Sandžak

historijska geopolitička regija u jugozapadnoj Srbiji i istočnoj Crnoj Gori

Sandžak (osmanski: ‏سنجاق‎ Sancak, „zastava, barjak“) je kulturno-historijska regija koja se nalazi u Srbiji i Crnoj Gori, a graniči sa Bosnom i Hercegovinom, Kosovom i Albanijom. Površina općina na ovom području iznosi 8.686 km2[1][2] sa 390.737 stanovnika koji su većinom Bošnjaci.[3][4]

Mapa Sandžaka

Geografija

uredi

Sandžak se dijeli na srbijanski i crnogorski dio. U sjevernom dijelu Sandžaka prema popisu iz 2011. godine živjelo je 238.787 stanovnika (61,1% od ukupnog broja stanovnika Sandžaka), na površini od 4.504 km2 (51,8% od ukupne površine) dok je u južnom dijelu živjelo 151.950 stanovnika (38,9 %), na površini od 4.188 km2 (48,2 %). Sjevernom dijelu Sandžaka pripadaju grad Novi Pazar i općine Tutin (Raški okrug), Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i Sjenica (Zlatiborski okrug). Kulturno-historijski, Sandžaku pripada i dio teritorije općine Kosovska Mitrovica, koja se danas nalazi na Kosovu.

Općine i Gradovi u Srbiji i Crnoj Gori na području Sandžaka prema popisu iz 2011. godine
općina ili grad površina[1][2] stanovnika[3][4]
grad Novi Pazar 742 km2 100.410
općina Bijelo Polje 924 km2 46.051
općina Prijepolje 827 km2 37.059
općina Berane 717 km2 33.970
općina Tutin 742 km2 31.155
općina Pljevlja 1.346 km2 30.786
općina Priboj 553 km2 27.133
općina Sjenica 1.059 km2 26.392
općina Rožaje 432 km2 22.964
općina Nova Varoš 581 km2 16.638
općina Plav 486 km2 13.108
općina Andrijevica 283 km2 5.071
Ukupno 8.691 km2 390.737

Historija

uredi

Sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta sve do austrougarske okupacije. Onda do [1912. je ostao dio Osmanskog Carstva dok ga nisu osvojili Srbija i Crna Gora tokom balkanskih ratova. Historijski centar Sandžaka je grad Novi Pazar, koji je osnovao Isa-beg Ishaković koji je i osnivač Sarajeva.

Drugi svjetski rat

uredi

Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda,[5] suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti,[5] utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni.[5] Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.[5] Sreten Vukosavljević,[5] predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka.[5] Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.[5]

Autonomija

uredi

Na referendumu koji je organizovan od strane bošnjačkih predstavnika 1991, a na kojem je učestvovalo 69% glasača, 98% su glasali za autonomiju. Ažuriranje biračkih spiskova je bilo neadekvatno i protuzakonito.[nedostaje referenca]

Stanovništvo

uredi

Bošnjaci čine apsolutnu većinu u općinama Tutin, Sjenica, Rožaje, Petnjica, Gusinje, Plav i u gradu Novom Pazaru, a relativnu u općini Bijelo Polje. U općinama Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Berane, Plevlja i Andrijevica su Srbi apsolutna većina. Općine Bijelo Polje, Berane i Pljevlja imaju crnogorsku većinu u kojima žive ukupno 25.140 Crnogoraca, 88,76 % svih sandžačkih Crnogoraca. U općinama Rožaje, Plav i Gusinje postoje dvije znatne albanske manjine sa ukupno 3.633 stanovnika (89,44 % svih sandžačkih Albanaca).

Sastav stanovništva – regija Sandžak
2011.[3][4]1991.[6]1981.[7]
Osoba390 737 (100,0%)440 640 (100,0%)435 483 (100,0%)
Bošnjaci213 086 (54,53%)228 463 (51,85%)1202 678 (46,54%)1
Srbi132 335 (33,87%)113 511 (25,76%)106 005 (24,34%)
Crnogorci28 323 (7,249%)84 800 (19,24%)108 486 (24,91%)
Ostali12 931 (3,309%)8 445 (1,917%)12 645 (2,904%)
Albanci4 062 (1,040%)5 421 (1,230%)5 669 (1,302%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Etničke mape

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b РЕПУБЛИКАСРБИЈА - Републички завод за статистику. ОПШТИНЕ У СРБИЈИ 2008. Beograd, 2008.
  2. ^ a b Crna Gora - Zavod za statistiku. Predlog statističkih regiona Crne Gore u skladu sa nuts klasifikacijom. Podgorica, 2010.
  3. ^ a b c "Zvanični rezultati popisa na službenoj stranici Republičkog zavoda za statistiku Srbije". Arhivirano s originala, 4. 3. 2022. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  4. ^ a b c Zvanični rezultati popisa na web stranici Zavoda za statistiku Crne Gore
  5. ^ a b c d e f g Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
  6. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1991.
  7. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 11. 3. 2016.

Vanjski linkovi

uredi