Guanin (G, Gua) je jedna od četiri glavne nukleobaze, jedno od slova u genetičkoj informaciji koja je zapisana u nukleinskim kiselinama (DNK i RNK). Genetički kod je pohranjen u jedru, tj. u DNK, a različite kategorije RNK učestvuju u njenoj transkripciji (jedro) i translaciji (ribosomi u citoplazmi).[1][2][3] Ime ove nukleinske baze je izvedeno iz guano (= ptičiji izmet), jer je prvi put izolovana iz ptičijeg izmeta.

Guanin
Strukturna formula
Općenito
Hemijski spojGuanin
Druga imena2-amino-6-hidroksipurin,
2-aminohipoksantin,
Guanin
Molekularna formulaC5H5N5O
CAS registarski broj73-40-5
SMILESc1[nH]c2c(n1)c(=O)[nH]c(n2)N
InChI1/C5H5N5O/c6-5-9-3-2(4(11)10-5)7-1-8-3/h1H,(H4,6,7,8,9,10,11)
Osobine1
Molarna masa151,13 g/mol
Agregatno stanjeBijela amorfna čvrsta materija
Gustoća2,200 g/cm3 (izračunata)
Tačka topljenja360 °C (633.15 K), razlaže se
Tačka ključanjaSublimira
RastvorljivostNerastvorljiv
Rizičnost
NFPA 704
0
0
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Prostorna struktura guanina
3D prikaz guanina
lijevoCitozin
Guanin (C5H5N5O)

Guanin je derivat purina, a u baznom paru ima trostruku vodikovu vezu sa citozinom. Putem aromatskih interakcija, pozicionira se vertikalno sa ostalim nukleobazama. Guanin je tautomer, a njegov nukleozid je guanozin. U molekulama nukleinskih kiselina uparuje se sa citozinom.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Berberović LJ., Hadžiselimović R. (1986): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00723-6.
  2. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  3. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

Vanjski linkovi uredi