Flory Jagoda
Flory Jagoda (rođena kao Flora Papo) bila je bosanskohercegovačko-američka kantautorica i interpretatorica pjesama na judeošpanskom, zaboravljenom jeziku bosanskih Sefarda.[1][2] Također, pjevala je bosanske narodne balade i sevdalinke.
Flory Jagoda | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 21. decembar 1923. |
| Smrt | 29. januar 2021 (97 godina) |
| Zanimanje | Pjevačica |
| Supružnik/ci | Harry Jagoda |
| Djeca | Četvero |
Biografija i muzička karijera uredi
Rođena je 21. decembra 1923. godine u porodici Samuela i Rose (Altarac) Papo u Sarajevu. Nakon razvoda njenih roditelja preselila se sa majkom u Vlasenicu, gdje je provela dio svog djetinjstva sa bakom i djedom i širom rodbinom. U međuvremenu, njena majka se ponovo udala za Mihaila Kabilja. Kad je Flory imala približno 10 godina, pridružila se majci i očuhu u Zagrebu, iako je bila nezadovoljna zbog tog preseljenja. Postala je bliska sa svojom nonom, Bertom Altarac, koja ċe imati veliki utjecaj na nju u očuvanju sefardske ladino muzike. Očuh joj je kupio harmoniku i usvojio je. Njemačka invazija na Jugoslaviju 1941. godine prisilila je njenu porodicu da se preseli. Njezin očuh kupio je vozne karte za Split, koristeći nejevrejska imena za porodicu. Flory je krenula prva, šarmirajući druge putnike na putovanju svirajući harmoniku. U dokumentarnom filmu o njenom životu iz 2014. godine Flory Jagoda je izjavila:
Svirala sam harmoniku četiri sata". Svi su ušli u kupe, jer ljudi iz Jugoslavije vole muziku. Pjevali su, priredili smo zabavu, a ušao je i kondukter i sjeo sa nama i počeo pjevati. Spasio mi je život.
Kasnije je napisala pjesmu o ovom događaju iz svog života:
"Otac mi kaže, ništa ne govori! Samo sviraj svoju harmoniku! Sviraj svoju harmoniku i pjevaj svoje pjesme!" Ne znam zašto bježim. Šta sam učinila?
Nakon što su Flory i njeni roditelji nekoliko mjeseci proveli u Splitu, italijanski fašisti koji su kontrolirali grad poslali su stotine jevrejskih izbjeglica, među kojima i njih, na Korčulu. Tamo je tokom Drugog svjetskog rata preživljavala predavajuċi harmoniku u zamjenu za hranu.
Godine 1943., kada su se nacisti približavali Korčuli i drugim jadranskim ostrvima, Flory i njezini roditelji pobjegli su ribarskim brodom u Bari, italijanski lučki grad na Jadranu. Tu je provela ostatak rata.
Dok je radila kao daktilografkinja za skladište sa otpadom američke vojske u Bariju, upoznala je Harryja Jagodu, glavnog narednika. Vjenčali su se u junu 1945. godine.[3][4] Potom je u aprilu 1946. godine brodom stigla u Sjedinjene Američke Države, gdje je prvo ostala neko vrijeme u Youngstownu, Ohio, rodnom mjestu svog muža, a zatim su se preselili u sjevernu Virginiju.
U narednih 27 godina Flori Jagoda je uz pomoċ muža odgojila njihovo četvero dece. Istovremeno, držala je privatne časove gitare i klavira i izvodila tradicionalnu jugoslavensku narodnu muziku sa Vašingtonskim društvom Balalaika i drugim grupama. Život je posvetila očuvanju muzičke i lirske tradicije bosanskih Jevreja. Dio pjesama naučila je od svoje vlaseničke bake (none), a pjevala je i dječije uspavanke, pjesmice o prstima na ruci, žalobne romanse o napuštenom domu u španskoj domovini, pjesme u čast jevrejskog praznika Hanuka, o opsadi Jerusalema i brojne druge. Nakon majčine smrti 1973. godine, a zatim i očuhove smrti pet godina kasnije navelo je gospođu Jagoda da promijeni svoj muzički pravac. Nakon smrti svojih roditelja, počela je zapisivati pjesme koje je znala iz djetinjstva, a počela je pisati i vlastite pjesme u sefardskoj tradiciji. Jedna od njih, "Ocho Kandelikas" (bos.: "Osam svijeća"), pjesma koja se pjeva povodom jevrejskog praznika Hanuka, izveo je Vojni orkestar Sjedinjenih Država, a izvodili su je mnogi drugi umjetnici, među kojima su: Idinu Menzel, te grupe Pink Martini i Chopped Liver River Band. Flori Jagoda je pjevala u sinagogama, narodnim festivalima, društvenim centrima i univerzitetima, a ponekad u raznim kombinacijama sa svojim kćerkama, Betty i Lori Jagodom Lowell, njenim sinom Elliotom i dvoje njenih unuka. Njena porodica je 1985. godine održala koncerte u nekoliko gradova bivše Jugoslavije.[3]
Kultna je figura američke etnomuzike i njene kulturne scene. Snimila je niz albuma sa sefardskim narodnim pjesmama te ponešto vlastitih kompozicija. Njen glas doima se mladim i lijepim, a njeno je pjevanje neponovljivo i nemoguće ga je naučiti. To je manir u kojem se na najoriginalniji način španske melodije stapaju s Orijentom i prepoznatljivim balkanskim ritmovima. U SAD-a je ostala sve do svoje smrti 29. 1. 2021. godine.
Albumi uredi
- Kantikas di Mi Mona (Pjesme moje bake)
- Memories of Sarajevo (Uspomene na Sarajevo)
- La Nona Kanta (Baka pjeva) 1992.
- Arvoliko (Stabalce)
Video uredi
- The Key from Spain: The Songs and Stories of Flory Jagoda (2002). Dokumentarni film Ankice Petrović
Reference uredi
- ^ "Flory Jagoda". NEA. 24. 1. 2013. Arhivirano s originala, 12. 4. 2018. Pristupljeno 4. 5. 2018.
- ^ "Flory Jagoda – Masters of Traditional Arts". mastersoftraditionalarts.org. Pristupljeno 4. 5. 2018.[mrtav link]
- ^ a b "Flory Jagoda, Keeper of Sephardic Music Tradition, Dies at 97". nytimes.com. Pristupljeno 29. 5. 2021.
- ^ "Flory Jagoda". jergovic.com. Pristupljeno 4. 5. 2018.
Također pogledajte uredi
Vanjski linkovi uredi
- Zvanični sajt Arhivirano 19. 3. 2008. na Wayback Machine