Višegradska grupa

Višegradska grupa (V4) predstavlja udruženje četiri srednjoevropske zemlje – Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske – u cilju jačanja međusobne suradnje, a u početnoj fazi posebno na polju pridruživanja strukturama Evropske unije i NATO saveza. Osnovale su ga 1991. godine tri države (Poljska, Mađarska i Čehoslovačka) formirajući Višegradski trougao. Nakon toga, kao rezultat raspada Čehoslovačke (1. januara 1993), Češka i Slovačka postale su članicama grupe. Jedina institucija ove grupe je Međunarodni višegradski fond. Od 2016. godine, 15. februar se obilježava kao Međunarodni Višegradski dan.

Višegradska grupa
  • Grupa Wyszehradzka (poljski)
  • Visegrádi Együttműködés (mađarski)
  • Visegrádská skupina (češki)
  • Vyšehradská skupina (slovački)
Zastava Višegradske grupe
Zastava
Položaj Višegradske grupe na karti
Položaj Višegradske grupe
Broj zemalja članica
Zakonodavstvo
Datum osnivanja 15. februar 1991.
Veb-sajt visegradgroup.eu
Sastanak premijera V4, Wieliczka 2009 (Robert Fico, Jan Fischer, Donald Tusk, Gordon Bajnai)
Sastanak premijera V4, Prag 2015 (Robert Fico, Beata Szydło, Bohuslav Sobotka, Viktor Orbán)

Sve četiri države u Višegradskoj grupi su zemlje s visokim prihodima i vrlo visokim Indeksom ljudskog razvoja. Zemlje V4 imaju manje više stabilan ekonomski rast, koji traje više od jednog vijeka.[1]

Ako se računa kao jedinstvena nacionalna država, Višegradska grupa bila bi četvrta u EU i peta u Evropi[2] te petnaesta u svijetu.[3] Također u pogledu izvoza i uvoza, Grupa V4 je u prvom planu ne samo u Evropi, već i u svijetu (4. u EU, 5. u Evropi i 8. u svijetu).[4]

Historija uredi

Pojam je nastao nakon sastanka predsjednika Poljske (Lech Wałęsa) i Čehoslovačke (Václav Havel) i mađarskog premijera (József Antall) u dvorcu u mađarskom gradu Višegrad 15. februara 1991. godine. Ovaj sastanak bio je predviđen posebno za ovu grupu zemalja jer su upravo one imale ne samo slične glavne ciljeve svoje vanjske politike, ali također i slične mogućnosti njene implementacije, što ih je razlikovalo od ostalih zemalja bivšeg komunističkog bloka, čije su unutrašnje transformacije obično bile mnogo manje napredne, a put do evropskih i sjevernoatlantskih struktura bio je mnogo duži.[5][6]

Mjesto ovog sastanka ima poseban historijski i simbolički značaj jer je također bilo i mjesto sastanaka kraljeva Poljske, Češke i Mađarske u Višegradu u periodu između 1335. i 1338. godine.[7]

Na sastanaku su dogovoreni principi buduće saradnje između ovih zemalja sa primarnim fokusom na međusobno savjetovanje i koordinaciju svojih aktivnosti, kao i podršku kada su u pitanju aspiracije usmjerene ka međunarodnoj sceni. Glavni ciljevi bili su zajednička integracija sa Evropom i atlantskom zonom kako ne bi došlo do novih podjela nakon raspada istočnog bloka. Kao rezultat tih ciljeva, na sastanku su između ostalog predstavljeni i stavovi poput: poštivanja ljudskih prava, izgradnje parlamentarne demokratije, kao i uklanjanje ekonomskih i administrativnih ostataka prethodnog sistema.[7]

Drugi sastanak Višegradske grupe održan je 6. oktobra 1991. godine u Krakovu. Utjecaj na tok i sam ishod ovog sastanka imali su raspad Sovjetskog Saveza i nemiri u Jugoslaviji. U to vrijeme glavni akcenat stavljen je na očuvanje bezbijednosti država Grupe, jer nakon raspada Varšavskog pakta, ove države nisu bile članice nijednog vojnog saveza.[7][8]

Sljedeći važan sastanak održan je u Pragu 6. maja 1992. godine. Pored predsjednika država Grupe, sastanku su prisustvovali i predstavnici Evropske komisije, te tri uzastopna predsjedništva Evropske ekonomske zajednice. Nakon ovog sastanka, mnogi naredni sastanci su odloženi, a jedan od razloga bio je i "baršunasti razvod" odnosno raspad Čehoslovačke, zbog čega su se nakon 1993. godine i Češka i Slovačka protivile saradnji u okviru Višegradske grupe. Sljedeći sastanak održan je 15. maja 1999. godine u Bratislavi, nakon izbora u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Na ovom sastanaku uspostavljena je simbolična reaktivacija Višegradske grupe, kada je istovremeno uspostavljen i mehanizam budućih sastanaka premijera koji će se održavati dva puta godišnje. Godinu dana kasnije, osnovan je Međunarodni višegradski fond sa sjedištem u Bratislavi.[7]

Od tada se značajno povećao broj sastanaka političara sa najviših nivoa vlasti u zemljama članicama Višegradske grupe, na kojima su razgovarali ne samo o vanjskoj politici nego i o međusobnim odnosima, jer su zemlje Grupe bile na izuzetno sličnom društveno-ekonomskom nivou razvoja.[7]

U 1992. godini sklopljen je Srednjoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (CEFTA) između Poljske i Češke, Slovačke i Mađarske.[7]

Saradnja unutar Grupe, a posebno regionalna integracija, ispaštala je zbog različitih prioriteta pojedinih zemalja koji su bili usmjereni prije svega na integraciju sa Evropskom Unijom (što je posebno bilo izraženo u slučaju Češke Republike), a samo usporavanje procesa evropskih integracija doprinijelo je bržoj realizaciji sporazuma CEFTA, koji je donio konkretne ekonomske efekte.[7]

Sastanci premijera održavaju se svakih šest mjeseci (obično u junu i decembru), a svake godine održavaju se sastanci predsjednika (obično u septembru) i predstavnika parlamenata (u junu).[7]

Karakteristike zemalja uredi

Glavni grad Površina (km2) Stanovništvo BDP (mld USD)
(2019)
BDP per capita
(2019)
  Češka Prag 78.866 10.538.275 414,6 39.088
  Mađarska Budimpešta 93.030 9.849.000 328,9 33.707
  Poljska Varšava 312.685 38.483.957 1281,0 33.747
  Slovačka Bratislava 49.035 5.421.349 201,8 37.021
Ukupno 533.627 64.292.581 2226,3

Predsjedavajući Višegradske grupe uredi

Zemlja članica preuzima rotirajuće predsjedavanje Višegradskom grupom od 1. jula do 30. juna sljedeće godine.

Zemlje sa rotirajućim predsjedavanjem:

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Broadberry, Stephen (27. 10. 2011). "Aggregate And Per Capita GDP in Europe, 1870–2000: Continental, Regional and National Data With Changing Boundaries" (PDF). cepr.org (jezik: engleski). University of Warwick. Arhivirano s originala (PDF), 30. 10. 2013. Pristupljeno 12. 2. 2021.
  2. ^ Hahn, Johannes. ""The Visegrád Group – Growth Engine of Europe"" (PDF). ec.europa.eu (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 2. 2021.
  3. ^ "Countries by GDP (PPP) 2019 - StatisticsTimes.com". statisticstimes.com (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 2. 2021.
  4. ^ Workman, Daniel. "World's Top Export Countries". worldstopexports.com (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 2. 2021.
  5. ^ Engelberg, Stephen; Times, Special To the New York (17. 2. 1991). "Three Eastern European Leaders Confer, Gingerly (Published 1991)". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 11. 2. 2021.
  6. ^ "A visegrádi négyek és az új évezred kihívásai - Vélemény - Szabadság". szabadsag.ro. 4. 2. 2020. Arhivirano s originala 4. 2. 2020. Pristupljeno 11. 2. 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. ^ a b c d e f g h Góralczyk, Bogdan (1999). Współpraca Wyszehradzka: geneza, doświadczenia, perspektywy (jezik: poljski). Warszawa: Polska Fundacja Spraw Międzynarodowych.
  8. ^ Veber, Václav (2004). Dějiny sjednocené Evropy. Praha: Nakladatelství Lidové noviny. str. 391. ISBN 80-7106-663-X.

Vanjski linkovi uredi