Siva mrena

(Preusmjereno sa Katarakt)

Katarakt ili siva mrena, rjeđe katarakta je progradirajuća bolest oka, koja zamagljuje sočivo. To je vodeći uzrok sljepila u svijetu.

Katarakt
Uvećani izgled katarakta
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10H25-H26, H28, Q12.0
ICD-9366
DiseasesDB2179
MedlinePlus001001
eMedicinearticle/1210914

Zamagljujući katarakt se razvija i kreće od malih zamućenja zbog nakupljanja proteina i ometa prolaz svjetlosti. U ranoj fazi povezanoj sa starenjem može se povećati, a uzrokuje kratkovidnost (miopija), a može se javiti kao postepeno žutilo i ionizujuće zračenje, što može smanjiti mogućnost percepcije plave boje. Razvoj bolesti uzrokuje gubitak vida i, ako se ne liječi, može dovesti do sljepila. Zapušteni katarakt, koji se javlja kod starijih ljudi, odlikuje se početnim zamućenjem sočiva, nakon oticanje, i na kraju smanjenjem sočiva i potpunim gubikom prozirnosti. Osim toga, s vremenom, kortikalni kataraktni dio postaje tečnost i pretvara se u mliječno bijelu tekućinu, formirajući Morgagnijev katarakt, koji može uzrokovati teške upale, ako nastane prskanje kapsule sočiva i curenje. Ako se ne liječi, katarakt može uzrokovati fakomorfni glaukom. Veoma uznapredovali katarakti sa slabim zonulama imaju tendenciju dislokacije prednje ili zadnje strane. Takva spontana premještanja leđa (hirurškoj postupak, dislokacija katarakta) u stara vremena su smatrana kao blagoslov s neba, jer ovaj dio percepcije svjetlosti u bolesnika s kataraktom je obnovljen.

Katarakta potiče od latinskog "katarakte", što znači "vodopad" i grčki "Kataraktes" i "katarrhaktes", od riječi "katarassein", što znači "baciti dole" (kat - arrasein dolje - baci). Kao vodopad zbog brzine pada, voda postaje bijela, pojam se može kasnije koristiti kao metafora za opisivanje slične pojave u starački zamagljenim očima. Na latinskom, "katarakta" ima alternativu, što znači "portcullis" (zabranjena vrata na ulazu u srednjovjekovne tvrđave), moguće je da je naziv dolazi od značenja "opstrukcije". Raniji perzijski fizičari su ga nazivali "Nazul-i-ah", ili "kap vode", a u narodu je postao popularan naziv kao vodopadna bolest ili katarakt. Smatralo se da takvo sljepilo izaziva bolesna tečnost.

Izazivači

uredi

Katarakt može nastati iz više uzroka, uključujući i duže izlaganje ultraljubičastom zračenju, izloženosti zračenju, usljed dijabetesa, hipertenzije i starosne dobi, ili traume (može i dosta rano), ali obično kao posljedica denaturacije proteina sočiva. Genetički faktori su često uzrok kongenitalnog katarakta, a nasljedne predispozicije uglavnom imaju uticaj kod ljudi u mlađoj dobi, to se zove. "fenomen upozorenja" katarakta.

Katarakt može biti izazvana zbog ozljede oka ili psihološke traume. Studija na letovima islandske avio-kompanije "Icelandair" pokazala je da su piloti tri puta skloniji bolesti katarakta od drugih ljudi. Razlog za to je prekomjena izloženost zračenju iz svemira. Katarakta je neuobičajeno česta i kod ljudi izloženih infracrvenom zračenju, kao što su oni koji proizvode staklo, pate od "eksfolijativnog sindroma" (sindrom ljuštenja). Rast ćelija može izazvati katarakte, kao i atopijska ili alergijska stanja, posebno kod djece.

Katarakte osobito može uzrokovati: diabetes melitus, galaktozemija, tetanija i miotonija, Down sindrom, genetički faktori (hromosomske aberacije). Katarakt može nastati ikao posljedica ozljede ili uzimanja određenih lijekova (npr., kortikosteroida).

Virusne bolesti majke ili X-zrake u prva tri mjeseca trudnoće mogu uzrokovati katarakt u novorođenčeta. Katarakt može biti djelimičan ili potpun, stabilni ili progresivni, tvrdi ili mehki. Neki lijekovi mogu izazvati katarakt, kao što su (kortikosteroidi) Ezetimib i Seroquel.

Postoje različite vrste katarakte, npr. jezgarni, kortikalne, zreli i nezreli. Mogu sew podijeliti i prema poziciji gdje se nalaze, kao što su npr. zadnji (klasični nakon steroida) i prednji (obično katarakt povezan sa starenjem).

Simptomi

uredi

Kako postaje sve mutnij, kod pogođenih osoba, jasnoća vida je sve ugroženija. Gubitak oštrine vida je uočljiv. Slabi se također i osjetljivost na kontrast, tako da su konture nejasnije, sjene i viđenje boja slabiji. Blještanje može biti problem, ako se zbog katarakta svijetlost raspršuje u unutrašnjost oka. Potrebno je obaviti test osjetljivosti na kontrast i, ako je evidentiran gubitak osjetljivosti na tu sposobnost vida, potreban je pregled kod specijaliste, oftalmologa. U razvijenim zemljama, i drugdje, gdje uzrok katarakta može biti dijabetes, potrebno je potražiti mišljenje liječnika, posebno ako se noću visi „aureola“ oko noćnih svijetiljki, osobito kada se gleda jednim okom pa s drugim, a vidi se samo jednim okom.

Epidemiologija

uredi
 
Prilagođrne godine onesposobljena od katarakta, na 100.000  stanovnika u 2004.:[1]
  no data
  <90
  90–180
  180–270
  270–360
  360–450
  450–540
  540–630
  630–720
  720–810
  810–900
  900–990
  >990

Senilna katarakta izazva sljepilo kod ljudi, u oko 48% slučajeva, što je oko 18 miliona ljudi ukupno, u skladu sa podacima Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization - WHO). U mnogim zemljama ne postoje uslovi za operacije katarakta, pa je i dalje vodeći uzrok sljepoće. Kako populacija stari, sve je više i više ljudi s kataraktom. Katarakt je također važan uzrok lošeg vida i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama.

U SAD-u, starost pri mijenjanju sočiva, u 42% populacije je zabilježene u dobi od 52-64 godina, 60% stanovništva u dobi od 65-74 godina, a 91% stanovništva u dobi od 75-85 godina. Starosno zavisni katarakt je odgovoran za 51% sljepoće u svijetu, što iznosi oko 20 miliona ljudi.[2] Globalno, katarakte izazivaju srednje do veliko onesposobljenje 53,8 miliona (2004), od kojih je52,2 miliona iz nerazvijenih ili srednje razvijenih zemalja.[3]

U nerazvijenim zemljama, hirurške usluge su neadekvatne, a katarakt je i dalje vodeći uzrok sljepoće. Čak i tamo gdje su na raspolaganju hirurške usluge, slabovidnost je povezana s kataraktom može i dalje biti prisutna kao rezultat dugog čekanja, a prepreke su u hirurgiji, kao što su troškovi, nedostatak informacija i transportni problemi.

U istočnom Sredozemlju, katarakt je uzrok za više od 51% od sljepoća. Pristup i njega očiju u mnogim zemljama u regiji su ograničeni[4]

Izazivanje zamućenja

uredi

Katarakta može nastati zbog više razloga. Bolesti kao što su dijabetes melitus, galaktozemija, tetanija, myotonia i Down sindrom, genetski faktori (hromosomske aberacije), izloženost ultraljubičastom zračenju izloženost zračenju ili starosna dob može uzrokovati neprozirnost sočiva. Katarakt može nastati i kao posljedica ozljede ili uzimanja određenih lijekova (npr. kortikosteroidi).[5][6][7][8][9][10]

Virusne bolesti majke ili X-zrake u prva tri mjeseca trudnoće mogu uzrokovati katarakt novorođenčeta.

Distribucija

uredi

Katarakta se klasifikuju prema etiologij, u skladu sa dijelom sočiva u kojem se nalazi zamagljivanje (lokalizacija), i oblik zamućenja.

 
Oboswtrana siva mrena djeteta, uzrokovana kongentalnim sindromom rubele

Klasifikacija različitih vrsti katarakte

uredi
  • Klasifikacija prema etiologiji:
  • Nezreli starački katarakt (engl. IMSC – Immature Senile Cataract) – djelomično neprozirno sočivo (pogled oftalmoskopom na optički disk je zamućen)
  • Zreli starački katarakt (engl. MSC – Mature Senile Cataract) – potpuno zamućeno sočivo (optički disk se ne vidi)
  • Izrazito zreli starački katarakt ( engl. HMSC – Hypermature Senile Cataract) – tekuća kortikalna (površinska) tvar: Morgagnijeva katarakta
  • Suturalni katarakt
  • Lamelarni katarakt
  • Zonularni katarakt
  • Potpuni katarakt
 
Pogled biomikroskopom na prednje zamućenje kapsule, vidljivo nekoliko mjeseci nakon implatacije unutaročnog sočiva (povećana slika)
  • Sekundarni katarakt
  • Katarakt izazvana traumom
  • Tupa ozljeda (kapsula sočiva najčešće ostaje netaknuta)
  • Penetrirajuća trauma (prsnuće kapsule i cijeđenje sadržaja leće - zahtijeva hitan hirurški zahvat odstranjivanja sočiva i curećeg materijala da bi se spriječilo daljnje oštećenje)
  • Klasifikacija prema lokaciji zamućenja u strukturi sočiva (učestala je i mješovita morfologija, npr. prednji supkapsulski katarakt sa promjenamjezgarnima i površinskim promjenama)
  • Prednji kortikalni katarakt
  • Prednji polarni katarakt
  • Prednji supkapsulski katarakt
 
Biomikroskopski izgled zadnjeg kapsulskog zamućenja, nekoliko mjeseci nakon implatacije unutaročnog sočiva, pogled retroiluminacijom
  • Jezgarni (nuklusni) katarakt – stupnjevanje suglasno sa težinom hirurškog zahvata:
  • 1 – Sivo
  • 2 – Žuto
  • 3 – Narandžasto (jantarno)
  • 4 – Smeđe / crno (napomena: „crni katarakt“ preveden u nekim jezicima poput Hindija, odnosi se na glaukom, a ne na boju jezgra sočiva)
  • Zadnji korteksni katarakt
  • Zadnji polarni katarakt (veći riziku od komplikacija – kidanje zadnje kapsule tokom operacije)
  • Zadnji supkapsulski katarakt (PSC) – klinički učestali
  • Postoperativno zamućenja zadnjeg dijala kapsule - Nakon uspješne vankapsulske operacije katarakta (obično unutar 3 mjeseca - 2 godine), sa ili bez implantacije unutaročnog sočiva. Zahtjeva brz i bezbolan postupak sa Nd:YAG laserom - kapsulotomija za vraćanje oštrine vida.

Veza sa sistemskim bolestima

uredi

Katarakt se može česo javljati udružen sa raznim sistemskim bolestima:

Liječenje

uredi

Najčešći način liječenja katarakte je jirurški (liječenje lijekovima još nije dalo dobre rezultate).

Prevencija

uredi

Iako nema naučno dokazanog načina kojim bi se mogao spriječiti katarakt, smatra se da nošenje sunčanih naočala s UV zaštitom može usporiti njen razvoj. Redovni nunos antioksidansa (poput vitamina A, C i E) teorijski može pomoći, ali njihova upotreba kao nadopune se pokazala najčešće beskorisnom.

Također pogledajte>

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Death and DALY estimates for 2004 by cause for WHO Member States" (xls). World Health Organization. who.int. 2004.
  2. ^ "Priority eye diseases: Cataract". Prevention of Blindness and Visual Impairment. World Health Organization.
  3. ^ The global burden of disease : 2004 update. Geneva, Switzerland: World Health Organization. 2008. str. 35. ISBN 9789241563710.
  4. ^ "Health Topics: Cataract". World Health Organization - Eastern Mediterranean Regional Office.
  5. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  6. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  7. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  8. ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506.
  9. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.
  10. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  11. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini . Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 978-9958-9344-5-2.

Vanjski linkovi

uredi