Wikipedia

Plavi orkestar

sarajevska pop-rok grupa

Plavi orkestar je bosanskohercegovačka pop rok grupa koja se sredinom 1980-ih nametnula kao najveća atrakcija kod tadašnje jugoslavenske tinejdžerske publike. Prvu postavu činili su pjevač i autor većine njihovih pjesama Saša Lošić, gitarist Mladen Pavičić, i blizanci basist Samir i bubnjar Admir Ćeremida. Osnovana je u Sarajevu 1983., a tokom svog muzičkog djelovanja snimila je sedam studijskih i četiri kompilacijska albuma prodatih u ukupnom tiražu 4 miliona kopija nosača zvuka.[1][2] U prvoj polovini 1980-ih bili su jedni od osnivača pokreta Novi primitivizam, zajedno sa ostalim muzičarima iz grupa poput Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović. Kritičari ocjenjuju "Plavi orkestar" kao "kulturni fenomen 1980-ih i 1990-ih". Uskoro postaju prepoznatljivi i po vlastitom stilu – Novi partizani. Dosad su izdali osam albuma, prodanih u 5 miliona primjeraka, te obišli svijet na mnogobrojnim turnejama sa više od 1.500 koncerata. Najveći broj koncerata se održao u zemljama bivše Jugoslavije, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj.[1]

Plavi orkestar
Osnovne informacije
PorijekloBosna i Hercegovina
ŽanroviPop-rok, power pop, pop punk, novi primitivizam
Karijera1983–
IzdavačiJugoton, Diskoton, Croatia Records
ČlanoviSaša Lošić
Mladen Pavičić
Saša Zalepugin
Samir Ćeremida - Ćera I
Admir Ćeremida - Ćera II

Karijeru "Plavog orkestra" obilježili su veliki hitovi, poput antologijskih pjesama: "Suada", "Kaja", "Bolje biti pijan nego star", "Sava tiho teče", "Zelene su bile oči te", "Kad mi kažeš 'paša'", "Ako su to samo bile laži", "Odlazim". Dokumentarni film o Plavom orkestru snimio je Pjer Žalica.[3]

Karijera

uredi

Počeci

uredi

Počeci Plavog orkestra vezuju se za pop rok sastav Ševin orkestar, kojeg je osnovao Saša Lošić 1981. Sačinjavali su ga pjevač Lošić, gitarist Srđan Krošnjar, bas gitarist Gordan Džamonja i bubnjar Admir Ćeremida. Godinu dana poslije promijenili su ime u Plavi orkestar. Prelaskom u Prvu sarajevsku gimnaziju Lošić upoznaje gitaristu Mladena Pavičića, koji je u to vrijeme stekao dobro iskustvo nastupajući u Bosni i Hercegovini i van nje s rok i ska muzičkim sastavima iz Sarajeva i Zavidovića. Godine 1983. on i zvanično počinje svirati u Plavom orkestru, a ubrzo zatim postava se ustaljuje dolaskom blizanaca basiste Samira i bubnjara Admira Ćeremide. U toj postavi počeli su da sviraju na većim koncertima, bili su predgrupa Ribljoj čorbi i džez-rok sastavu Leb i sol. Tokom tih nastupa uočili su ih muzički recenzenti, koji su dali negativne ocjene njihovom muziciranju. To je uzrokovalo da se Saša Lošić privremeno povuče sa muzičke scene. Na nagovor njegovih kolega iz Plavog orkestra s punim entuzijazmom vratili su se koncertnim nastupima. Na koncertu u sarajevskom klubu "Trasa" čuo ih je Bata Vranešević iz novosadske pop rok grupe Laboratorija zvuka, shvatio je kakav diskografski potencijal u njima leži i pozvao ih u Beograd na probno snimanje. U studiju Enca Lesića za tri dana snimili su pjesme "Soldatski bal", "Goodbye Teens" i "Suada". Planirali su ih za EP singl ili eventualno debi album. Kako su već septembra 1983. godine sva četvorica otišli na obavezno odsluženje vojnog roka u JNA, od toga nije bilo ništa. Prije toga su u Skenderiji, sa grupama Bonton Baja i Kongres održali oproštajni koncert.[3]

Uspjeh

uredi

Nakon dolaska iz JNA i dodatne pauze u muzičkom djelovanju, Lošić je u saradnji sa Goranom Marićem (alias Malkolm Muharem), Ivana Fece Firčija (EKV), Huseina Hasanefendića i Rastka Miloševa iz Parnog valjka uradio demo snimke za pjesme koje su se kasnije pojavile na njihovom debitantskom albumu. On je tada potpisao preliminarni ugovor sa Jugotonom, a taj papir pokazao je gitaristi Pavičiću i nagovorio ga da se vrati u Plavi orkestar. Sa producentom Hasanefendićem, početkom 1985. godine krenuli su u snimanje prvog albuma "Soldatski bal".[3]

Članovi grupe

uredi

Tokom rata u Bosni i Hercegovini grupa je privremeno prestala s radom. U međuvremenu, gitarista Mladen Pavičić otišao je u Kanadu, dok je vokalni solista Saša Lošić Loša preselio u Ljubljanu, gdje i danas živi i radi. Jedan od braće Ćeremida živi u Parizu, dok je drugi u Sarajevu. Od ponovnog okupljanja grupe nakon rata 1997. u grupi svira novi gitarista Saša Zalepugin.

Diskografija

uredi

Albumi

uredi
  1. Soldatski bal (1985)
  2. Smrt fašizmu (1986)
  3. Sunce na prozoru (1989)
  4. Simpatija (1991)
  5. Long Play (1998)
  6. Infinity (1999)
  7. Sedam (2012)

Singlovi i EP

uredi
  1. Kad mi kažeš paša / Good Bye Teens
  2. Bolje biti pijan nego star / Šta će nama šoferima kuća
  3. Suada / Suada Mix pjevajte sa nama
  4. Medena curice (daj mi vruće rakije) / Soldatski bal
  5. Sava tiho teče / Mangup
  6. Jovanka / Zelene su oči bile te

Nagrade

uredi

Dobili su nagradu FIDOF za najboljeg kompozitora, nagradu CESME za najbolju pjesmu (u konkurenciji bile su i pjesme izvođača poput: Chaka Khan, La Toya Jackson, Cool & The Gang i Gazebo).

Reference

uredi
  1. ^ a b "Plavi Orkestar - Band". plaviorkestar.net. Arhivirano s originala, 26. 7. 2023. Pristupljeno 26. 7. 2023.
  2. ^ "Plavi Orkestar - Official Web Page". wayback.archive.org. Arhivirano s originala 18. 5. 2008. Pristupljeno 17. 11. 2016.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  3. ^ a b c Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 175. Beograd. Nepoznati parametar |str= zanemaren (pomoć)

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Plavi orkestar
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Plavi_orkestar&oldid=3642596"