Politika Bosne i Hercegovine

politički sistem Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karaktera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 1. marta 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad države je Sarajevo.

Ustav

uredi

Ustav Bosne i Hercegovine je donesen aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, potpisanog u Parizu 14. decembra 1995. godine.

Mirovni sporazum je potpisan kako bi okončao četverogodišnji Rat u Bosni i Hercegovini, te stabilizirao područje. Ustavom se naglašava da Bosna i Hercegovina nastavlja pravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, te ustav definiše raspodjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, kao i političke strukture Bosne i Hercegovine. Ovaj ustav je zamijenio dotadašnji ustav Republike Bosne i Hercegovine, u kojem nisu definisane političke strukture, ali je i poništio dotadašnji ustav Republike Srpske koji je priznavao nezavisnost Republike Srpske.

Ustav se od svog donošenja do danas pokazao kao nefunkcionalan, prije svega zbog svoje skupe administracije, ali i zbog podijeljenosti po entitetskom i etničkom principu koji često onemogućava funkcionalnost instutucija Bosne i Hercegovine. Jedan od uslova pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj Uniji je reforma Ustava do 2010., kojom bi se omogućio jeftiniji i funkcionalniji rad institucija. U aprilu 2006. godine je ponuđen paket ustavnih promjena koji je odbijen u parlamentu, zbog toga što je samo potvrđivao Dejtonski ustav uz neke manje korekcije.

Predsjedništvo

uredi
 
Predsjedništvo BiH

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog konstituivnog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svakih 8 mjeseci. Njih izravno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srbina. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik. Mandat Predsjedništva traje 4 godine.

Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre. Predsjedništvo je nadležno za odbranu Bosne i Hercegovine, te za vođenje vanjske politike (imenovanje ambasadora, predstavljanje BiH u drugim država i organizacijama, potpisivanje međunarodnih sporazuma i sl.). Predsjedništvo također ima pravo pomilovati osuđenike, na prijedlog Ministarstva pravde. Predsjedništvo mora provoditi sve odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Parlamentarna skupština

uredi

Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji od dva doma: Predstavnički dom i Dom naroda.

Predstavnički dom se sastoji od 42 poslanika, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj. Mandat poslanika je četiri godine, te se biraju neposredno na Općim izborima. Da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu, potrebno je najmanje 2/3 glasova, te najmanje jedna polovina iz Federacije i Republike Srpske.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Određeni zakon usvojen u Predstavničkom domu se može poništiti ukoliko se utvrdi da određeni zakon ugrožava vitalni nacionalni interes nekog od konstitutivnih naroda.[1]

Vijeće ministara

uredi
 
Obnovljena zgrada Vijeća ministara

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnost vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedavajućeg. Predsjedavajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a ostale članove Predsjedavajući. Parlamentarna skupština potvrđuje i odobrava Vijeće ministara.

Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke. Trenutna Predsjedavajuća je Borjana Krišto, iz HDZ-a.

Sudska vlast

uredi

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje.

Državni sud Bosne i Hercegovine ima tri odjeljenja: krivično, upravno i apelaciono.

Krivično odjeljenje ima tri odjela – Odjel I za ratne zločine, Odjel II za organizirani kriminal i Odjel III za opći kriminal. Upravno odjeljenje ima parnični referat i jedno vijeće. Apelaciono odjeljenje ima Odjel I za ratne zločine, Odjel II za organizirani kriminal, Odjel III za opšti kriminal i žalbe na odluke Upravnog odjeljenja.

Na Sudu BiH trenutno radi 39 sudija, 23 domaćih i 16 međunarodnih sudija. Sudska vijeća se sastoje od troje sudija.

Ured Visokog predstavnika

uredi

Ured Visokog predstavika Bosne i Hercegovine (OHR) je vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji.[2]

Evropski parlament bira visokog predstavnika. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Christian Schmidt iz Njemačke.

Administrativna podjela

uredi

Bosna i Hercegovina je sastavljena od dva entiteta, federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i Distrikta Brčko koje ne pripada ni jednom od entiteta, nego se nalazi pod kontrolom državnih institucijama i međunarodne zajednice. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva. Entiteti imaju svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.

Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda.

Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Zemlja se sastoji od 137 općina, od kojih su 74 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 63 u Republici Srpskoj. I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice.

Izbori

uredi
 
Entiteti i distrikt u Bosni i Hercegovini

Izbori u Bosni i Hercegovini se održavaju svako četiri godine, te se dijele na opće i lokalne izbore. Na općim izborima se biraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BIH, Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, Narodne skupštine Republike Srpske, Predsjednik Republike Srpske, te Skupština Brčko Distrikta. Na lokalnim izborima se biraju članovi općinskih vijeća i načelnici općina.

Zaposlene osobe sa najmanje 16 godina starosti imaju pravo glasa, dok nezaposleni pravo glasa dobiju sa 18 godina starosti.

Diskriminacija

uredi

Ustavom Bosne i Hercegovine, a na osnovu odredbi člana IV i V, politički se diskriminiraju pripadnici naroda koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima (Bošnjacima, Hrvatima i Srbima), time što nemaju pravo izbora u Dom naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Diskriminacija je potvrđena na Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu presudom "Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine".

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Karić, Mirsad (2016). Consociational Democracy in Theory and Practice: The Case of Post-War Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: International University of Sarajevo. ISBN 978-9958-896-30-9.
  2. ^ "General information". Office of the High Representative (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 4. 2022.