Nedžad Salković

bosanskohercegovački interpretator sevdalinke

Nedžad Salković (6. januar 1941, Tuzla), jedan je od najpoznatijih jugoslavenskih i bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinke. Pjesma, posebno sevdalinka, od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik, ili, kako ima običaj reći, "To je moj dobri ahbab". Po mnogima spada među najbolje tumače muzičke filozofije bosanske sevdalinke. Zbog njegovog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici i pred TV-kamerama kolege su ga često zvale princom bosanske sevdalinke.

Nedžad Salković
Rođenje (1941-01-06) 6. januar 1941 (83 godine)
Zanimanjeinterpretator sevdalinke i narodne muzike
Godine aktivnosti1958 - danas
Značajna djela
"Ah, ljubav, ljubav", "Bosna pjeva i pjevaće", Ne klepeći nanulama", "Jesen u vrtu mom", "Imam samo pjesmu"

Karijera

Počeci

Nakon završene osnovne, Nedžad Salković pohađao je mašinsko-tehničku školu u rodnom gradu. Prema njegovim riječima, učenje i poimanje muzike bilo mu je vezano za sevdah i radio. Njegovi roditelji bili su među prvima koji su kupili radio u poslijeratnoj Tuzli. Slušajući Radio Sarajevo, najveći utjecaj na njega imalo je pjevanje Zaima Imamovića uz pratnju na harmonici Ismeta Alajbegovića Šerbe. Na taj način najviše je naučio pjevati sevdalinke. Na nagovor prijatelja počeo je pjevati romanse, starogradske i sevdalinke u Domu kulture u Tuzli. U drugom razredu srednje škole postao je član ansambla Radio Tuzle, koja je tih godina bila jedna od najslušanijh loklnih radio stanica, imala svoj zabavni i narodni orkestar. S nepunih 18 godina, 1. aprila 1958, prvi put nastupa na valovima Radio Tuzle, predstavivši se tradicionalnom sevdalinkom "Omer-beže". Tokom odsluženja vojnog roka u JNA boravio je u školi rezervnih oficira u Zadru, nakon čega je slijedila prekomanda u Beograd. Tu je kod hotela Moskva sreo Zdravka Novaka, koji je svirao saksofon u ansamblu Milorada Krnjevca. On ga je odveo kod Krnjevca pred kojim je otpjevao "Pokraj Save badem drvo raste". Krnjevac ga je preporučio da ide na audiciju Radio Beograda. U aprilu 1962. je u pratnji Narodnog orkestra pod dirigentskom palicom Vlastimira Pavlovića Carevca, prošao audiciju pred komisijom. Upravo to će mu omogućiti da poslije dva mjeseca rada sa korepetitorom snimi prvi radio snimak "Gonđe ružo u zelenom sadu". Bio je to najznačajniji događaj na početku njegove pjevačke karijere. Ubrzo zatim, postao je vokalni solista Radiotelevizije Beograd,[1] a kasnije je postao i vokalni solista na Radioteleviziji Sarajevo.

Uspjeh

Otada počinje njegov uspon ka vrhu domaće estradne scene, gdje se drži i danas.[2] Nastupio je 14. februara 1970. na takmičenju Jugovizija s pjesmom "Čuj me" i osvojio 6. mjesto od ukupno 15 takmičara.[3] Snimio je preko 60 albuma, objavljenih na svim vrstama nosača zvuka, a pojavljivao se i u brojnim televizijskim emisijama.[2]

Diskografija

Albumi

EP i singl ploče

Nagrade

Dobitnik je preko 30 festivalskih nagrada, ponijevši istovremeno i niz srebrenih, platinastih i dijamantnih ploča za svoj diskografski uspjeh. Od ostalih nagrada izdvajaju se:

Također je dobitnik velikog broja društvenih priznanja, među kojima su:

  • Oktobarska plaketa grada Tuzle (1982. i 1999)
  • Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1987)

Reference

  1. ^ "82. rođendan Nedžada Salkovića: Umilni sevdah gospodina iz izloga". telegraf.rs. Pristupljeno 19. 9. 2023.
  2. ^ a b "Sevdalinka: Nedžad Salković". sevdalinka.info. Pristupljeno 19. 9. 2023.
  3. ^ "Jugovizija 1970: Nedžad Salković - "Čuj me"". eurovisionworld.com. Pristupljeno 19. 9. 2023.
  4. ^ "Nedžad Salković". discogs.com. Pristupljeno 11. 8. 2022.