Galaktozilkeramidaza je enzim koji je kod ljudi kodiran genom GALC.[5][6] Galaktozilceramidaza je enzim koji uklanja galaktozu iz derivata keramida (galaktozilkeramid).

GALC
Identifikatori
AliasiGALC
Vanjski ID-jeviOMIM: 606890 MGI: 95636 HomoloGene: 124 GeneCards: GALC
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 14 (čovjek)
Hrom.Hromosom 14 (čovjek)[1]
Hromosom 14 (čovjek)
Genomska lokacija za GALC
Genomska lokacija za GALC
Bend14q31.3Početak87,837,820 bp[1]
Kraj87,993,665 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 12 (miš)
Hrom.Hromosom 12 (miš)[2]
Hromosom 12 (miš)
Genomska lokacija za GALC
Genomska lokacija za GALC
Bend12 E|12 49.83 cMPočetak98,168,553 bp[2]
Kraj98,225,718 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija hydrolase activity
hydrolase activity, acting on glycosyl bonds
galactosylceramidase activity
catalytic activity
Ćelijska komponenta Lizozom
lysosomal lumen
Biološki proces lipid catabolic process
metabolizam
galactosylceramide catabolic process
glycosphingolipid metabolic process
lipid metabolism
sphingolipid metabolic process
myelination
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_000153
NM_001037525
NM_001201401
NM_001201402

NM_008079

RefSeq (bjelančevina)

NP_000144
NP_001188330
NP_001188331

NP_032105

Lokacija (UCSC)Chr 14: 87.84 – 87.99 MbChr 12: 98.17 – 98.23 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš
Galaktozilkeramidaza
Identifikatori
EC broj3.2.1.46
CAS broj9027-89-8
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Ontologija genaAmiGO / QuickGO
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini

Galaktozilkeramidaza (EC 3.2.1.46) je lizosomski enzim koji učestvuje u katabolizmu galaktozilkeramida, glavnog lipida u mijelinu, bubrezima i epitelnim ćelijama tankog i debelog crijeva (Chen et al., 1993). Izotopnom hibridizacijom in situ, Cannizzaro et al. (1994) mapirali su gen GALC na hromosomu 14, pozicija14q31.[7] Luzi et al. (1995) utvrdili su da ljudski GALC gen sadrži 17 egzona u rasponu od oko 60 kb genomske DNK. GALC ima promotorsku regiju bogatu GC, sličnu genima drugih lizosomskih proteina.[8]

Galaktozilkeramidaza je lizosomski protein koji hidrolizira galaktozne estrske veze galaktozilkeramida, galaktozilsfingozina, laktosilkeramida i monogalaktosildidglicerida.[5] Mutacije u om genu povezanr su sa Krabbeovom bolesti, poznatom i kao galaktozilkeramidna lipidoza.[5]

Aminokiselinska sekvenca uredi

Dužina polipeptidnog lanca je 685 aminokiselina, a molekulska težina 77 063 Da.[9]

1020304050
MAEWLLSASWQRRAKAMTAAAGSAGRAAVPLLLCALLAPGGAYVLDDSDG
LGREFDGIGAVSGGGATSRLLVNYPEPYRSQILDYLFKPNFGASLHILKV
EIGGDGQTTDGTEPSHMHYALDENYFRGYEWWLMKEAKKRNPNITLIGLP
WSFPGWLGKGFDWPYVNLQLTAYYVVTWIVGAKRYHDLDIDYIGIWNERS
YNANYIKILRKMLNYQGLQRVKIIASDNLWESISASMLLDAELFKVVDVI
GAHYPGTHSAKDAKLTGKKLWSSEDFSTLNSDMGAGCWGRILNQNYINGY
MTSTIAWNLVASYYEQLPYGRCGLMTAQEPWSGHYVVESPVWVSAHTTQF
TQPGWYYLKTVGHLEKGGSYVALTDGLGNLTIIIETMSHKHSKCIRPFLP
YFNVSQQFATFVLKGSFSEIPELQVWYTKLGKTSERFLFKQLDSLWLLDS
DGSFTLSLHEDELFTLTTLTTGRKGSYPLPPKSQPFPSTYKDDFNVDYPF
FSEAPNFADQTGVFEYFTNIEDPGEHHFTLRQVLNQRPITWAADASNTIS
IIGDYNWTNLTIKCDVYIETPDTGGVFIAGRVNKGGILIRSARGIFFWIF
ANGSYRVTGDLAGWIIYALGRVEVTAKKWYTLTLTIKGHFTSGMLNDKSL
WTDIPVNFPKNGWAAIGTHSFEFAQFDNFLVEATR
Simboli

Kloniranje i ekspresija uredi

Chen ET AL. (1993) klonirali su LLJUSKUnu GALC cDNK skriningom ljudskih biblioteka sjemenika i biblioteka cDNK ljudskog mozga, degeneriranim prajmerom izvedenim iz GALC fragmenta, koji je prethodno izoliran iz ljudskog urina i mozga (Chen i Wenger, 1993). Dobijena su dva klona koji se preklapaju i koji sadrže celokupno područje kodiranja proteina. Otvoreni okvir čitanja kodira 669 aminokiselina, što predstavlja protein s molekulskom masom od približno 73 kD.

Sakai et al. (1994) prečistili su galaktokerebrozidazu iz ljudskih limfocita i klonirali odgovarajuću cDNK. cDNK kodira jednolančani peptid sa N-terminalnim signalnim peptidom sa 26 aminokiselina i šest potencijalnih mjesta glikozilacije povezanih sa asparaginom.

Victoria et al (1996) klonirali su psećju GALC cDNK i pokazali da je izvedena aminokiselinska sekvenca oko 90% identična onoj ljudskog proteina. Luzi et al. (1997) opisali su kloniranje GALC cDNK i gena iz rezus-majmuna. Organizacija gena bila je gotovo identična onoj ljudskog gena, a izvedena aminokiselinska sekvenca majmuna GALC bila je oko 97%, 87% i 83% identična onoj kod ljudi, pasa i miša.

Tappino et al. (2010) primetili su da inicijacija translacije na alternativnim ATG kodonima u GALC-u dovodi do proteinskih prekursora sa vodećim sekvencama od 42 ostatka i 26 ostataka. Oba prekursora prerađuju se u zreli enzim sa 669 ostataka.

Funkcija gena uredi

Kombinacijom genetičke perturbacije sfingolipidnog metabolizma sa kvantifikacijom TLR signalnih koraka i lipidomije zasnovane na masenoj spektrometriji u ćelijama miša, Koberlin et al. (2015) otkrili su kružnu mrežu koreguliranih sfingolipida i glicerofosfolipida. Kvantitativna lipidomija na fibroblastima kod pacijenata sa mutacijama GBA, GALC, ASAH1 ili LYST otkrila je konzervirane kružne organizacije lipidne koregulacije među vrstama, tipovima ćelija i genetićkim perturbacijama. Funkcionalna anotacija precizno je predvidjela TLR-posredovane upalne odgovore, u smislu promjena u bogatstvu i tipovima lipida u ćelijama pacijenta.

Molekulska genetika uredi

Sakai et al. (1994) identificirali su homozigotnost za besmislenu mutaciju kod pacijenta s tipskom Krabbeovom bolešću.[10] Rafi et al. (1995) analizirali su GALC gen kod dva pacijenta s dječjom Krabbeovom bolešću i identificirali homozigotnost za deleciju od 30 kb za koju je utvrđeno da je povezana s translokacijom 502C-T na isti alel, kojeg su označili kao '502/del' . Utvrđeno je da je translokacija genetički polimorfizam. Ekspresija mutacije 502/del u ćelijama COS-1 nije rezultirala mjerljivom GALC aktivnošću iznad one u pseudotransficiranim ćelijama. Proučavali su dodatnih 46 pacijenata s dječjom Krabbeovom bolešću i identificirali osam koji su bili homozigoti i pet koji su bili heterozigoti za alel 502/del i drugi mutirani alel, od kojih potonji uključuje tri misens mutacije i jednu inserciju jednostrukog nukleotida, što još nije potvrđeno studijama ekspresije. Autori su primijetili da 11 pacijenata nije imalo polimorfizam 502, ali da nije pronađen nijedan pacijent s delecijom koji nije nosio polimorfizam 502.[11]

De Gasperi et al. (1996) analizirali su gen za galaktokerebrosidazu u devet porodica sa globoidnom leukoencefalopatijom (GLD) s kasnim početkom i kod jednog pacijenta s klasičnom Krabbeovom bolešću. Izvijestili su da su pet pacijenata bili složeni heterozigoti za deleciju od 30 kb, koje su prvi prijavili Rafi et al. (1995) i još jedna mutacija gena GALC. Identificirali su šest misens mutacija: R63H, G95S, M101L, G268S, Y298C i I234T. Također su identificirali nonsens mutaciju (S7X), mutaciju delecije 1 bp (805delG), mutaciju koja ometa preradu introna 1 i inserciju 34 nukleotida u RNK, uzrokovano aberantnom preradom introna 6. Većinom su identificirane kao nove privatne porodične mutacije. U neredu, De Gasperi i sur. Izjavili su da gubitak restrikcijskog mjesta u egzonu 8 gena GALC u porodicama 2 i 3 sa GLD nije posljedica supstitucije 805delG, već tranzicije 809G-A ,što je rezultiralo misens mutacijom G270D; supstitucija 805delG identifikovana kod jednog člana porodice 2, dovela je do gubitka istog restrikcijskog mjesta, ali značaj promjene bio je neizvjestan.[12]

U dvije različite srodničke zajednice u Izraelu s Krabbeovom bolešću, Rafi et al. (1996) identificirali su dvije različite mutacije osnivača za gen GALC: 1 u muslimanskoj arapskoj populaciji i jedan u populaciji Druza.[13] U četiri japanska pacijenta s Krabbeovom bolešću odraslih, Furuya et al. (1997) identificirali su četiri nove mutacije u genu GALC.[14]

Xu et al. (2006) istraživali su mutacije gena GALC kod 17 nepovezanih japanskih pacijenata s Krabbeovom bolešću i pregledali mutacije prethodno prijavljene kod 11 japanskih pacijenata. Autori su otkrili da 12del3ins i I66M + I289V, koji su do danas bili identificirani samo kod japanskih osoba, čine 37% mutiranih alela; sa dvije dodatne mutacije, G270D i T652P, one su činile do 57% mutacija kod japanskih pacijenata. Uočili su tendenciju da mutacije I66M + I289V, G270D i L618S budu povezane s blagim fenotipom.[15]

Među 30 nepovezanih talijanskih pacijenata s Krabbeovom bolešću, Tappino et al. (2010) identificirali su 33 različite mutacije u genu GALC, uključujući 14 novih mutacija. Novih 15 mutacija uključivalo je četiri misens mutacije u visoko konzerviranim ostacima, sedam mutacija pojeranja okvira, tri nonsens mutacije i jednu mutaciju mjesta prerade. Stoga se očekivalo da 73% novoopisanih mutacija utiče na preradu iRNK. Analiza in silico predvidjela je da su misens mutacije imale veliku vjerovatnoću da budu štetne. Uobičajena delecija od 30 kb činila je 18% mutiranih alela, a četiri pacijenta imala su mutaciju zbog efekta osnivača . Inače, većina mutacija bila je privatna. Nije bilo jasnih korelacija genotipfenotip, ali neke misense mutacije povezane su s blažim fenotipovima.[16] Victoria et al. (1996) je utvrdili su da je mutacija genskog GALC-a kod pasa transverzija A do C na cDNK poziciji 473 (Y158S).[17] Luzi et al. (1997) otkrili su da je mutacija koja je uzrokovala GLD u rezus mkska bila delecija AC koja odgovara položajima cDNK 387 i 388 u egzonu 4. To je rezultiralo pomicanjem okvira i stop kodonom nakon 46 nukleotida. Koristeći inženjerski osmišljeni i antisens prajmer iz introna 4, razvili su brzi metod za otkrivanje GALC mutacije. Kada je testirano 45 majmuna iz jedne kolonije, utvrđeno je da su 22 nositelji. Dostupnost ovog neljudskog modela primata GLD pruža jedinstvene mogućnosti za procjenu liječenja ove teške bolesti.[18]

Reference uredi

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000054983 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000021003 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b c "Entrez Gene: galactosylceramidase".
  6. ^ Lee WC, Tsoi YK, Troendle FJ, et al. (august 2007). "Single-dose intracerebroventricular administration of galactocerebrosidase improves survival in a mouse model of globoid cell leukodystrophy". FASEB J. 21 (10): 2520–2527. doi:10.1096/fj.06-6169com. PMID 17403939.
  7. ^ Cannizzaro, L. A., Chen, Y. Q., Rafi, M. A., Wenger, D. A. Regional mapping of the human galactocerebrosidase gene (GALC) to 14q31 by in situ hybridization. Cytogenet. Cell Genet. 66: 244-245, 1994. PubMed: 8162701
  8. ^ Luzi, P., Rafi, M. A., Wenger, D. A. Characterization of the large deletion in the GALC gene found in patients with Krabbe disease. Hum. Molec. Genet. 4: 2335-2338, 1995. PubMed: 8634707
  9. ^ "UniProt, P54803". Pristupljeno 25. 7. 2021.
  10. ^ Sakai, N., Inui, K., Fujii, N., Fukushima, H., Nishimoto, J., Yanagihara, I., Isegawa, Y., Iwamatsu, A., Okada, S. Krabbe disease: isolation and characterization of a full-length cDNA for human galactocerebrosidase. Biochem. Biophys. Res. Commun. 198: 485-491, 1994. PubMed: 8297359
  11. ^ Rafi, M. A., Luzi, P., Chen, Y. Q., Wenger, D. A. A large deletion together with a point mutation in the GALC gene is a common mutant allele in patients with infantile Krabbe disease. Hum. Molec. Genet. 4: 1285-1289, 1995. PubMed: 7581365
  12. ^ De Gasperi, R., Sosa, M. A. G., Sartorato, E. L., Battistini, S., MacFarlane, H., Gusella, J. F., Krivit, W., Kolodny, E. H. Molecular heterogeneity of late-onset forms of globoid-cell leukodystrophy. Am. J. Hum. Genet. 59: 1233-1242, 1996. Note: Erratum: Am. J. Hum. Genet. 60: 1264 only, 1997. PubMed: 8940268
  13. ^ Rafi, M. A., Luzi, P., Zlotogora, J., Wenger, D. A. Two different mutations are responsible for Krabbe disease in the Druze and Moslem Arab populations in Israel. Hum. Genet. 97: 304-308, 1996. PubMed: 8786069
  14. ^ Furuya, H., Kukita, Y., Nagano, S., Sakai, Y., Yamashita, Y., Fukuyama, H., Inatomi, Y., Saito, Y., Koike, R., Tsuji, S., Fukumaki, Y., Hayashi, K., Kobayashi, T. Adult onset globoid cell leukodystrophy (Krabbe disease): analysis of galactosylceramidase cDNA from four Japanese patients. Hum. Genet. 100: 450-456, 1997. PubMed: 9272171
  15. ^ Xu, C., Sakai, N., Taniike, M., Inui, K., Ozono, K. Six novel mutations detected in the GALC gene in 17 Japanese patients with Krabbe disease, and new genotype-phenotype correlation. J. Hum. Genet. 51: 548-554, 2006. PubMed: 16607461
  16. ^ Tappino, B., Biancheri, R., Mort, M., Regis, S., Corsolini, F., Rossi, A., Stroppiano, M., Lualdi, S., Fiumara, A., Bembi, B., Di Rocco, M., Cooper, D. N., Filocamo, M. Identification and characterization of 15 novel GALC gene mutations causing Krabbe disease. Hum. Mutat. 31: E1894-1914, 2010. Note: Electronic Article. PubMed: 20886637
  17. ^ Victoria, T., Rafi, M. A., Wenger, D. A. Cloning of the canine GALC cDNA and identification of the mutation causing globoid cell leukodystrophy in West Highland White and Cairn terriers. Genomics 33: 457-462, 1996. PubMed: 8661004
  18. ^ Luzi, P., Rafi, M. A., Victoria, T., Baskin, G. B., Wenger, D. A. Characterization of the rhesus monkey galactocerebrosidase (GALC) cDNA and gene and identification of the mutation causing globoid cell leukodystrophy (Krabbe disease) in this primate. Genomics 42: 319-324, 1997. PubMed: 9192853

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi