Josip Magdić
Josip Magdić (19. mart 1937 - 26. novembar 2020.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački kompozitor i dirigent koji je 1970. došao u SR Bosnu i Hercegovinu došao gdje se posvetio komponovanju i pedagoškoj djelatnosti.
Josip Magdić | |
|---|---|
| Rođenje | 19. mart 1937. |
| Smrt | 26. novembar 2020 (83 godine) |
| Zanimanje | Kompozitor i dirigent |
Pored kompozitorskog stvaralaštva, posebno važna funkcija je bila osnivanje i rukovođenje ansamblima za novu muziku nazvane „Momus“ i „Masmantra“, a to je bio i jedan od pokretača Dana muzičkog stvaralaštva BiH. Njegova kompozitorska interesovanja su širokog ambitusa: vokalna, instrumentalna i vokalno-instrumentalna muzika za soliste, manje ili veće sastave.[1]
Biografija
urediRođen je 19. marta 1937. u Ogulinu. Magdić se kao gimnazijalac počeo ozbiljnije pripremati za muzičko školovanje. U srednjoj muzičkoj školi u Zagrebu uči svirati rog, ali i predmete koji nisu bili vezani za rog i koji su širili njegova praktična i teorijska znanja. Zatim upisuje Pedagošku akademiju koju apsolvira 1960. s najvišim ocjenama kod profesora Z. Grgoševića, J. Magdalenića i H. Pettana.[2]
Na studij kompozicije dolazi kao zreo muzičar i s već nekim priznatim kompozitorskim radovima. Nakon savjeta profesora Stjepana Šuleka da pričeka još jednu godinu, jer trenutno nije bilo mjesta u njegovoj klasi, Magdić odlazi u Ljubljanu u klasu Lucijana M. Škerjanca. U kompoziciji brzo napreduje radeći znatno više od zahtijeva nastavnog programa. Studij završava za tri godine, a zatim upisuje i studij dirigovanja u klasi D. Švare i postdiplomski studij iz kompozicije kod Škerjanca, koji je završio 1966. godine.[2]
Od 1970. do 1994. Magdić radi u Sarajevu kao pedagog, dirigent, reproduktivni umjetnik i aktivan društveni radnik. Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu je od 1970. predavač teorijskih predmeta, od 1972. docent, a 1985. redovni profesor kompozicije, orkestracije, polifonije i fuge, u čijoj klasi su studirali brojni kompozitori među kojima M. Milićević, R. Mehdić, F. Đurović, A. Kezić, J. Osmanagić, V. Cvijetić Dutina, S. Bukvich Nichols, G. Gjevelekaj, S. Mehinović, E. Zonić, A. Sijarić. Osnivač je ansambala "Momus" i "Masmantra", te elektroakustičke radionice EAR. U Udruženju kompozitora BiH djelovao je kao sekretar, a zatim i kao predsjednik. Od 1984. do 1986. bio je sekretar jugoslavenskog ogranka Internacionalnog društva za savremenu muziku. Jedan je od organizatora manifestacije Dani muzičkog stvaralaštva. U istom periodu dobija nagrade: Nagrada SKOJ-a 1969, Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 1986, nagrada IX međunarodnog konkursa elektroakustičke muzike u Bourgesu za Muziku za klarinet, saz i elektroniku, op. 87 (1981). Ostaje u Sarajevu za vrijeme opsade i bavi se pedagoškim i umjetničkim radom, a djeluje aktivno i u HKD "Napredak". Njegova djela iz ovog perioda spadaju u umjetničke dokumente sarajevskih ratnih godina.[3]
Godine 1994. odlazi u Zagreb, postaje članom Hrvatskog društva skladatelja te biva izabran za profesora na Muzičkoj akademiji, gdje se zadržava do odlaska mirovinu 2007.
Magdić je preminuo 26. novembra 2020. Ogulinu.
Djela
urediOpus Josipa Magdića broji preko 250 djela.
Vokalna djela
uredi- Popule meus za mješoviti hor, 1988;
- Iam hiems za mješoviti hor, 1988;
Djela za solo instrument
urediReference
uredi- ^ Čaušević, Merima (2016). Muzika za klavir u Bosni i Hercegovini 1945-1992. Sarajevo: Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-9461-9-6.
- ^ a b Čavlović, Ivan (2011). Historija muzike u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-689-05-5.
- ^ "In memoriam: Josip Magdić". unsa.ba. 30. 11. 2020. Pristupljeno 15. 12. 2024.
- ^ Bartolomej Stanković (2016-05-03), Josip Magdić: Bentbaša za klavir, pristupljeno 2024-12-17 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ https://www.zamp.hr/baza-autora/djelo/pregled/153171506. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć)