Mađarska

Mađarska Magyarország
Zastava	Grb
	Himna: Himnusz ("Isten, áldd meg a magyart..."); ("Bože, blagoslovi Mađare") ;
	Položaj Mađarske na karti Položaj Mađarske
Glavni grad	Budimpešta;
Službeni jezik	mađarski
Državno uređenje	Unitarna, parlamentarna republika
• Predsjednik	Tamás Sulyok
• Premijer	Viktor Orbán
Zakonodavstvo
Nezavisnost	31. oktobar, 1918. raspadom Austro-Ugarske 1989- Republika Mađarska
Površina
• Ukupno	93.030 km2 (109)
• Vode (%)	0,74
Stanovništvo
• Ukupno	9.772.756 (procjena 2019) (79)
• Gustoća	109/km2
BDP (PKM)	Procjena 2019.
• Ukupno	$328,921 milijardi
• po stanovniku	$33.707
Gini (2018.)	28,7
HDI (2017)	▲0,838
Valuta	Forinta (HUF)
Vremenska zona	CET (UTC+1); - ljeti CEST (UTC+2)
Pozivni broj	+36
Internetska domena	.hu

Mađarska (mađarski: Magyarország) kontinentalna je država u srednjoj Evropi. Smještena je u Panonskoj niziji i graniči se sa Slovačkom na sjeveru, Rumunijom na istoku, Srbijom na jugu, Hrvatskom na jugozapadu, Slovenijom na zapadu, Austrijom na sjeverozapadu i Ukrajinom na sjeveroistoku. Glavni i najveći grad države je Budimpešta. Mađarska je članica Evropske unije, NATO-a, OECD-a, Višegradske grupe i Šengenske zone. Službeni jezik je mađarski.

Nakon što su stoljećima područje Mađarske naseljavali Kelti, Rimljani, Huni, Slaveni, Gepidi i Avari, Mađarska država je osnovana krajem 9. stoljeća od strane mađarskog kneza Arpada nakon mađarskog osvajanja Karpatske nizije. Njegov praunuk Stjepan I se 1000. krunisao za cara uspostavljajući Mađarsku kao hrišćansko kraljevstvo. Do 12. stoljeća Mađarska je postala moćno carstvo koje je dostiglo svoje zlatno doba u 15. stoljeću. Nakon Mohačke bitke 1526, Mađarska dolazi pod vlast Osmanlijskog carstva. Godine 1699. Mađarska dolazi pod vlast Habsburške monarhije, a 1867. postaje dio Austro-Ugarske.

Današnje granice Mađarske su utvrđene Trianonskim sporazumom nakon Prvog svjetskog rata, čime je izgubila 71 % svoje teritorije, 58 % stanovništva i 32 % Mađara. Tokom Drugog svjetskog rata, Mađarska se pridružila silama Osovine pretrpjevši značajna oštećenja i gubitke. Nakon Drugog svjetskog rata, Mađarska je došla pod uticaj Sovjetskog saveza, što je dovelo do uspostavljanja četiri decenije duge komunističke diktature (1947. - 1989.). Mađarska je stekla međunarodnu pažnju tokom revolucije 1956. i tokom otvaranja svojih granica sa Austrijom 1989. ubrzavajući kolaps Istočnog bloka. 23. oktobra 1989. Mađarska je postala demokratska parlamentarna republika.

Danas Mađarska ima visoke ekonomske prihode s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja. Također je popularna turistička destinacija koja privlači 10.675.000 turista godišnje (2013). Dom je najvećeg sistema termalnih izvora, drugog najvećeg termalnog jezera na svijetu (jezero Hevíz), najvećeg jezera u centralnoj Evropi (jezero Balaton) i najvećeg pašnjaka u Evropi (Nacionalni park Hortobagy).

Historija

Rana historija

Najstariji arheološki lokalitet u Mađarskoj je Vertesszolos, gdje su otkriveni alati koji datiraju u paleolit i rani ljudski fosil nazvan "Samu" (350.000-godišnji Homo erectus) koji je otkriven 1965. Rimsko carstvo je osvojilo teritoriju zapadno od Dunava između 35. i 9. prije nove ere. Od 9. prije nove ere do kraja 4. stoljeća nove ere Panonska nizija je bila dio Rimskog carstva. Posljednjih godina Rimskog carstva Panonska nizija je pala pod uticaj grčko-rimske kulture – gradski centri, asfaltirane ceste i pisani izvori. Ovome je došao kraj "seobom naroda" koja je okarakterizirala rani srednji vijek u Evropi.

Nakon pada Zapadnog rimskog carstva u 5. stoljeću počela je migracija germanskih plemena i Karpa, što je dovelo mnoge osvajače u srednju Evropu. Među prvima koji su stigli bili su Huni, koji su izgradili snažno carstvo pod vodstvom Atile 435. Nakon odlaska Huna u 6. stoljeću, Ostrogoti, Langobardi i Slaveni su naselili Panoniju, dok su Gepidi naselili istočni dio Panonske nizije. Avari su 562. osnovali Avarski kaganat koji je imao prevlast nad cijelim regionom više od dva stoljeća. Ovaj Kaganat, oslabljen stalnim ratovima i vanjskim pritiscima, je na kraju osvojio Karlo Veliki koji je uspio da pobijedi Avare. Sredinom 9. stoljeća, Franci su osnovali slavensku Kneževinu Balaton, koja je poznata kao Donja Panonija, ali je ova vazalna država 900. uništena od strane Ugarskih plemena.

Doseljavanje Mađara u Panonsku niziju

Mađari (mađarski: Magyarok) su bili nomadski narod čiji je jezik bio ugrofinskog porijekla, a u Panonsku niziju su došli pod vodstvom Arpada sa područja Dnjepra i Dona krajem 9. stoljeća. Najstarija poznata postojbina im je bila na teritoriji pored rijeke Volge koja je poznata kao Magna Hungarija. Između 7. i 9. stoljeća Mađari su živjeli na teritoriji pored rijeke Don, u kraju zvanom Etelkez. Nakon dolaska na Panonsku niziju, stvorili su jedan oblik konfederacije deset plemena. Pretpostavlja se da ime Ugri dolazi od turske riječi "Onogur" što znači deset strijela i koja označava združenu vojnu snagu u nomadskoj simbolici. Vremenom su se proširili na teritoriju današnjeg Gradišća i južne Slovačke, a nakon poraza u bici kod Lechfelda 955, smjestili su se u Panonsku niziju gdje su se pomiješali sa zatečenim Slavenima, Avarima, Dačanima i drugim narodima koji su u to vrijeme živjeli na ovom prostoru.

Srednji vijek (895–1526)

Ugarski vođa Arpad je ujedinio sva ugarska plemena preko krvne zakletve (mađarski: Vérszerződés) u jedinstvenu ugarsku naciju. Nakon toga je 895. stvorio novu državu na području Panonske nizije. Vojna moć nove ugarske države je dozvoljavala ugarima širenje na zapad. Poraz u bici kod Lechfelda 955. je označio kraj ugarskog širenja na zapad, ali su nastavljena proširenja na jug na račun Bizantijskog carstva do 970. Tada je knez Gejza je bio nominalni vladar svih sedam ugarskih plemena. On je za cilj imao integraciju Ugarske u zapadnu Evropu kako bi izgradio državu prema zapadnom političkom i socijalnom modelu. Osnovao je dinastiju Arpad i proglasio svog sina Vajka (kasnije kralj Stjepan I) nasljednikom. Ova odluka nije bila u skladu sa tadašnjom tradicijom u kojoj je najstariji preživjeli član vladajuće dinastije proglašavan nasljednikom. Prema pravu predaka, princ Kopani, najstariji član dinastije, je trebao da naslijedi prijestolje. Nakon Gejzine smrti 997, Kopani je digao pobunu u kojoj su mu se pridružila mnoga ugarska plemena sa Podunavlja. Pobunjenici su tvrdili da predstavljaju stari politički poredak, drevna ljudska prava, plemensku nezavisnost i paganska vjerovanja. Nakon toga je Stjepan I dobio odlučujuću bitku protiv svog strica Kopanija i ubio ga.

Nakon pobjede nad Kopanijem, Stjepan I je krunisan za kralja Ugarske 1. januara 1000. u glavnom gradu Esztergomu. Time mu je papa Silvestar II dao potpunu administrativnu vlast nad biskupijama i crkvama. Do 1006, Stjepan I je učvrstio svoju vlast nakon uklanjanja svih protivnika koji su željeli da slijede staru pagansku tradiciju ili savez sa pravoslavnim Bizantijskim carstvom. Zatim je pokrenuo sveobuhvatne reforme koje su pretvorile Ugarsku u zapadnu hrišćansku feudalnu državu. Nakon uspostavljanja deset biskupija i dvije nadbiskupije, došlo je do izgradnje mnogih manastira, crkava i katedrala. Kako bi prikupio poreze, zemlju je podijelio na okruge (mađarski: megyék) i uveo latinski jezik.

Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira, kralj Ladislav I je odlučio zaustaviti sukobe između hrvatskih plemića. Iskoristivši ove nemire, Ladislav I 1090. zauzima Slavoniju a njegov nasljednik Koloman, nakon borbe sa Petrom Svačićem, cijelu Hrvatsku. Nakon toga, Koloman sa hrvatskim plemstvom potpisuje Pacta Conventu u Biogradu na Moru 1102, čime Hrvatska ulazi u personalnu uniju sa Kraljevinom Ugarskom. Nakon uspostavljanja personalne unije, Hrvatska je zadržala veliki stepen unutrašnje autonomije, dok je stvarna moć bila u rukama lokalnog plemstva.

Nakon crkvenog raskola između zapadne rimokatoličke i istočne pravoslavne crkve 1054, Ugarska je bila najistočniji bedem zapadne civilizacije. Tokom 12. stoljeća, ugarski kralj Bela III (1172–1196) je bio najbogatiji i najmoćniji kralj sa godišnjim porezom od 23.000 kg čistog srebra. Ovaj iznos je premašivao sredstva francuskog kralja Filipa II koji se procjenjuje na 17.000 kg čistog srebra i engleskog kralja Rikarda I koji se procjenjuje na 11.000 kg čistog srebra. Kako bi smanjio uticaj Bizantijskog carstva u regionu, Bela III je proširio Ugarsku na jugu i jugoistoku zauzimajući Bosnu i Dalmaciju te proširujući suverenitet nad Srbijom.

Novo doba (1526-1867)

U 150 godina provedenih u borbi protiv Turaka, Mađari su izgubili velik dio svog teritorija do 1556. Nakon bitke kod Mohaca 1526. Uslijedilo je razdoblje borbe za prevlast među plemićima i vladajućom klasom - od kojih su neki pribjegli Habsburgovcima, a drugi Osmanlijama, gdje god su vidjeli veću korist ili priliku za napredak. Podijeljeno plemstvo je izabralo dva vladara - istočni dio Mađarske je bio za Janoša Zapolju ( mađ. Szapolyai János ), dok je zapadni dio priznao Ferdinanda I.

Te borbe za vlast i podjele dovele su do građanskog rata koji su 1541. iskoristili i osvojili Turci. Zbog toga sam Mađarsku podijelio na tri dijela - sjeverozapadni dio (današnja Slovačka), zapadni podunavski region (Gradište) i sjeveroistočni dio.

Područja pod turskom vlašću napustila je većina plemstva i stanovništva. Mnoga manja naselja su nestala. U ovim područjima, pošto se Turci nisu miješali u vjeru, među Mađarima se raširio kalvinizam ( protivreformacija ), a među Hrvatima, zbog snažnog djelovanja Franjevaca, zadržao se katolicizam.

U Hrvatskoj, Slavoniji, a kasnije i u Banatu, stvoren je vojni krajolik koji služi kao oblik zaštite od daljnje turske agresije. Grad je postao glavni grad Kraljevine Ugarske (1536.-1884.), Grad krune (1563.-1830.) I sjedište vijeća krune (1536.-1848.).

Između 1604. i 1711. pobune mađarskog i hrvatskog plemstva izbile su uzastopno protiv habsburških vlasti, a nezadovoljstvo katolicizmom izraženo je i u središnjem mađarskom dijelu. Najpoznatije pobune dogodile su se 1671 - takozvana Zrinsko-frankopanska urota, koja je također ugušena 1711. i poznata kao Rakocijeva borba za nezavisnost. Potonja pobuna također je potisnuta i Ferenc Rakoczi bio je prisiljen pobjeći prvo u Poljsku, zatim u Francusku i na kraju u Tursku, gdje je 1735. i umro. Kako bi oslabile i spriječile nove pobune, habsburške vlasti rušile su mnoge pogranične tvrđave i stavile građevinski materijal na raspolaganje stanovništvu.

Godine 1683. između Austrije i Turske izbio je novi sukob, tzv. Veliki turski rat, koji je trajao do 1699. Kršćanske snage tada su oslobodile prvo Bude, a potom i ostatak monarhije, osim dijela oko Temišvara. U tom razdoblju Slavonija i Lika vraćene su Hrvatskoj, a Mletačka Republika u Dalmaciju.

Godine 1718. cijela teritorija Mađarske oslobođena je od Turaka.

Austro-Ugarska

Karta Velike Mađarske 1867–1920, koja je uključivala i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju.

Austro-Ugarska je osnovana juna 1867. Austro-ugarskom nagodbom, kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u državnopravnim odnosima s Austrijom. Dvojna monarhija nestala je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.

Nakon što je Pruska 1866. u bici kod Sadowe porazila Njemački savez s Austrijom na čelu i time uzrokovala njegov raspad, kuća Habsburg smatrala je nužnim postizanje dogovora s Mađarskom čije je težnje za nezavisnošću ugušila 1849. uz pomoć Rusije. Nova dvojna monarhija bila je savez jednakopravnih država Austrije i Mađarske, sa zajedničkim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom te habsburškim carem kao državnim poglavarom ustavne monarhije. Ovakvo se državno uređenje često opisuje izrazom realna unija. U okviru austrijske i mađarske ovlasti pojedina područja, kao Galicija i Hrvatska, imala su poseban status s posebnim upravnim strukturama.

Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi te višenacionalne države. Posebno su Slaveni smatrali svoje interese zanemarenima, što je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vlašću. Tek je pred kraj Prvog svjetskog rata, početkom oktobra 1918. Karlo IV (I) "Manifestom naroda" dao jednaka prava svim narodnostima. Manje od mjesec dana kasnije potpisano je primirje, Austro-Ugarska je poražena, a Čehoslovačka, Poljska, Banatska Republika i Država SHS proglasili su nezavisnost, čime je dvojna monarhija de facto prestala postojati. Otcjepljenje je službeno potvrđeno mirovnim sporazumima u Saint-Germain-en-Layeu s Austrijom i Trianonu s Mađarskom.

Mađarska Republika 1918–1919.

Pred kraj Prvog svjetskog rata, raspadom Austro-Ugarske, nastala je nova situacija i za Mađarsku. 28. oktobra 1918. neovisnost je proglasila Čehoslovačka, čime je Mađarska ostala bez slovačkog dijela i potkarpatskog područja, 29. listopada Hrvatski sabor raskinuo je sve državno-pravne veze i s Austrijom i s Mađarskom, a 31. oktobra i sama mađarska vlada prekinula je uniju s Austrijom, čime je Austro-Ugarska i službeno prestala postojati, a Mađarska je 16. novembra postala nezavisna republika. Srpska i francuska vojska polovinom novembra osvojile su Bačku, Banat, Srijem, Pečuh i Temišvar, a skupština koja nije odražavala pravi brojčani odnos pojedinih naroda proglašava 25. novembra ujedinjenje Vojvodine sa Srbijom. Dana 22. novembra 1918. Rumunsko centralno vijeće, koje je okupljalo Rumune u Transilvaniji, javilo je mađarskoj vladi da je preuzelo vlast u Transilvaniji, a 1. decembra iste godine u Alba Iuliji (mađ. Gyulafehérvár) proglašeno je ujedinjenje Transilvanije s Kraljevinom Rumunijom.

Mađarsko Kraljevstvo 1920–1944.

U januaru 1920. održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, budući da je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. U martu je parlament i službeno poništio Austro-ugarsku nagodbu iz 1867, a u Mađarskoj je obnovljena monarhija, dok je izbor kralja odgođen do smirivanja prilika. Umjesto kralja izabran je namjesnik u osobi Miklósa Horthyja, s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama.

Drugi svjetski rat

Uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata mađarski je teritorij ponovno povećan, osobito Bečkim arbitražama. Već 1938. Mađarskoj je uz posredovanje Trećeg Reicha i Italije Prvom bečkom arbitražom vraćen južni dio Slovačke, a 1940. Drugom bečkom arbitražom i sjevernu Transilvaniju. 20. novembra 1940. Mađarska pristupa Trojnom paktu, a u decembru potpisuje i Sporazum o vječnom prijateljstvu s Kraljevinom Jugoslavijom. U aprilu 1941, nakon puča u Jugoslaviji, Hitler traži od Mađarske potporu u napadu na tu zemlju. Teleki tada izvršava samoubistvo, a premijer postaje desničarski radikal László Bárdossy koji vodi zemlju u rat, te zauzima Bačku, Prekmurje i Međimurje (NDH nije nikad priznala Mađarsku vlast u Međimurju).

Narodna Republika Mađarska

Nakon Pariske mirovne konferencije održane 1946, Mađarska potpisuje Pariski mirovni sporazum kojim se ponovno vraća u granice od prije 1938, uz manje teritorijalne ustupke Čehoslovačkoj. Polovica njemačkoga stanovništva deportirana je u Njemačku, a sa Čehoslovačkom provedena je prisilna zamjena stanovništva. Na prvim izborima, u novembru 1945. komunisti osvajaju samo 17% glasova, no sovjetska vojna uprava stvara koalicijsku vladu u kojoj komunisti zauzimaju ključne pozicije. 1. februar 1946. Mađarska se proglašava republikom, a prvi je predjsednik vođa Maloposjedničke stranke Zoltán Tildy. Komunistički vođa László Rajk postaje ministar unutarnjih poslova i utemeljuje tajnu policiju. Od februara sljedeće godine počinju uhićenja članova Maloposjedničke i Seljačke Stranke. Spajanjem komunista i socijal-demokrata nastaje Mađarska radnička stranka, koja te godine na izborima postaje najjača pojedinačna stranka. 18. augusta 1949. novim ustavom Mađarska postaje Narodna Republika Mađarska s uređenjem po uzoru na sovjetski ustav iz 1936. Otada počinje staljinistička vlast u Mađarskoj koju provodi Mátyás Rákosi, a u čistkama strada i Rajk. Na doživotni zatvor osuđen je i kardinal József Mindszenty.

Nakon niza namještenih sudskih procesa, a u novom ozračju koje je vladalo u Sovjetskom Savezu nakon Staljinove smrti i dolaska na vlast Nikite Hruščova, 1956. dolazi do protesta u Budimpešti, a na čelo zemlje dolazi Imre Nagy, dok vodstvo partije preuzima János Kádár. Oslobođeni su politički zatvorenici, tisak je dobio slobodu, a navijštene su i ostale političke slobode, kao i istupanje iz Varšavskog pakta.

4. novembra 1956. Hruščov šalje u Mađarsku Crvenu Armiju koja osvaja sve strateški važne točke, a mađarske su snage brzo poražene. Kádár je već ranije bio odveden u Moskvu, gdje je nakon ucjena i nagovaranja prihvatio prijeći na sovjetsku stranu. Nagy je uhićen, nakon što je povjerovavši obećanju o osobnoj sigurnosti napustio svoje sklonište u jugoslavenskoj ambasadi. Pogubljen je 1958.

Razdoblje od 1962. do 1988, kroz koje je na vlasti bio János Kádár, poznato je kao razdoblje „gulaš komunizma“, budući da je proveden niz reformi, a Mađarska je smatrana jednom od najslobodnijih zemalja istočnoga bloka. 1988. Kádár se povlači, a zamjenjuje ga kao partijski vođa Imre Pozsgay. 1989. parlament donosi „demokratski paket“, kojim se dozvoljava slobodno osnivanje sindikata, sloboda udruživanja i okupljanja i sloboda tiska, ako i novi izborni zakon. U oktobru iste godine provedena je i korijenita promjena ustava. U aprilu je već Sovjetski Savez potpisao s Mađarskom sporazum o povlačenju jedinica sovjetske vojske iz te zemlje do juna 1991.

U oktobru 1989. komunisti održavaju svoj posljednji kongres i utemeljuju Mađarsku socijalističku stranku, a parlament donosi odluku o višestranačkim izborima, dok je ime zemlje promijenjeno u Republika Mađarska.

Republika Mađarska od 1990

Na prvim slobodnim parlamentarnim izborima, održanim u maju 1990. komunisti su izgubili vlast, a vladu formira koalicija narodnjaka, desnog centra i liberalnih stranaka. Premijer postaje József Antall. U zemlju se uvodi tržišna ekonomija, a započinje i približavanje Evropskoj uniji. U ovom razdoblju stanovništvo osjeća pad životnog standarda, a dolazi i do porasta nezaposlenosti. 1991. zemlja postaje, zajedno s Čehoslovačkom i Poljskom članica Višegradske skupine, a 1999. i članica NATO-a.

Od 1. maja 2004. Mađarska je punopravna članica Evropske unije.

Simboli

Zastava

Zastava Mađarske je vodoravna trobojka. Usvojena je tokom revolucije 1848. Crvena boja na zastavi simbolizira snagu, bijela vjernost, a zelena nadu.

Do 1945. grb kraljevske krune bio je smješten u centru zastave. Tokom komunističkog perioda, grb sa crvenom zvijezdom nalazio se u sredini. U revoluciji 1956. grb je skinut sa zastave i stoga je prazna trobojka simbol ustanka.

Nakon 1990. u upotrebi je ponovo i zastava s historijskim grbom s krunom sv. Stjepana.

Grb

Grb Mađarske prihvaćen je u julu 1990, nakon pada komunističke vlasti. Unatoč tome što je Mađarska po svom ustavnom uređenju republika, iznad štita grba nalazi se Kruna sv. Stjepana.

Ovaj je grb bio u upotrebi kroz historiju, s krunom i bez nje, ponekad i kao dio većih i složenijih grbova, a njegovi elementi sežu do Srednjeg vijeka.

Obično se kaže da četiri srebrne grede grba prikazuju četiri rijeke: Dunav, Tisa, Drava i Sava; a tri zelena brijega da predstavljaju tri gorja: Matra, Tatre i Fatra. Ipak, takvo razmišljanje nije potvrđeno.

Himna

Himnusz je nacionalna himna Mađarske, poznata i pod imenom Isten, áldd meg a Magyart (Bože, čuvaj Mađare).

Geografija

Topografska karta Mađarske

Geografija Mađarske obuhvaća prostor površine od 93,030 km² u srednjoj Evropi bez izlaza na more. Od sjevera prema jugu mjeri oko 250 km, a od istoka prema zapadu 524 km. Ima 2,106 km granica, dijeli ih s Austrijom na zapadu, Srbijom, Hrvatskom i Slovenijom na jugu i jugozapadu, Rumunijom na jugoistoku, Ukrajinom na sjeveroistoku i Slovačkom na sjeveru.

Većina zemlje ima nadmorsku visinu manju od 200 m. Iako Mađarska ima nekoliko umjereno visokih planinskih područja, one koje dosežu visinu od 300 m ili više, pokrivaju manje od 2% zemlje. Najviša tačka u zemlji je Kékes (1,014 m) u planinama Mátra sjeveroistočno od Budimpešte. Najniža tačka je 77,6 m iznad razine mora, smještena na jugu Mađarske, u blizini Segedina.

Vode

Glavne rijeke u zemlji su: Dunav i Tisa. Dunav je plovan unutar Mađarske 418 kilometara, a Tisa plovna 444 km unutar zemlje. Ostale važne rijeke su: Drava uz hrvatsku granicu, Rába, Szamos, Sió i Ipoly uz slovačku granicu. Mađarska ima tri glavna jezera. Najveće jezero Balaton, dugačko je 78 km i široko 3 do 14 km, s površinom od 600 četvornih kilometara. Mađari ga često nazivaju mađarskim morem. To je najveće slatkovodno jezero Srednje Europe i važno područje za rekreaciju. Plitka voda nudi ljetno kupanje, a zimi smrznuta površina pruža izvrsne mogućnosti za zimske sportove. Manja jezera su: Velence (26 km²) u županiji Fejér i Fertő (hrv. Nežidersko jezero - oko 82 km² unutar Mađarske) te umjetno jezero Tisa.

Mađarska ima tri glavne geografske regije (koje su podijeljene na sedam manjih): Velika mađarska nizina koja leži istočno od rijeke Dunav; Transdanubija, brdovita regija koja se nalazi zapadno od Dunava i proteže se do austrijskih podnožja Alpa; i planine Sjeverne Mađarske, koja je planinska i brdovita zemlja iza sjeverne granice Velike mađarske nizine.

Najbolji prirodni resurs zemlje je plodna zemlja, iako se kvaliteta tla uvelike razlikuje. Oko 70% ukupnog teritorija zemlje pogodno je za poljoprivredu; od toga 72% je obradivo tlo. U Mađarskoj nedostaju opsežni domaći izvori energije i sirovina potrebnih za industrijski razvoj.

Klima

Klima je umjereno topla, s hladnim i vlažnim zimama i toplim ljetima.

Prosječna godišnja temperatura je 9.7 °C.

Politika

Predsjednika Mađarske ( Elnök ) bira Parlament svakih 5 godina. Predsjednik nema malu stvarnu moć, predlaže premijera parlamentu koji ga bira, a on djeluje kao glavni zapovjednik.

Premijer ( premijer, Miniszterelnök ) ima veliku ulogu u izvršnoj vlasti vlasti u skladu s mađarskim Ustavom. Premijer bira i razrješava ministre po svom nahođenju. Svaki ministarski kandidat mora proći otvoreni ispit pred jednim ili više parlamentarnih odbora i predsjednik ga službeno prihvaća.

Mađarski parlament (Nacionalna skupština Országgyűlés ) jednoglasan je i broji 199 članova. To najviše državno tijelo predlaže i odobrava zakone koje je predložio premijer. Stranka mora osvojiti najmanje 5% glasova građana za ulazak u parlament. Parlamentarni izbori održavaju se svake četiri godine.

Mađarski ustavni sud ( Alkotmánybíróság ) je najviše sudsko tijelo, ima 15 članova i pravo sprečavanja zakona koje smatra neustavnim (ne odnosi se na zakone koje je donijela dvotrećinska većina).

Mađarski Ustav (Temeljni zakon, Alaptörvény ) donesen je 18. arila 2011– a stupio je na snagu 1. januara 2012. Naslijedio je Ustav iz 1949. (detaljno revidirana 1989). U martu 2013. parlament je usvojio set amandmana kojim se proširio raspon osoba ovlaštenih za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom, ograničio je opseg Ustavnog suda, utvrdio obaveznu dob za odlazak u mirovinu za suce i tužitelje, odredio obvezu studenata da rade u Mađarskoj u određenom vremenskom periodu za nadoknadu školarine, ograničeni predizbor propagandu državnim medijima, kao i naglašavanje uloge obitelji i omogućavanje vlastima da zabrane beskućnike u određenim područjima.

Vojska

Oružane snage Mađarske (mađarski: Magyar Honvédség) je nacionalna obrambena snaga Mađarske.

Predsjednik ima titulu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Mađarske. Ministarstvo obrane zajedno s načelnikom stožera upravlja oružanim snagama, uključujući mađarske kopnene snage i mađarske zračne snage. Od 2007. mađarske oružane snage su pod jedinstvenom zapovjednom strukturom. Ministarstvo obrane održava političku i civilnu kontrolu nad vojskom. Podređeno Zapovjedništvo zajedničkih snaga koordinira i upravlja zapovjedništvom oružanih snaga Mađarske.

Oružane snage su u 2016. godini imale 31 080 djelatnika u aktivnoj službi, a ima ih 50 000 s onima u rezervi. U 2017. godini vojni izdaci bili su 1,21 milijardi dolara, oko 0,94 posto BDP-a zemlje, što je znatno ispod cilja NATO-a od 2 posto. Vlada je 2012. usvojila rezoluciju u kojoj je obećala povećati izdatke za obranu na 1,4% BDP-a do 2022.

Vojna služba je dobrovoljna, iako se vojni rok može dogoditi u vrijeme rata. U značajnoj modernizaciji, Mađarska je 2001. odlučila kupiti 14 borbenih zrakoplova JAS 39 Gripen za oko 800 milijuna eura. Mađarska je kupila 20 novih vojnih helikoptera Airbus i bombe za Gripene 2017. Mađarski nacionalni centar za kibernetičku sigurnost reorganiziran je 2016. kako bi postao učinkovitiji putem cyber sigurnosti.

Političke podjele

Mađarska je podijeljena na 19 komitata (županija) i na glavni grad Budimpeštu. Unutar komitata nalaze se 24 grada sa tzv. Komitat-pravom. Upravno ovi gradovi pripadaju komitatima, ali stanovnici ovih gradova nemaju prava glasa na županijskim izborima (Megyei Közgyűlés). Od 1999. država je podijeljena, po zahtjevima Evropske Unije na sedam regiona. Županije su dalje podijeljene na Mikroregije (kistérség), koje odgovaraju NUTS-Sistemu lokalne samouprave Evropske Unije.

Županije

Županije u Mađarskoj

Gradovi sa županijskim pravom

Županija, Sjedište županije

Budimpešta
Békéscsaba (1990.)
Debrecen (1954.)
Pentela (1990.)
Eger (1990.)
Érd (2005.)
Jura (1970.)
Hódmezővásárhely (1990.)
Kapošvar (1990.)
Kečkemerac (1990.)
Miškolc (1954.)
Velika Kaniža (1990.)
Nyíregyháza (1990.)
Pečuh (1954.)
Salgótarján (1996.)
Sopron (1990.)
Segedin (1954.)
Stolni Biograd (1990.)
Szekszárd (1996.)
Szolnok (1990.)
Sambotel (1990.)
Tatabánya (1990.)
Vesprim (1990.)
Jegersek (1990.)

Bačko-kiškunska, Kečkemerac
Baranjska, Pečuh
Bekeška, Békéscsaba
Boršod-abaúj-zemlénska, Miškolc
Čongradsko-čanadska, Segedin
Bili, Székesfehérvár
Jursko-mošonjsko-šopronska, Jura
Hajdu-biharska, Debrecen
Heveška, Eger
Jaziško-velikokumansko-szolnočka, Szolnok
Komoransko-ostrogonska, Tatabánya
Nogradska, Salgótarján
Peštanska (Budimpešta ne pripada Peštanskom komitatu)
Šomođska, Kapošvar
Szabolčko-szatmársko-bereška, Nyíregyháza
Tolnanska, Seksar
Željezni, Sambotel
Vesprimska, Veszprém
Zalska, Jagersak

Regije Mađarske

Regije

Zapadno Podunavlje, mađ. Nyugat-Dunántúl: (Győr-Moson-Sopron, Željezni, Zalska)
Srednje Podunavlje mađ. Közép-Dunántúl: (Bili, Komoransko-ostrogonska, Vesprimska)
Južno Podunavlje mađ. Dél-Dunántúl: (Baranjska, Šomođska, Tolnanska)
Sjeverna Mađarska mađ. Észak-Magyarország: (Borsod-Abaúj-Zemplén, Heves, Nógrád)
Središnja Mađarska mađ. Közép-Magyarország: (Budimpešta, Pest)
Sjeverni Alföld mađ. Észak-Alföld: (Hajdú-Bihar, Jász-Nagykun-Szolnok, Szabolcs-Szatmár-Bereg)
Južni Alföld mađ. Dél-Alföld: (Bács-Kiskun, Békés, Csongrád)

Privreda

Grafički prikaz izvoza roba iz Mađarske

Mađarska ima vrlo obilne, mada ne i posebno raznovrsne resurse koji omogućuju izgradnju snažne privrede. Tu su velike obradive površine, zatim prostrani pašnjaci, vode pogodne za navodnjavanje i plovidbu, rudno bogatstvo i dr. Prema tome, prirodni uslovi pružaju odlične mogućnosti za razvoj poljoprivrede, kako ratarstva tako i stočarstva. Najviše se uzgajaju žitarice, a tu je još industrijsko bilje te povrće. Na pobrđima se nalaze voćnjaci i vinogradi. Iako nisu iskorištene sve mogućnosti, poljoprivredna proizvodnja zadovoljava potrebe stanovništva, a značajan višak se izvozi. Ima razvijene industrijske potencijale. Najjači privredni centar je budimpeštanska zona u kojoj je smješten najveći broj industrijskih kapaciteta. Razvijena je proizvodnja poljoprivrednih mašina i druge opreme za poljoprivredu. Prirodni resursi su veoma oskudni. Najveće su zalihe boksita, lignita, željezne rude i zemnog gasa. Za potrebe razvijene industrije moraju se uvoziti značajne količine sirovina i energetskih sredstava. Posebno se može izdvojiti obojena indistrija. Razvijena je industrija aluminija jer posjeduje velike količine boksita, a za njegovu preradu se koristi domaći zemni gas. Tercijarne djelatnosti su nedovoljno razvijene, ali se veliki prihodi ostvaruju u trgovini.Mađarska je članica OECD -a i na 58 mjestu u svijetu u privredi.Mađarska je 13. najpopularnije turističko odredište u Evropi.

Saobraćaj

Mađarska ima visoko razvijen sustav cestovnog, željezničkog, zračnog i vodnog saobraćaja. Budimpešta, glavni grad, služi kao važno središte mađarskog željezničkog sustava (MÁV). Glavni grad opskrbljuju tri velike željezničke stanice pod nazivom Keleti (istočna), Nyugati (zapadna) i Déli (južna) pályaudvars. Szolnok je najvažnije željezničko čvorište izvan Budimpešte, dok su željeznički kolodvor Tiszai u Miskolcu i glavne stanice Szombathely, Győr, Szeged i Székesfehérvár također ključne za mrežu.Budimpešta, Debrecen, Miskolc i Szeged imaju tramvajske mreže. Budimpeštanski metro drugi je najstariji podzemni metro sustav na svijetu; linija 1 datira iz 1896. Sustav se sastoji od četiri linije. Na gradskom području Budimpešte djeluje prigradski željeznički sustav HÉV. Mađarska ima ukupnu dužinu autocesta od približno 1314 km (mađarski: autópálya). Odjeljci autocesta dodaju se postojećoj mreži koja već povezuje mnoge glavne ekonomski važne gradove sa glavnim gradom. Najvažnija luka je Budimpešta. Ostali važni su Dunaújváros i Baja.

U Mađarskoj postoji pet međunarodnih zračnih luka: Budimpešta Liszt Ferenc (neformalno se naziva "Ferihegy" po svom prethodnom nazivu), Debrecen, Sármellék (također se zove zračna luka Hévíz-Balaton), Győr-Pér i Pécs-Pogány. Državni prijevoznik, MALÉV, prevozio je letove u preko 60, većinom evropskih gradova, ali prestao je s radom u 2012. Niskobudžetni avioprijevoznik WizzAir sa sjedištem u Mađarskoj, Ferihegy

Stanovništvo

Starosna piramida u Mađarskoj (2016)

Stanovništvo Mađarske podrazumijeva demografske karakteristike stanovnika Mađarske, uključujući gustoću stanovništva, etničku pripadnost, razinu obrazovanja i zdravlja stanovništva, ekonomski status, vjersku pripadnost i druge čimbenike.

Stanovništvo: 9,798.000 (2017.)

Starosna struktura: 0-14 godina: 15% (muškarci 763,553; žene 720,112) 15-64 godina: 69% (muškarci 3,384,961; žene 3,475,135) 65 i više godina: 16% (muškarci 566,067; žene 995,768) (2009. procjena)

Stopa rasta stanovništva: -0,25% (2017. godina procjena)

Stopa nataliteta: 9 rođenih na 1,000 stanovnika (procjena 2017)

Stopa mortaliteta: 12,8 umrlih na 1,000 stanovnika (procjena 2017)

Neto stopa migracije: 1,3 migranata na 1,000 stanovnika (procjena 2017)

Etničke grupe: Mađari 92%, Romi 2%, Nijemci 0,6%, Slovaci 0,2%, Hrvati 0,2%, Rumunji 0,1%.

Etničke podgrupe: Sekelji * Paloci * Kumani * Jasi * Hajdu-Mađari i Čango-Mađari.

Religija: Najzastupljeniji su: rimokatolici (37,2%), zatim slijede kalvinisti (11,6%), luterani (2,2%) i grkokatolici (1,8%). Međutim, svega 25% stanovništva je zaista religiozno. Većina mađarskih Židova živi u Budimpešti.

Pismenost: ukupno stanovništvo: 99% muškarci: 99% žene: 98% (procjena 1980.)

Kultura

Kultura Mađarske ima svoje korijene u dugoj mađarskoj povijesti, varira unutar Mađarske, počevši od glavnoga grada Budimpešte na Dunavu do Velikih nizina koje graniče s Ukrajinom.

Arhitektura

U Mađarskoj se nalazi najveća sinagoga u Evropi (Velika sinagoga), najveće ljekovito kupalište u Evropi (Széchenyi), treća najveća crkva u Evropi (Esztergom bazilika), druga najveća teritorijalna opatija na svijetu (Pannonhalma Archabbey), drugi najveći barokni dvorac na svijetu (Gödöllő).

Muzika

Franz-liszt

Mađarska muzika sastoji se uglavnom od tradicionalne mađarske narodne muzike i muzike uglednih skladatelja kao što su Ferenc Liszt (na zapadu poznat kao Franz Liszt), Franz Schmidt, Dohnányi, Bartók, Kodály, György Ligeti i Rózsa. Tradicionalna mađarska muzika ima jak daktilični ritam, jer je u mađarskom jeziku neizbježno naglašen prvi slog svake riječi. Mađarska ima i niz međunarodno poznatih skladatelja savremene klasične muzike, među kojima su György Kurtág, Péter Eötvös i Zoltán Jeney.

Gastronomija

Popularna su tradicionalna jela poput svjetski poznatog gulaša (gulaša gulaš ili gulaša). Jela su često aromatizirana paprikom (mljevena crvena paprika), mađarskom inovacijom.

Dobošica

Mađarski kajmak nazvan tejföl često se koristi za ublažavanje ukusa jela. Poznata mađarska vruća riječna riblja juha nazvana Ribarska juha ili halászlé obično je bogata mješavina nekoliko vrsta prokuhanih riba.Ostala jela uključuju pileći paprikaš, foie gras od guske jetre, pörkölt gulaš, vada (divljač od divljači s povrća i knedlama), pastrmku s bademima ili slanim i slatkim knedlama, i túrós csusza, (knedle sa svježim sirom kvarka i gustim kiselim vrhnjem ). Deserti uključuju kultni Dobos kolač, štrudle (rétes), punjene jabukom, trešnjom, makovim sjemenkama ili sirom, Gundel palačinku, knedle od šljiva (szilvás gombóc), somlói knedle, desertne juhe poput ohlađene kisele juhe od višnje i slatki pire od kestena (gesztenyepüré ) (kuhani kesten pire sa šećerom i rumom, podijeljen na mrvice i preliven šlagom). Perec i kifli su široko popularna peciva.

Sport

Samo sedam zemalja (SAD, SSSR, Velika Britanija, Francuska, Italija, Kina i Njemačka) osvojilo je više ljetnih zlatnih olimpijskih medalja od Mađarske. Mađarska je na Ljetnim olimpijskim igrama druga zlatna olimpijska medalja po stanovniku. Mađarska je na devetom mjestu, od ukupno 211 država koje sudjeluju u ukupnom broju medalja na Olimpijskim igrama, s ukupno 465 medalja. To unatoč činjenici da je Mađarska kažnjena i zabranjena za sudjelovanje na Olimpijskim igrama 1920. i 1984. Na ljetnim olimpijskim igrama Mađarska je uvijek bila među prvih 10 najboljih nacija (po broju zlatnih medalja) između 1928. i 1996, kada su im mogli dopustiti natjecanje. Mađarska je imala treće najviše zlatnih medalja 1936, 1952, 1956 i 1960.

Poštanska marka Mađarske

Filatelija

Poštanska historija Mađarske snažno je povezana s historijom Mađarske. Dok je sustav barbera u karpatski bazen Árpád dovezen već 895, Habsburgovci su pod Austrijskim carstvom prvi put organizirali modernu dostavu pošte.

Nakon daljnjeg razvoja, poštanski sustavi Austrije i Mađarske formalno su razdvojeni nakon Kompromisa iz 1867, a oba su postala potpuno neovisna nakon 1908. Oba svjetska rata nanijela su veliku štetu infrastrukturi. Mađarska pošta nacionalizirana je nakon 1947. Do 1990. Pošta je kontrolirala ne samo dostavu pošte i paketa, već i čitav niz telekomunikacija, uključujući prijenos radija, telefona i televizije. Nakon podjele pošte na odvojena poduzeća osnovana je tvrtka Magyar Posta AD za upravljanje poštanskom upravom

Galerija

Diósgyőr
Tihany
Transdanubia
Hollókő
Esztergom
Esterháza

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Mađarska