajan oblik narodne muzike su i Bosanska narodna kola, koja se i danas igraju u mnogim krajevima Bosne i Hercegovine. Postoje i bosanske narodne pjesme na ladino jeziku, koje potječu od jevrejskog stanovništva sa područja Bosne i Hercegovine .

Muzika bosanskih korijena dolazila je iz Srednje Bosne, Posavine, doline Drine i Kalesije. Obično je izvode pjevači uz pratnju dvije violine i šargije. Ovakvi muzički sastavi prvi put su se pojavili oko Prvog svjetskog rata i postali popularni 1960-ih. Najpoznatiji su Kalesijska trojka, koja je ujedno i najznačajniji predstavnik kalesijskog izvornog narodnog muzičkog stila. Ovo je treća najstarija muzika nakon sevdalinke i ilahija. Izvodili su je samouki, izvorni izvođači koji nisu zapisivali ovu vrstu muzike na notni sistem, nego je prenošena sluhom s generacije na generaciju. Muzički sastavi uglavnom su imali dva-tri člana koji su koristili različit izbor starih muzičkih instrumenata, uglavnom violina, šargija, sazova, bubnjeva, frula (zurle) ili drveni frula (kako se uobičajeno nazivaju). U Kalesiji se svake godine održava Bosanski festival izvorne muzike.

Ilahija i kasida

Sevdalinka

Sevdalinka je tradicionalna bosanska pjesma i zaštitni znak bosanskog kulturnog miljea. Nastala je u osmansko doba, kada je kod Bošnjaka sa orijentalnim načinom života i islamom došla i izrazita karakterizacija među polovima. U ovom okružju nastaju prve sevdalinke, ljubavne pjesme, uglavnom melanholičnog i sjetnog raspoloženja (sevdah = ljubav). S vremenom sevdalinke postaju pjesme u kojima se nepoznati narodni pjesnik dotiče i važnijih historijskih zbivanja, ali i trenutaka iz bosanske svakodnevnice. Sevdalinke se kao tekstualno-muzički žanr prvobitno nisu zapisivale, nego su se prenosile s koljena na koljeno, te su stoga moguće dvije ili više (tekstualnih) verzija jedne pjesme. One su se pjevale na skoro svim važnijim događajima, a izvodile su se obično uz narodne muzičke instrumente saz i/ili šargiju.

Od svih izvođača tradicionalne pjesme u Bosni i Hercegovini najviše se ističu interpretatori tradicionalne gradske ljubavne pjesme sevdalinke koji su rasli u okrilju nekadašnjeg ansambla muzičkog programa Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova radija svoje su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović, Safet Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Nedžad Salković, a danas zvuke sevdalinke svijetom pronose veoma uspješni ansambli poput mostarskog "Mostar Sevdah Reuniona", te Jadranka Stojaković i Nedžad Imamović.

Ganga

Ganga je vrsta pjevanja koja je nastala u seoskim područjima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Najčešće se pjeva u područjima Hercegovine i Dalmacije, a može se čuti u Lici, Karlovcu i seoskim područjima zapadne Crne Gore. Ganga je napjev, jedan od načina na koji se u Hercegovini pjevaju izvorne narodne pjesme. To je vrsta melodije kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu. Sve izvorne pjesme sa područja Hercegovine i šire svrstavaju se pod pojam gange, iako se na drugi način pjevaju.^[1]

Prema riječima Dr. Jove Radoša:

lepota i draž ganga pesme je u tome što je nju teško shvatiti "spolja", ona se može pojmiti samo "iznutra", putem tajanstvene metafizičke veze sa precima. U njoj se ispoljava neprikosnovena sloboda čiji je izraz dat u njenoj gromoglasnosti.

^[2]

U Grudama se održava Ganga fest koji okuplja brojne izvođače gange s prostora Hercegovine i Imotske krajine.^[3]

Tepsijanje

Tepsijanje u Bosni i Hercegovini spada kao dio balkanskog folklora. To je starinski način pjevanja narodnih pjesama uz okretanje okrugle i plitke bakrene tepsije. Tepsijanje se izvodi tako što se tepsija uspravno postavi na sofru (siniju) ili na pod, pa joj se u početku desnom rukom da snažan zamah, dok se kasnije samo lakšim pokretima održava kovitlanje. Radi ritmičkog zveckanja na ruci kojom se okreće tepsija, nalazi se po nekoliko prstenova ili svežanj ključeva. Tepsijanje izvode djevojke ili mlađe žene, a nekada su to radili i muškarci. Pjeva djevojka koja okreće tepsiju ili njena drugarica, a pjesmu može izvoditi i po nekoliko djevojaka. Uz tepsiju se najčešće pjevalo u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori, Kosovu i u Srbiji. Kod muslimanskog dijela stanovništva u BiH tepsijanje se izvodilo na svadbama i sunnetlucima, a kod pravoslavnog stanovništva u BiH, Srbiji i Crnoj Gori na slavama, sijelima, krštenjima i u jesen kada se smire jesenski radovi. Iako je tepsijanje na prostore BiH došlo sa Turcima, ono je prihvaćeno od većine naroda na Balkanu.^[4]

Sefardska muzika

Sefardska muzika nastala je kao spoj španske tradicije koju su Jevreji kao kulturno nasljeđe ponijeli sa sobom tokom progona u 15. vijeku, te orijentalnih uticaja na teritorijama na kojima su se naselili. Odlikuje se svojom melodioznošću, ljepotom i jedinstvenom ladino poezijom na kojoj se zasnivaju, a sefardske romanse zauzimaju važno mjesto u muzičkoj tradiciji bosanskohercegovačkih gradova. Dolazak Austro-Ugarske i Aškenaza u BiH donio je sa sobom čitavu jednu lepezu uticaja na kulturu Bosne i Hercegovine - od muzike, arhitekture, pa do samog načina življenja. U muzici to je posebno uočljivo u upotrebi novih muzičkih instrumenata kao što su: klarinet, harmonika, violina i drugi. To se odrazilo i na ovu vrstu muzike koja je dio suživota kultura i tradicija koje se isprepliću stvarajući jedno novo kulturno blago. Jedan od poznatih primjera ovog kulturnog ispreplitanja je i pjesma Kad ja pođoh na Bembašu u kojoj se na staru sefardsku melodiju divno uklopio tekst na bosanskom jeziku. Mali je broj 'kazivača' tj. prenosilaca ove usmene tradicije, ladino pjesmama u našoj zemlji, a jedna od najpoznatijih je Flory Jagoda koja dans živi u SAD-a.^[5] Upravo ova rođena sarajka je najpoznatija svjetska interpretatorka sefardskih-ladino romansi. Flory Jagoda je i višestruko nagrađivana, a 2002. godine je primila nagradu za životno djelo koje dodjeljuje američki National Heritage Fellowship and the National Endowment for the Arts, upravo zahvaljujući njenoj posvećenosti prenošenju tradicije Ladino muzike. Nastupala je i na koncertu u okviru Baščaršijskih noći.^[6]

Povodom obilježavanje 450 godina od dolaska Sefarda u Bosnu i Hercegovinu Ambasade Kraljevine Španije u Bosni i Hercegovini je ove godine u sarajevskoj Vijećnici organizovala koncert Mare Aranda, jedne od vodećih španskih pjevača. Mara Aranda se profilisala kao vrsna interpretatorka sefardske muzike. Po njenim riječima:

Srž sefardske muzike je priča o duši, o osjećanjima koje svaki čovjek prepoznaje. U pjesmama se pripovijedaju pozitivni i tužni događaji, o rođenju djeteta, vjenčanju, pa i smrti. Bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest, svako prepozna srž ove muzike.

^[7] Za ovu vrstu muzike u Bosni i Hercegovini značajan je i Atilla Aksoj iz Mostara koji godinama djeluje kao producent, kompozitor, gitarista, bubnjar, sazlija i pjevač, a poznat je i kao borac za očuvanje sefardske muzike i ladino jezika na ovim prostorima. Od 2008. godine zajedno s Vladimirom Mićkovićem u duetu "Arkul" promovira sefardske pjesme koje su bile objavljene na njihovim albumima "L'amor" i "Il Bastidor".^[8]

Romska muzika

Muzika u Bosni i Hercegovini za vrijeme vladavine Austro-Ugarske

Prvi koncert u Bosni i Hercegovini održan je 15. maja 1881. u Banjoj Luci. U vrijeme reformi u Osmanlijskom Carstvu uvedena je vojna muzika zapadnoevropskog tipa. Tada su fra Grgo Martić i Fuad-aga komponirali prvu himnu u Bosni i Hercegovini pod nazivom "Nek se hrušti šaka mala". U Sarajevu su, za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, od 1892. godine u Društvenom domu, a zatim i u Oficirskom domu, izvođene opere i operete godinu ili dvije nakon praizvedbi u Beču ili Budimpešti. Prema riječima muzikologa, profesora i dekana sarajevske Muzičke akademije Ivana Čavlovića:

Bosna i Hercegovina je u to vrijeme pratila evropska muzička zbivanja, tako da opereta izvedena u Beču - sljedeće godine bila je izvedena u Sarajevu - prije nego u Beogradu, možda i prije nego u Zagrebu! Kulturna politika Austro-Ugarske je bila da ponudi što više zabave bosanskom narodu, ali ne treba im davati ozbiljnu operu već nešto zabavno - operete"

.^[9]

Narodna muzika

Narodna muzika, tzv. novokomponovana muzika ili jednostavno folk naziv je muzičkog žanra koji se u Bosni pojavio tokom 1970-ih, a znatnije proširio u narednih 20-ak godina, da bi u potpunosti preuzeo primat na muzičkoj sceni. Ovo je svojevrstan oblik tzv. narodne muzike, koji se još aktivno oslanjao na tradicionalnu sevdalinku. Autori kompozicija bila su poznata imena domaće muzičke scene, a tekstovi su, baš kao i u sevdalinkama, bili uglavnom ljubavnog ili domoljubnog/lokalpatriotskog karaktera, u kojima se slavila Bosna i život njenih gradova. Pjesme su se izvodile uz veliki ansambl narodnih instrumenata, gdje je harmonika imala glavnu ulogu. Slušajući danas te prvobitne pjesme narodne, novokomponovane muzike iz 1970-ih, stiče se dojam kako se radi o klasičnoj (narodnoj) šansoni, gdje su autor i izvođač pazili na svaki detalj: od muzike, teksta i aranžmana, preko izbora ansambla i pratećih vokala, do same izvedbe izvođača. Procvatu i općem prihvatanju narodne muzike u društvu pridonijeli su ne samo diskografska industrija sa "Sarajevo Diskom" na čelu, nego i domaći festivali narodne muzike na Ilidži i u Vogošći, te program Radiotelevizije Sarajevo, sa emisijama poput "U đul-bašči", "Filigran" i druge. Narodna i tradicionalna muzika, uz koju je išao i (plesni) folklor obojen raznim etno-motivima balkanske i orijentalne muzike, čine bosansku muzičku scenu još raznovrsnijom i unikatnijom. Prvu ligu pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike danas čine: Halid Bešlić, Haris Džinović, Hanka Paldum, Fahreta Jahić alias Lepa Brena i drugi, koji uživaju veliku popularnost, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u zemljama regije.

Turbo folk

Predstavnici turbo folka u Bosni i Hercegovini su: Šemsa Suljaković, Ferid Avdić, Kemal Malovčić, Asim Bajrić i drugi.

Mladi izvođači sevdalinke

Novi predstavnici očuvanja sevdaha su: Amira Medunjanin, Damir Imamović, Vanja Muhović i Divanhana.

Klasična muzika

Bosanskohercegovački kompozitori evropske klasične muzike su: Samir Fejzić, Vlado Milošević, Vojin Komadina, Milan Jeličanin, Asim Horozić, Josip Magdić, David Mastikosa, Dražan Kosorić, Armen Škobalj, Nihad Hrustanbegović, Dino Zonić, Mirsad (Giga) Jelešković, Ališer Sijarić, Igor Karača, Dino Rešidbegović, Hanan Hadžajlić, Anđelka Bego-Šimunić itd.

Festivali:

Sarajevske večeri muzike
Balet Fest Sarajevo

Zabavna muzika

Za vrijeme bivše Jugoslavije, pogotovo tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina, zabavna muzika je bila muzika srednje klase bosanskohercegovačkog građanstva kao i novih intelektualnih slojeva društva koji su se htjeli osloboditi "ruralnog i nazadnog". Poklonici zabavne muzike su živjeli uglavnom u urbanim centrima države, a Sarajevo je na mapi zabavno-muzičkih zbivanja u Jugoslaviji bilo jednako važno kao i Split, Zagreb i Beograd. Stvaranjem ovog okruženja, čije su koordinate činili RTV Sarajevo, diskografske kuće "Diskoton" i "Sarajevodisk", festivali poput "Vašeg šlagera sezone" i revije "Ven", stvoren je put bržem razvoju zabavne muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je postalo muzički centar iz kojeg su potekla velika imena zabavne muzike i šlageristike.

Najznačajniji predstavnici među solistima su Sabahudin Kurt, Mahir Paloš, Davorin Popović, Kemal Monteno, Zdravko Čolić, Jadranka Stojaković, Neda Ukraden, Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa, Alen Islamović, Dino Merlin, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Zerina Cokoja, Mugdim Avdić Henda kao i Amila Glamočak, Alma Čardžić, Mija Martina, Igor Vukojević, Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović te Rezonansa, Kamen na kamen, Mirzino jato, Konvoj, Erogene Zone, Fuad Backović Deen i drugi.

Iz Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan Stojnić, Ibrica Jusić, Krunoslav Slabinac, Bisera Veletanlić, Senka Veletanlić, Ivo Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić, Romana, "Feminnem", Ružica Čavić.

U bivšoj Jugoslaviji, a i danas, Bosna i Hercegovina se izdvaja cijelim nizom veoma uspješnih pop i rock sastava među kojima su najpopularniji: "Indexi", "Bijelo dugme", "Ambasadori", "Teška industrija", "Plavi orkestar", "Crvena jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Divlje Jagode", "Dino Merlin", "Hari Mata Hari" i drugi.

Urbana muzika

Ostali važniji MC-iji su: Frenkie, Sani, Mayer, Hamaz, Billy, te grupe: "Mučenička grupa", "Disciplinska komisija", i druge.

Heavy metal

Heavy metal je vrsta muzike karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažama. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tokom osamdesetih. Predstavnik je Formula 4.

Progresivni metal

Progresivni metal je žešća verzija progresivnog rocka, koja se karakterizira korištenjem kompleksnih kompozicionih struktura, neobičnih ritmova i virtuoznog instrumentalnog sviranja. Visoki nivo muzičke vještine je često kombiniran sa pjevanjem koja ima formu epičkog tekstualnog koncepta, koji često rezultira podugačkim pjesmama i koncepcijskim albumima. Zbog ovih faktora, progresivni metal se vrlo rijetko čuje na standardnim radio stanicama i televizijskim programima.

Noise

Noise, buka ili po nekim teoretičarima sam "zvuk" u svojoj primarnoj verziji. Neki smatraju da noise uopće nije muzika. Treba napomenuti da se ovaj zvuk ne može jednostavno klasificirati, pa se preporuča konzumiranje buke kao jednog od najinteresantnijih pristupa muzici. U Bosni i Hercegovini neki su bendovi dosegli interesantan i zavidan nivo buke, oslanjajući se na iskustva noise-a kao stilskog backgrounda, mada ne i samo njega, a to su: New faraday collision, Temple Texas, Viktor Liebezeit, Idlness Distribution, Dlake, Vuneny, Rupa u zidu, Damir Avdić-Diplomatz, Caviar spectator trio, Luxusmahr, SCH. Od 2002. do 2006. u Sarajevu je i djelovala neprofitna izdavačka kuća Casasaur, bazirana uglavnom na noise-u iz Sarajeva.

Također pogledajte

Error using {{music}}: unable to parse music symbol ""

Portal Bosna i Hercegovina

Reference

^ "O gangama, fragment iz knjige "Hercegovina pjesmom umivena."". riznicasrpska.net. Arhivirano s originala, 14. 8. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2016.
^ "Hercegovačka ganga, pesma iz kamena". novosti.rs. Pristupljeno 24. 2. 2016.
^ "Gangaši iz Hercegovine i Imotske krajine pokazali da ganga još uvijek živi". dnevni-list.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016.^{[mrtav link]}
^ "Tepsijanje". dzematrahic.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016.
^ "Mostarski duo arkul otkriva zaboravljeno blago". radiosarajevo.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016.^{[mrtav link]}
^ "Flory Jagoda (SAD/BiH), koncert sefardskih ladino romansi". bascarsijskenoci.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016.^{[mrtav link]}
^ "Aranda: Svako prepozna srž sefardske muzike". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 5. 3. 2016.
^ "West Herzegovina fest No. 13". whfest.com. Pristupljeno 5. 3. 2016.
^ "Historija muzike u Bosni i Hercegovini". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 7. 10. 2022.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Muzika u Bosni i Hercegovini

[1] "O gangama, fragment iz knjige "Hercegovina pjesmom umivena."". riznicasrpska.net. Arhivirano s originala, 14. 8. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2016.

[2] "Hercegovačka ganga, pesma iz kamena". novosti.rs. Pristupljeno 24. 2. 2016.

[3] "Gangaši iz Hercegovine i Imotske krajine pokazali da ganga još uvijek živi". dnevni-list.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016.^{[mrtav link]}

[4] "Tepsijanje". dzematrahic.ba. Pristupljeno 24. 2. 2016.

[5] "Mostarski duo arkul otkriva zaboravljeno blago". radiosarajevo.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016.^{[mrtav link]}

[6] "Flory Jagoda (SAD/BiH), koncert sefardskih ladino romansi". bascarsijskenoci.ba. Pristupljeno 5. 3. 2016.^{[mrtav link]}

[7] "Aranda: Svako prepozna srž sefardske muzike". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 5. 3. 2016.

[8] "West Herzegovina fest No. 13". whfest.com. Pristupljeno 5. 3. 2016.

[9] "Historija muzike u Bosni i Hercegovini". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 7. 10. 2022.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]