Kemal Monteno

Kemal Monteno
Kemal Monteno
	Kemal Monteno na koncertu u Kappel an der Drau, Ferlach 2011. godine
Osnovne informacije
Rođenje	17. septembar 1948.; Sarajevo, NR Bosna i Hercegovina, FNRJ
Porijeklo	Bošnjačko-italijansko
Smrt	21. januar 2015 (66 godina); Zagreb, Hrvatska
Žanrovi	pop, šansona, sevdalinka
Zanimanje	Pjevač, kantautor
Instrumenti	Gitara
Karijera	1967—2015.
Izdavači	Jugoton, Diskoton, Croatia Records, Nimfa Sound
Povezani umjetnici	Magazin, Boris Novković, Neda Ukraden

Kemal Monteno (17. septembar 1948 – 21. januar 2015^[1]) bio je najpoznatiji bosanskohercegovački kantautor šansonjer, te jedan od najboljih kantautora na području bivše Jugoslavije. Zajedno sa Mahirom Palošem i Jadrankom Stojaković bio je najznačajniji predstavnik ove vrste muzike na sarajevskoj muzičkoj sceni.

Biografija i karijera

Počeci

Rođen je 1948. u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Osim njegovog zanimanja za muziku, bavio se i sportom. Tako je jedno vrijeme nastupao za podmladak nogometnog kluba FK Sarajevo. Tokom ranih 1960-ih na sarajevskoj muzičkoj sceni pojavljuju se prvi muzički sastavi, a njima se na svoj način, uz svoje kvalitetno pjevanje i solo akustičnu gitaru pridružuje i Kemal Monteno. Prvi javni nastup imao je s 15 godina, a bilo je to 1963. u Sarajevu na Festivalu amatera pjevača, gdje je osvojio dvije nagrade. Naredne godine, na istom festivalu ponovio je uspjeh. Osim prvih nastupa po tadašnjim sarajevskim domovima kulture, u drugoj polovini 1960-ih godina počinje s prvim ozbiljnijim koncertnim predstavljanjima publici. Prvi značajni muzički događaj u njegovoj veoma bogatoj i uspješnoj karijeri bio je nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. gdje je izveo vlastitu kompoziciju pod nazivom "Lidija". Osvojio je prvo mjesto, a bio je proglašen i za najboljeg interpretatora. Otad je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje je redovno odnosio prve nagrade kao izvođač, autor muzike i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme gradu Sarajevu i domovini, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976) i "Zemljo moja" (1977). Ubrzo zatim, 1967. imao je uspješan nastup na Omladinskom festivalu u Subotici, gdje je nastupom u finalu svojom kompozicijom osvojio prvo mjesto koje mu je dodijelio stručni žiri. Iste godine nastupao je na koncertu na kojem je odlučivano koja pjesma će zastupati Jugoslaviju na natjecanjima Intervizije.^[2]

Festivali

Kemal Monteno, Malmö, 2010

Svoju muzičku karijeru Kemal Monteno počinje u drugoj polovini 1960-ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Velike uspjehe bilježi na prvim festivalima "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svog rodnog grada i svojevrsni zaštitni znak Festivala. Prvi nastup bio je još sa pjesmom "Lidija" 1967, koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su antologijske pjesme kao: "Sviraj mi o njoj" (VŠS 1971), "Laž" (VŠS 1972), "Spavaj, cvijete moj" (VŠS 1973, koju je otpjevao Mahir Paloš), "Ljubavna bol" (VŠS 1977), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu "Sarajevo ljubavi moja" pjeva na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976. Velike uspjehe Monteno je imao i sa nizom dalmatinskih šansona izvedenim na "Splitskom festivalu". Između 1976. i 2005. Monteno snima niz pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema italijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantolini. Pjesme poput "Hiljade bijelih marama" (1976), "Cvite bili iz đardina" (1977), "Sunce djetinjstva" (1978), "Putovanja" (1978), "Adrijana" (1979), "Zvono djetinjstva"(1980), "Pričaju stare none"(1981), "Dobra večer, uzorita" (1983), "Produži lađo" (1984), "Zaboravi" (1995), "Kad ja ne mogu" (1997), "U meni imaš dom" (2002) i "Da je moja mandolina znala" (2005) ne samo da su potvrda tih Montenovih muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičke obale kod nas. Rado viđen gost Monteno je bio i na "Opatijskom festivalu", te na Zagrebfestu, posebno u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na Radijskom festivalu i Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Svakako treba spomenuti i nastup na festivalu Melodije Mostara 2003. kad u duetu s Paulom Jusić osvaja Grand prix pjesmom "Nakon toliko godina". Ista pjesma je sljedeće godine na jubilarnom 10. festivalu "Melodije Mostara" osvojila nagradu najbolja od najboljih - "Pjesma desetljeća".

Stil i baština

Montena odlikuje poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom italijanske kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovjed pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol, te ih na svojstven način pretopio u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza. Iako se glavni, ljubavni motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Monteno se ipak nikad ne ponavlja u svojim šansonama, nego isti motiv spretno varira na hiljadu različitih načina. Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji, nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, italijanskoj kanconi, napose onoj sa Festivala u San Remu, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz, kojemu nema premca na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna vječitoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.

U toku svoje više no bogate muzičke karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj zabavnomuzičkoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača-prijatelja. U toj muzičkoj saradnji sa tako zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Dervoz, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.

Kemo, kako ga popularno zovu njegovi prijatelji, tokom 1990-ih s istim je kolegama izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili: Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi. Kemal Monteno je živio na relaciji između Sarajeva i Zagreba, a njegov je muzički put bio ispunjen brojnim nastupima na domaćim festivalima i bogatom koncertnom aktivnošću po gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije. Preminuo je 21. januara 2015. godine u Zagrebu zbog infekcije.

Uspjesi

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno komponirao je čitav niz hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tokom njegove više od četiri decenije duge karijere. Veliki dio njegovih pjesama i danas je jednako tako aktuelan, kao i u trenutku prvog objavljivanja. Pored gore spomenutih festivalskih hitova, mogu se izdvojiti i ostali njegovi veliki hitovi, koji se i danas slušaju sa istom pažnjom kao i prije.