Retinoblastom (Rb) je rijedak oblik raka koji se brzo razvija iz nezrelih očnih ćelija mrežnjačnog, tkiva koje detektira svjetlost. To je najčešći primarni maligni unutaročni karcinom u djece, a gotovo isključivo se nalazi u male djece.[1]

Retinoblastom
Retinoblastomski tumori snimljeni retinoskenerom prije i za vrijeme hemoterapije
SpecijalnostNeurologija, onkologija

Iako većina djece preživi ovaj karcinom, mogu izgubiti vid u zahvaćenom očiima ili će morati da se ukloni.

Gotovo polovina djece s retinoblastomom ima nasljedni genetički poremećaj povezan s retinoblastomom. U drugim slučajevima je uzrokovana urođenom mutacijom u hromosomu 13, genu na lokusu13q14 (retinoblastomski protein).[2]

Znaci i simptomi uredi

 
Leukokorija djeteta sa retinoblastomom
 
Razrokost djeteta sa retinoblastomom

Retinoblastom je univerzalno poznat kao najintruzivniji unutaročni karcinom među djecom. Šansa za preživljavanje i očuvanje oka u potpunosti ovisi o težini. Retinoblastom je izuzetno rijedak: u Sjedinjenim Državama ima samo oko 200 do 300 slučajeva svake godine. Gledajući retinoblastom globalno, samo 1/15.000 djece ima ovu malignost, ali ti brojevi se stalno povećavaju.[3]

Zbog rane dijagnoze i rane prognoze liječenja intraočne malignosti su izlječivije nego vanočni. Tokom skrininga dojenčadi, ako oni uključuju pregled očiju kao što rade skrining sluha, može se otkriti u ranijoj dobi, čime se može spriječiti njegovo širenje. Primarni pokazatelj retinoblastoma je leukokorija i to je kada je rak još uvijek intraokularni, što znači unutar oka. Kada se svjetlost reflektira od opasnog bijelog tumora, blokiran je pogled na crvenu mrežnicu. Retinoblastom se može izliječiti nakon inicijalnog znaka i do šest mjeseci, ako je tumor intraokularni. Ako se ne posjeti oftalmolog sa znacima leukokorije u razumnom vremenskom roku, kašnjenje u dijagnozi može dovesti do teže prognoze. Zbog kašnjenja u dijagnozi, to bi moglo rezultirati proptozom koja se tada smatra ekstraokularnom, najtežom.[4]

Najčešći i očigledni znak retinoblastoma je abnormalan izgled mrežnjače gledano kroz zjenicu, medicinski termin za eukocoriju također poznat kao refleks amauroznog mačjeg oka.[1] Ostali znaci i simptomi uključuju pogoršanje vida, crveno i iritirano oko sa glaukomom i usporavanje rasta ili odgođeni razvoj. Neka djeca sa retinoblastomom mogu imati škiljenje,[5] koji se obično naziva "razrokost" ili "zidnookost" (strabizam). Retinoblastom se manifestuje uznapredovalom bolešću u zemljama u razvoju, a povećanje oka je uobičajen nalaz.

U zavisnosti od položaja tumora, mogu biti vidljivi tokom jednostavnog pregleda oka pomoću oftalmoskopa za gledanje kroz zjenicu. Pozitivna dijagnoza se obično postavlja samo pregledom pod anestezijom (EUA). Odraz bijelog oka nije uvijek pozitivan pokazatelj retinoblastoma i može biti uzrokovan lošim reflektiranjem svjetlosti ili drugim stanjima kao što je Coatsova bolest.

Prisustvo fotografske greške crveno oko samo na jednom oku, a ne na drugom oku može biti znak retinoblastoma. Jasniji znak je "bijelo oko" ili "mačje oko" (leukokorija).[6]

Uzroci uredi

Mutacija gena, pronađena u hromosomima, može uticati na način na koji ćelije rastu i razvijaju se u organizmu.[7] Promjene u RB1 ili MYCN mogu dovesti do retinoblastoma.

RB1 uredi

Kod djece sa [nasljeđivanje|[nasljednim]] oblikom retinoblastoma posljedica je mutacije u genu RB1 na hromosomu 13. RB1 bio je prvi klonirani tumor supresorski gen.[7] Iako RB1 stupa u interakciju sa preko 100 ćelijskih proteina,[7] njegov negativni regulatorni efekat na ćelijski ciklus uglavnom proizlazi iz vezivanja i inaktivacije transkripcionog faktora E2F, čime se potiskuje transkripcija gena potrebnih za S fazu.[7]

Defektni gen RB1 može biti naslijeđen od bilo kojeg roditelja; kod neke djece, međutim, mutacija se javlja u ranim fazama fetusnog razvoja. Ekspresija alela RB1 je autosomnao dominantna sa 90% penetrabilnosti.

Nasljedni oblici retinoblastoma češće su bilateralni. Osim toga, naslijeđeni uni– ili bilateralni retinoblastomi mogu biti povezani sa pineoblastomom i drugim malignim supratentorijskim primitivnim neuroektodermnim tumorom (PNET) s lošim ishodom; retinoblastom istovremeno sa PNET-om poznat je kao trilateralni retinoblastom.[8] Nedavna meta-amaliza pokazala jer da preživljavenje sa trilateralnim retinoblastomom puraslo tolkom proteklih decenija.[9]

Razvoj retinoblastoma može se objasniti modelom dva pogotka. Prema modelu dva pogotka, oba alela moraju biti pogođena, tako da su neophodna dva događaja da bi se čelija ili ćelije mrežnjače razvile u tumore. Prvi mutacijski događaj može biti naslijeđen (germlinijski ili konstitucijski), koji će tada biti prisutan u svim ćelijama u tijelu. Drugi "pogotak" rezultira gubitkom preostalog normalnog alela (gena) i javlja se unutar određene ćelije mrežnjače.[10] U sporadičnom, nenasljednom obliku retinoblastoma, oba događaja mutacije javljaju se unutar jedne mrežnjačne ćelije, nakon oplodnje (somatski događaji); sporadični retinoblastom ima tendenciju da bude jednostran.

Razvijeno je nekoliko metoda za otkrivanje mutacija gena RB1.[11][12] Pokušaji da se mutacije gena povežu sa rezultatima stadijumom u kojima se pojavljuju nisu pokazali uvjerljivih dokaza o korelacijama.[13]

MYCN uredi

Nisu svi slučajevi retinoblastoma sa inaktivacijom RB1. Postoje prijavljeni slučajevi sa samo jednom mutacijom RB1 ili čak dva funkcionalna alela RB1, što ukazuje na druge onkogenske lezije retinoblastoma.[14] Somatsko pojačanje MYCN onkogena odgovorno je za neke slučajeve nenasljednog, ranog, agresivnog, jednostranog retinoblastoma. MYCN može djelovati kao faktor transkripcije i promovira proliferaciju regulacijom ekspresije gena ćelijskog ciklusa.[15][16] Iako je amplifikacija MYCN činila samo 1,4% slučajeva retinoblastoma, identificiran je kod 18% novorođenčadi s dijagnozom mlađe od šest mjeseci. Srednja dob pri postavljanju dijagnoze "MYCN" retinoblastoma bila je 4,5 mjeseca, u poređenju sa 24 mjeseca za one koji su imali neporodičnu unilateralnu bolest sa dvije mutacije gena "RB1".[17]

Dijagnoza uredi

Skrining za retinoblastom bi trebao biti dio skrininga "dobro za bebe" za novorođenčad tokom prva tri mjeseca života, da uključi:

  • Crveni refleks: provjera normalnog crvenkasto-narandžastog odsjaja od mrežnjača pomoću oftalmoskopa ili retinoskopa od oko 30 cm, obično se radi u slabo osvijetljenoj ili tamnoj prostoriji
  • Refleks svjetlosti rožnjače ili Hirschbergov test: provjera simetrične refleksije snopa svjetlosti na istom mjestu na svakom oku kada se svjetlost obasja u svaku rožnjaču, kako bi se utvrdilo da li su oči razroke
  • Očni pregled: provjera bilo kakvih strukturnih abnormalnosti

Klasifikacija uredi

Dva oblika bolesti su nasljedni i nenaslijedni oblik (svi karcinomi se smatraju genetičkim jer su za njihov razvoj potrebne mutacije genoma, ali to ne znači da su nasljedni ili se prenose na potomstvo). Oko 55% djece sa retinoblastomom ima nenasljedni oblik. Ako u porodici ne postoji historija bolesti, bolest se označava kao "sporadična", ali to ne znači nužno da se radi o nenasljednom obliku. Bilateralni retinoblastomi su obično nasljedni, dok su jednostrani retinoblastomi obično nenasljedni.

U otprilike dvije trećine slučajeva,[18] zahvaćeno je samo jedno oko (unilateralni retinoblastom); u preostaloj trećini razvijaju se tumori na oba oka (bilateralni retinoblastom). Broj i veličina tumora na svakom oku mogu varirati. U određenim slučajevima, epifiza ili supraselska ili paraselsla regija (ili u vrlo rijetkim slučajevima druge srednje intrakranijske lokacije) je također zahvaćena (trilateralni retinoblastom). Položaj, veličina i količina tumora uzimaju se u obzir pri odabiru načina liječenja bolesti.

Diferencijalna dijagnoza uredi

1. Perzistentna primarna hiperplazija staklastog tijela je kongenitalna razvojna anomalija oka koja je posljedica neuspjeha regresije embrijske, primarne staklaste i hijaloidne vaskulature, pri čemu je oko kraće, razvija katarakt i može se manifestirati izbjeljivanjem zjenica.
2. Coatsova bolest je tipski jednostrana bolest koju karakterizira abnormalni razvoj krvnih sudova iza mrežnjače, što dovodi do abnormalnosti krvnih sudova u retini i ablacije retine koja oponaša retinoblastom.
3. Toksokariaza je parazitska bolest oka povezana s izlaganjem zaraženim štenadima, koja uzrokuje lezije mrežnjače koja dovodi do odvajanja mrežnjače.
4. Retinopatija nedonoščadi je povezana sa dojenčadima male porođajne težine koja dobijaju dodatni kisik u periodu neposredno nakon rođenja, a uključuje oštećenje tkiva retine i može dovesti do odvajanja mrežnjače.
 
MRI snimak retinoblastoma sa zahvaćenošću optičkog živca (sagitalna poboljšana T1-ponderirana sekvenca)

Ako je pregled oka abnormalan, daljnja ispitivanja mogu uključivati slikovne studije, kao što su kompjuterizirana tomografija (CT), magnetna rezonanca (MRI) i ultrazvuk.[19] CT i MRI mogu pomoći u definiranju abnormalnosti strukture i otkrivanju svih taloga kalcija. Ultrazvuk može pomoći u određivanju visine i debljine tumora. Pregled koštanw srži ili lumbalna punkcija se također mogu uraditi, da bi se utvrdile metastaze na kostima ili mozgu.

Morfologija uredi

Grubi i mikroskopski izgled retinoblastoma je identičan iu nasljednom iu sporadičnom tipu. Makroskopski, održive tumorske ćelije nalaze se u blizini krvnih sudova, dok se zone nekroza nalaze u relativno neprokevljenim područjima. Mikroskopski, mogu biti prisutni i nediferencirani i diferencirani elementi. Nediferencirani elementi pojavljuju se kao skup malih, okruglih ćelija sa hiperhromatskim jedrima; diferencirani elementi uključuju Flexner-Wintersteinerove rozete, Homer Wrightove rozete,[20] i florete od diferencijacije fotoreceptora.[21]

Genetičko testiranje uredi

Identifikacija mutacije gena RB1 koja je dovela do retinoblastoma kod djeteta može biti važna u kliničkoj njezi oboljele osobe i brizi o (budućoj) braći i sestrama i potomstvu. Može se pojaviti u porodici.

  1. Bilateralno pogođene osobe i 13-15% jednostrano pogođenih,[22][23] očekuje se da će pokazati "RB1" mutaciju u krvi. Identifikovanjem mutacije RB1 kod pogođene osobe, (buduća) braća i sestre, djeca i drugi rođaci mogu se testirati na mutaciju; ako ne nose mutaciju, srodnici djece nisu u opasnosti od retinoblastoma, tako da ne moraju biti podvrgnuti traumi i troškovima pregleda pod anestezijom.[24] Za 85% jednostrano pogođenih pacijenata za koje je utvrđeno da ne nose nijednu mutaciju RB1 u krvi, nije potrebno niti molekulsko testiranje niti klinički nadzor braće i sestara.
  2. Ako se identifikuje RB1 mutacija zahvaćene osobe, mogu se testirati amnionske ćelije u rizičnoj trudnoći na porodičnu mutaciju; svaki fetus koji nosi mutaciju može se roditi rano, što omogućava rano liječenje bilo kojeg tumora oka, što dovodi do boljih vizualnih ishoda.[24]
  3. Za slučajeve unilateralnoih retinoblastoma kod kojih tumor oka nije dostupan za testiranje, ako nije otkrivena mutacija RB1 u krvi nakon molekulskog testiranja visoke osjetljivosti (tj. >93% osjetljivosti na detekciju mutacije RB1), rizik mutacije zametne linije RB1 smanjen je na manje od 1%,[23] nivo na kojem se preporučuje samo klinički pregled (a ne pregledi pod anestezijom) za oboljelu osobu i njihovo buduće potomstvo (prema: National Retinoblastoma Strategy, Canadian Guidelines for Care).[25]

Snimanja uredi

Uobičajeno ultrazvučno B -keniranje može otkriti kalcifikacije u tumoru, dok visokofrekventno ultrazvučno B skeniranje može pružiti višu rezoluciju od tradiciojskog ultrazvuka i odrediti blizinu tumora s prednjim dijelom oka. MRI skeniranje može otkriti visokorizična obilježja kao što je invazija očnog živca; invazija horoida, invazija rožnjača i intrakranijska invazija. CT-skeniranje se općenito izbjegava jer zračenje može stimulirati stvaranje više tumora oka kod onih s genetičkom mutacijom RB1.[26]

Stepenovanje uredi

Da bi se pravilno dijagnosticirao retinoblastom, moraju postojati smjernice koje treba slijediti, kako bi se pravilno klasificirao rizik od tumora. „Reese-Ellsworthov sistem klasifikacije“, dr. Algernona Reesea i dr. Roberta Ellswortha, univerzalno se koristi za određivanje veličine, lokacije i multifokusiranosti tumora.[27] Sistem je prvobitno korišten za određivanje najboljeg rezultata liječenja korišćenjem eksterne radioterapije, kao i za verovatnoću spasavanja očne jabučice. Budući da hemoterapija nije dio Reese Ellsworthovog sistema klasifikacije, morao je postojati ažurirani sistem klasifikacije da bi se predvidjeli ishodi liječenja hemoterapijom. Međunarodna klasifikacija intraokularnog retinoblastoma je sadašnji sistem koji se koristi, a kreirali su ga Murphree i saradnici.[27] Prema Reeseu i Ellsworthu, postojale su različite grupe koje su imale različite karakteristike kako bi se spašavaenje jabučice svrstati u kategoriju veoma nepovoljnih. Da bi se zahvaćeno oko spasilo, prečnik diska je morao biti oko 4DD i iza ekvatora da bi imao veću pogodnost. Ako je tumor bio oko 10% u prečniku diska i zahvatio je otprilike 50% mrežnjače, smatralo se da je nepovoljno spasiti jabučicu, što bi moglo dovesti do enukleacija. Prema Murphree-u, različite grupe su klasifikovane od veoma niskog do veoma visokog rizika, koji je određen karakteristikama datog tumora. Veoma nizak rizik znači da tumor mora biti manji od 3 mm i da ne smije biti zasjenjenosti staklastog tijela ili submrežnjačnog područja. Kada je pacijent vrlo rizičan, tumor se ispoljava s višestrukim karakteristikama i morat će se liječiti konzervativnim modalitetima liječenja ili enukleacijom.[28]

Grupa Kliničko obilježje
A

Veoma nizak rizik

Svi tumori su promjera 3 mm ili manji, ograničeni na retinu i locirani najmanje 3 mm od foveole i 1,5 mm od optičkog živca. Bez staklastog ili subretinalnog zasjenjivanja
B

Nizak rizik

Tumori retine mogu biti bilo koje veličine ili lokacije koja nije u grupi A, ali nije dozvoljeno zasijavanje staklastog tijela ili subretine. Dozvoljena je mala manžetna subretinske tekućine koja se proteže ne više od 5 mm od baze tumora
C

Umjeren rizik

Oči sa samo fokusnim staklastim ili subretinalnim zasijavanjem i diskretnim tumorima retine bilo koje veličine i lokacije. Staklasto ili subretinalno sjeme može se protezati najviše 3 mm od tumora. Može biti prisutno do jednog kvadranta subretinske tečnosti
D

Visokog rizika

Oči sa difuznim staklastim ili subretinalnim zasijavanjem i/ili masivnom, nediskretnom endofitskom ili egzofitnom bolešću. Više od jednog kvadranta ablacije retine
E

Oči vrlo visokog rizika

Oči sa jednim ili više od sljedećeg:
  • Ireverzibilni neovaskularni glaukom
  • Masivno unutaročno krvarenje
  • Aseptični orbitalni celulitis
  • Ftiza ili preftiza
  • Tumor ispred prednjeg dijela staklastog tijela
  • Tumor dodiruje sočivo
  • Difuzni infiltrirajući retinoblastom

Međunarodna klasifikacija intraokularnog retinoblastoma

Liječenje uredi

 
Historijska slika koja prikazuje Gordona Isaacsa, prvog pacijenta liječenog linearnim akceleratorom (terapija eksternim zračenjem) za retinoblastom, 1957. Gordonovo desno oko je uklonjeno 11. januara 1957. jer se rak proširio. Njegovo lijevo oko je, međutim, imalo samo lokalizirani tumor koji je podstaknuo Henryja Kaplana da pokuša da ga liječi elektronskim snopom.

Prioritet liječenja retinoblastoma je očuvanje života djeteta, zatim očuvanje vida, a zatim minimiziranje komplikacija ili nuspojava liječenja. Tačan tok liječenja ovisi o pojedinačnom slučaju i o njemu odlučuje oftalmolog u konsultacijama sa pedijatrom-onkologom.[29] Ispravan tretman također ovisi o tipu mutacije, bilo da se radi o mutaciji RB1 zametne linije, o sporadičnoj mutaciji RB1 ili MYCN amplifikaciji s funkcionalnim RB1.[30] Djeca sa zahvaćenom oba oka pri postavljanju dijagnoze obično zahtijevaju multimodusnu terapiju (hemoterapija, lokalne terapije).

Različiti modaliteti liječenja retinoblastoma uključuju:[29]

  • Enukleacija oka – Većina pacijenata s unilateralnom bolešću ima uznapredovalu intraokularnu bolest, pa se obično podvrgavaju enukleaciji, što rezultira stopom izlječenja od 95%. Kod bilateralnog Rb, enukleacija je obično rezervirana za oči koje se nisu izliječile svim poznatim efikasneđim terapijama ili bez efikasnog vida.
  • Radioterapija eksternim snopom (EBR) – Najčešća indikacija za EBR je oko kod malog djeteta sa bilateralnim retinoblastomom koje ima aktivnu ili rekurentnu bolest nakon završetka hemoterapije i lokalnih terapija. Međutim, izvještava se da pacijenti s nasljednom bolešću koji su primali EBR terapiju imaju 35% rizik od drugog karcinoma.[31]
  • Brahiterapija uključuje postavljanje radioaktivnog implantata (plaka), obično na rožnjaču pored baze tumora. Koristi se kao primarni tretman, ili češće, kod pacijenata s malim tumorima ili kod onih koji se nisu uspjeli izliječitin na početnoj terapiju, uključujući prethodnu terapiju EBR.
  • Termoterapija uključuje primenu toplote direktno na tumor, obično u obliku infracrvenog zračenja. Koristi se i za male tumore.
  • Laserska fotokoagulacija preporučuje se samo za male stražnje tumore. Argonski ili diodni laserski ili ksenonski luk koriste se za koagulaciju cjelokupne opskrbe krvlju tumora.
  • Krioterapija izaziva oštećenje vaskularnog endotela sa sekundarnom trombozom i infarktom tumorskog tkiva brzim smrzavanjem. Može se koristiti kao primarna terapija za male periferne tumore ili za male rekurentne tumore koji su prethodno liječeni drugim metodima.
  • Sistemska hemoterapija je postala predvodnik u liječenju u protekloj deceniji, u potrazi za mjerama očuvanja jabučice i izbjegavanju štetnih efekata EBR terapije. Uobičajene indikacije za hemoterapiju intraokularnog retinoblastoma uključuju tumore koji su veliki i koji se ne mogu liječiti samo lokalnim terapijama kod djece s bilateralnim tumorima. Također se koristi kod pacijenata s unilateralnom bolešću kada su tumori mali, ali se ne mogu kontrolirati samo lokalnim terapijama.
  • Intraarterijska hemoterapija – Hemoterapeutski lijekovi se daju lokalno pomoću tankog katetera koji se provlači kroz prepone, kroz aortu i vrat, direktno u optičke sudove.[32]
  • Nanočestična hemoterapija – Da bi se smanjili štetni efekti sistemske terapije, razvijeno je subkonjuktivno (lokalno) ubrizgavanje nosača nanočestica koji sadrže hemoterapeutske agense (karboplatin), što je pokazalo obećavajuće rezultate u liječenju retinoblastoma na životinjskim modelima bez štetnih efekata.[33][34]
  • Hemoredukcija je kombinovani pristup koji koristi hemoterapiju za početno smanjenje veličine tumora i adjuvantne fokusne tretmane, kao što je transpupilarna termoterapija, za kontrolu tumora.[35][36]

Prognoza uredi

U razvijenom svijetu, retinoblastom ima jednu od najboljih stopa izlječenja svih karcinoma u djetinjstvu (95-98%), s više od 90% oboljelih koji preživi u odrasloj dobi. U Ujedinjenom Kraljevatvu se svake godine dijagnosticira oko 40 do 50 novih slučajeva. Dobra prognoza zavisi od ranog dolaska djeteta u zdravstvenu ustanovu.[37]

Kasna prezentacija povezana je s lošom prognozom.[38]

Preživjeli od nasljednog retinoblastoma imaju veći rizik od razvoja drugih karcinoma kasnije u životu.

Epidemiologija uredi

Retinoblastom se manifestuje kumulativnom stopom incidencije tokom života od jednog slučaja retinoblastoma na 18.000 do 30.000 živorođenih širom sveta.[39] Veća incidencija je zabilježena u zemljama u razvoju, što se pripisuje nižem socioekonomskom statusu i prisutnosti sekvenci ljudskog papiloma virusa u tkivu retinoblastoma.[40]

Gotovo 80% djece s retinoblastomom dijagnosticira se prije treće godine života, a dijagnoza kod djece iznad šest godina je izuzetno rijetka.[41] U Ujedinjenom Kraljevstvu, bilateralni slučajevi se obično javljaju u roku od 14 do 16 mjeseci, dok dijagnoza jednostranih slučajeva dostiže vrhunac između 24 i 30 mjeseci.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b American Cancer Society (2003). "Chapter 85. Neoplasms of the Eye". Cancer Medicine. Hamilton, Ontario: BC Decker Inc. ISBN 978-1-55009-213-4.
  2. ^ Ryan SJ, Schachat AP, Wilkinson CP, Hinton DR, Sadda SR, Wiedemann P (1. 11. 2012). Retina (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 2105. ISBN 978-1455737802.
  3. ^ "Retinoblastoma - Symptoms and causes". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2021.
  4. ^ Dimaras H, Kimani K, Dimba EA, Gronsdahl P, White A, Chan HS, Gallie BL (april 2012). "Retinoblastoma". Lancet. 379 (9824): 1436–1446. doi:10.1016/s0140-6736(11)61137-9. PMID 22414599. S2CID 235331617 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  5. ^ Elkington AR, Khaw PT (septembar 1988). "ABC of eyes. Squint". BMJ. 297 (6648): 608–611. doi:10.1136/bmj.297.6648.608. PMC 1834556. PMID 3139234.
  6. ^ Introduction to White Eye Arhivirano 26. 4. 2011. na Wayback Machine, Daisy's Eye Cancer Fund.
  7. ^ a b c d Du W, Pogoriler J (august 2006). "Retinoblastoma family genes". Oncogene. 25 (38): 5190–5200. doi:10.1038/sj.onc.1209651. PMC 1899835. PMID 16936737.
  8. ^ Kivelä T (juni 1999). "Trilateral retinoblastoma: a meta-analysis of hereditary retinoblastoma associated with primary ectopic intracranial retinoblastoma". Journal of Clinical Oncology. 17 (6): 1829–1837. doi:10.1200/JCO.1999.17.6.1829. PMID 10561222.
  9. ^ de Jong MC, Kors WA, de Graaf P, Castelijns JA, Kivelä T, Moll AC (septembar 2014). "Trilateral retinoblastoma: a systematic review and meta-analysis". The Lancet. Oncology. 15 (10): 1157–1167. doi:10.1016/s1470-2045(14)70336-5. PMID 25126964.
  10. ^ Harbour J.W., Dean D.C. Rb function in cell-cycle regulation and apoptosis" Nature Cell Biology. 2000;94:E65–E67.
  11. ^ Parsam VL, Kannabiran C, Honavar S, Vemuganti GK, Ali MJ (decembar 2009). "A comprehensive, sensitive and economical approach for the detection of mutations in the RB1 gene in retinoblastoma". Journal of Genetics. 88 (4): 517–527. doi:10.1007/s12041-009-0069-z. PMID 20090211. S2CID 10723496.
  12. ^ Lohmann DR, Gallie BL (2010). "Retinoblastoma". GeneReviews. Seattle, WA: University of Washington. PMID 20301625.
  13. ^ Ali MJ, Parsam VL, Honavar SG, Kannabiran C, Vemuganti GK, Reddy VA (oktobar 2010). "RB1 gene mutations in retinoblastoma and its clinical correlation". Saudi Journal of Ophthalmology. 24 (4): 119–123. doi:10.1016/j.sjopt.2010.05.003. PMC 3729507. PMID 23960888.
  14. ^ Rushlow DE, Mol BM, Kennett JY, Yee S, Pajovic S, Thériault BL, et al. (april 2013). "Characterisation of retinoblastomas without RB1 mutations: genomic, gene expression, and clinical studies". The Lancet. Oncology. 14 (4): 327–334. doi:10.1016/S1470-2045(13)70045-7. PMID 23498719.
  15. ^ Woo CW, Tan F, Cassano H, Lee J, Lee KC, Thiele CJ (februar 2008). "Use of RNA interference to elucidate the effect of MYCN on cell cycle in neuroblastoma". Pediatric Blood & Cancer. 50 (2): 208–212. doi:10.1002/pbc.21195. PMID 17420990. S2CID 22765085.
  16. ^ Stenfelt S, Blixt MK, All-Ericsson C, Hallböök F, Boije H (novembar 2017). "Heterogeneity in retinoblastoma: a tale of molecules and models". Clinical and Translational Medicine. 6 (1): 42. doi:10.1186/s40169-017-0173-2. PMC 5680409. PMID 29124525.
  17. ^ Lewis R (19. 3. 2013). "Some Aggressive Retinoblastomas Lack RB1 Mutations". Medscape Online. Arhivirano s originala, 19. 9. 2017.
  18. ^ MacCarthy A, Birch JM, Draper GJ, Hungerford JL, Kingston JE, Kroll ME, et al. (januar 2009). "Retinoblastoma in Great Britain 1963-2002". The British Journal of Ophthalmology. 93 (1): 33–37. doi:10.1136/bjo.2008.139618. PMID 18838413. S2CID 27049728.
  19. ^ de Jong MC, de Graaf P, Noij DP, Göricke S, Maeder P, Galluzzi P, et al. (maj 2014). "Diagnostic performance of magnetic resonance imaging and computed tomography for advanced retinoblastoma: a systematic review and meta-analysis". Ophthalmology. 121 (5): 1109–1118. doi:10.1016/j.ophtha.2013.11.021. PMID 24589388.
  20. ^ Sehu WK, Lee W (2005). Ophthalmic pathology : an illustrated guide for clinicians. Malden: Blackwell Publishing. str. 262. ISBN 978-0-7279-1779-9.
  21. ^ Kumar V, Abbas AK, Fausto N (1999). Robbins pathologic basis of disease (6th izd.). Philadelphia: Saunders. str. 1442. ISBN 978-0-7216-0187-8.
  22. ^ Schüler A, Weber S, Neuhäuser M, Jurklies C, Lehnert T, Heimann H, et al. (mart 2005). "Age at diagnosis of isolated unilateral retinoblastoma does not distinguish patients with and without a constitutional RB1 gene mutation but is influenced by a parent-of-origin effect". European Journal of Cancer. 41 (5): 735–740. doi:10.1016/j.ejca.2004.12.022. PMID 15763650.
  23. ^ a b Rushlow D, Piovesan B, Zhang K, Prigoda-Lee NL, Marchong MN, Clark RD, Gallie BL (maj 2009). "Detection of mosaic RB1 mutations in families with retinoblastoma". Human Mutation. 30 (5): 842–851. doi:10.1002/humu.20940. PMID 19280657. S2CID 31887184.
  24. ^ a b Richter S, Vandezande K, Chen N, Zhang K, Sutherland J, Anderson J, et al. (februar 2003). "Sensitive and efficient detection of RB1 gene mutations enhances care for families with retinoblastoma". American Journal of Human Genetics. 72 (2): 253–269. doi:10.1086/345651. PMC 379221. PMID 12541220.
  25. ^ Canadian Ophthalmological Society (decembar 2009). "National Retinoblastoma Strategy Canadian Guidelines for Care: Stratégie thérapeutique du rétinoblastome guide clinique canadien" (PDF). Canadian Journal of Ophthalmology. Journal Canadien d'Ophtalmologie. 44 (suppl.2): S1-88. doi:10.3129/i09-194. PMID 20237571. Arhivirano s originala (PDF), 29. 9. 2011.
  26. ^ Dimaras H, Corson TW (januar 2019). "Retinoblastoma, the visible CNS tumor: A review". Journal of Neuroscience Research. 97 (1): 29–44. doi:10.1002/jnr.24213. PMC 6034991. PMID 29314142.
  27. ^ a b Chawla B, Jain A, Azad R (septembar 2013). "Conservative treatment modalities in retinoblastoma". Indian Journal of Ophthalmology. 61 (9): 479–485. doi:10.4103/0301-4738.119424. PMC 3831762. PMID 24104705.
  28. ^ Fabian ID, Reddy A, Sagoo MS (2018). "Classification and staging of retinoblastoma". Community Eye Health. 31 (101): 11–13. PMC 5998397. PMID 29915461.
  29. ^ a b Chintagumpala M, Chevez-Barrios P, Paysse EA, Plon SE, Hurwitz R (oktobar 2007). "Retinoblastoma: review of current management". The Oncologist. 12 (10): 1237–1246. CiteSeerX 10.1.1.585.5448. doi:10.1634/theoncologist.12-10-1237. PMID 17962617.
  30. ^ Li WL, Buckley J, Sanchez-Lara PA, Maglinte DT, Viduetsky L, Tatarinova TV, et al. (juli 2016). "A Rapid and Sensitive Next-Generation Sequencing Method to Detect RB1 Mutations Improves Care for Retinoblastoma Patients and Their Families". The Journal of Molecular Diagnostics. 18 (4): 480–493. doi:10.1016/j.jmoldx.2016.02.006. PMC 5820122. PMID 27155049.
  31. ^ Roarty JD, McLean IW, Zimmerman LE (novembar 1988). "Incidence of second neoplasms in patients with bilateral retinoblastoma". Ophthalmology. 95 (11): 1583–1587. doi:10.1016/s0161-6420(88)32971-4. PMID 3211467.
  32. ^ Shields CL, Ramasubramanian A, Rosenwasser R, Shields JA (septembar 2009). "Superselective catheterization of the ophthalmic artery for intraarterial chemotherapy for retinoblastoma". Retina. 29 (8): 1207–1209. doi:10.1097/IAE.0b013e3181b4ce39. PMID 19734768.
  33. ^ Shome D, Poddar N, Sharma V, Sheorey U, Maru GB, Ingle A, et al. (decembar 2009). "Does a nanomolecule of Carboplatin injected periocularly help in attaining higher intravitreal concentrations?". Investigative Ophthalmology & Visual Science. 50 (12): 5896–5900. doi:10.1167/iovs.09-3914. PMID 19628744. S2CID 7361361.
  34. ^ Kang SJ, Durairaj C, Kompella UB, O'Brien JM, Grossniklaus HE (august 2009). "Subconjunctival nanoparticle carboplatin in the treatment of murine retinoblastoma". Archives of Ophthalmology. 127 (8): 1043–1047. doi:10.1001/archophthalmol.2009.185. PMC 2726977. PMID 19667343.
  35. ^ Fabian ID, Johnson KP, Stacey AW, Sagoo MS, Reddy MA (juni 2017). "Focal laser treatment in addition to chemotherapy for retinoblastoma". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 6 (6): CD012366. doi:10.1002/14651858.CD012366.pub2. PMC 6481366. PMID 28589646.
  36. ^ Shields CL, Mashayekhi A, Cater J, Shelil A, Ness S, Meadows AT, Shields JA (juni 2005). "Macular retinoblastoma managed with chemoreduction: analysis of tumor control with or without adjuvant thermotherapy in 68 tumors". Archives of Ophthalmology. 123 (6): 765–773. doi:10.1001/archopht.123.6.765. PMID 15955977.
  37. ^ Concise opthalmology : for medical students (4th izd.). Karachi, Pakistan: Paramount Books. 2014. str. 80–81. ISBN 9789696370017.
  38. ^ Rai P, Shah IA, Narsani AK, Lohana MK, Memon MK, Memon MA (2009). "Too late presentation of 53 patients with retinoblastoma". International Journal of Ophthalmology. 9 (2): 227–230.
  39. ^ Abramson DH, Schefler AC (decembar 2004). "Update on retinoblastoma". Retina. 24 (6): 828–848. doi:10.1097/00006982-200412000-00002. PMID 15579980. S2CID 26883037.
  40. ^ Orjuela M, Castaneda VP, Ridaura C, Lecona E, Leal C, Abramson DH, et al. (oktobar 2000). "Presence of human papilloma virus in tumor tissue from children with retinoblastoma: an alternative mechanism for tumor development". Clinical Cancer Research. 6 (10): 4010–4016. PMID 11051250.
  41. ^ Abramson DH, Frank CM, Susman M, Whalen MP, Dunkel IJ, Boyd NW (mart 1998). "Presenting signs of retinoblastoma". The Journal of Pediatrics. 132 (3 Pt 1): 505–508. doi:10.1016/s0022-3476(98)70028-9. PMID 9544909.

Vanjski linkovi uredi